DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/2003 str. 66 <-- 66 --> PDF |
A. Tomašević, B. Kulić, Ž. Španjol. T. Kružić: RAZVOJ SASTOJINE 1 MELIORAT1VNA ULOGA KULTURE ... Šumarski list br. 11-12, CXXV1I (2003), 579-5% RASPRAVA - Kako je već spomenuto, ova kultura crnog bora nalazi se u neposrednoj blizini naselja, te stoga obavlja višestruku korisnu funkciju u svom okolišu. S obzirom na degradirano tlo na kojemu je podignuta, ne može proizvoditi volumen u količinama kao na dobrom staništu, pa se ne može smatrati ekonomskom šumom u kojoj je cilj gospodarenja proizvodnja što većeg volumena. Prema tomu, u njoj ne dolazi u obzir sječa kada počne opadati prirast, nego je treba podržavati do njene fizičke zrelosti. Fizički zrele sastojine bora same se prirodno progaljuju odumiranjem izvjesnog broja stabala. Budući da se u našoj kulturi javio bjelogorični pomladak treba ga čuvati i njegovati radi stvaranja mješovitih sastojina listača i četinjača, jer će takve biti otpornije od biljnih zaraza, insekata i požara. ZAKLJUČCI Na temelju istraživanja na pokusnoj plohi i komparativne obrade dobivenih podataka, možemo donijeti sljedeći zaključak: 1. Klima riječkog područja je maritimnog karaktera. Po Köpenovoj klasifikaciji dijelovi riječke općine uz more pripadaju u klasu Cfsax", sa srednjom godišnjom temperaturom zraka od 13,6 °C, srednjom godišnjom količinom oborina od 1421,2 mm. Relativna vlaga na ovom području kreće se od max. u prosincu (70 %) do min. u srpnju (52 %). 2. Geološku podlogu ovog područja sačinjavaju u- glavnom uslojeni vapnenci, a u manjoj mjeri dolomiti raznih geoloških starosti mezozojskog doba iz formacije jure i krede. 3. Glede geološke podloge vapnenaca ili dolomita razvija se velik broj razvojnih stadija i formi tala na tom području, kao što su: posmedene crvenice (Terra rossa), smeđe tlo na vapnencu i dolomitu (kalkokambi- sol) na kojemu se i nalazi podignuta kultura crnog bora (Pinus nigra). 4. Nekada su na ovom području rasle visoke šume pretežito hrasta medunca (Quercus pubescens) i maklena {Acer monspesulanum). Djelovanjem čovjeka su opustošene, a mnoge i spaljene u potrazi za poljoprivrednim zemljištem i pašnjacima. Danas osim poljoprivrednih površina, golih kamenjara i podignutih kultura crnog bora, ovo područje pokriva vegetacija kserotermnih niskih šuma i šikara, koji predstavljaju degradacijske stadije nekadašnjih visokih hrastovih šuma. 5. Na temelju obavljenih florističkih i vegetacijskih istraživanja možemo zaključiti da je istraživana kultura crnog bora podignuta u klimazonalnoj zajednici - Discussion Obzirom na starost, kvalitetu, zdravstveno stanje i stanje pomladka, ne bi se u skorom razdoblju trebale provoditi sječe jačeg intenziteta, osim sanitarnih sječa kojima treba odstraniti suha i bolesna stabla te na taj način ukloniti žarišta zaraze od uzročnika truleži i pot- kornjaka. Naša kultura crnog bora, kao jedna prijelazna sastojina, osigurala je dovoljno humusa da se mogao javiti pomladak autoktonih vrsta. Cilj nam je da se postojeći bjelogorični pomladak dalje razvija, i da ga prevodimo u onaj tip šume koji odgovara prirodnim uvjetima i uvjetima staništa, te da taj tip šume dalje podižemo i njegujemo. - Conclusions hrasta medunca {Quercuspucescens) i to na prijelazu mediteransko-litoralnog vegetacijskog pojasa u submediteranskoj vegetacijskoj zoni s as. Querco- Carpinetum orientalis H-ić 1939 i mediteransko- montani vegetacijski pojas s epimediteranskom ve- getacijskom zonom koju ovdje karakterizira as. Ostryo-Quercetum pubescentis /Ht./ Trinajstić 1997. S obzirom na znatnu zastupljenost crnog graba {Ostrya carpinifolia) i potpuno izostajanje bjelogra- bića {Carpinus orientalis) možemo pretpostaviti da se ovdje radi o hladnijem području koju čini zajednica hrasta medunca i crnog graba {Ostryo-Quercetum pubescentis /Ht./ Trinajstić 1997. 6. Kultura se rasprostire na nadmorskoj visini od 230- 275 m. Naša konkretna ploha je na visini 260-265 m. Strukturni podaci za istraživanu plohu kretali su se: Kod prve izmjere 1969. godine evidentirano je 428 zdravih stabala. Kod sljedeće izmjere 1975. god. bilo je 404 zdrava stabla i 22 sušca, a 1983. god. 399 zdravih stabala i 5 sušaca. U zadnjoj izmjeri 1993. god. evidentirano je 323 zdrava stabla i 28 sušaca. Iz ovih podataka vidljivo je da se u razdoblju od 1969. do 1993. godine broj zdravih stabala smanjio za 105 komada. U tom istom razdoblju evidentirano je 55 suhih stabala. S pokusne plohe od prve do zadnje izmjere nedostaje 77 stabala za koje nemamo točne podatke što se s njima događalo. Budući da rubnim dijelom sastojine prolazi dalekovod, pretpostavlja se da je određen broj stabala posiječen tom prilikom, a neka stabla su i odumrla. Broj stabala preračunat po hektaru iznosio je: 1969. god.: 856, 1975. god.: 852, 1983. god.: 808, 1993. god.: 702. 592 |