DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 11-12/2003 str. 16 <-- 16 --> PDF |
J. Vukclić, D. Baričević, D. Drvenkar: FITOCENOLOŠKE KARAKTERISTIKE BUKOVIH ŠUMA ... Šumarski list br. 11-12, CXXVH (2003). 531-544 ZAKLJUČCI - 1. Biljni svijet Samoborskoga gorja duguje zahvalnost svojoj raznolikosti nizu čimbenika, na prvom mjestu klimi, zatim zemljopisnomu položaju, razvedenosti područja, bogatstvu vodenih tokova, te raznolikosti geološke podloge i tla. 2. Bukove su šume najrasprostranjenije šume Samoborskoga gorja. Najveću površinu zauzimaju neu- trofilne šume, dok uklopljene između njih, na ograničenim, manjim površinama sa specifičnim sine- kološkim uvjetima uspijevaju acidofilne i bazofilne bukove šume. 3. Sintetska analiza fitocenoloških snimaka i njihova multivarijantna statistička analiza pokazale su da na istraživanom području rastu četiri značajne bukove zajednice. To su ilirska brdska bukova šuma s mrtvom koprivom (Lamio orvalae-Fagetum sylvaticae), bukova šuma s crnim grabom (Ostryo-Fage- tum sylvaticae), bukova šuma s bekicom (Luzulo- Fagetum sylvaticae) i bukova šuma s rebračom (Blechno-Fagetum sylvaticae). 4. Ilirska brdska bukova šuma s mrtvom koprivom uspijeva na smeđem tlu dubljega profila, bukova šuma s bekicom i bukova šuma s rebračom na dis- tričnom smeđem tlu povrh silikatne podloge, a bukova šuma s crnim grabom na rendzinama povrh dolomitne podloge. 5. Prisutnost ilirskih vrsta (Lamium orvala, Primula vulgaris, Aremonia agrimonoides, Ruscus hypo- glossum i dr.) potvrđuje pripadnost asocijacija Lamio orvalae-Fagetum sylvaticae i Ostryo-Fagetum sylvaticae svezi Aremonio-Fagion, dok su asocijacije Luzulo-Fagetum sylvaticae i Blechno-Fagetum sylvaticae tipične srednjoeuropske i pripadaju svezi Luzulo-Fagion. 6. Asocijacija Lamio orvalae-Fagetum sylvaticae odstupa od svoga tipičnoga sastava u središnjem di- Herak, M., 1968: Noviji rezultati istraživanja osnovnih stratigrafskih jedinica u Žumberku. Geol. vjesnik 21: 111-116. Horvat, I., 1938: Biljnosociološka istraživanja šuma u Hrvatskoj. Glas. šum. pokuse 6: 127-279. Horvat, I., 1950: Šumske zajednice Jugoslavije. Šumarska enciklopedija. Horvat, I., 1962: Vegetacija planina zapadne Hrvatske. Acta Biol. 2 (30): 1-179. Kosir, Ž., 1979: Ekološke, fitocenološke in gozdno gospodarske lastnosti Gorjancev v Sloveniji. Zbornik gozdarstva in lesarstva 17, 242 str. - Conclusions narskom dijelu Hrvatske, ponajprije u manjem broju ilirskih vrsta, pa su potrebna daljnja detaljna istraživanja. 7. U zajednici ilirske bukove šume s mrtvom koprivom mogu se razlikovati tipična i termofilnija varijanta. Termofilnija varijanta dolazi na prisojnim strminama i plićem tlu, a tipična u vlažnijim i hladnijim uvjetima. Istaknutije razlikovne vrste termo- filnije varijante su Acer obtusatum, Fraxinus ornus, Ligustrum vulgare, Melica uniflora, Carex flacca i Convallaria majalis. 8. Bukova šuma s crnim grabom zauzima najizlože- nije, strme, južne padine na vršnim dijelovima grebena. Površine su male, a prelasci u ilirsku brdsku bukovu šumu nagli. Karakteriziraju je termofilne vrste reda Quercetalia pubescentis. 9. Bukova šuma s bekicom zauzima strme površine plitkoga kiseloga tla. Karakteriziraju je acidofilne vrste sveze Luzulo-Fagion. Uz bukvu je jedini pratilac u sloju drveća i grmlja pitomi kesten. 10. Bukovu šumu s rebračom karakteriziraju još ekstremniji uvjeti uspijevanja od bukove šume s bekicom. Stoga se u njoj nalaze acidofilne vrste sveze Luzulo-Fagion te posebno vrste: Blechnum spicant, Gentiana asclepiadea, Pteridium aquilinum i Leu- cobrium glaucum, koje toj fitocenozi daju prijelazno obilježje prema acidofilnim šumama četinjača (sveza Vaccinio-Piceion). 11.Zanimljivo je da na istraživanom području nije uočena i zabilježena bukova šuma s volujskim okom (Hacquetio-Fagetum Kosir 1962), koju je 1979. Kosir detaljno istražio na Gorjancima - susjednom području Samoborskoga gorja. M aj er, B., B. Vrbek, 1995: Structure of soil cover on dolomites of Samobor and Zumberak hills. Acta Bot. Croat. 54: 141-149. Marinček, L., 1970: Bukov gozd z rebračo. Zbor. Gozd. Lesar. 11:77-106. Marinček, L., L. Mucina,M.Zupančič,L. Pol- dini, I. Dakskobler, M. Accetto, 1992: Nomenklatorische revision der illyrischen Buchenwälder (verband Aremonio-Fagion). Stud. Geobot. 12: 121-135. Marinček, L., 1995: Submontane Buchenwälder Illyriens. Acta Bot. Croat. 54: 131-140. LITERATURA - References 542 |