DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11-12/2003 str. 108     <-- 108 -->        PDF

L´ ITALIA FORESTALE E MONTANA


(časopis o ekonomskim i tehničkim odnosima - izdanje talijanske
Akademije šumarskih znanosti - Firenze)


Iz broja 3.svibanj-lipanj 2003. g. izdvajamo:


Orazio Ciancio: Vrijednost krajolika u gospodarenju
šumama


Izlaganje na ovu temu autor je prezentirao na Međunarodnom
susretu u Firenzi održanom od 12. do 15.
rujna 2002. g. u okviru teme: Analiza, upravljanje i
očuvanje ruralnog krajolika i šuma.


Izrazi krajolik i gospodarenje šumom (kojemu je u
novije vrijeme sve više dodan pridjev "potrajno") povijesno
su nasljeđe koje je premašilo podjelu između humanističke
i znanstvene kulture. No, treba reći da usvajanje
tog koncepta nije praćeno dosljednim aktivnostima
na terenu, gdje ostaje još mnogo toga za učiniti.


Oduvijek se područje šumarstva smatralo sustavom
vezanim za tržište izolirano od ostalih sustava. Vrijednost
šuma zasnivala se na izravnoj uporabnoj vrijednosti,
pa su metode gospodarenja bile potčinjene tekućim
financijskim prihodima, a ne ekonomskoj vrijednosti
šuma.


U novije vrijeme sve se više pridaje važnost neizravnim
uporabnim vrijednostima šuma. Pearce
(1991. g.) se zalaže za shvaćanje "ukupne ekonomske
vrijednosti šuma" koja obuhvaća tržišnu i netržišnu
vrijednost šuma.


U izravne uporabne vrijednosti spada drvo i ostali
produkti šume, te rekreacija i turizam. U neizravne
uporabne vrijednosti spadaju nezamjenjive ekološke
funkcije koje omogućavaju ekonomske aktivnosti lokalnog
stanovništva i socijalnu dobrobit. Tu spada zaštitna
funkcija, proizvodnja humusa, zaštita voda, smanjivanje
atmosferskog zagađenja i drugo.


Pored ovih vrijednosti šuma treba svakako dati i
mjesto "opcijskoj vrijednosti", koja obuhvaća izbor
uporaba za budućnost, jer je proces degradiranja okoliša
brz.


"Vrijednost postojanja" nije povezana s uporabnom
vrijednošću, već se odnosi na "unutarnju vrijednost"
šume, koja se sastoji u osiguranju života unutar šume,
očuvanju biološke raznolikosti i kulturno-povijesnog
pogleda na lokalne tradicije i okoliš.


Poboljšanje kvalitete tla, briga o populacijama,
očuvanje biološke raznolikosti i zaštita estetskih vrijednosti,
sadrže niz tehničkih zahvata i planiranja orijentiranog
na povezivanje ideje o šumi kao biološkom
kompleksu s ekonomskom koristi. Dinamika ravnoteže
ovih komponenata osnova je potrajnog gospodarenja
šumom. Mišljenja se često razilaze: da li u gospodarenju
šumom ekonomska strana treba nadvladati ekološku
ili obratno. Ova razilaženja ne vode računa o tehni-


čko-znanstvenim aspektima ni o ulozi šumskog sustava
u svakodnevnom životu, kao ni o realnim teškoćama
u kojima se nalazi onaj tko gospodari šumom. Suprotnosti
se trebaju nadvladati i težiti skladnom odnosu
između ekoloških i ekonomskih zakona.


Definirati krajolik ili utvrditi njegovu vrijednost ne
samo daje teško, već i složeno. Pod krajolikom se podrazumijeva
dio teritorija koji s opisnog gledišta ima
umjetničku i estetsku vrijednost. Krajolik je zajednica
fizičko-prirodnih fenomena uz ljudsku nazočnost, koja
djeluje na njegovo formiranje te je uvjetovana udruženim
vezama povijesne i geografske kulture i sociologije,
te ima sposobnost sudjelovanja i poistovjećivanja s
prirodom.


Vrednovanje šumskog krajolika predpostavlja tri
operativne autonomne linije, koje su u isto vrijeme
komplementarne.


Prva od njih obuhvaća šumarstvo i planiranje gospodarenja
prirodnim sustavima radi održanja i proširenja
biološke raznolikosti ekosustava krajolika. U cilju
poboljšanja funkcioniranja procesa potrebno je poznavati
morfologiju, fiziologiju i ponašanje biosustava.


Druga linija obuhvaća evoluciju krajolika i predviđa
obnovu poremećenih i pojednostavljenih struktura,
u svrhu postizanja više razine razvoja.


Treća linija odnosi se na realizaciju pošumljavanja i
podizanje plantaža šumskog drveća i doprinosi očuvanju
genetske raznolikosti (različitosti unutar jedne vrste)
i raznolkosti vrsta.


Krajolik nije statičan već dinamičan, nije mrtva
stvar već živa, on je izraz ukusa i osjećaja današnjeg
čovjeka, iako je nastao pod utjecajem viđenja i nastojanja
čovjeka prošlosti.


Očuvanje biološke raznolikosti krajolika ne znači
eliminiranje utjecaja čovjeka na teritorij, već pronalaženje
harmoničnog odnosa između prirode i ljudske
aktivnosti, a to je moguće ako se radi u skladu s prirodnim
mehanizmima, a ne protiv njih.


U ovom trenutku u Italiji valja misliti o velikim površinama
šuma koje se uzgajaju kao panjače i velikim
površinama monokultura četinjača. Tu svakako ima
puno negativnosti i treba razmisliti stoje za odbaciti, a
što treba očuvati.


Oko "pejsažiste" pati od nekih stvari koje drugima
ne smetaju: favorizirane četinjače u prošlom stoljeću
raširile su se kao "uljna mrlja" i zatamnila stare originalne
šume, tako da je jesenski krajolik umjesto zlatno
crvene boje postao taman, gotovo crn. Ali ipak posljednjih
godina prevladava saznanje da je šuma složeni


634