DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11-12/2003 str. 18     <-- 18 -->        PDF

I. Vukelic, D. Barićc\ić. D. Drvenkar: FITOCEKOI.OSKF. KARAKTERISTIKE BUKOVIH SUMA ... Šumarski list br. 11-12, CXXV1I (2003), 531-544


The community oflllyrian beech forest contains two different variants: the
typical and the more thermophilic one. The more thermophilic variant grows
on steep sunny slopes and a shallower soil, whereas the typical variant occurs
in more humid and colder conditions. Some more prominent differentiating
species of the more thermophilic variant include Acer obtusatum, Farxinus
ornus, Ligustrum vulgare, Melica uniflora, Carex flacca and Convallaria
majalis.


The community Lamio orvalae-Fagetum sylvaticae deviates from its typical
composition in the central Dinaric part of Croatia primarily by a smaller
number oflllyrian species. Therefore, more detailed research is necessary in
this respect.


Beech forests with hop hornbeam occur over the most exposed, steep,
southern slopes on top parts of ridges. They cover small areas and make a
very abrupt transition into the Illyrian montane beech forest. They are characterised
by thermophilic species of the order Quercetalia pubsecentis.


Beech forests with woodrush inhabit steep areas on shallow, acid soil.
They are characterised by acidophilic species of the alliance Luzulo-Fagion,
The only accompanying species in the tree layer and the shrub layer, apart
from the beech, is sweet chestnut.


Beech forests with hard fern are characterised by even harsher growth
conditions than beech forests with woodrush, by acidophilic species of the
alliance Luzulo-Fagion and especially by the species Blechnum spicant,
Gentiana asclepiadea, Pteridium aquilinum and Leucobrium glaucum, which
give this phytocoenosis a transitional character towards acidophilic coniferous
forests (alliance Vaccionio-Piceion/


Interestingly, no beech forest with Hacquetia (Hacquetio-Fagetum Kosir
1962) have been observed and identified in the studied area. This forest was
studied in detail by Kosir on Gorjanci- an area adjacent to Samoborsko
Gorje-in 1979.


544




ŠUMARSKI LIST 11-12/2003 str. 17     <-- 17 -->        PDF

J. Vukelić, D. Baričević, D. Drvenkar: FIT0CKN0L0ŠKE KARAKTERISTIKE BUKOVIH ŠUMA ...


Šumarski list br. 11- 12, CXXVI! (2003), 531-544


Osnova gospodarenja za Gospodarsku jedinicu "Kal - Trinaj stić, I., 1995: Samoborsko gorje, a refuge of


Javorac" 2001-2010. various floral elements between the Alps and the


Pavletić, Z., I. Trinajstić, I. Sugar, 1982: Die Dinaric mountains. Acta Bot. Croat. 54: 47-72.


wärmeliebenden Hopfenbuchen- Buchenwalder Vrbek, M, 2000: Ruderalna i korovna flora Žumber-


(Ostryo-Fagetum Wraber) in Nordwest - Kroa- ka. Magistarski rad, Prirodoslovno-matematički


tien. Studia geobotanica 2: 15-19. fakultet Sveučilišta u Zagrebu, 102 str.


Šugar, I., 1972: Flora i vegetacija Samoborskog gor- Vukelić, J., D. Baričević, 2002: Novije fitoceno-


ja. Doktorska disertacija, Sveučilište u Zagrebu. loške spoznaje o bukovim šumama u Hrvatskoj.


Šugar, I., 1973: Dvije nove biljne zajednice u Samo- Šumarski list 126 (9-10): 439-457.


borskom gorju. Acta Bot. Croat. 32: 197-202. Vukelić, J., D. Baričević, 2003: Šumske zajedni-


Trinajstić, 1., 1972: Fitocenološka istraživanja bu- ce obične bukve u Hrvatskoj. Monografija Obič-


kovih šuma Gorskog Kotara. Acta Bot. Croat. na bukva (Fagus sylvatica L.) u Hrvatskoj, str.


31:173-180. 87-123.


Trinajstić, I., Z. Cerovečki, 1978: O cenoarealu Willner, W., 2002: Syntaxonomische Revision der


crnoga graba, Ostrya carpinifolia Scop. (Coryla- südmitteleuropäischen Buchenwälder. Phytoco-


ceae) u Hrvatskoj. Biosistematika 4 (1): 57-65. enologia 32 (3): 337—453.


SUMMARY: The paper presents synecological-vegetational research on
beech forests in Samoborsko Gorje. Phytocoenological research was conducted
using the classical Braun-Blanquet method. A total of 35 phytocoenological
records were taken mainly in the management unit of Kal - Javorac,
and to a lesser extent in the management unit Tepee - Palačnik - Stražnik.
The records were inserted into Turbo Veg Database. The phytocoenological
records were analysed with classical synthetic analysis and their multivariate
analysis was conducted using the Sintax 2000 statistic package.


Samoborsko Gorje and Mount Zumberak form an integral mountain area
in the northwest of Croatia. The plant world of Samoborsko Gorje owes its
diversity to a set of factors, in the first place to the climate, then to its geographical
position, the indented relief, the richness of water courses and the
diversity of the geological base and soil.


Beech forests are the most widely distributed forests on Samoborsko
Gorje. The largest surfaces are covered by neutrophylic beech forests, while
acidophilic and basophilic beech forests occur over limited, smaller areas
occurring among the former.


According to the results of the synthetic analysis of phytocoenological
records and their multivariate statistical analysis, the area under study is
inhabited by four important communities. These are Illyrian montane beech
forest with deadnettle (Lamio orvalae-Fagetum sylvaticae), beech forest with
hop hornbeam fOstryo-Fagetum sylvaticae), beech forest with woodrush
(Tuzulo-Fagetum sylvaticae) and beech forest with hard fern (Blechno-
Fagetum sylvaticae).


Illyrian montane beech forest occurs on brown soil of a deeper profile,
beech forest with woodrush and beech forest with hard fern on dystric cam-
bisol over a silicate parent rock, and beech forest with hop hornbeam is found
on rendzinas over a dolomite parent rock.


The presence of Illyrian species (l^amium orvala, Primula vulgaris,
Aremonia agrimonoides, Ruscus hypoglossum) confirms the affiliation of the
associations Lamio orvalae-Fagetum sylvaticae and Ostryo-Fagetum sylvati-
cae to the alliance Aremonio-Fagion, while the associations Luzulo-Fagetum
sylvaticae and Blechno-Fagetum sylvaticae are typical Central European
species that belong to the alliance Luzulo-Fagion.


543




ŠUMARSKI LIST 11-12/2003 str. 16     <-- 16 -->        PDF

J. Vukclić, D. Baričević, D. Drvenkar: FITOCENOLOŠKE KARAKTERISTIKE BUKOVIH ŠUMA ...


Šumarski list br. 11-12, CXXVH (2003). 531-544


ZAKLJUČCI -


1. Biljni svijet Samoborskoga gorja duguje zahvalnost
svojoj raznolikosti nizu čimbenika, na prvom mjestu
klimi, zatim zemljopisnomu položaju, razvedenosti
područja, bogatstvu vodenih tokova, te raznolikosti
geološke podloge i tla.


