DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/2003 str. 5 <-- 5 --> PDF |
IZVORNI ZNANSTVENI ČLANCI - ORIGINAL SCIENTIFIC PAPERS Šumarski list br. 11-12. CXXVII (2003), 531-544 UDK 630* 188 (001) FITOCENOLOŠKE KARAKTERISTIKE BUKOVIH ŠUMA U SAMOBORSKOM GORJU PHYTOCOENOLOGICAL CHARACTERISTICS OF BEECH FORESTS IN SAMOBORSKO GORJE Joso VUKELIĆ*, Dario BARIČEVIĆ*, Dražen DRVENKAR** SAŽETAK: Bukove su šume najrasprostranjenije šume Samoborskoga gorja. Najveće površine zauzimaju neutrofilne šume, a na ograničenim, manjim površinama među njima su uklopljene acidofilne i bazofilne. Fitoceno- loška istraživanja pokazala su postojanje četiriju značajnih bukovih zajednica: ilirske brdske bukove šume s mrtvom koprivom (Lamio orvalae-Fagetum sylvaticae,), bukove šume s crnim grabom (Ostryo-Fagetum sylvaticae,), bukove šume s bekicom (Luzulo-Fagetum sylvaticae,) ;´ bukove šume s rebračom (Blechno-Fagetum sylvaticae/ Prisutnost ilirskih vrsta (Lamium orvala, Pri-" mula vulgaris, Aremonia agrimonoides, Ruscus hypoglossum) potvrđuje pripadnost asocijacija Lamio orvalae-Fagetum sylvaticae i Ostryo-Fagetum syl- vaticae svezi Aremonio-Fagion, dok su asocijacije Luzulo-Fagetum sylvaticae / Blechno-Fagetum sylvaticae tipične srednjoeuropske i pripadaju svezi Luzulo-Fagion. U zajednici ilirske bukove šume s mrtvom koprivom mogu se razlikovati tipična i nešto termofilnija varijanta. Termofilnija varijanta dolazi na prisojnim strminama i plićem tlu, a tipična u vlažnijim i hladnijim uvjetima. Općenito zajednica odstupa od svoga tipičnoga flornoga sastava u središnjem dinarskom dijelu Hrvatske. Zanimljivo je da na istraživanome području nije uočena i zabilježena bukova šuma s volujskim okom (Hacquetio- Fagetum Kosir 1962), koji ju je 1979. godine Kosir detaljno istražio na Gor- jancima - susjednom području Samoborskoga gorja. Ključne riječi: sinekološko-vegetacijska istraživanja, bukove šume, Samoborsko gorje, neutrofilne šume, acidofilne šume, bazofilne šume, varijante UVOD - Introduction sljednji prikaz bukovih šuma u Hrvatskoj (Vuke 1 i ć i Baričević 2002, 2003). Botanički vrlo je detaljno istraženaruderalna i korovna flora (Vrbek 2000). Svi oni ističu posebnost i bogatstvo šumskih i drugih biljnih zajednica, što je posljedica ponajprije zemljopisnog položaja Samoborskoga gorja, raznolikih sineko- loških uvjeta i povijesnoga razvoja flore i vegetacije. To su potvrdila i ova istraživanja, jer smo na relativno malom prostoru utvrdili četiri fitocenoze u kojima je bukva glavna vrsta drveća. Jedna od njih, bukova šuma s rebračom, prvi je put opisana na ovom području, dok smo kod ostalih opisom i priloženim fito- cenološkim tablicama upotpunili njihovo poznavanje i značenje u šumskoj vegetaciji Hrvatske. Šumska vegetacija Samoborskoga gorja obrađivana je u više fitocenoloških radova od kojih ovdje izdvajamo radove Horvata (1938), Šugara (1972, 1973), Zinke Pavletić, Trinajstića i Šugara (1982), Trinajstića i Cerovečkoga (1978), Marinčeka (1995), Trinajstića (1995) te po- * Prof. dr. sc. Joso Vukclić, Dr. sc. Dario Baričević, Šumarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu ** Dražen Drvenkar, dipl. ing. šum., Rajec 15a, Jesenice, Slovenija 531 |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/2003 str. 6 <-- 6 --> PDF |
J. Vukelic, Ü. Baričević, D. Drvcnkar: FITOCENOLOŠKE KARAKTERISTIKE BUKOVIH ŠUMA ... Šumarski list br. II 12. CXXVH (2003). 531-544 METODE ISTRAŽIVANJA - Methods of research Fitocenološka su istraživanja provedena klasičnom Braun-Blanquetovom metodom. Tako je, najvećim dijelom u gospodarskoj jedinici Kal - Javorac, a manjim u gospodarskoj jedinici Tepec - Palačnik - Stražnik, postavljeno 35 fitocenoloških snimaka. Obavljena je klasična sintetska razradba fitocenoloških snimaka te multivarijantna analiza tih snimaka uz pomoć statističkoga paketa Sintax 2000. Primijenjene su dvije metode multivarijantne statističke analize: Samoborsko gorje zajedno sa Žumberačkom gorom čini jednu cjelinu gorskoga površja u sjeverozapadnoj Hrvatskoj. Područje je prema zapadu i prema sjeveru omeđeno potokom Bregana, na istoku podnožjem gorja koje ide od Bregane na Samobor, Rakovicu i Svetu Nedjelju, a na jugu podnožjem Plešivice, te potokom Draga koji zajedno s potokom Bregana čini zapadnu granicu. Istraživanja su provedena uglavnom u gospodarskoj jedinici Kal - Javorac koja pokriva sjeveroistočni dio Samoborskoga gorja, a manjim dijelom u gospodarskoj jedinici Tepec - Palačnik - Stražnik. Ovo područje zbog svoga karakterističnoga položaja između jugoistočnih Alpa i sjeverozapadnoga dijela Dinarida predstavlja biljno-geografski most između Alpa i Dinarida. Istočne granice stoje pod utjecajem panonske regije (slika 1). Zbog toga na ovom području nailazimo na širok spektar flornih geoelemenata. Slika 1. Položaj Samoborskoga gorja u širem smislu (izvor: Trinajstić 1995) Figure 1 Position of Samoborsko Gorje in a wider sense (source: Trinajstić 1995) Samoborsko je gorje u petrografskom pogledu vrlo raznoliko. Velik je dio prostora pokriven taložinama koje općenito karakteriziraju Dinarsko gorje, po čemu ono pripada dinarskomu planinskomu sustavu, iako od njega odudara svojim pružanjem po kojem je slično Alpama. U geološkoj građi prevladavaju naslage me- klasterska analiza (complete link, group average, simple average, incremental sum of squares) i