DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/2003 str. 5 <-- 5 --> PDF |
IZVORNI ZNANSTVENI ČLANCI - ORIGINAL SCIENTIFIC PAPERS Šumarski list br. 11-12. CXXVII (2003), 531-544 UDK 630* 188 (001) FITOCENOLOŠKE KARAKTERISTIKE BUKOVIH ŠUMA U SAMOBORSKOM GORJU PHYTOCOENOLOGICAL CHARACTERISTICS OF BEECH FORESTS IN SAMOBORSKO GORJE Joso VUKELIĆ*, Dario BARIČEVIĆ*, Dražen DRVENKAR** SAŽETAK: Bukove su šume najrasprostranjenije šume Samoborskoga gorja. Najveće površine zauzimaju neutrofilne šume, a na ograničenim, manjim površinama među njima su uklopljene acidofilne i bazofilne. Fitoceno- loška istraživanja pokazala su postojanje četiriju značajnih bukovih zajednica: ilirske brdske bukove šume s mrtvom koprivom (Lamio orvalae-Fagetum sylvaticae,), bukove šume s crnim grabom (Ostryo-Fagetum sylvaticae,), bukove šume s bekicom (Luzulo-Fagetum sylvaticae,) ;´ bukove šume s rebračom (Blechno-Fagetum sylvaticae/ Prisutnost ilirskih vrsta (Lamium orvala, Pri-" mula vulgaris, Aremonia agrimonoides, Ruscus hypoglossum) potvrđuje pripadnost asocijacija Lamio orvalae-Fagetum sylvaticae i Ostryo-Fagetum syl- vaticae svezi Aremonio-Fagion, dok su asocijacije Luzulo-Fagetum sylvaticae / Blechno-Fagetum sylvaticae tipične srednjoeuropske i pripadaju svezi Luzulo-Fagion. U zajednici ilirske bukove šume s mrtvom koprivom mogu se razlikovati tipična i nešto termofilnija varijanta. Termofilnija varijanta dolazi na prisojnim strminama i plićem tlu, a tipična u vlažnijim i hladnijim uvjetima. Općenito zajednica odstupa od svoga tipičnoga flornoga sastava u središnjem dinarskom dijelu Hrvatske. Zanimljivo je da na istraživanome području nije uočena i zabilježena bukova šuma s volujskim okom (Hacquetio- Fagetum Kosir 1962), koji ju je 1979. godine Kosir detaljno istražio na Gor- jancima - susjednom području Samoborskoga gorja. Ključne riječi: sinekološko-vegetacijska istraživanja, bukove šume, Samoborsko gorje, neutrofilne šume, acidofilne šume, bazofilne šume, varijante UVOD - Introduction sljednji prikaz bukovih šuma u Hrvatskoj (Vuke 1 i ć i Baričević 2002, 2003). Botanički vrlo je detaljno istraženaruderalna i korovna flora (Vrbek 2000). Svi oni ističu posebnost i bogatstvo šumskih i drugih biljnih zajednica, što je posljedica ponajprije zemljopisnog položaja Samoborskoga gorja, raznolikih sineko- loških uvjeta i povijesnoga razvoja flore i vegetacije. To su potvrdila i ova istraživanja, jer smo na relativno malom prostoru utvrdili četiri fitocenoze u kojima je bukva glavna vrsta drveća. Jedna od njih, bukova šuma s rebračom, prvi je put opisana na ovom području, dok smo kod ostalih opisom i priloženim fito- cenološkim tablicama upotpunili njihovo poznavanje i značenje u šumskoj vegetaciji Hrvatske. Šumska vegetacija Samoborskoga gorja obrađivana je u više fitocenoloških radova od kojih ovdje izdvajamo radove Horvata (1938), Šugara (1972, 1973), Zinke Pavletić, Trinajstića i Šugara (1982), Trinajstića i Cerovečkoga (1978), Marinčeka (1995), Trinajstića (1995) te po- * Prof. dr. sc. Joso Vukclić, Dr. sc. Dario Baričević, Šumarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu ** Dražen Drvenkar, dipl. ing. šum., Rajec 15a, Jesenice, Slovenija 531 |