2. Bukove su šume najrasprostranjenije šume Samoborskoga
gorja. Najveću površinu zauzimaju neu-
trofilne šume, dok uklopljene između njih, na ograničenim,
manjim površinama sa specifičnim sine-
kološkim uvjetima uspijevaju acidofilne i bazofilne
bukove šume.


3. Sintetska analiza fitocenoloških snimaka i njihova
multivarijantna statistička analiza pokazale su da na
istraživanom području rastu četiri značajne bukove
zajednice. To su ilirska brdska bukova šuma s mrtvom
koprivom (Lamio orvalae-Fagetum sylvaticae),
bukova šuma s crnim grabom (Ostryo-Fage-
tum sylvaticae), bukova šuma s bekicom (Luzulo-
Fagetum sylvaticae) i bukova šuma s rebračom
(Blechno-Fagetum sylvaticae).


4. Ilirska brdska bukova šuma s mrtvom koprivom
uspijeva na smeđem tlu dubljega profila, bukova
šuma s bekicom i bukova šuma s rebračom na dis-
tričnom smeđem tlu povrh silikatne podloge, a bukova
šuma s crnim grabom na rendzinama povrh
dolomitne podloge.


5. Prisutnost ilirskih vrsta (Lamium orvala, Primula
vulgaris, Aremonia agrimonoides, Ruscus hypo-
glossum i dr.) potvrđuje pripadnost asocijacija Lamio
orvalae-Fagetum sylvaticae i Ostryo-Fagetum
sylvaticae svezi Aremonio-Fagion, dok su asocijacije
Luzulo-Fagetum sylvaticae i Blechno-Fagetum
sylvaticae tipične srednjoeuropske i pripadaju svezi
Luzulo-Fagion.


6. Asocijacija Lamio orvalae-Fagetum sylvaticae odstupa
od svoga tipičnoga sastava u središnjem di-


Herak, M., 1968: Noviji rezultati istraživanja osnovnih
stratigrafskih jedinica u Žumberku. Geol.
vjesnik 21: 111-116.


Horvat, I., 1938: Biljnosociološka istraživanja šuma
u Hrvatskoj. Glas. šum. pokuse 6: 127-279.


Horvat, I., 1950: Šumske zajednice Jugoslavije. Šumarska
enciklopedija.


Horvat, I., 1962: Vegetacija planina zapadne Hrvatske.
Acta Biol. 2 (30): 1-179.


Kosir, Ž., 1979: Ekološke, fitocenološke in gozdno
gospodarske lastnosti Gorjancev v Sloveniji.
Zbornik gozdarstva in lesarstva 17, 242 str.


- Conclusions


narskom dijelu Hrvatske, ponajprije u manjem broju
ilirskih vrsta, pa su potrebna daljnja detaljna
istraživanja.


7. U zajednici ilirske bukove šume s mrtvom koprivom
mogu se razlikovati tipična i termofilnija varijanta.
Termofilnija varijanta dolazi na prisojnim strminama
i plićem tlu, a tipična u vlažnijim i hladnijim
uvjetima. Istaknutije razlikovne vrste termo-
filnije varijante su Acer obtusatum, Fraxinus ornus,
Ligustrum vulgare, Melica uniflora, Carex flacca i
Convallaria majalis.


8. Bukova šuma s crnim grabom zauzima najizlože-
nije, strme, južne padine na vršnim dijelovima grebena.
Površine su male, a prelasci u ilirsku brdsku
bukovu šumu nagli. Karakteriziraju je termofilne
vrste reda Quercetalia pubescentis.


9. Bukova šuma s bekicom zauzima strme površine
plitkoga kiseloga tla. Karakteriziraju je acidofilne
vrste sveze Luzulo-Fagion. Uz bukvu je jedini pratilac
u sloju drveća i grmlja pitomi kesten.


10. Bukovu šumu s rebračom karakteriziraju još ekstremniji
uvjeti uspijevanja od bukove šume s bekicom.
Stoga se u njoj nalaze acidofilne vrste sveze
Luzulo-Fagion te posebno vrste: Blechnum spicant,
Gentiana asclepiadea, Pteridium aquilinum i Leu-
cobrium glaucum, koje toj fitocenozi daju prijelazno
obilježje prema acidofilnim šumama četinjača
(sveza Vaccinio-Piceion).


11.Zanimljivo je da na istraživanom području nije uočena
i zabilježena bukova šuma s volujskim okom
(Hacquetio-Fagetum Kosir 1962), koju je 1979.
Kosir detaljno istražio na Gorjancima - susjednom
području Samoborskoga gorja.


M aj er, B., B. Vrbek, 1995: Structure of soil cover on
dolomites of Samobor and Zumberak hills. Acta
Bot. Croat. 54: 141-149.


Marinček, L., 1970: Bukov gozd z rebračo. Zbor.
Gozd. Lesar. 11:77-106.


Marinček, L., L. Mucina,M.Zupančič,L. Pol-
dini, I. Dakskobler, M. Accetto, 1992:
Nomenklatorische revision der illyrischen Buchenwälder
(verband Aremonio-Fagion). Stud.
Geobot. 12: 121-135.


Marinček, L., 1995: Submontane Buchenwälder
Illyriens. Acta Bot. Croat. 54: 131-140.


LITERATURA - References


542




ŠUMARSKI LIST 11-12/2003 str. 14     <-- 14 -->        PDF

J. Vukelić, D. Barićević. D. Drvenkar: FITOCENOLOŠKE KARAKTERISTIKE BUKOVIH ŠUMA ... Šumarski list br. 11-12. CXXV1I <2(ll> ^ i. .\;]->44


Prema Šugaru (1972) zajednicu karakteriziraju
tri vrste: Blechnum spicant, Leucobrium glaucum i
Nephrodium oreopteris. No, i u njegovim i u našim su
istraživanjima zabilježene samo prve dvije vrste. Zajednicu
najbolje karakterizira vrsta Blechnum spicant,
koja se pojavljuje na svim snimcima sa značajnom po-
krovnošću, a tako se javlja u još samo nekim crnogo-
ričnim sastojinama (Horvat 1938, 1950, 1962).


Usporedbom sinekoloških uvjeta pridolaska i flor-
noga sastava acidofilnih zajednica Luzulo-Fagetum i
Blechno-Fagetum na istraživanom se području vidi da
se te dvije zajednice razlikuju. Prva je manje acidofllna
i dolazi u povoljnijim sinekološkim uvjetima, što se
očituje po vrstama, kao što su: Heđera helix, Athyrium
filix-femina, Aposeris foetida, Sanicula europaea, Pla-
tanthera bifolia i Mycelis muralis, dok drugu razlikuju
vrste ekstremnijih staništa: Blechnum spicant, Gentiana
asclepiadea, Pteridium aquilinum i Carexpendula. Zanimljivo
je i to da sloj mahova uz Polvtrichum attenua-
tum u prvoj zajednici čini vrsta Hvpnum cupressiforme,
dok je u drugoj to Leucobrium glaucum.


Zajednica je krajnji oblik razvoja vegetacije na opisanim
staništima, dok su krajnji degradacijski stadij
ove zajednice vrištine s prevlašću vrsta Calluna vulgaris
i Pteridium aquilinum, no na istraženom području
one nisu uočene.


