DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 11-12/2003 str. 8 <-- 8 --> PDF |
J. Vukelić. P. Baričević. P. Drvcnkar: F1T0CEN0L0ŠKE KARAKTERISTIKE BUKOVIH ŠUMA ... Šumarski list br. 11-12. CXXVI1 (2003). 531-544 Sveza: Luzulo-Fagion Lohm. et Tx. 1954 Asocijacija: Luzulo-Fagetum sylvaücae Meusel 1937 Asocijacija: Blechno-Fagetum sylvaücae I. Horvat ex Marinček 1970 Opis istraživanih šumskih zajednica - Description of the studied forest communities 1. Ilirska brdska bukova šuma s mrtvom koprivom (As. Lomio orvalae-Fagetum sylvaücae /Ht. 1938/ Borhidi 1963) Riječ je o neutrofilnoj, klimatskozonskoj zajednici brdskoga pojasa Republike Hrvatske - koja uspijeva na nadmorskim visinama između 400 i 800 m. Od dinarskoga područja nastavlja se sjevernim obroncima Male Kapele do gorja sjeverozapadne Hrvatske. Tu je nalazimo u Samoborskom gorju, na Macelju, Medvednici i Ivanščici. U Samoborskom gorju ova zajednica raste i na nižim visinama, obično na sjevernijim i hladnijim padinama, a nerijetko se spušta i do samih rubova riječnih dolina. Smatra se optimumom bukove šume u nas. Litološka podloga na kojoj zajednica raste sastavljena je od vapnenaca i dolomita (vapnenci i dolomiti u izmjeni, uslojeni vapnenci ili trijaski dolomiti), a samo fragmentarno pridolazi i na silikatnim stijenama. Tlo je većinom kalkokambisol, vrlo dobrih svojstava (pH-vrijednost nešto iznad 7, duboko i preko 70 cm, humozno osobito u gornjem horizontu, dobre konzistencije i poliedrične strukture te bogato hranivima), što je jasno vidljivo i iz vrlo kvalitetnoga izgleda ovih sastojina. Ilirska brdska bukova šuma utvrđena je na istraživanom području u GJ Kal - Javorac u odjelima 12a, 7b i 8c, te u GJ Tepec - Palačnik - Stražnik u odjelima 12c i 10a, no prema prijašnjim istraživanjima (Šugar 1972) područje rasprostranjenosti ove zajednice u Samoborskom je gorju vrlo značajno. Kao što se vidi iz tablice 1 (prvih petnaest snimaka), florni je sastav zajednice vrlo bogat i raznolik. U sloju drveća, koji na svih 15 snimaka ima pokrovnost 100 %, edifikatorski je najvažnija vrsta obična bukva, a primiješani su joj i gorski javor, gorski brijest i obični grab, te hrast kitnjak i javor gluhać u termofilnijoj varijanti. Sloj grmlja ima najmanju pokrovnost (do 35 %) i većinom ga tvore uz vrste iz sloja drveća i vrste: Ruscus hypoglossum, Daphne mezereum, Lonicera capri- folium, Eiionymus latifolius, Staphylea pinnata i Ru- bus hirtus. Na nešto toplijim staništima, uz te vrste, značajnije su rasprostranjene i Fraxinus ornus, Sorbus torminalis, Viburnum lantana, Acer campestre, Tilia cordata i Ligustrum vulgare. Sloj prizemnoga rašća obilježava srednja pokrovnost i specifične vrste ilirskih bukovih šuma (Lamium orvala, Aremonia agrimonoides, Ruscus hypoglossum, Helleborus niger, Primula vulgaris, Cyclamen purpu- rascens i dr.) te vrste karakteristične za europske buko ve šume (Galium sylvaticum, Carex sylvaüca, Mercu- rialis perennis, Galium odoratum, Sanicula europaea, Pulmonaria officinalis, Heder a helix, Dryopteris filix- mas i dr.), koje su i rasprostranjenije. Važno je napomenuti da u odnosu na areal zajednice u središnjem dijelu dinarske Hrvatske na istraživanom području nije zabilježen cijeli niz važnih ilirskih i ilirikoidnih vrsta: Rhamnus alpinus ssp.fallax, Omphalodes verna, Calamintha grandiflora, Isopv- rum thalictroides, Daphne laureola, Dentaria ennea- phyllos, Dentaria trifolia, Cardamine trifolia, Homo- gyne sylvestris, Euphorbia carniolica i dr. Slika 5. Izgled zajednice Lamio orvalae-Fagetum sylvaücae nešto otvorenijega sklopa Figure 5 Appearance of the community Lamio orvalae-Fagetum sylvaticae with a slightly more open canopy (Foto: D. Baričević) Prema analiziranim snimcima i pokazateljima sintetizirane tablice 1 unutar ove zajednice lučimo tipičnu varijantu ilirske brdske bukove šume (8 snimaka) i ter- mofilniju varijantu (7 snimaka). Tipična varijanta pokazala se na snimcima iz odjela 7b i 8c u GJ Kal - Javorac te u GJ Tepec - Palačnik - Stražnik u odjelima 12c i 10a, a termofilnija varijanta u odjelu 12a GJ Kal - Javorac. Iz opisa staništa s terenskoga manuala vidi se kako u tim odjelima vladaju različiti sinekološki uvjeti. Tako se odjel 12a nalazi na nadmorskoj visini 200-300 m južne ili jugoistočne izloženosti, a tlo je nešto pliće i skeletnije. Ostali su odjeli na hladnijim sjeverozapadnim ili istočnim stranama, na nadmorskoj visini 350-400 m i na nešto dubljem tlu. Iz tih razlika 534 |