DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/2003 str. 31 <-- 31 --> PDF |
M. Idžojtić, R. Pernar, Ž. Kauzlarić, M. Abramović, D. Janković, M. Pleše: INTENZITET ZARAZE Šumarski list br. 11-12, CXXVI1 (2003), 545-559 smanjena. Također je važno uočiti da se s povećanjem intenziteta zaraze imelom na nekom području ona sve više širi na vitalnija, odnosno manje oštećena stabla obične jele, a za ta stabla može se pretpostaviti da su fiziološki oslabljela i da će se u bližoj budućnosti naći u višem stupnju oštećenosti. Rezultati u ovome radu prikazani su na razini UŠP Delnice i na razini šumarija, dok je kartografski prikaz Na području UŠP Delnice od 68.256 pregledanih stabala obične jele (Abies alba Mill.), imelom (Viscum album L. ssp. abietis (Wiesb.) Abrom.) je zaraženo 32,8 %, odnosno gotovo trećina stabala. Intenzitet zaraze relativno je malen u stupnjevima oštećenosti stabala obične jele od 0 do 2a (oštećenost 0-40 %) i iznosi 1,5 % svih pregledanih stabala. Najviše zaraženih stabala, 18 % od svih pregledanih, oštećeno je 41-60 % (stupanj 2b). U tome se stupnju nalazi i najviše nezaraže- nih stabala, 41 % od svih pregledanih. Intenzitet zaraze u stupnju 3a je 9 % (oštećenost stabala jele 61-80 %), a u stupnju 3b iznosi 4 % (oštećenost 81-99 %). U stupnjevima 3a i 3b nalazi se više zaraženih nego neza- raženih stabala obične jele. Intenzitet zaraze imelom bitno se razlikuje po šumarijama. Od dvanaest šumarija najmanji je intenzitet zaraze u šumarijama Tršće (1,4 %) i Ravna Gora (2 %). Zatim slijede šumarije Prezid (12 %) i Crni Lug (16 %). Između jedne četvrtine i jedne trećine pregledanih sta- Barandun, H. 1983: Weisstannensterben. In: Wald- und Forstwirtschaft in Graubünden. Ründner- wald, Beiheft 12: 120. Barney, C. W., F. G. Hawksworth & B. W. Geils 1998: Hosts of Viscum album. Eur. J. For. Path. 28: 187-208. Cramp, S. (ed.) 1988: The Birds of the Western Pa- leoarctic. Vol. V, 1063 pp. Cramp, S. & C. M. Perrins (eds.) 1994: The Birds of the Western Paleoarctic. Vol. VIII, 899 pp. Ehleringer, J. R., C. S. Cook & L. L. Tieszen 1986: Comparative water use and nitrogen relationships in a mistletoe and its host. Oecologia (Berlin) 68: 279-284. Fisher, J. T. 1983: Water relations of mistletoes and their hosts. In: Calder, M. & P. Bernhardt (eds.): The Biology of Mistletoes. Academic Press, Sydney 161-184 pp. Glavaš, M. 2001: Štetni biotski čimbenici jele, integralna zaštita i lovstvo. U: Prpić, B. (ur.): Obič- napravljen prema gospodarskim jedinicama. Da bi se dobile vrlo važne informacije o ekološkom odnosu obične jele i imele u različitim stanišnim uvjetima, potrebno je obradu podataka detaljizirati i rezultate prikazati na razini odjela i odsjeka, što uvjetuje nastavak istraživanja. bala je zaraženo na području šumarija Fužine (26 %), Lokve (26 %) i Rijeka (28 %). Između jedne trećine i jedne polovice zaraženih pregledanih stabala imaju šumarije Mrkopalj (35 %), Gomirje (41 %) i Skrad (49 %), dok je u Šumariji Delnice nešto više od polovice (52 %) pregledanih stabala zaraženo imelom. Najveći postotak zaraženih stabala ima Šumarija Vrbovsko (63 %). Prema distribuciji zaraženih i nezaraženih stabala obične jele u stupnjevima oštećenosti od 0 (zdrava stabla) - 4 (šušci) vidljivo je da imela dolazi na fiziološki oslabljenim stablima. Stoje više grmova imele na stablu, biljka domaćin se njenim djelovanjem nalazi pod sve većim stresom zbog nedostatka vode, te u kombinaciji s drugim nepovoljnim čimbenicima dodatno slabi, pogodna je za napad sekundarnih štetnika i bolesti, a može slijediti i njeno propadanje. Važna je činjenica da s povećanjem intenziteta zaraze na nekom području, postoji trend širenja imele na manje oštećena stabla obične jele. na jela [Abies alba Mill.) u Hrvatskoj. Akademija šumarskih znanosti, Hrvatske šume, Zagreb. 575-576 pp. Hegi, G. 1981: Illustrierte Flora von Mitteleuropa, Band III, Teil 1. Verlag Paul Parey, Berlin, Hamburg, 504 pp. Heinzel, H., R. Fitter & J. Parslow 1999: Ptice Hrvatske i Europe: sa sjevernom Afrikom i Srednjim Istokom. Hrvatsko ornitološko društvo, Zagreb, 384 pp. Hofstetter, M. 1988: Über die Verbreitung der Mistel in der Schweiz. Schweiz. Z. Forstwes. 139 (2): 97-127. Klepac, D. 1955: Utjecaj imele na prirast jelovih šuma. Šum. list 79: 231-243. Kralj, J. 1997: Ornitofauna Hrvatske tijekom posljednjih dvjesto godina. Larus 46: 1-112. Lamont, B. 1983: Mineral nutrition of mistletoes. In: Calder, M. & P. Bernhardt (eds.): The Biology of Mistletoes. Academic Press, Sydney. 185-204 pp. 5. ZAKLJUČCI - Conclusions 6. LITERATURA - References 557 |