Važno je napomenuti da smo u opisu bukove šume
s rebračom kao samostalne asocijacije i predmetne
sintaksonomije (posebno istaknute kod Willnera
2002), ostali kod imenovanja i opisa kao i u ranijim
radovima u našoj fitoccnološkoj literaturi - sve dok se
to pitanje kompleksno ne istraži i riješi, kao što je to
slučaj sa zajednicama sveze Aremonio-Fagion (Marin-
čeketal. 1992).


Asocijacija - Association:


Luzulo -


Fagetum


sylvaticae


Blechnc


-Fagetum


sylvaticae


Broj snimke - Number of record:


5


12


14


15


4


25


26


28


29


18


Gospodarska jedinica - Management unit:


Ka


- Javorac


Kai - Javorac


Odjel / odsjek - Compartment/ subeompart.:


7 b


8c


7a


7a


2k


lg


lg


lc


lc


Ig


Površina snimke - Record area ( m2 ):


400


400


400


400


400


400


400


400


400


400


Nadmorska visina - Altitude( m ):


380


320


350


350


370


280


300


320


300


250


Ekspozicija - Exposition:


S


SZ


SI


SZ


JI


SZ


Z


SZ


SZ


SZ


Inklinacija - Inclination ( st. - degree ):


30


35


40


50


35


50


60


50


45


55


Nadnevak - Date ( god. 2002. ):


15.7.


17.7.


17.7.


17.7.


2.9.


2.9.


2.9.


5.9.


5.9.


17.7.


Pokrovnost - Cover of ( % )


sloja drveća - tree layer:


80


100


100


100


80


80


90


80


90


80


sloja grmlja - shrub layer:


50


35


20


30


40


45


50


70


70


40


sloja priz. rašća - layer of ground vegetation:


40


30


25


20


60


30


35


20


20


30


sloja mahova - moss layer:


70


50


50


60


30


20


20


10


20


20


FLORN1 SASTAV-Flo


ral composition


Svojstvene i razlikovne vrste asocijacija - Characteristic and differentiating species


of the as


sociations


Luzula luzuloides C


2


2


2


2


3


3


2


1


1


2


Polvtrichum attenuatum D


3


2


2


3


2


1
1


2


1


2


2


Hieracium racemosum C


1


1


+


+


1
1


2


1


2



Blechnum spicant, Gentiana asclepiadea i Vaccinium
myrtillus.


Sloj drveća ima pokrovnost od 80-90 % i čini ga
uglavnom samo bukva, dok na istraživanom području,
zbog manjih nadmorskih visina (oko 300 m n. m.),
raste i hrast kitnjak, te kržljavi pitomi kesten. U sloju
grmlja, uz vrste iz sloja drveća, prevladavaju Vaccinium
myrtillus i Erica carnea.


Sloj prizemnoga rašća ima malu pokrovnost
(do 30 %) i čine ga većinom vrste: Luzula luzuloides,
Gentiana asclepiadea, Blechnum spicant, Pteridium
aquilinum, Melampyrum pratense i Prenanthes purpurea.
Cesti su i mahovi, osobito Polytrichum attenuatum
i Leucobrium glaucum.


Slika 8. Izgled zajednice Blechno-Fagetum u odjelu lg GJ Kal -
Javorac


Figure 8 Appearance of the community Blechno-Fagetum in compartment
Ig of the MU Kal - Javorac


(Foto: D. Baričcvić)


Tablica 2. Florni sastav acidofilnih bukovih sastojina
Table 2 Floral composition of acidophilic beech stands


540




ŠUMARSKI LIST 11-12/2003 str. 15     <-- 15 -->        PDF

J. Vukelić, D. Baričević, D. Drvenkar: F1TOCENOLOSKE KARAKTERISTIKE BUKOVIH SUMA ...


Šumarski list br. 11-12, CXXVII (2003), 531-544


Hedera helix


Polypodium vulgare


Athyrium filix-femina


Sanicula europaea


Aposeris foetida


Piatanthera bifolia


Mycelis muralis


Hypnum cupressiforme D


Pteridium aquilinum C


Blechnum spicant


Gentiana asclepiadea


Erica carnea


Carex pendula


Luzula pilosa


Leucobrium glaucum D


Svojstvene i razlikovne vrste sveze Luzulo - Fagion - Characteristic and differentiating species of the alliance Luzulo-Fagion:


+ 1


1


+


+


1


+


+


+ - 1


+


+


+


+


+


+


+


1


+
i


+


1


3 2


2


1


2 3 1


2 2


1 2 +


1


1


+


+


+ +


+


+


+


.


+ +


+ +


+


.


.


+


+


+


+



Vaccinium myrtillus
Hieracium sylvaticum
Melampyrum pratense
Prenanthes purpurea


B
C


3


1


Svojstvene i razlikovne vrste reda Fagetalia sylvaticae - Characteristic and differentiating species of the order Fagetalia


Fagus sy/vatica A 55555155


Fagus sylvatica B 2 + 11


Prunus avium . 1 . .


Acer platanoides . + . .


Clematis vitalba . . . +


Samhucus nigra . . . +


Solidago virgaurea C . + + +


Fagus sylvatica 2 . . .


Ruscus hypoglossum . . . +


Cepha/anthera longifolia . 1 . .


Galium odoratum . . 1 .


Circaea lutetiana . . + .


Diyopteris filix-mas . . . +


Phegopteris connectilis . . + .


Senecio nemorensis . . + .


Aremonia agrimonoides . + . ,


Svojstvene i razlikovne vrste razreda Querco - Fagetea


Castanea sativa A 1 + + +


Quercus petraea . + . .


Castanea sativa B 2 2 + 1


Castanea sativa C


Quercus petraea


Ostale vrste - Other species:


Characteristic and differentiating species of the class Que


Rubus hirtus
Sorbus aria
Viburnum lantana
Fraxinus ornus
Picea abies
Sorbus torminalis
Tanacetum corymbosum
Calamintha nepeta
Serratula tinetoria
Lathyrus niger
Melittis melissophy/lum
Cephalanthera rubra


H


+
+
+


1
+


+


co-Fagetea:


1


4
1


4
1


3
+


+


1


1


+


+


Italia:


5
1


4
1


4
1



541




ŠUMARSKI LIST 11-12/2003 str. 13     <-- 13 -->        PDF

J. Vukelić, D. Baričević, D. Drvenkar: FITOCENOLOŠKE KARAKTERISTIKE BUKOVIH ŠUMA ...


Šumarski list br. 11-12, CXXVII (2003), 531-544


3. Bukova suma s bekicom


(As. Luzulo-Fagetum sylvaticae Meusel 1937)


Ovo je acidofilna zajednica bukovih šuma brdskoga
pojasa razvijena povrh tala s kiselom reakcijom.
Rasprostranjena je u gorju sjeverozapadne Hrvatske
(Macelj, Ivanščica, Medvednica, Samoborsko gorje) te
na Papuku i Psunju na nešto većim površinama do nadmorske
visine od 800 m.


