DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/2003 str. 20 <-- 20 --> PDF |
M. [džojtić, R. Pernar. Ž. Kauzlarić, M. Abramović, D. Janković, M. Pleše: INTENZITET ZARAZE ... Šumarski list br. 11-12, CXXV11 (2003), 545-559 lem za domaćina. Prema sadašnjem stanju rasprostranjenosti i intenzitetu zaraze imelu trebamo promatrati kao jedan u nizu nepovoljnih biotskih čimbenika za običnu jelu. Prema distribuciji zaraženih i nezaraženih stabala obične jele u stupnjevima oštećenosti od 0 (zdrava stabla) - 4 (šušci) vidljivo je da imela dolazi na fiziološki oslabljenim stablima. Sto je više grmova imele na stablu, biljka domaćin se njenim djelovanjem nalazi pod sve većim stresom zbog nedostatka vode, te u kombinaciji s drugim nepovoljnim čimbenicima dodatno slabi, pogodna je za napad sekundarnih štetnika i bolesti, a može slijediti i njeno propadanje. Važna je činjenica da s povećanjem intenziteta zaraze na nekom području, postoji trend širenja imele na manje oštećena stabla obične jele, a za ta stabla može se pretpostaviti da će se u bližoj budućnosti naći u višem stupnju oštećenosti. Ključne riječi: Viscum albumi, ssp. abietis (Wiesb.) Abrom., Abies alba M/7/., intenzitet zaraze, stupanj oštećenosti, Hrvatske šume d.o.o., Uprava šuma podružnica Delnice 1. UVOD - Introduction Imele su epifitske kritosjemenjače (red Santalales, porodice Viscaceae i Laranthaceae) koje žive kao po- luparaziti na drveću i grmlju. To znači da one od biljaka na kojima rastu uzimaju vodu s otopljenim mineralima, a potrebnu hranu same proizvode jer su autotrof- ne biljke. U Hrvatskoj su rasprostranjene tri vrste imela: Viscum album L. (bijela imela), Loranthus euro- paeus Jacq. (žuta imela, lijepak) i Arceuthobium oxyce- dri (DC.) M. Bieb. (imelica). Budući daje predmet ovoga rada bijela imela daje se njen kratak prikaz. V. album L. vazdazelena je, dvodomna vrsta, nasuprotnog, viličastog razgranjenja, bijelih, ljepljivih plodova, iz porodice Viscaceae. Okruglastog je habitusa, promjera do 1 m (Hegi, 1981). Postoje tri podvrste koje su vrlo slične prema morfološkim obilježjima, a najbolje se mogu razlikovati prema svojim domaćinima: V. album L. ssp. album (dolazi na listopadnim vrstama drveća i grmlja), V album L. ssp. abietis (Wiesb.) Abrom. (najeli) i V album L. ssp. austriacum (Wiesb.) Volim, (na borovima). Najveću ulogu u širenju plodova V. album L. imaju ptice. Četrnaest je vrsta ptica u Hrvatskoj koje se potencijalno hrane plodovima imele (Cramp, 1988; Cramp &Perrins, 1994) i koje su njeni potencijalni prenositelji, a najvažniji je drozd imelaš (Turdus vis- civorus L.), koji obitava na cijelom području Hrvatske, a u Dalmaciji je prisutan samo zimi (Kralj, 1997; Heinzel etal, 1999). Imele su specijalizirane vrste i dolaze samo na određenim vrstama domaćinima. Od tri podvrste imela najviše je specijalizirana V. album ssp. abietis, koja je zabilježena na osamnaest vrsta, od čega je devet u prirodnim uvjetima, a isto toliko je vrsta na kojima je us- Slika 1. Viscum album L. ssp. abietis (Wiesb.) Abrom. na običnoj jeli (Abies alba Mill.) u Gorskom kotaru. Figure! Viscum album L. ssp. abietis (Wiesb.) Abrom. on silver fir (Abies alba Mill.) in Gorski Kotar. 546 |