DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11-12/2003 str. 72     <-- 72 -->        PDF

I. Božičcvić. M. Radočaj: ŠUMARSTVO SLUNJSKOG KRAJA


Šumarski list br. 11-12, CXXVI1 (2003), 597-608


borio za golo preživljavanje i opstanak na ovim prostorima
koji s pravom nosi ime "vjetrometina".


Slunj ski kraj čini područje nekadašnjeg kotara
Slunj s šest općina:


- Cetingrad,


- Drežnikgrad,


- Primišlje,


- Rakovica,


- Slunj,


- Veljun.


Sadašnje stanje čini područje grada Slunja te područje
općina Cetingrada i Rakovice.


Slika 2. Sudionici proslave 50-e obljetnice Šumaruje Slunj


1. KRATKI OSVRT NA POVIJEST HRVATA


Na područje današnje Hrvatske, Bosne i Hercegovine
u sedmom stoljeću dolaze i naseljavaju se Hrvati.
Oni odmah po dolasku osnivaju manje državice -
kneževine na čelu s knezovima.


Svojim dolaskom Hrvati potiskuju plemena staros-
jeditelja Ilira u planinska neprohodna područja, bogata
šumama, odnosno prašumama. Hrvati naseljavaju
bogatije i plodnije predjele kao Panonsku nizinu -
Slavoniju, Dinaride u plodnim riječnim dolinama te
kraška polja Hercegovine i Dalmacije.


Objedinjavanjem svih hrvatskih kneževina od Jadranskog
mora do rijeke Drave, Tomislav stvara snažnu
državu Hrvatsku te se 925. godine kruni za prvog hrvatskog
kralja. Krunidba je obavljena na Duvanjskom
polju kod današnjeg Tomislavgrada u Hercegovini.


Hrvatsko kraljevstvo traje sve do smrti kralja Zvonimira
i pogibije posljednjeg hrvatskog kralja iz porodice
Trpimirovića Petra Svačića u bitci s Mađarima -


Ugrima na planini Gvozd, koja se prozvaše Petrova
gora. Bitka je održana 1097. godine.


Hrvatsko prijestolje ostaje bez nasljednika. Žena
kralja Zvonimira, kraljica Jelena s ugarskog je prijestolja,
odnosno iz kraljevske loze Arpadovića, pozvala je
svoga brata da preuzme vlast u Hrvatskoj. Tako se i dogodilo,
odnosno porazom hrvatske vojske na planini
Gvozd i pogibijom posljednjeg hrvatskog kralja iz loze
Petra Svačića već 1102. g. u Biogradu na moru kruni se
za hrvatskog kralja Koloman Arpadović. Tako Hrvatska
gubi 1102. godine svoju nezavisnost, pa djeluje u Ugarskoj
kraljevini, kasnije u Austro-ugarskoj monarhiji, pa
u Jugoslaviji sve do 1990. godine, odnosno do prvih slobodnih,
višestranačkih izbora, kada se hrvatski narod
plebiscitarno izjašnjava za samostalnu i neovisnu
državu Republiku Hrvatsku, međunarodno priznatu, a u
Domovinskom ratu krvlju branjenu i oslobođenu.


2. SUMOVITOST HRVATSKIH KRAJEVA U POVIJESTI


Svojim dolaskom na područje današnje Hrvatske
Hrvati dolaze u šumovit kraj. To su bile većinom zrele i
prezrele šume te prašume samo mjestimično devastirane
od žitelja i stoke.


Sume, odnosno drvo, služi samo za ogrjev i drvo za
gradnju nastambi, odnosno kuća. Sume su se prostirale
sve do Jadranske obale, a i otoci su bili pod šumom.
Sume su smetale nakon što se pučanstvo povećalo, pa
su se krčile, palile i stvarale plodne oranice i sočni
pašnjaci.


Iz ovog početnog razdoblja i boravka Hrvata na
ovom području imamo malo pisanih dokumenata, a posebice
malo za Slunj ski kraj. Nešto više podataka nalazimo
u povijesnim crkvenim knjigama. Tako se na crk


venom saboru u Splitu 925. godine spominje župa
Drežnik grad kojoj pripada Slunjski kraj. Ova župa zajedno
s Modruškom župom, Krbavom, Novigradom i
polovicom Like ušla je u sastav i pod upravu novoosnovane
biskupije krbavske.


U Vinodolskom zakoniku iz 1288. godine najtočnije
pisanom dokumentu na glagoljici iz tog vremena,
detaljno se spominju i opisuju sva dobra koja se dijele
pučanima, a o šumi i drvetu nema ni slova. Stjepan
Frančišković zaključuje daje tada u Vinodolu i okolici
bilo toliko šume da se uzimala, sjekla i koristila prema
potrebama. Isto tako nema spomena o čistom zraku, kisiku
i si.


598