U Samoborskom gorju zauzima relativno manje i
razbacane površine na vrlo strmim, sjevernim (S, SZ,
SI), eroziji izloženim terenima, najčešće čineći enklave
unutar zajednice ilirske brdske bukove šume. Vrlo
su lijep primjer takvih sinekoloških uvjeta i pridolaska
ove zajednice odjeli 2k, 7a, 7b i 8c u gospodarskoj jedinici
Kal - Javorac.


Pridolazak zajednice uvjetovanje geološko-litološ-
kom podlogom koju čine silikatne stijene: paleozojske
metamorfozirane stijene, pješčenjaci, laporoviti i glineni
škriljevci, pijesci i konglomerati gornje krede,
gnajsi i amfiboliti.


Na takvoj se podlozi razvijaju distrična smeđa, plitka
do srednje duboka, opodzoljena tla. Ona su kisele
do jako kisele reakcije, dubine do 50 cm i siromašnija
humusom nego tla koja obrašćuju bukove sastojine na
karbonatnoj podlozi.


Kao što se vidi iz tablice 2, zajednica je dosta siromašna
vrstama. U izgradnji sloja drveća dominantnu
ulogu igra obična bukva, dok se pitomi kesten značajnije
pojavljuje kao primiješana vrsta na nešto dubljim
tlima, a hrast kitnjak u nižim područjima.


Sloj grmlja je dosta nerazvijen (ispod 50 % pokrov-
nosti snimaka), a uz Vaccinium myrtillus i Rubus hirtus
rastu vrste iz sloja drveća, te ponegdje Erica carnea.
Risje i neke bazofilne vrste (Viburnum lantana, Fraxi-
nus ornus, Sorbus torminalis) indiciraju zakiseljenost
karbonatne podloge.


U prizemnom rašću i sloju mahovina prevladavaju
vrste indikatori kiselosti: Luzula luzuloides, Hiera-


m h-mkM


Slika 7. Teški sinekološki uvjeti pridolaska zajednice Luzulo-
Fagetum utječu na njezin izgled


Figure 7 Adverse synecological conditions for the growth of the
community Luzulo-Fagetum affect its appearance


(Foto: D. Drvenkar)


dum sylvaticum, Hieracium racemosum, Melampy-
rumpratense, Prenanthes purpurea i mahovi (Polytri-
chum attenuatum, Hypnum cupressiforme). To su ujedno
i razlikovne vrste u odnosu na ostale neacidofilne
bukove zajednice. Na istraživanom području nalazi se
još jedna acidofilna bukova zajednica (Blechno-Fage-
tum sylvaticae), čiji opis slijedi i u njemu će se objasniti
razlika u sinekološkim uvjetima te svojstvenim i razlikovnim
vrstama između tih dviju zajednica.


Zajednica se razvija primarno na silikatnoj litološ-
koj podlozi ili nastaje sekundarno kao rezultat zakise-
ljavanja profila povrh karbonatne podloge zbog klimatskih
ili antropogenih čimbenika. Na silikatnoj podlozi
predstavlja krajnji razvojni stadij vegetacije.


4. Bukova šuma s rebračom


(As. Blechno-Fagetum sylvaticae I. Horvat ex Marinček 1970)


Acidofilna bukova šuma s rebračom vrlo je slična
bukovoj zajednici s bekicom. Uspijeva samo fragmentarno
u Gorskom kotaru, Samoborskom gorju, na Stra-
hinjščici i Macelju.


Litološku podlogu čine, kao i kod zajednice Luzulo-
Fagetum, silikatne stijene, no tlo je još kiselije, nagibi
terena strmiji (oko i preko 50°), a površine i značenje
zajednice neusporedivo manji. Tlo je distrično smeđe,
relativno dubokoga profila, na površini s debljim slojem
sirovoga humusa, koji ima vrlo kiselu reakciju. To
su vrlo ograničene površine, a izuzetno su dobar pri


mjer uspijevanja ove zajednice odjeli le i lg u GJ Kal
- Javorac. Inače, zajednicu je na sličnim lokalitetima
zabilježio (uz Ludvić potok, Lavove drage i si.) i Sugar
(1 972), a najpotpunije opisao Marinček (1970)
u Sloveniji.


Florni je sastav zajednice siromašan i prevladavaju
biljke acidofilnih europskih bukovih i hrastovih šuma
uz pridolazak nekih koje toj fitocenozi daju prijelazno
obilježje prema acidofilnim šumama četinjača (sveza
Vaccinio-Piceion), koje su razvijene u višem pojasu zapadne
Hrvatske i u Sloveniji. Te su vrste, na primjer,


539




ŠUMARSKI LIST 11-12/2003 str. 12     <-- 12 -->        PDF

J. Vukehć, D. Baričević, D. Drvenkar: FITOCENOLOŠKE KARAKTERISTIKE BUKOVIH ŠUMA


Šumarski list br. 11-12, CXXVII (2003). 531-544


-^

—i m —


— + + —


+ +


— + (N


S.


— + m +


rM + —


+ — +


- -ŠP


Oi


+ CM —


(N tN — ~-


m ^H ^H


K


* CN —´


CN m — —


´-3


~0


=4,
3


U


L-§.


c


Oi


te


3 S 3 a „


-c


3


~ ü c


3 "tb ´3 -5


5 a ~ a


li


§?»


> 3


K 5


3 .53


U


I 5 §


i.


< CD


i 3


s a


s >


3 ts


a -3 š 3


So-3 -SS


3 C *


5 S


3


"I


S ft


=n "3.
g S


-5 2 L


3


3 ,


S S 3


SS "a -~


5 O 3 V E


« ta, 3 « >


S- S^ 3 r ^


U


I


3 3


L .5 I


3 "^ *"


3
S


P


&.


a.


S


3 ^ ^3


- u C a -c


^S te ft, «, -5


3 Š


|?&§i-&S?sii&g56|.s>8|?^2ri3|j-iii53rö3J3|


3 -2
3 5








3 3


6 I


„33


a, U Ü U


g -S


5--I


O


o.


^


I\


´.)


´—´


G


~3


CZ


M


,5


_j


._


b


->


U


M


5


\r.


i_~



538




ŠUMARSKI LIST 11-12/2003 str. 11     <-- 11 -->        PDF

J. Vukelić, D. Baričević, D. Drvenkar: FITOCENOLOŠKE KARAKTERISTIKE BUKOVIH ŠUMA


Šumarski list br. 11-12. CXXVII (2003), 531-544


+ +


— + +

— (N + +


— + +



+ +


— un


+ + +


rN »-Ti


+ + — +


CN — + +

— ir-i


CN + -f- + ~ + rN +

I"


+ rN —


43 rN


+ rN —


rN + — —


+ + +


+ + — +


I


+ + —


— + — +


L 33 -S =


U


?


JU


5


-


2


=


5


5


p


L


g





i


3


-C





2.


5


3


S


~5


^-


3


s


L


?


|


i


5
.3


3
3/


´S


|


;3


|


w


Ü ^


^


iJJ




3


5


´i´-


oq



-j Q^ m S. U´


=


ci


*


h


i


c


<





^:


s.


