DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11-12/2003 str. 8     <-- 8 -->        PDF

J. Vukelić. P. Baričević. P. Drvcnkar: F1T0CEN0L0ŠKE KARAKTERISTIKE BUKOVIH ŠUMA ...


Šumarski list br. 11-12. CXXVI1 (2003). 531-544


Sveza: Luzulo-Fagion Lohm. et Tx. 1954


Asocijacija: Luzulo-Fagetum sylvaücae Meusel 1937


Asocijacija: Blechno-Fagetum sylvaücae I. Horvat ex Marinček 1970


Opis istraživanih šumskih zajednica - Description of the studied forest communities


1. Ilirska brdska bukova šuma s mrtvom koprivom


(As. Lomio orvalae-Fagetum sylvaücae /Ht. 1938/ Borhidi 1963)


Riječ je o neutrofilnoj, klimatskozonskoj zajednici
brdskoga pojasa Republike Hrvatske - koja uspijeva
na nadmorskim visinama između 400 i 800 m. Od dinarskoga
područja nastavlja se sjevernim obroncima
Male Kapele do gorja sjeverozapadne Hrvatske. Tu je
nalazimo u Samoborskom gorju, na Macelju, Medvednici
i Ivanščici. U Samoborskom gorju ova zajednica
raste i na nižim visinama, obično na sjevernijim i hladnijim
padinama, a nerijetko se spušta i do samih rubova
riječnih dolina. Smatra se optimumom bukove šume
u nas.


Litološka podloga na kojoj zajednica raste sastavljena
je od vapnenaca i dolomita (vapnenci i dolomiti u
izmjeni, uslojeni vapnenci ili trijaski dolomiti), a samo
fragmentarno pridolazi i na silikatnim stijenama.


Tlo je većinom kalkokambisol, vrlo dobrih svojstava
(pH-vrijednost nešto iznad 7, duboko i preko 70 cm,
humozno osobito u gornjem horizontu, dobre konzistencije
i poliedrične strukture te bogato hranivima),
što je jasno vidljivo i iz vrlo kvalitetnoga izgleda ovih
sastojina.


Ilirska brdska bukova šuma utvrđena je na istraživanom
području u GJ Kal - Javorac u odjelima 12a, 7b
i 8c, te u GJ Tepec - Palačnik - Stražnik u odjelima
12c i 10a, no prema prijašnjim istraživanjima (Šugar
1972) područje rasprostranjenosti ove zajednice u Samoborskom
je gorju vrlo značajno.


Kao što se vidi iz tablice 1 (prvih petnaest snimaka),
florni je sastav zajednice vrlo bogat i raznolik. U sloju
drveća, koji na svih 15 snimaka ima pokrovnost 100 %,
edifikatorski je najvažnija vrsta obična bukva, a primiješani
su joj i gorski javor, gorski brijest i obični grab,
te hrast kitnjak i javor gluhać u termofilnijoj varijanti.


Sloj grmlja ima najmanju pokrovnost (do 35 %) i
većinom ga tvore uz vrste iz sloja drveća i vrste: Ruscus
hypoglossum, Daphne mezereum, Lonicera capri-
folium, Eiionymus latifolius, Staphylea pinnata i Ru-
bus hirtus. Na nešto toplijim staništima, uz te vrste,
značajnije su rasprostranjene i Fraxinus ornus, Sorbus
torminalis, Viburnum lantana, Acer campestre, Tilia
cordata i Ligustrum vulgare.


Sloj prizemnoga rašća obilježava srednja pokrovnost
i specifične vrste ilirskih bukovih šuma (Lamium
orvala, Aremonia agrimonoides, Ruscus hypoglossum,
Helleborus niger, Primula vulgaris, Cyclamen purpu-
rascens i dr.) te vrste karakteristične za europske buko


ve šume (Galium sylvaticum, Carex sylvaüca, Mercu-
rialis perennis, Galium odoratum, Sanicula europaea,
Pulmonaria officinalis, Heder a helix, Dryopteris filix-
mas i dr.), koje su i rasprostranjenije.


Važno je napomenuti da u odnosu na areal zajednice
u središnjem dijelu dinarske Hrvatske na istraživanom
području nije zabilježen cijeli niz važnih ilirskih
i ilirikoidnih vrsta: Rhamnus alpinus ssp.fallax,
Omphalodes verna, Calamintha grandiflora, Isopv-
rum thalictroides, Daphne laureola, Dentaria ennea-
phyllos, Dentaria trifolia, Cardamine trifolia, Homo-
gyne sylvestris, Euphorbia carniolica i dr.


Slika 5. Izgled zajednice Lamio orvalae-Fagetum sylvaücae


nešto otvorenijega sklopa
Figure 5 Appearance of the community Lamio orvalae-Fagetum


sylvaticae with a slightly more open canopy


(Foto: D. Baričević)


Prema analiziranim snimcima i pokazateljima sintetizirane
tablice 1 unutar ove zajednice lučimo tipičnu
varijantu ilirske brdske bukove šume (8 snimaka) i ter-
mofilniju varijantu (7 snimaka). Tipična varijanta pokazala
se na snimcima iz odjela 7b i 8c u GJ Kal - Javorac
te u GJ Tepec - Palačnik - Stražnik u odjelima
12c i 10a, a termofilnija varijanta u odjelu 12a GJ Kal
- Javorac. Iz opisa staništa s terenskoga manuala vidi
se kako u tim odjelima vladaju različiti sinekološki
uvjeti. Tako se odjel 12a nalazi na nadmorskoj visini
200-300 m južne ili jugoistočne izloženosti, a tlo je
nešto pliće i skeletnije. Ostali su odjeli na hladnijim
sjeverozapadnim ili istočnim stranama, na nadmorskoj
visini 350-400 m i na nešto dubljem tlu. Iz tih razlika


534