multivari- jantno skaliranje (Principal coordinate analysis/PCoA). Rezultati su prikazani dentrogramima, a sve su metode pokazale gotovo jednak rezultat (slike 3 i 4). Za sve zajednice prikazujemo izvorne terenske snimke, što je osobito važno za zajednice Luzulo-Fa- getum i Blechno-Fagetum, čiji je prikaz u našoj fitoce- nološkoj literaturi rijedak. zozojskih vapnenaca i dolomita na kojima se razvijaju smeđe tlo i rendzine. Paleozojske naslage u obliku glinenih škriljevaca, kvarcnih konglomerata i različitih vrsta pješčenjaka nalaze se u manjem opsegu pod dis- tričnim smeđim tlima (Her ak 1956, M ajer i Vrbek 1995). Područje je vrlo razvedeno. Obiluje dubokim dolinama koje su s vremenom izdubili potoci, izraženim grebenima i strmim padinama. Grebeni imaju alpski smjer pružanja - od zapada prema istoku, tako da su strmine pretežno južnih ili sjevernih ekspozicija. Vertikalna razvedenost i različita izloženost padina uvjetuje raznolik pridolazak vegetacije. Slika 2. Panoramski pogled na Samoborsko gorje s Višnjevca Figure 2 Panoramic view of Samoborsko Gorje from Višnjevac (Foto: D. Drvenkar) Podaci za meteorološku postaju Samobor u razdoblju od 1979. do 1998. godine (izvor: DHMZ) pokazuju da, prema Köppenu, u Samoborskom gorju vlada umjereno topla kišna klima bez suhoga razdoblja (tip klime Cfwbx). Srednja godišnja temperature zraka iznosi 10,2 °C, a srednja temperatura zraka u vegetacij- skom razdoblju 16,5 °C. Ukupna godišnja količina oborina iznosi 1235,1 mm, od čega u vegetacijskom razdoblju padne 591,4 mm ili 47,88 %. Najčešći su vjetrovi zapadnoga smjera, dok je najrjeđi južni vjetar. Jednoliki raspored oborina tijekom cijele godine uz PODRUČJE ISTRAŽIVANJA - Research area 532 |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/2003 str. 7 <-- 7 --> PDF |
J. Vukelić, D. Baričević, D. Drvenkar: FITOCENOLOŠKE KARAKTERISTIKE BUKOVIH SUMA Šumarski list br. 11-12, CXXVII (2003), 531-544 povoljne temperature pogoduje bujnomu razvitku vegetacije. Za današnje stanje šumske vegetacije važno je napomenuti da su šumske sastojine istraživanoga po dručja u prošlosti vrlo intenzivno iskorištavane (sječe, skupljanje listinca, šumska paša). REZULTATI ISTRAŽIVANJA I RASPRAVA Results of investigation and discusion Sintetska razradba 35 fitocenoloških snimaka s istraživanoga područja i multivarijantna statistička analiza pokazale su vrlo jasno odvajanje triju skupina snimaka. Prvu skupinu čine snimci broj 1, 3, 7, 8, 2, 6, 10,9, 17, 16, 19, 27, 11, 13 i 30, drugu čine snimci broj 20, 21,23, 24, 32, 35, 22, 31, 33 i 34, a treću 4, 15, 14, 12, 5, 18, 29, 26, 25 i 28. Slika 3 prikazuje dendrogram izrađen klasterskom analizom, a slika 4 prikazuje ordi- nacijski dijagram izrađen multidimenzionalnim skali- ranjem. Oni također pokazuju jasno odvajanje dviju podskupina snimaka u prvoj skupini i dviju podskupina snimaka u trećoj skupini. Na osnovi flornoga sastava pridruženih snimaka svake skupine, stupnja udjela pojedinih vrsta po slojevima, te svojstvenosti i razlikovnosti vrsta s većim stupnjem udjela utvrđeno je da prva skupina snimaka predstavlja neutrofilne bukove sastojine koje pripadaju asocijaciji Lamio orvalae-Fagetum sylvaticae u dvije Slika 3. Klasterska analiza - Complete link Figure 3 Cluster analysis - Complete link varijante. Druga je skupina snimaka karakteristična za bazofilne bukove sastojine i opisana je kao asocijacija Ostryo-Fagetum sylvaticae. Treću skupinu snimaka tvore acidofilne bukove šume, i to jednu podskupinu asocijacija Luzulo-Fagetum sylvaticae, a drugu Blech- no-Fagetum sylvaticae. 0.3 0,25- 0.2 30 27.9 ´ \ * 0.15- \ U.l- 0JD5- 0- i 36 * (18 » ls -0.05- \ 12.. .- „ -0,1´ 0,15 VlA- / -0.2´ 0.25 1 JI 1 -0.3- \ *33´ / 0.35 -0.4- 0.5 Ait 0.3 -0.2 -0.1 Axis 1 0.1 0..´ Slika 4. Multidimenzionalno skaliranje - PCoA Figure 4 Multidimensional scaling - PCoA Legenda - Key: tamnozelena/ dark green - Lamio orvalae- Fagetum sylvaticae var. Acer obtusatum svijetlozelena/ light green - Lamio orvalae- Fagetum sylvaticae typicum narančasta/ orange - Ostryo-Fagetum sylvaticae tamnosmeda/ dark brown - Luzulo- Fagetum sylvaticae svijetlosmeda/ light brown - Blechno- Fagetum sylvaticae Sintaksonomski položaj istraživanih i opisanih zajednica Syntaxonomic position of the studied and described communities Položaj prema važećoj sistematici izgleda ovako: Razred: Querco-Fagetea Br.- BI. et Vlieger 1937 Red: Fagetalia sylvaticae Pawl. 1928 Sveza: Aremonio-Fagion (Ht. 1938)Török et al. 1989 Podsveza: Lamio orvalae-Fagenion Borhidi ex Marinček et al. 1993 Asocijacija: Lamio orvalae-Fagetum sylvaticae (Ht. 1938) Borhidi 1963 Podsveza: Ostryo-Fagenion Borhidi 1963 Asocijacija: Ostryo-Fagetum sylvaticae M. Wraber cx Trinajstić 1972 533 |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/2003 str. 8 <-- 8 --> PDF |