^


c


.-$


a


a


3


J=


-4


3


L


"3


g
.g


3
Se


1


.2


3


"9.


k


3


-5
ja


60


1


».


^


~


si


-~


""??


<


0


-


S


a


-


*i


<


U





-c


ir.


l*.


~


-~


0


~



CQ


~ L


U


a.
3


II


60 tj * 3


^ 3 CL, S


CL. n;


Q ^ cC x S> ^


So S-.S


L35


« ? L?^ S


S ?f 3 5


co 5 O


537




ŠUMARSKI LIST 11-12/2003 str. 10     <-- 10 -->        PDF

J. Vukelic, D. Baričević. D. Drvenkar: FITOCENOLOSKE KARAKTERISTIKE BUKOVIH SUMA


Šumarski list br. 11-12, CXXV1I (2003), 531-544


>


0


0


zz


M


3


3


Cl


r,


a


^


---


=-


s:


r-,


o


^


-u


^_


S


^


E


´^


O


te


T~;


r-,


M


^~


^y


Cu


Ud



~. -Si


ČF2


S


u S * -


^ cs


o o


o


OC


m


-


o


>o,


ft


O


o


IO


o


LT,


o


o
io m


-


O


o o


O


o oc


o


o


o o
"3-


-


IO
1"


rs


o o


o


rs


o
oc


o


o
m


"


lO


O


rn


o o


io


rs


©


l/l


o o


-


o


-r


C>


ri


c o


m


o


o o


o
>*


—.


lO


io


ON


o


o


rs


o r—


o o
-f


o


N


io m


o<


«O,


O


-f


2-


o o


o o
<*


N


o


c-´


o


o


C ft


o


o o


-r


o io


N


c


r-i


K





O


o c-


o


o
ro





io


r^


o


o


o


o



rt


rl


O


o -r


f,





o
s-


r-´


|


o


c


rs


o


o


§


-


5


vi


|


IO:


m


o


rt
rl


o


o


5?


-


o


IO


i/i


5


c


o


r-



i" i"´


o .2


D —


o


60


KS


LJ_


|


6


|


c





g


^


u


L


:—


S


~


<


§


SJ


=<


´Si


.a


s


i


k,


iX2


5


-s


^


a


!


5


ty


!


5


JB


i


5


C


2


S


X


1


a


a > -r.


rt


L


u


c


´3


u


-a


-e



o




M o o CS o o


— Tf ft


a o o u rs o m ra ^ ^t- m


m


i 2


o
šf


— o ´ .


^ M IT,


O ´


´I


o cg


C


_o e °


;S o rs c^


^ Tf ^f


O O


O y JD


N o ´^
c/^ IO, IO


— oc


— u


o o


o *rt —


o o


o oc —


ti-- 2


o o


— r--


— r-


N wi ^ S


C/3 ^f OO 2


N lo ^ g
rxi io r- _


N io ´ . i? o o c/3 -^ oc ^z, f io


g


n


o





io


m


r--


rs


>*


-t


io


m


r-


P


u
3


´s


5j


r-i


o


cfl


´s


rs


s


c


rt


´J


rt


-n


s





G


=


rt


_G


^


>>


c_


o
o


<


rt


_G


o


T3


G
S/J


=


as


i


\r.


rt


T3


G
S/J



+ +


— — fN


+ + + rs —


rs — + +


+ + —


+ — +


— — + — rs


CQ U


- r* a *


u


cc


:s ^J Č


5
^ *


- Q


S, = 5


18


-2 C3 ´S


rt


-1


rt


r.


´>


rt


G


rt


G
rt


N
G


^


!_


a


_«:


c


C


a.


^


_



i-


12


5 §


L- 5
3 V


L1


_rt_^w ^^-^;*--^-


~ ~ ~ l« ^1 < X t


U -3 Ü;


QÜiolüixÖi;


co OJ to


CO ´^j


ili


U ^ to


536




ŠUMARSKI LIST 11-12/2003 str. 9     <-- 9 -->        PDF

J. Vukelić, D. Baričcvić, P. Drvenkar: F1T0CEN0L0ŠKE KARAKTERISTIKE BUKOVIH ŠUMA ...


Šumarski list br. 11-12. CXXV11 (2003). 531-544


izlazi da je prva varijanta ilirske brdske bukove šume
termofilniji tip asocijacije. Zapravo je ona određeni
prijelazni oblik između asocijacija Lamio orvalae-Fa-
getum i Ostryo-Fagetum.


Sintetska je analiza pokazala da su razlikovne vrste
za tipičnu varijantu: Lathyrus vernus, Cephalanthera
longifolia, Polystichum aculeatum, Polypodium vulga-


Bukova je šuma s crnim grabom termofilna zajednica
submontanskoga i montanskoga pojasa, po prvi
puta detaljno opisana u nas u Gorskom kotaru (Tri-
naj stić 1972). Dolazi isključivo na dolomitnom supstratu,
i to na dolomitima gornje krede i na trijaskim dolomitima.
Tla na kojima se zajednica razvija uglavnom
su rendzine koje su općenito plitke, dubine do 30 cm.
Bogata su humusom, ali su zbog plitkoće zalihe hraniva
dosta male.


Na istraživanome području zajednica obrašćuje
vrlo strme, tople, južne, jugoistočne ili jugozapadne
padine (nagib i do 55°). Time zajednica poprima ksero-
filni karakter. Prema Šugaru (1972) u Samoborskom
gorju uspijeva u visinskom rasponu od 170 do 750 m
n. m. U takvim specifičnim ekološkim uvjetima predstavlja
početni i trajni stadij vegetacije, osobito zbog
stalne erozije tla koja zaustavlja pedogenetski razvoj.
Na manje strmim padinama zajednica se može promatrati
kao degradacijski stadij klimatskozonske ilirske
brdske bukove šume s mrtvom koprivom.


Snimci koji karakteriziraju ovu zajednicu napravljeni
su na samom vrhu izloženoga grebena koji čini
uski rub čitave sastojine odjela 7a GJ Kal - Javorac, te
u vrlo sličnim uvjetima u odjelu 8c iste gospodarske
jedinice. To su relativno male površine. Na suncu naj-
izloženijim i najstrmijim točkama zajednica tvori završetak
šume prema brdskim travnjacima. Tlo je pokriveno
bujnim slojem prizemnoga rašća i grmlja, a sloj
drveća ne prelazi visinu 7-8 m. Šuma je svjetlija u odnosu
na ostale bukove šume. Spuštanjem pedesetak
metara u smjeru doline naglo se mijenja sastav vegetacije
i bukova šuma s crnim grabom prelazi u brdsku
bukovu šumu s mrtvom koprivom.


Kao što se vidi iz tablice 1 (posljednjih deset snimaka),
u sloju drveća prevladava obična bukva, no
česti su i crni grab, javor gluhać, mukinja, crni jasen i
hrast medunac. No, najvažnija razlikovna vrsta za ovu
je zajednicu crni grab. Crni grab traži za svoj razvoj
strogo određene uvjete, pa se njegova prisutnost ili odsutnost
vrlo često uzima kao osnovica za raščlanjivanje
mnogih biljnih zajednica (Trinajstić iCero-
večki 1978).


