DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/2003 str. 30 <-- 30 --> PDF |
M. Idžojtić, R. Pernar. Z. Kauzlarić, M. Abramović. D. Janković, M. Pleše: INTENZITET ZARAZE . Šumarski list br. 11-12. CXXVI1 (2003), 545-559 Gospodarske jedinice - imela (%) Sflosko -19 Srodna Kupi-62 Carapine Drage 15 Cedanj 27 Cetin- 70 Crni Laži - 2 Crni Lug -14 Delnice- 42 Goranska Dobra- 51 Jelenje Velo- 28 |Kobiijak-Bitoraj- 29 | Litoric 67 j Milanov vrh-12 j Miletka - 62 Potocine-C. Kosa 48 j Ravna Gora- 2 | Skrad-Rudac - 64 HSmrekova draga- 0 Spicunak- 27 BSuhaRecina- 18 Sungerskilug- 35 Slika 15. Kartografski prikaz intenziteta zaraze obične jele imelom, po gospodarskim jedinicama. Figure 15 The map of the intensity- of mistletoe infestation on silver fir trees, according to management units. 4. RASPRAVA - Discussion Dobiveni rezultati pokazuju da je imela značajno prisutna na običnoj jeli u istraživanom području, jer je trećina svih pregledanih stabala zaražena. Iako do sada intenzitet zaraze obične jele imelom u Hrvatskoj nije istraživan, iskustvo naših šumara potvrđuje daje ona u ekspanziji što traje nekoliko zadnjih desetljeća. O problemu značajnog širenja imele na običnoj jeli u 70-im i 80-im godinama XX stoljeća izvješteno je u Švicarskoj (Barandun, 1983; Zuber, 1983). Zaraza imelom bila je posebice izražena u područjima s nepovoljnim stanišnim uvjetima, od kojih je posebno naglašena suša, te onečišćenost zraka kemikalijama i prašinom. Jelova stabla gornje etaže čija je vitalnost oslabljena zbog nepovoljnih životnih uvjeta bila su pogodna za zarazu imelom. U sjevernoj, srednjoj i istočnoj Švicarskoj postoji velika podudarnost ošteće- nosti šuma obične jele i rasprostranjenosti imele, odnosno na područjima s većim stupnjem oštećenosti veći je intenzitet zaraze imelom (Hofs tetter, 1988). Naglašeno je da bi u budućnosti trebalo imeli posvetiti veću pozornost kao bioindikatoru umiranja šuma obične jele i da je jedna od mogućnosti praćenje imele pomoću ICK aerosnimaka. Usporedba se svakako može napraviti s istraživanim područjem, odnosno područ jem Gorskog kotara, koje je osobito izloženo imisijama štetnih tvari (S02, NOx, 03, teške kovine i dr.). Obična jela naša je najugroženija vrsta drveća, a njeno je sušenje posljedica sinergističkog djelovanja nepovoljnih abiotskih i biotskih utjecaja, posebno klimatskih i antropogenih (Prpić et al., 2001). U povoljnijim bi životnim uvjetima za običnu jelu imela bila jedan od sastavnih dijelova biocenoze, čija prisutnost ne bi predstavljala poseban problem za domaćina. Prema sadašnjem stanju rasprostranjenosti i intenzitetu zaraze imelu trebamo promatrati kao jedan u nizu nepovoljnih biotskih čimbenika za običnu jelu. Kako je vidljivo iz rezultata istraživanja, imela dolazi na fiziološki oslabljenim stablima. Često se na takvim stablima imela proširi u velikom broju (na oborenim stablima u Šumariji Skrad izbrojeno je preko 200 grmova imele najednom stablu). Ona dodatno iscrpljuje domaćina svojom neracionalnom potrošnjom vode (Fisher, 1983; La- mont, 1983; Ehleringer et al, 1986), pridonosi daljnjem slabljenju vitalnosti i ubrzanom sušenju, pra- ćenom jakim napadom sekundarnih štetnika i bolesti. Jačina stresa zbog nedostatka vode kod biljke domaćina ovisi o vremenu trajanja i intenzitetu napada imele, a veća je u područjima gdje je vitalnost domaćina već 556 |