J. Vukelić. P. Baričević. P. Drvcnkar: F1T0CEN0L0ŠKE KARAKTERISTIKE BUKOVIH ŠUMA ... Šumarski list br. 11-12. CXXVI1 (2003). 531-544 Sveza: Luzulo-Fagion Lohm. et Tx. 1954 Asocijacija: Luzulo-Fagetum sylvaücae Meusel 1937 Asocijacija: Blechno-Fagetum sylvaücae I. Horvat ex Marinček 1970 Opis istraživanih šumskih zajednica - Description of the studied forest communities 1. Ilirska brdska bukova šuma s mrtvom koprivom (As. Lomio orvalae-Fagetum sylvaücae /Ht. 1938/ Borhidi 1963) Riječ je o neutrofilnoj, klimatskozonskoj zajednici brdskoga pojasa Republike Hrvatske - koja uspijeva na nadmorskim visinama između 400 i 800 m. Od dinarskoga područja nastavlja se sjevernim obroncima Male Kapele do gorja sjeverozapadne Hrvatske. Tu je nalazimo u Samoborskom gorju, na Macelju, Medvednici i Ivanščici. U Samoborskom gorju ova zajednica raste i na nižim visinama, obično na sjevernijim i hladnijim padinama, a nerijetko se spušta i do samih rubova riječnih dolina. Smatra se optimumom bukove šume u nas. Litološka podloga na kojoj zajednica raste sastavljena je od vapnenaca i dolomita (vapnenci i dolomiti u izmjeni, uslojeni vapnenci ili trijaski dolomiti), a samo fragmentarno pridolazi i na silikatnim stijenama. Tlo je većinom kalkokambisol, vrlo dobrih svojstava (pH-vrijednost nešto iznad 7, duboko i preko 70 cm, humozno osobito u gornjem horizontu, dobre konzistencije i poliedrične strukture te bogato hranivima), što je jasno vidljivo i iz vrlo kvalitetnoga izgleda ovih sastojina. Ilirska brdska bukova šuma utvrđena je na istraživanom području u GJ Kal - Javorac u odjelima 12a, 7b i 8c, te u GJ Tepec - Palačnik - Stražnik u odjelima 12c i 10a, no prema prijašnjim istraživanjima (Šugar 1972) područje rasprostranjenosti ove zajednice u Samoborskom je gorju vrlo značajno. Kao što se vidi iz tablice 1 (prvih petnaest snimaka), florni je sastav zajednice vrlo bogat i raznolik. U sloju drveća, koji na svih 15 snimaka ima pokrovnost 100 %, edifikatorski je najvažnija vrsta obična bukva, a primiješani su joj i gorski javor, gorski brijest i obični grab, te hrast kitnjak i javor gluhać u termofilnijoj varijanti. Sloj grmlja ima najmanju pokrovnost (do 35 %) i većinom ga tvore uz vrste iz sloja drveća i vrste: Ruscus hypoglossum, Daphne mezereum, Lonicera capri- folium, Eiionymus latifolius, Staphylea pinnata i Ru- bus hirtus. Na nešto toplijim staništima, uz te vrste, značajnije su rasprostranjene i Fraxinus ornus, Sorbus torminalis, Viburnum lantana, Acer campestre, Tilia cordata i Ligustrum vulgare. Sloj prizemnoga rašća obilježava srednja pokrovnost i specifične vrste ilirskih bukovih šuma (Lamium orvala, Aremonia agrimonoides, Ruscus hypoglossum, Helleborus niger, Primula vulgaris, Cyclamen purpu- rascens i dr.) te vrste karakteristične za europske buko ve šume (Galium sylvaticum, Carex sylvaüca, Mercu- rialis perennis, Galium odoratum, Sanicula europaea, Pulmonaria officinalis, Heder a helix, Dryopteris filix- mas i dr.), koje su i rasprostranjenije. Važno je napomenuti da u odnosu na areal zajednice u središnjem dijelu dinarske Hrvatske na istraživanom području nije zabilježen cijeli niz važnih ilirskih i ilirikoidnih vrsta: Rhamnus alpinus ssp.fallax, Omphalodes verna, Calamintha grandiflora, Isopv- rum thalictroides, Daphne laureola, Dentaria ennea- phyllos, Dentaria trifolia, Cardamine trifolia, Homo- gyne sylvestris, Euphorbia carniolica i dr. Slika 5. Izgled zajednice Lamio orvalae-Fagetum sylvaücae nešto otvorenijega sklopa Figure 5 Appearance of the community Lamio orvalae-Fagetum sylvaticae with a slightly more open canopy (Foto: D. Baričević) Prema analiziranim snimcima i pokazateljima sintetizirane tablice 1 unutar ove zajednice lučimo tipičnu varijantu ilirske brdske bukove šume (8 snimaka) i ter- mofilniju varijantu (7 snimaka). Tipična varijanta pokazala se na snimcima iz odjela 7b i 8c u GJ Kal - Javorac te u GJ Tepec - Palačnik - Stražnik u odjelima 12c i 10a, a termofilnija varijanta u odjelu 12a GJ Kal - Javorac. Iz opisa staništa s terenskoga manuala vidi se kako u tim odjelima vladaju različiti sinekološki uvjeti. Tako se odjel 12a nalazi na nadmorskoj visini 200-300 m južne ili jugoistočne izloženosti, a tlo je nešto pliće i skeletnije. Ostali su odjeli na hladnijim sjeverozapadnim ili istočnim stranama, na nadmorskoj visini 350-400 m i na nešto dubljem tlu. Iz tih razlika 534 |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/2003 str. 9 <-- 9 --> PDF |
J. Vukelić, D. Baričcvić, P. Drvenkar: F1T0CEN0L0ŠKE KARAKTERISTIKE BUKOVIH ŠUMA ... Šumarski list br. 11-12. CXXV11 (2003). 531-544 izlazi da je prva varijanta ilirske brdske bukove šume termofilniji tip asocijacije. Zapravo je ona određeni prijelazni oblik između asocijacija Lamio orvalae-Fa- getum i Ostryo-Fagetum. Sintetska je analiza pokazala da su razlikovne vrste za tipičnu varijantu: Lathyrus vernus, Cephalanthera longifolia, Polystichum aculeatum, Polypodium vulga- Bukova je šuma s crnim grabom termofilna zajednica submontanskoga i montanskoga pojasa, po prvi puta detaljno opisana u nas u Gorskom kotaru (Tri- naj stić 1972). Dolazi isključivo na dolomitnom supstratu, i to na dolomitima gornje krede i na trijaskim dolomitima. Tla na kojima se zajednica razvija uglavnom su rendzine koje su općenito plitke, dubine do 30 cm. Bogata su humusom, ali su zbog plitkoće zalihe hraniva dosta male. Na istraživanome području zajednica obrašćuje vrlo strme, tople, južne, jugoistočne ili jugozapadne padine (nagib i do 55°). Time zajednica poprima ksero- filni karakter. Prema Šugaru (1972) u Samoborskom gorju uspijeva u visinskom rasponu od 170 do 750 m n. m. U takvim specifičnim ekološkim uvjetima predstavlja početni i trajni stadij vegetacije, osobito zbog stalne erozije tla koja zaustavlja pedogenetski razvoj. Na manje strmim padinama zajednica se može promatrati kao degradacijski stadij klimatskozonske