U sloju grmlja, osim vrsta iz sloja drveća, značajnije
su rasprostranjene vrste: Comus mas, Viburnum lan-


re i Prenanthes purpurea, dok su to za termofilnu varijantu,
uz već nabrojene vrste iz sloja drveća i grmlja,
Melica uniflora, Potentilla micrantha, Serratula tinc-
toria, Carexflacca i Convallaria majalis.


Sve će ovo trebati potvrditi na širem području u
okviru konačnoga definiranja asocijacije Lamio orva-
lae-Fagetum.


tana, Sorbus torminalis, Rhamnus cathartica, Cha-
maecytisus hirsutus, Daphne mezereum i dr.


U prizemnom rašću prevladavaju bazofilno-ter-
mofilne vrste iz reda Quercetalia pubescentis (Melittis
melissophyllum, Peucedanum oreoselinum, Tanacetum
corymbosum, Mercurialis ovata, Helleborus niger i dr.).
Dosta su rasprostranjene i vrste: Melica uniflora, Carex
flacca, Convalaria majalis, Seratulla tinctoria, Galium
sylvaticum, Hedera helix, Cyclymen purpurascens,
Lathyrus vernus i Solidago virgaaurea, kao i cijeli niz
vrsta svojstvenih za kontinentalne bukove šume.


Slika 6. Karakterističan izgled zajednice Ostryo-Fagetum sylvaticae
na istraživanom području


Figure 6 Characteristic appearance of the community Ostryo-Fagetum
sylvaticae in the study area


(Foto: D. Drvenkar)


Svojstvene i razlikovne vrste određene su prema Z.
Pavletić,Trinajstiću i Šugaru (1982). Sve su
razlikovne vrste karakteristične vrste reda Quercetalia
pubescentis i odjeljuju bukovu šumu s crnim grabom
od ostalih zajednica sveze Aremonio-Fagion, te je
svrstavaju u podsvezu Ostryo-Fagenion. Prema istim
autorima opisana je i subasocijacija aceretosum obtu-
sati ove asocijacije, koja se može vrlo lako prihvatiti i
za definiranje naših analiziranih fitocenoloških snimaka
jer je riječ o istom području istraživanja i vrlo
sličnom flornom sastavu. No, za to su potrebne i detaljnije
analize.


2. Bukova suma s crnim grabom


(As. Ostryo-Fagetum sylvaticae M. Wraber ex Trinajstić 1972)


535




ŠUMARSKI LIST 11-12/2003 str. 8     <-- 8 -->        PDF

J. Vukelić. P. Baričević. P. Drvcnkar: F1T0CEN0L0ŠKE KARAKTERISTIKE BUKOVIH ŠUMA ...


Šumarski list br. 11-12. CXXVI1 (2003). 531-544


Sveza: Luzulo-Fagion Lohm. et Tx. 1954


Asocijacija: Luzulo-Fagetum sylvaücae Meusel 1937


Asocijacija: Blechno-Fagetum sylvaücae I. Horvat ex Marinček 1970


Opis istraživanih šumskih zajednica - Description of the studied forest communities


1. Ilirska brdska bukova šuma s mrtvom koprivom


(As. Lomio orvalae-Fagetum sylvaücae /Ht. 1938/ Borhidi 1963)


Riječ je o neutrofilnoj, klimatskozonskoj zajednici
brdskoga pojasa Republike Hrvatske - koja uspijeva
na nadmorskim visinama između 400 i 800 m. Od dinarskoga
područja nastavlja se sjevernim obroncima
Male Kapele do gorja sjeverozapadne Hrvatske. Tu je
nalazimo u Samoborskom gorju, na Macelju, Medvednici
i Ivanščici. U Samoborskom gorju ova zajednica
raste i na nižim visinama, obično na sjevernijim i hladnijim
padinama, a nerijetko se spušta i do samih rubova
riječnih dolina. Smatra se optimumom bukove šume
u nas.


Litološka podloga na kojoj zajednica raste sastavljena
je od vapnenaca i dolomita (vapnenci i dolomiti u
izmjeni, uslojeni vapnenci ili trijaski dolomiti), a samo
fragmentarno pridolazi i na silikatnim stijenama.


Tlo je većinom kalkokambisol, vrlo dobrih svojstava
(pH-vrijednost nešto iznad 7, duboko i preko 70 cm,
humozno osobito u gornjem horizontu, dobre konzistencije
i poliedrične strukture te bogato hranivima),
što je jasno vidljivo i iz vrlo kvalitetnoga izgleda ovih
sastojina.


Ilirska brdska bukova šuma utvrđena je na istraživanom
području u GJ Kal - Javorac u odjelima 12a, 7b
i 8c, te u GJ Tepec - Palačnik - Stražnik u odjelima
12c i 10a, no prema prijašnjim istraživanjima (Šugar
1972) područje rasprostranjenosti ove zajednice u Samoborskom
je gorju vrlo značajno.


Kao što se vidi iz tablice 1 (prvih petnaest snimaka),
florni je sastav zajednice vrlo bogat i raznolik. U sloju
drveća, koji na svih 15 snimaka ima pokrovnost 100 %,
edifikatorski je najvažnija vrsta obična bukva, a primiješani
su joj i gorski javor, gorski brijest i obični grab,
te hrast kitnjak i javor gluhać u termofilnijoj varijanti.


Sloj grmlja ima najmanju pokrovnost (do 35 %) i
većinom ga tvore uz vrste iz sloja drveća i vrste: Ruscus
hypoglossum, Daphne mezereum, Lonicera capri-
folium, Eiionymus latifolius, Staphylea pinnata i Ru-
bus hirtus. Na nešto toplijim staništima, uz te vrste,
značajnije su rasprostranjene i Fraxinus ornus, Sorbus
torminalis, Viburnum lantana, Acer campestre, Tilia
cordata i Ligustrum vulgare.


Sloj prizemnoga rašća obilježava srednja pokrovnost
i specifične vrste ilirskih bukovih šuma (Lamium
orvala, Aremonia agrimonoides, Ruscus hypoglossum,
Helleborus niger, Primula vulgaris, Cyclamen purpu-
rascens i dr.) te vrste karakteristične za europske buko


ve šume (Galium sylvaticum, Carex sylvaüca, Mercu-
rialis perennis, Galium odoratum, Sanicula europaea,
Pulmonaria officinalis, Heder a helix, Dryopteris filix-
mas i dr.), koje su i rasprostranjenije.


Važno je napomenuti da u odnosu na areal zajednice
u središnjem dijelu dinarske Hrvatske na istraživanom
području nije zabilježen cijeli niz važnih ilirskih
i ilirikoidnih vrsta: Rhamnus alpinus ssp.fallax,
Omphalodes verna, Calamintha grandiflora, Isopv-
rum thalictroides, Daphne laureola, Dentaria ennea-
phyllos, Dentaria trifolia, Cardamine trifolia, Homo-
gyne sylvestris, Euphorbia carniolica i dr.


