DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 11-12/2003 str. 108 <-- 108 --> PDF |
L´ ITALIA FORESTALE E MONTANA (časopis o ekonomskim i tehničkim odnosima - izdanje talijanske Akademije šumarskih znanosti - Firenze) Iz broja 3.svibanj-lipanj 2003. g. izdvajamo: Orazio Ciancio: Vrijednost krajolika u gospodarenju šumama Izlaganje na ovu temu autor je prezentirao na Međunarodnom susretu u Firenzi održanom od 12. do 15. rujna 2002. g. u okviru teme: Analiza, upravljanje i očuvanje ruralnog krajolika i šuma. Izrazi krajolik i gospodarenje šumom (kojemu je u novije vrijeme sve više dodan pridjev "potrajno") povijesno su nasljeđe koje je premašilo podjelu između humanističke i znanstvene kulture. No, treba reći da usvajanje tog koncepta nije praćeno dosljednim aktivnostima na terenu, gdje ostaje još mnogo toga za učiniti. Oduvijek se područje šumarstva smatralo sustavom vezanim za tržište izolirano od ostalih sustava. Vrijednost šuma zasnivala se na izravnoj uporabnoj vrijednosti, pa su metode gospodarenja bile potčinjene tekućim financijskim prihodima, a ne ekonomskoj vrijednosti šuma. U novije vrijeme sve se više pridaje važnost neizravnim uporabnim vrijednostima šuma. Pearce (1991. g.) se zalaže za shvaćanje "ukupne ekonomske vrijednosti šuma" koja obuhvaća tržišnu i netržišnu vrijednost šuma. U izravne uporabne vrijednosti spada drvo i ostali produkti šume, te rekreacija i turizam. U neizravne uporabne vrijednosti spadaju nezamjenjive ekološke funkcije koje omogućavaju ekonomske aktivnosti lokalnog stanovništva i socijalnu dobrobit. Tu spada zaštitna funkcija, proizvodnja humusa, zaštita voda, smanjivanje atmosferskog zagađenja i drugo. Pored ovih vrijednosti šuma treba svakako dati i mjesto "opcijskoj vrijednosti", koja obuhvaća izbor uporaba za budućnost, jer je proces degradiranja okoliša brz. "Vrijednost postojanja" nije povezana s uporabnom vrijednošću, već se odnosi na "unutarnju vrijednost" šume, koja se sastoji u osiguranju života unutar šume, očuvanju biološke raznolikosti i kulturno-povijesnog pogleda na lokalne tradicije i okoliš. Poboljšanje kvalitete tla, briga o populacijama, očuvanje biološke raznolikosti i zaštita estetskih vrijednosti, sadrže niz tehničkih zahvata i planiranja orijentiranog na povezivanje ideje o šumi kao biološkom kompleksu s ekonomskom koristi. Dinamika ravnoteže ovih komponenata osnova je potrajnog gospodarenja šumom. Mišljenja se često razilaze: da li u gospodarenju šumom ekonomska strana treba nadvladati ekološku ili obratno. Ova razilaženja ne vode računa o tehni- čko-znanstvenim aspektima ni o ulozi šumskog sustava u svakodnevnom životu, kao ni o realnim teškoćama u kojima se nalazi onaj tko gospodari šumom. Suprotnosti se trebaju nadvladati i težiti skladnom odnosu između ekoloških i ekonomskih zakona. Definirati krajolik ili utvrditi njegovu vrijednost ne samo daje teško, već i složeno. Pod krajolikom se podrazumijeva dio teritorija koji s opisnog gledišta ima umjetničku i estetsku vrijednost. Krajolik je zajednica fizičko-prirodnih fenomena uz ljudsku nazočnost, koja djeluje na njegovo formiranje te je uvjetovana udruženim vezama povijesne i geografske kulture i sociologije, te ima sposobnost sudjelovanja i poistovjećivanja s prirodom. Vrednovanje šumskog krajolika predpostavlja tri operativne autonomne linije, koje su u isto vrijeme komplementarne. Prva od njih obuhvaća šumarstvo i planiranje gospodarenja prirodnim sustavima radi održanja i proširenja biološke raznolikosti ekosustava krajolika. U cilju poboljšanja funkcioniranja procesa potrebno je poznavati morfologiju, fiziologiju i ponašanje biosustava. Druga linija obuhvaća evoluciju krajolika i predviđa obnovu poremećenih i pojednostavljenih struktura, u svrhu postizanja više razine razvoja. Treća linija odnosi se na realizaciju pošumljavanja i podizanje plantaža šumskog drveća i doprinosi očuvanju genetske raznolikosti (različitosti unutar jedne vrste) i raznolkosti vrsta. Krajolik nije statičan već dinamičan, nije mrtva stvar već živa, on je izraz ukusa i osjećaja današnjeg čovjeka, iako je nastao pod utjecajem viđenja i nastojanja čovjeka prošlosti. Očuvanje biološke raznolikosti krajolika ne znači eliminiranje utjecaja čovjeka na teritorij, već pronalaženje harmoničnog odnosa između prirode i ljudske aktivnosti, a to je moguće ako se radi u skladu s prirodnim mehanizmima, a ne protiv njih. U ovom trenutku u Italiji valja misliti o velikim površinama šuma koje se uzgajaju kao panjače i velikim površinama monokultura četinjača. Tu svakako ima puno negativnosti i treba razmisliti stoje za odbaciti, a što treba očuvati. Oko "pejsažiste" pati od nekih stvari koje drugima ne smetaju: favorizirane četinjače u prošlom stoljeću raširile su se kao "uljna mrlja" i zatamnila stare originalne šume, tako da je jesenski krajolik umjesto zlatno crvene boje postao taman, gotovo crn. Ali ipak posljednjih godina prevladava saznanje da je šuma složeni 634 |