ilirske brdske bukove šume s mrtvom koprivom. Snimci koji karakteriziraju ovu zajednicu napravljeni su na samom vrhu izloženoga grebena koji čini uski rub čitave sastojine odjela 7a GJ Kal - Javorac, te u vrlo sličnim uvjetima u odjelu 8c iste gospodarske jedinice. To su relativno male površine. Na suncu naj- izloženijim i najstrmijim točkama zajednica tvori završetak šume prema brdskim travnjacima. Tlo je pokriveno bujnim slojem prizemnoga rašća i grmlja, a sloj drveća ne prelazi visinu 7-8 m. Šuma je svjetlija u odnosu na ostale bukove šume. Spuštanjem pedesetak metara u smjeru doline naglo se mijenja sastav vegetacije i bukova šuma s crnim grabom prelazi u brdsku bukovu šumu s mrtvom koprivom. Kao što se vidi iz tablice 1 (posljednjih deset snimaka), u sloju drveća prevladava obična bukva, no česti su i crni grab, javor gluhać, mukinja, crni jasen i hrast medunac. No, najvažnija razlikovna vrsta za ovu je zajednicu crni grab. Crni grab traži za svoj razvoj strogo određene uvjete, pa se njegova prisutnost ili odsutnost vrlo često uzima kao osnovica za raščlanjivanje mnogih biljnih zajednica (Trinajstić iCero- večki 1978). U sloju grmlja, osim vrsta iz sloja drveća, značajnije su rasprostranjene vrste: Comus mas, Viburnum lan- re i Prenanthes purpurea, dok su to za termofilnu varijantu, uz već nabrojene vrste iz sloja drveća i grmlja, Melica uniflora, Potentilla micrantha, Serratula tinc- toria, Carexflacca i Convallaria majalis. Sve će ovo trebati potvrditi na širem području u okviru konačnoga definiranja asocijacije Lamio orva- lae-Fagetum. tana, Sorbus torminalis, Rhamnus cathartica, Cha- maecytisus hirsutus, Daphne mezereum i dr. U prizemnom rašću prevladavaju bazofilno-ter- mofilne vrste iz reda Quercetalia pubescentis (Melittis melissophyllum, Peucedanum oreoselinum, Tanacetum corymbosum, Mercurialis ovata, Helleborus niger i dr.). Dosta su rasprostranjene i vrste: Melica uniflora, Carex flacca, Convalaria majalis, Seratulla tinctoria, Galium sylvaticum, Hedera helix, Cyclymen purpurascens, Lathyrus vernus i Solidago virgaaurea, kao i cijeli niz vrsta svojstvenih za kontinentalne bukove šume. Slika 6. Karakterističan izgled zajednice Ostryo-Fagetum sylvaticae na istraživanom području Figure 6 Characteristic appearance of the community Ostryo-Fagetum sylvaticae in the study area (Foto: D. Drvenkar) Svojstvene i razlikovne vrste određene su prema Z. Pavletić,Trinajstiću i Šugaru (1982). Sve su razlikovne vrste karakteristične vrste reda Quercetalia pubescentis i odjeljuju bukovu šumu s crnim grabom od ostalih zajednica sveze Aremonio-Fagion, te je svrstavaju u podsvezu Ostryo-Fagenion. Prema istim autorima opisana je i subasocijacija aceretosum obtu- sati ove asocijacije, koja se može vrlo lako prihvatiti i za definiranje naših analiziranih fitocenoloških snimaka jer je riječ o istom području istraživanja i vrlo sličnom flornom sastavu. No, za to su potrebne i detaljnije analize. 2. Bukova suma s crnim grabom (As. Ostryo-Fagetum sylvaticae M. Wraber ex Trinajstić 1972) 535 |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/2003 str. 10 <-- 10 --> PDF |
J. Vukelic, D. Baričević. D. Drvenkar: FITOCENOLOSKE KARAKTERISTIKE BUKOVIH SUMA Šumarski list br. 11-12, CXXV1I (2003), 531-544 > 0 0 zz M 3 3 Cl r, a ^ --- =- s: r-, o ^ -u ^_ S ^ E ´^ O te T~; r-, M ^~ ^y Cu Ud ~. -Si ČF2 S u S * - ^ cs o o o OC m - o >o, ft O o IO o LT, o o io m - O o o O o oc o o o o "3- - IO 1" rs o o o rs o oc o o m " lO O rn o o io rs © l/l o o - o -r C> ri c o m o o o o >* —. lO io ON o o rs o r— o o -f o N io m o< «O, O -f 2- o o o o <* N o c-´ o o C ft o o o -r o io N c r-i K 5ć O o c- o o ro — io r^ o o o o rt rl O o -r f, — o s- r-´ | o c rs o o § - 5 vi | IO: m o rt rl o o 5? - o IO i/i 5 c o r- i" i"´ o .2 D — o 60 KS LJ_ | 6 | c i» g ^ u L :— S ~ < § SJ =< ´Si .a s i k, iX2 5 -s ^ a ! 5 ty ! 5 JB i 5 C 2 S X 1 a a > -r. rt L u c ´3 u -a -e o M o o CS o o — Tf ft a o o u rs o m ra ^ ^t- m m i 2 o šf — o ´ . ^ M IT, O ´ ´I o cg C _o e ° ;S o rs c^ ^ Tf ^f O O O y JD N o ´^ c/^ IO, IO — oc — u o o o *rt — o o o oc — ti-- 2 o o — r-- — r- N wi ^ S C/3 ^f OO 2 N lo ^ g rxi io r- _ N io ´ . i? o o c/3 -^ oc ^z, f io g n o — io m r-- rs >* -t io m r- P u 3 ´s 5j r-i o cfl ´s rs s c rt ´J rt -n s — G = rt _G ^ >> c_ o o < rt _G o T3 G S/J = as i \r. rt T3 G S/J + + — — fN + + + rs — rs — + + + + — + — + — — + — rs CQ U - r* a * u cc :s ^J Č 5 ^ * - Q S, = 5 18 -2 C3 ´S rt -1 rt r. ´> rt G rt G rt N G ^ !_ a _«: c C a. ^ _ i- 12 5 § L- 5 3 V L1 _rt_^w ^^-^;*--^- ~ ~ ~ l« ^1 < X t U -3 Ü; QÜiolüixÖi; co OJ to CO ´^j ili U ^ to 536 |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/2003 str. 11 <-- 11 --> PDF |
J. Vukelić, D. Baričević, D. Drvenkar: FITOCENOLOŠKE KARAKTERISTIKE BUKOVIH ŠUMA Šumarski list br. 11-12. CXXVII (2003), 531-544 + + — + + — (N + + — + + + + — un + + + rN »-Ti + + — + CN — + + — ir-i CN + -f- + ~ + rN + I" + rN — 43 rN + rN — rN + — — + + + + + — + I + + — — + — + L 33 -S = U ? JU 5 - 2 = 5 5 p L g „ i 3 -C ^´ 2. 5 3 S ~5 ^- 3 s L ? | i 5 .3 3 3/ ´S | ;3 | w Ü ^ ^ iJJ 3 5 ´i´- oq -j Q^ m S. U´ = ci * h i c < -Ć ^: s. ^ c .-$ a a 3 J= -4 3 L "3 g .g 3 Se 1 .2 3 "9. k 3 -5 ja 60 1 ». ^ ~ si -~ ""?? < 0 - S a - *i < U — -c ir. l*. ~ -~ 0 ~ CQ ~ L U a. 3 II 60 tj * 3 ^ 3 CL, S CL. n; Q ^ cC x S> ^ So S-.S L35 « ? L?^ S S ?f 3 5 co 5 O 537 |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/2003 str. 12 <-- 12 --> PDF |