Slika 5. Izgled zajednice Lamio orvalae-Fagetum sylvaücae


nešto otvorenijega sklopa
Figure 5 Appearance of the community Lamio orvalae-Fagetum


sylvaticae with a slightly more open canopy


(Foto: D. Baričević)


Prema analiziranim snimcima i pokazateljima sintetizirane
tablice 1 unutar ove zajednice lučimo tipičnu
varijantu ilirske brdske bukove šume (8 snimaka) i ter-
mofilniju varijantu (7 snimaka). Tipična varijanta pokazala
se na snimcima iz odjela 7b i 8c u GJ Kal - Javorac
te u GJ Tepec - Palačnik - Stražnik u odjelima
12c i 10a, a termofilnija varijanta u odjelu 12a GJ Kal
- Javorac. Iz opisa staništa s terenskoga manuala vidi
se kako u tim odjelima vladaju različiti sinekološki
uvjeti. Tako se odjel 12a nalazi na nadmorskoj visini
200-300 m južne ili jugoistočne izloženosti, a tlo je
nešto pliće i skeletnije. Ostali su odjeli na hladnijim
sjeverozapadnim ili istočnim stranama, na nadmorskoj
visini 350-400 m i na nešto dubljem tlu. Iz tih razlika


534




ŠUMARSKI LIST 11-12/2003 str. 7     <-- 7 -->        PDF

J. Vukelić, D. Baričević, D. Drvenkar: FITOCENOLOŠKE KARAKTERISTIKE BUKOVIH SUMA


Šumarski list br. 11-12, CXXVII (2003), 531-544


povoljne temperature pogoduje bujnomu razvitku vegetacije.


Za današnje stanje šumske vegetacije važno je napomenuti
da su šumske sastojine istraživanoga po


dručja u prošlosti vrlo intenzivno iskorištavane (sječe,
skupljanje listinca, šumska paša).


REZULTATI ISTRAŽIVANJA I RASPRAVA


Results of investigation and discusion


Sintetska razradba 35 fitocenoloških snimaka s istraživanoga
područja i multivarijantna statistička analiza
pokazale su vrlo jasno odvajanje triju skupina
snimaka. Prvu skupinu čine snimci broj 1, 3, 7, 8, 2, 6,
10,9, 17, 16, 19, 27, 11, 13 i 30, drugu čine snimci broj
20, 21,23, 24, 32, 35, 22, 31, 33 i 34, a treću 4, 15, 14,
12, 5, 18, 29, 26, 25 i 28. Slika 3 prikazuje dendrogram
izrađen klasterskom analizom, a slika 4 prikazuje ordi-
nacijski dijagram izrađen multidimenzionalnim skali-
ranjem. Oni također pokazuju jasno odvajanje dviju
podskupina snimaka u prvoj skupini i dviju podskupina
snimaka u trećoj skupini.


Na osnovi flornoga sastava pridruženih snimaka
svake skupine, stupnja udjela pojedinih vrsta po slojevima,
te svojstvenosti i razlikovnosti vrsta s većim
stupnjem udjela utvrđeno je da prva skupina snimaka
predstavlja neutrofilne bukove sastojine koje pripadaju
asocijaciji Lamio orvalae-Fagetum sylvaticae u dvije


Slika 3. Klasterska analiza - Complete link
Figure 3 Cluster analysis - Complete link


varijante. Druga je skupina snimaka karakteristična za
bazofilne bukove sastojine i opisana je kao asocijacija
Ostryo-Fagetum sylvaticae. Treću skupinu snimaka
tvore acidofilne bukove šume, i to jednu podskupinu
asocijacija Luzulo-Fagetum sylvaticae, a drugu Blech-
no-Fagetum sylvaticae.


0.3


0,25-


0.2


30 27.9 ´ \


*


0.15-


\


U.l-


0JD5-
0-


i 36 *


(18 » ls


-0.05-


\


12..


.- „


-0,1´
0,15


VlA-


/


-0.2´


0.25


1 JI 1


-0.3-


\ *33´ /


0.35
-0.4-



0.5


Ait


0.3


-0.2 -0.1


Axis 1


0.1


0..´


Slika 4. Multidimenzionalno skaliranje - PCoA
Figure 4 Multidimensional scaling - PCoA


Legenda - Key: tamnozelena/ dark green - Lamio orvalae-
Fagetum sylvaticae var. Acer obtusatum
svijetlozelena/ light green - Lamio orvalae-
Fagetum sylvaticae typicum
narančasta/ orange - Ostryo-Fagetum
sylvaticae


tamnosmeda/ dark brown - Luzulo-
Fagetum sylvaticae
svijetlosmeda/ light brown - Blechno-
Fagetum sylvaticae


Sintaksonomski položaj istraživanih i opisanih zajednica


Syntaxonomic position of the studied and described communities
Položaj prema važećoj sistematici izgleda ovako:


Razred: Querco-Fagetea Br.- BI. et Vlieger 1937
Red: Fagetalia sylvaticae Pawl. 1928


Sveza: Aremonio-Fagion (Ht. 1938)Török et al. 1989


Podsveza: Lamio orvalae-Fagenion Borhidi ex Marinček et al. 1993


Asocijacija: Lamio orvalae-Fagetum sylvaticae (Ht. 1938) Borhidi 1963
Podsveza: Ostryo-Fagenion Borhidi 1963


Asocijacija: Ostryo-Fagetum sylvaticae M. Wraber cx Trinajstić 1972


533




ŠUMARSKI LIST 11-12/2003 str. 6     <-- 6 -->        PDF

J. Vukelic, Ü. Baričević, D. Drvcnkar: FITOCENOLOŠKE KARAKTERISTIKE BUKOVIH ŠUMA ... Šumarski list br. II 12. CXXVH (2003). 531-544


METODE ISTRAŽIVANJA - Methods of research


Fitocenološka su istraživanja provedena klasičnom
Braun-Blanquetovom metodom. Tako je, najvećim dijelom
u gospodarskoj jedinici Kal - Javorac, a manjim
u gospodarskoj jedinici Tepec - Palačnik - Stražnik,
postavljeno 35 fitocenoloških snimaka.


Obavljena je klasična sintetska razradba fitocenoloških
snimaka te multivarijantna analiza tih snimaka
uz pomoć statističkoga paketa Sintax 2000. Primijenjene
su dvije metode multivarijantne statističke analize:


Samoborsko gorje zajedno sa Žumberačkom gorom
čini jednu cjelinu gorskoga površja u sjeverozapadnoj
Hrvatskoj. Područje je prema zapadu i prema
sjeveru omeđeno potokom Bregana, na istoku podnožjem
gorja koje ide od Bregane na Samobor, Rakovicu i
Svetu Nedjelju, a na jugu podnožjem Plešivice, te potokom
Draga koji zajedno s potokom Bregana čini zapadnu
granicu.


Istraživanja su provedena uglavnom u gospodarskoj
jedinici Kal - Javorac koja pokriva sjeveroistočni
dio Samoborskoga gorja, a manjim dijelom u gospodarskoj
jedinici Tepec - Palačnik - Stražnik.


Ovo područje zbog svoga karakterističnoga položaja
između jugoistočnih Alpa i sjeverozapadnoga dijela
Dinarida predstavlja biljno-geografski most između
Alpa i Dinarida. Istočne granice stoje pod utjecajem
panonske regije (slika 1). Zbog toga na ovom području
nailazimo na širok spektar flornih geoelemenata.