J. Vukehć, D. Baričević, D. Drvenkar: FITOCENOLOŠKE KARAKTERISTIKE BUKOVIH ŠUMA Šumarski list br. 11-12, CXXVII (2003). 531-544 -^ —i m — — + + — + + — + (N S. — + m + rM + — + — + - -ŠP Oi + CM — (N tN — ~- m ^H ^H K * CN —´ CN m — — ´-3 ~0 =4, 3 U L-§. c Oi te 3 S 3 a „ -c 3 ~ ü c 3 "tb ´3 -5 5 a ~ a li §?» > 3 K 5 3 .53 U I 5 § i. < CD i 3 s a s > 3 ts a -3 š 3 So-3 -SS 3 C * 5 S 3 "I S ft =n "3. g S -5 2 L 3 3 , S S 3 SS "a -~ 5 O 3 V E « ta, 3 « > S- S^ 3 r ^ U I 3 3 L .5 I 3 "^ *" 3 S P &. a. S 3 ^ ^3 - u C a -c ^S te ft, «, -5 3 Š |?&§i-&S?sii&g56|.s>8|?^2ri3|j-iii53rö3J3| 3 -2 3 5 I« -§ 3 3 6 I „33 a, U Ü U g -S 5--I O o. ^ I\ ´.) ´—´ G ~3 CZ M ,5 _j ._ b -> U M 5 \r. i_~ 538 |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/2003 str. 13 <-- 13 --> PDF |
J. Vukelić, D. Baričević, D. Drvenkar: FITOCENOLOŠKE KARAKTERISTIKE BUKOVIH ŠUMA ... Šumarski list br. 11-12, CXXVII (2003), 531-544 3. Bukova suma s bekicom (As. Luzulo-Fagetum sylvaticae Meusel 1937) Ovo je acidofilna zajednica bukovih šuma brdskoga pojasa razvijena povrh tala s kiselom reakcijom. Rasprostranjena je u gorju sjeverozapadne Hrvatske (Macelj, Ivanščica, Medvednica, Samoborsko gorje) te na Papuku i Psunju na nešto većim površinama do nadmorske visine od 800 m. U Samoborskom gorju zauzima relativno manje i razbacane površine na vrlo strmim, sjevernim (S, SZ, SI), eroziji izloženim terenima, najčešće čineći enklave unutar zajednice ilirske brdske bukove šume. Vrlo su lijep primjer takvih sinekoloških uvjeta i pridolaska ove zajednice odjeli 2k, 7a, 7b i 8c u gospodarskoj jedinici Kal - Javorac. Pridolazak zajednice uvjetovanje geološko-litološ- kom podlogom koju čine silikatne stijene: paleozojske metamorfozirane stijene, pješčenjaci, laporoviti i glineni škriljevci, pijesci i konglomerati gornje krede, gnajsi i amfiboliti. Na takvoj se podlozi razvijaju distrična smeđa, plitka do srednje duboka, opodzoljena tla. Ona su kisele do jako kisele reakcije, dubine do 50 cm i siromašnija humusom nego tla koja obrašćuju bukove sastojine na karbonatnoj podlozi. Kao što se vidi iz tablice 2, zajednica je dosta siromašna vrstama. U izgradnji sloja drveća dominantnu ulogu igra obična bukva, dok se pitomi kesten značajnije pojavljuje kao primiješana vrsta na nešto dubljim tlima, a hrast kitnjak u nižim područjima. Sloj grmlja je dosta nerazvijen (ispod 50 % pokrov- nosti snimaka), a uz Vaccinium myrtillus i Rubus hirtus rastu vrste iz sloja drveća, te ponegdje Erica carnea. Risje i neke bazofilne vrste (Viburnum lantana, Fraxi- nus ornus, Sorbus torminalis) indiciraju zakiseljenost karbonatne podloge. U prizemnom rašću i sloju mahovina prevladavaju vrste indikatori kiselosti: Luzula luzuloides, Hiera- m h-mkM Slika 7. Teški sinekološki uvjeti pridolaska zajednice Luzulo- Fagetum utječu na njezin izgled Figure 7 Adverse synecological conditions for the growth of the community Luzulo-Fagetum affect its appearance (Foto: D. Drvenkar) dum sylvaticum, Hieracium racemosum, Melampy- rumpratense, Prenanthes purpurea i mahovi (Polytri- chum attenuatum, Hypnum cupressiforme). To su ujedno i razlikovne vrste u odnosu na ostale neacidofilne bukove zajednice. Na istraživanom području nalazi se još jedna acidofilna bukova zajednica (Blechno-Fage- tum sylvaticae), čiji opis slijedi i u njemu će se objasniti razlika u sinekološkim uvjetima te svojstvenim i razlikovnim vrstama između tih dviju zajednica. Zajednica se razvija primarno na silikatnoj litološ- koj podlozi ili nastaje sekundarno kao rezultat zakise- ljavanja profila povrh karbonatne podloge zbog klimatskih ili antropogenih čimbenika. Na silikatnoj podlozi predstavlja krajnji razvojni stadij vegetacije. 4. Bukova šuma s rebračom (As. Blechno-Fagetum sylvaticae I. Horvat ex Marinček 1970) Acidofilna bukova šuma s rebračom vrlo je slična bukovoj zajednici s bekicom. Uspijeva samo fragmentarno u Gorskom kotaru, Samoborskom gorju, na Stra- hinjščici i Macelju. Litološku podlogu čine, kao i kod zajednice Luzulo- Fagetum, silikatne stijene, no tlo je još kiselije, nagibi terena strmiji (oko i preko 50°), a površine i značenje zajednice neusporedivo manji. Tlo je distrično smeđe, relativno dubokoga profila, na površini s debljim slojem sirovoga humusa, koji ima vrlo kiselu reakciju. To su vrlo ograničene površine, a izuzetno su dobar pri mjer uspijevanja ove zajednice odjeli le i lg u GJ Kal - Javorac. Inače, zajednicu je na sličnim lokalitetima zabilježio (uz Ludvić potok, Lavove drage i si.) i Sugar (1 972), a najpotpunije opisao Marinček (1970) u Sloveniji. Florni je sastav zajednice siromašan i prevladavaju biljke acidofilnih europskih bukovih i hrastovih šuma uz pridolazak nekih koje toj fitocenozi daju prijelazno obilježje prema acidofilnim šumama četinjača (sveza Vaccinio-Piceion), koje su razvijene u višem pojasu zapadne Hrvatske i u Sloveniji. Te su vrste, na primjer, 539 |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/2003 str. 14 <-- 14 --> PDF |
J. Vukelić, D. Barićević. D. Drvenkar: FITOCENOLOŠKE KARAKTERISTIKE BUKOVIH ŠUMA ... Šumarski list br. 11-12. CXXV1I <2(ll> ^ i. .\;]->44 Prema Šugaru (1972) zajednicu karakteriziraju tri vrste: Blechnum spicant, Leucobrium glaucum i Nephrodium oreopteris. No, i u njegovim i u našim su istraživanjima zabilježene samo prve dvije vrste. Zajednicu najbolje karakterizira vrsta Blechnum spicant, koja se pojavljuje na svim snimcima sa značajnom po- krovnošću, a tako se javlja u još samo nekim crnogo- ričnim sastojinama (Horvat 1938, 1950, 1962). Usporedbom sinekoloških uvjeta pridolaska i flor- noga sastava acidofilnih zajednica Luzulo-Fagetum i Blechno-Fagetum na istraživanom se području vidi da se te dvije zajednice razlikuju. Prva je manje acidofllna i dolazi u povoljnijim sinekološkim uvjetima, što se očituje po vrstama, kao što su: Heđera helix, Athyrium filix-femina, Aposeris foetida, Sanicula europaea, Pla- tanthera bifolia i Mycelis muralis, dok drugu razlikuju vrste ekstremnijih staništa: Blechnum spicant, Gentiana asclepiadea, Pteridium aquilinum i Carexpendula. Zanimljivo je i to da sloj mahova uz Polvtrichum attenua- tum u prvoj zajednici čini vrsta Hvpnum cupressiforme, dok je u drugoj to Leucobrium glaucum. Zajednica je krajnji oblik razvoja vegetacije na opisanim staništima, dok su krajnji degradacijski stadij ove zajednice vrištine s prevlašću vrsta Calluna vulgaris i Pteridium aquilinum, no na istraženom području one nisu uočene. Važno je napomenuti da smo u opisu bukove šume s rebračom kao samostalne asocijacije i predmetne sintaksonomije (posebno istaknute kod Willnera 2002), ostali kod imenovanja i opisa kao i u ranijim radovima u našoj fitoccnološkoj literaturi - sve dok se to pitanje kompleksno ne istraži i riješi, kao što je to slučaj sa zajednicama sveze Aremonio-Fagion (Marin- čeketal. 1992). Asocijacija - Association: Luzulo - Fagetum sylvaticae Blechnc -Fagetum sylvaticae Broj snimke - Number of record: 5 12 14 15 4 25 26 28 29 18 Gospodarska jedinica - Management unit: Ka - Javorac Kai - Javorac Odjel / odsjek - Compartment/ subeompart.: 7 b 8c 7a 7a 2k lg lg lc lc Ig Površina snimke - Record area ( m2 ): 400 400 400 400 400 400 400 400 400 400 Nadmorska visina - Altitude( m ): 380 320 350 350 370 280 300 320 300 250 Ekspozicija - Exposition: S SZ SI SZ JI SZ Z SZ SZ SZ Inklinacija - Inclination ( st. - degree ): 30 35 40 50 35 50 60 50 45 55 Nadnevak - Date ( god. 2002. ): 15.7. 17.7. 17.7. 17.7. 2.9. 2.9. 2.9. 5.9. 5.9. 17.7. Pokrovnost - Cover of ( % ) sloja drveća - tree layer: 80 100 100 100 80 80 90 80 90 80 sloja grmlja - shrub layer: 50 35 20 30 40 45 50 70 70 40 sloja priz. rašća - layer of ground vegetation: 40 30 25 20 60 30 35 20 20 30 sloja mahova - moss layer: 70 50 50 60 30 20 20 10 20 20 FLORN1 SASTAV-Flo ral composition Svojstvene i razlikovne vrste asocijacija - Characteristic and differentiating species of the as sociations Luzula luzuloides C 2 2 2 2 3 3 2 1 1 2 Polvtrichum attenuatum D 3 2 2 3 2 1 1 2 1 2 2 Hieracium racemosum C 1 1 + + 1 1 2 1 2 Blechnum spicant, Gentiana asclepiadea i Vaccinium myrtillus. Sloj drveća ima pokrovnost od 80-90 % i čini ga uglavnom samo bukva, dok na istraživanom području, zbog manjih nadmorskih visina (oko 300 m n. m.), raste i hrast kitnjak, te kržljavi pitomi kesten. U sloju grmlja, uz vrste iz sloja drveća, prevladavaju Vaccinium myrtillus i Erica carnea. Sloj prizemnoga rašća ima malu pokrovnost (do 30 %) i čine ga većinom vrste: Luzula luzuloides, Gentiana asclepiadea, Blechnum spicant, Pteridium aquilinum, Melampyrum pratense i Prenanthes purpurea. Cesti su i mahovi, osobito Polytrichum attenuatum i Leucobrium glaucum. Slika 8. Izgled zajednice Blechno-Fagetum u odjelu lg GJ Kal - Javorac Figure 8 Appearance of the community Blechno-Fagetum in compartment Ig of the MU Kal - Javorac (Foto: D. Baričcvić) Tablica 2. Florni sastav acidofilnih bukovih sastojina Table 2 Floral composition of acidophilic beech stands 540 |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/2003 str. 15 <-- 15 --> PDF |
J. Vukelić, D. Baričević, D. Drvenkar: F1TOCENOLOSKE KARAKTERISTIKE BUKOVIH SUMA ... Šumarski list br. 11-12, CXXVII (2003), 531-544 Hedera helix Polypodium vulgare Athyrium filix-femina Sanicula europaea Aposeris foetida Piatanthera bifolia Mycelis muralis Hypnum cupressiforme D Pteridium aquilinum C Blechnum spicant Gentiana asclepiadea Erica carnea Carex pendula Luzula pilosa Leucobrium glaucum D Svojstvene i razlikovne vrste sveze Luzulo - Fagion - Characteristic and differentiating species of the alliance Luzulo-Fagion: + 1 1 + + 1 + + + - 1 + + + + + + + 1 + i + 1 3 2 2 1 2 3 1 2 2 1 2 + 1 1 + + + + + + + . + + + + + . . + + + + Vaccinium myrtillus Hieracium sylvaticum Melampyrum pratense Prenanthes purpurea B C 3 1 Svojstvene i razlikovne vrste reda Fagetalia sylvaticae - Characteristic and differentiating species of the order Fagetalia Fagus sy/vatica A 55555155 Fagus sylvatica B 2 + 11 Prunus avium . 1 . . Acer platanoides . + . . Clematis vitalba . . . + Samhucus nigra . . . + Solidago virgaurea C . + + + Fagus sylvatica 2 . . . Ruscus hypoglossum . . . + Cepha/anthera longifolia . 1 . . Galium odoratum . . 1 . Circaea lutetiana . . + . Diyopteris filix-mas . . . + Phegopteris connectilis . . + . Senecio nemorensis . . + . Aremonia agrimonoides . + . , Svojstvene i razlikovne vrste razreda Querco - Fagetea Castanea sativa A 1 + + + Quercus petraea . + . . Castanea sativa B 2 2 + 1 Castanea sativa C Quercus petraea Ostale vrste - Other species: Characteristic and differentiating species of the class Que Rubus hirtus Sorbus aria Viburnum lantana Fraxinus ornus Picea abies Sorbus torminalis Tanacetum corymbosum Calamintha nepeta Serratula tinetoria Lathyrus niger Melittis melissophy/lum Cephalanthera rubra H + + + 1 + + co-Fagetea: 1 4 1 4 1 3 + + 1 1 + + Italia: 5 1 4 1 4 1 541 |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/2003 str. 16 <-- 16 --> PDF |