Slika 1. Položaj Samoborskoga gorja u širem smislu


(izvor: Trinajstić 1995)
Figure 1 Position of Samoborsko Gorje in a wider sense


(source: Trinajstić 1995)


Samoborsko je gorje u petrografskom pogledu vrlo
raznoliko. Velik je dio prostora pokriven taložinama
koje općenito karakteriziraju Dinarsko gorje, po čemu
ono pripada dinarskomu planinskomu sustavu, iako od
njega odudara svojim pružanjem po kojem je slično
Alpama. U geološkoj građi prevladavaju naslage me-


klasterska analiza (complete link, group average, simple
average, incremental sum of squares) i multivari-
jantno skaliranje (Principal coordinate analysis/PCoA).
Rezultati su prikazani dentrogramima, a sve su metode
pokazale gotovo jednak rezultat (slike 3 i 4).


Za sve zajednice prikazujemo izvorne terenske
snimke, što je osobito važno za zajednice Luzulo-Fa-
getum i Blechno-Fagetum, čiji je prikaz u našoj fitoce-
nološkoj literaturi rijedak.


zozojskih vapnenaca i dolomita na kojima se razvijaju
smeđe tlo i rendzine. Paleozojske naslage u obliku
glinenih škriljevaca, kvarcnih konglomerata i različitih
vrsta pješčenjaka nalaze se u manjem opsegu pod dis-
tričnim smeđim tlima (Her ak 1956, M ajer i Vrbek
1995).


Područje je vrlo razvedeno. Obiluje dubokim dolinama
koje su s vremenom izdubili potoci, izraženim
grebenima i strmim padinama. Grebeni imaju alpski
smjer pružanja - od zapada prema istoku, tako da su
strmine pretežno južnih ili sjevernih ekspozicija. Vertikalna
razvedenost i različita izloženost padina uvjetuje
raznolik pridolazak vegetacije.


Slika 2. Panoramski pogled na Samoborsko gorje s Višnjevca
Figure 2 Panoramic view of Samoborsko Gorje from Višnjevac


(Foto: D. Drvenkar)


Podaci za meteorološku postaju Samobor u razdoblju
od 1979. do 1998. godine (izvor: DHMZ) pokazuju
da, prema Köppenu, u Samoborskom gorju vlada
umjereno topla kišna klima bez suhoga razdoblja (tip
klime Cfwbx). Srednja godišnja temperature zraka iznosi
10,2 °C, a srednja temperatura zraka u vegetacij-
skom razdoblju 16,5 °C. Ukupna godišnja količina
oborina iznosi 1235,1 mm, od čega u vegetacijskom
razdoblju padne 591,4 mm ili 47,88 %. Najčešći su
vjetrovi zapadnoga smjera, dok je najrjeđi južni vjetar.
Jednoliki raspored oborina tijekom cijele godine uz


PODRUČJE ISTRAŽIVANJA - Research area


532




ŠUMARSKI LIST 11-12/2003 str. 5     <-- 5 -->        PDF

IZVORNI ZNANSTVENI ČLANCI - ORIGINAL SCIENTIFIC PAPERS Šumarski list br. 11-12. CXXVII (2003), 531-544


UDK 630* 188 (001)


FITOCENOLOŠKE KARAKTERISTIKE BUKOVIH ŠUMA
U SAMOBORSKOM GORJU


PHYTOCOENOLOGICAL CHARACTERISTICS OF BEECH FORESTS
IN SAMOBORSKO GORJE


Joso VUKELIĆ*, Dario BARIČEVIĆ*, Dražen DRVENKAR**


SAŽETAK: Bukove su šume najrasprostranjenije šume Samoborskoga
gorja. Najveće površine zauzimaju neutrofilne šume, a na ograničenim, manjim
površinama među njima su uklopljene acidofilne i bazofilne. Fitoceno-
loška istraživanja pokazala su postojanje četiriju značajnih bukovih zajednica:
ilirske brdske bukove šume s mrtvom koprivom (Lamio orvalae-Fagetum
sylvaticae,), bukove šume s crnim grabom (Ostryo-Fagetum sylvaticae,), bukove
šume s bekicom (Luzulo-Fagetum sylvaticae,) ;´ bukove šume s rebračom
(Blechno-Fagetum sylvaticae/ Prisutnost ilirskih vrsta (Lamium orvala, Pri-"
mula vulgaris, Aremonia agrimonoides, Ruscus hypoglossum) potvrđuje pripadnost
asocijacija Lamio orvalae-Fagetum sylvaticae i Ostryo-Fagetum syl-
vaticae svezi Aremonio-Fagion, dok su asocijacije Luzulo-Fagetum sylvaticae
/ Blechno-Fagetum sylvaticae tipične srednjoeuropske i pripadaju svezi
Luzulo-Fagion. U zajednici ilirske bukove šume s mrtvom koprivom mogu se
razlikovati tipična i nešto termofilnija varijanta. Termofilnija varijanta dolazi
na prisojnim strminama i plićem tlu, a tipična u vlažnijim i hladnijim uvjetima.
Općenito zajednica odstupa od svoga tipičnoga flornoga sastava u središnjem
dinarskom dijelu Hrvatske. Zanimljivo je da na istraživanome području
nije uočena i zabilježena bukova šuma s volujskim okom (Hacquetio-
Fagetum Kosir 1962), koji ju je 1979. godine Kosir detaljno istražio na Gor-
jancima - susjednom području Samoborskoga gorja.


Ključne riječi: sinekološko-vegetacijska istraživanja, bukove šume, Samoborsko
gorje, neutrofilne šume, acidofilne šume, bazofilne šume, varijante


UVOD - Introduction


sljednji prikaz bukovih šuma u Hrvatskoj (Vuke 1 i ć i
Baričević 2002, 2003). Botanički vrlo je detaljno
istraženaruderalna i korovna flora (Vrbek 2000). Svi
oni ističu posebnost i bogatstvo šumskih i drugih biljnih
zajednica, što je posljedica ponajprije zemljopisnog
položaja Samoborskoga gorja, raznolikih sineko-
loških uvjeta i povijesnoga razvoja flore i vegetacije.


To su potvrdila i ova istraživanja, jer smo na
relativno malom prostoru utvrdili četiri fitocenoze u
kojima je bukva glavna vrsta drveća. Jedna od njih, bukova
šuma s rebračom, prvi je put opisana na ovom području,
dok smo kod ostalih opisom i priloženim fito-
cenološkim tablicama upotpunili njihovo poznavanje i
značenje u šumskoj vegetaciji Hrvatske.


Šumska vegetacija Samoborskoga gorja obrađivana
je u više fitocenoloških radova od kojih ovdje izdvajamo
radove Horvata (1938), Šugara (1972,
1973), Zinke Pavletić, Trinajstića i Šugara
(1982), Trinajstića i Cerovečkoga (1978),
Marinčeka (1995), Trinajstića (1995) te po-


* Prof. dr. sc. Joso Vukclić, Dr. sc. Dario Baričević,
Šumarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu


** Dražen Drvenkar, dipl. ing. šum., Rajec 15a,
Jesenice, Slovenija


531