J. Vukclić, D. Baričević, D. Drvenkar: FITOCENOLOŠKE KARAKTERISTIKE BUKOVIH ŠUMA ... Šumarski list br. 11-12, CXXVH (2003). 531-544 ZAKLJUČCI - 1. Biljni svijet Samoborskoga gorja duguje zahvalnost svojoj raznolikosti nizu čimbenika, na prvom mjestu klimi, zatim zemljopisnomu položaju, razvedenosti područja, bogatstvu vodenih tokova, te raznolikosti geološke podloge i tla. 2. Bukove su šume najrasprostranjenije šume Samoborskoga gorja. Najveću površinu zauzimaju neu- trofilne šume, dok uklopljene između njih, na ograničenim, manjim površinama sa specifičnim sine- kološkim uvjetima uspijevaju acidofilne i bazofilne bukove šume. 3. Sintetska analiza fitocenoloških snimaka i njihova multivarijantna statistička analiza pokazale su da na istraživanom području rastu četiri značajne bukove zajednice. To su ilirska brdska bukova šuma s mrtvom koprivom (Lamio orvalae-Fagetum sylvaticae), bukova šuma s crnim grabom (Ostryo-Fage- tum sylvaticae), bukova šuma s bekicom (Luzulo- Fagetum sylvaticae) i bukova šuma s rebračom (Blechno-Fagetum sylvaticae). 4. Ilirska brdska bukova šuma s mrtvom koprivom uspijeva na smeđem tlu dubljega profila, bukova šuma s bekicom i bukova šuma s rebračom na dis- tričnom smeđem tlu povrh silikatne podloge, a bukova šuma s crnim grabom na rendzinama povrh dolomitne podloge. 5. Prisutnost ilirskih vrsta (Lamium orvala, Primula vulgaris, Aremonia agrimonoides, Ruscus hypo- glossum i dr.) potvrđuje pripadnost asocijacija Lamio orvalae-Fagetum sylvaticae i Ostryo-Fagetum sylvaticae svezi Aremonio-Fagion, dok su asocijacije Luzulo-Fagetum sylvaticae i Blechno-Fagetum sylvaticae tipične srednjoeuropske i pripadaju svezi Luzulo-Fagion. 6. Asocijacija Lamio orvalae-Fagetum sylvaticae odstupa od svoga tipičnoga sastava u središnjem di- Herak, M., 1968: Noviji rezultati istraživanja osnovnih stratigrafskih jedinica u Žumberku. Geol. vjesnik 21: 111-116. Horvat, I., 1938: Biljnosociološka istraživanja šuma u Hrvatskoj. Glas. šum. pokuse 6: 127-279. Horvat, I., 1950: Šumske zajednice Jugoslavije. Šumarska enciklopedija. Horvat, I., 1962: Vegetacija planina zapadne Hrvatske. Acta Biol. 2 (30): 1-179. Kosir, Ž., 1979: Ekološke, fitocenološke in gozdno gospodarske lastnosti Gorjancev v Sloveniji. Zbornik gozdarstva in lesarstva 17, 242 str. - Conclusions narskom dijelu Hrvatske, ponajprije u manjem broju ilirskih vrsta, pa su potrebna daljnja detaljna istraživanja. 7. U zajednici ilirske bukove šume s mrtvom koprivom mogu se razlikovati tipična i termofilnija varijanta. Termofilnija varijanta dolazi na prisojnim strminama i plićem tlu, a tipična u vlažnijim i hladnijim uvjetima. Istaknutije razlikovne vrste termo- filnije varijante su Acer obtusatum, Fraxinus ornus, Ligustrum vulgare, Melica uniflora, Carex flacca i Convallaria majalis. 8. Bukova šuma s crnim grabom zauzima najizlože- nije, strme, južne padine na vršnim dijelovima grebena. Površine su male, a prelasci u ilirsku brdsku bukovu šumu nagli. Karakteriziraju je termofilne vrste reda Quercetalia pubescentis. 9. Bukova šuma s bekicom zauzima strme površine plitkoga kiseloga tla. Karakteriziraju je acidofilne vrste sveze Luzulo-Fagion. Uz bukvu je jedini pratilac u sloju drveća i grmlja pitomi kesten. 10. Bukovu šumu s rebračom karakteriziraju još ekstremniji uvjeti uspijevanja od bukove šume s bekicom. Stoga se u njoj nalaze acidofilne vrste sveze Luzulo-Fagion te posebno vrste: Blechnum spicant, Gentiana asclepiadea, Pteridium aquilinum i Leu- cobrium glaucum, koje toj fitocenozi daju prijelazno obilježje prema acidofilnim šumama četinjača (sveza Vaccinio-Piceion). 11.Zanimljivo je da na istraživanom području nije uočena i zabilježena bukova šuma s volujskim okom (Hacquetio-Fagetum Kosir 1962), koju je 1979. Kosir detaljno istražio na Gorjancima - susjednom području Samoborskoga gorja. M aj er, B., B. Vrbek, 1995: Structure of soil cover on dolomites of Samobor and Zumberak hills. Acta Bot. Croat. 54: 141-149. Marinček, L., 1970: Bukov gozd z rebračo. Zbor. Gozd. Lesar. 11:77-106. Marinček, L., L. Mucina,M.Zupančič,L. Pol- dini, I. Dakskobler, M. Accetto, 1992: Nomenklatorische revision der illyrischen Buchenwälder (verband Aremonio-Fagion). Stud. Geobot. 12: 121-135. Marinček, L., 1995: Submontane Buchenwälder Illyriens. Acta Bot. Croat. 54: 131-140. LITERATURA - References 542 |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/2003 str. 17 <-- 17 --> PDF |
J. Vukelić, D. Baričević, D. Drvenkar: FIT0CKN0L0ŠKE KARAKTERISTIKE BUKOVIH ŠUMA ... Šumarski list br. 11- 12, CXXVI! (2003), 531-544 Osnova gospodarenja za Gospodarsku jedinicu "Kal - Trinaj stić, I., 1995: Samoborsko gorje, a refuge of Javorac" 2001-2010. various floral elements between the Alps and the Pavletić, Z., I. Trinajstić, I. Sugar, 1982: Die Dinaric mountains. Acta Bot. Croat. 54: 47-72. wärmeliebenden Hopfenbuchen- Buchenwalder Vrbek, M, 2000: Ruderalna i korovna flora Žumber- (Ostryo-Fagetum Wraber) in Nordwest - Kroa- ka. Magistarski rad, Prirodoslovno-matematički tien. Studia geobotanica 2: 15-19. fakultet Sveučilišta u Zagrebu, 102 str. Šugar, I., 1972: Flora i vegetacija Samoborskog gor- Vukelić, J., D. Baričević, 2002: Novije fitoceno- ja. Doktorska disertacija, Sveučilište u Zagrebu. loške spoznaje o bukovim šumama u Hrvatskoj. Šugar, I., 1973: Dvije nove biljne zajednice u Samo- Šumarski list 126 (9-10): 439-457. borskom gorju. Acta Bot. Croat. 32: 197-202. Vukelić, J., D. Baričević, 2003: Šumske zajedni- Trinajstić, 1., 1972: Fitocenološka istraživanja bu- ce obične bukve u Hrvatskoj. Monografija Obič- kovih šuma Gorskog Kotara. Acta Bot. Croat. na bukva (Fagus sylvatica L.) u Hrvatskoj, str. 31:173-180. 87-123. Trinajstić, I., Z. Cerovečki, 1978: O cenoarealu Willner, W., 2002: Syntaxonomische Revision der crnoga graba, Ostrya carpinifolia Scop. (Coryla- südmitteleuropäischen Buchenwälder. Phytoco- ceae) u Hrvatskoj. Biosistematika 4 (1): 57-65. enologia 32 (3): 337—453. SUMMARY: The paper presents synecological-vegetational research on beech forests in Samoborsko Gorje. Phytocoenological research was conducted using the classical Braun-Blanquet method. A total of 35 phytocoenological records were taken mainly in the management unit of Kal - Javorac, and to a lesser extent in the management unit Tepee - Palačnik - Stražnik. The records were inserted into Turbo Veg Database. The phytocoenological records were analysed with classical synthetic analysis and their multivariate analysis was conducted using the Sintax 2000 statistic package. Samoborsko Gorje and Mount Zumberak form an integral mountain area in the northwest of Croatia. The plant world of Samoborsko Gorje owes its diversity to a set of factors, in the first place to the climate, then to its geographical position, the indented relief, the richness of water courses and the diversity of the geological base and soil. Beech forests are the most widely distributed forests on Samoborsko Gorje. The largest surfaces are covered by neutrophylic beech forests, while acidophilic and basophilic beech forests occur over limited, smaller areas occurring among the former. According to the results of the synthetic analysis of phytocoenological records and their multivariate statistical analysis, the area under study is inhabited by four important communities. These are Illyrian montane beech forest with deadnettle (Lamio orvalae-Fagetum sylvaticae), beech forest with hop hornbeam fOstryo-Fagetum sylvaticae), beech forest with woodrush (Tuzulo-Fagetum sylvaticae) and beech forest with hard fern (Blechno- Fagetum sylvaticae). Illyrian montane beech forest occurs on brown soil of a deeper profile, beech forest with woodrush and beech forest with hard fern on dystric cam- bisol over a silicate parent rock, and beech forest with hop hornbeam is found on rendzinas over a dolomite parent rock. The presence of Illyrian species (l^amium orvala, Primula vulgaris, Aremonia agrimonoides, Ruscus hypoglossum) confirms the affiliation of the associations Lamio orvalae-Fagetum sylvaticae and Ostryo-Fagetum sylvati- cae to the alliance Aremonio-Fagion, while the associations Luzulo-Fagetum sylvaticae and Blechno-Fagetum sylvaticae are typical Central European species that belong to the alliance Luzulo-Fagion. 543 |
| ŠUMARSKI LIST 11-12/2003 str. 18 <-- 18 --> PDF |
I. Vukelic, D. Barićc\ić. D. Drvenkar: FITOCEKOI.OSKF. KARAKTERISTIKE BUKOVIH SUMA ... Šumarski list br. 11-12, CXXV1I (2003), 531-544 The community oflllyrian beech forest contains two different variants: the typical and the more thermophilic one. The more thermophilic variant grows on steep sunny slopes and a shallower soil, whereas the typical variant occurs in more humid and colder conditions. Some more prominent differentiating species of the more thermophilic variant include Acer obtusatum, Farxinus ornus, Ligustrum vulgare, Melica uniflora, Carex flacca and Convallaria majalis. The community Lamio orvalae-Fagetum sylvaticae deviates from its typical composition in the central Dinaric part of Croatia primarily by a smaller number oflllyrian species. Therefore, more detailed research is necessary in this respect. Beech forests with hop hornbeam occur over the most exposed, steep, southern slopes on top parts of ridges. They cover small areas and make a very abrupt transition into the Illyrian montane beech forest. They are characterised by thermophilic species of the order Quercetalia pubsecentis. Beech forests with woodrush inhabit steep areas on shallow, acid soil. They are characterised by acidophilic species of the alliance Luzulo-Fagion, The only accompanying species in the tree layer and the shrub layer, apart from the beech, is sweet chestnut. Beech forests with hard fern are characterised by even harsher growth conditions than beech forests with woodrush, by acidophilic species of the alliance Luzulo-Fagion and especially by the species Blechnum spicant, Gentiana asclepiadea, Pteridium aquilinum and Leucobrium glaucum, which give this phytocoenosis a transitional character towards acidophilic coniferous forests (alliance Vaccionio-Piceion/ Interestingly, no beech forest with Hacquetia (Hacquetio-Fagetum Kosir 1962) have been observed and identified in the studied area. This forest was studied in detail by Kosir on Gorjanci- an area adjacent to Samoborsko Gorje-in 1979. 544 |