DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/2003 str. 87 <-- 87 --> PDF |
Mnogi se znanstvenici prilikom ocjenjivanja stupnja biološke raznolikosti pozivaju na broj biljnih i životinjskih vrsta koje se nalaze na određenom prostoru, a da bi taj broj sačuvali ili povećali, preporučuju razne tehničko uzgojne mjere. U broju 11/1998. g. časopisa "Schweizerische Zeitschrift fur Forstwescn" koji se bavi biološkom raznolikosti šuma i njenom povećanju, objavljena su tri članka autora: J. Ph. Schutz, D. R. Meyer i E. Oberhobur. U prvom članku "Svijetlo do šumskog tla i mogućnost optimizacije prodiranja svijetla u šumi", autor analizira mogućnost preživaljavanja sloja grmlja i prizemnog rašća u funkciji kvalitete i količine svijetla koje može stići do tla nakon uzgojnog zahvata, u usporedbi s prirodnim šumama. Ta bi se praksa mogla smatrati "Švicarskim Femelschlagom". U drugom članku "Zaštita životinjskih vrsta u kultiviranim šumama", autor objašnjava da po dosadašnjim saznanjima nije moguće općenito formulirati tvrdnje o utjecaju svijetla koje dopire do tla na raznolikost faune. Ta se rasprava za sada svodi na izvjesne ptice i leptire. Oskudni podaci istraživanja ne omogućuju procjene korisnosti veće količine svijetla na biološku raznolikost faune. U trećem članku "Stvarati rijetke šume-stajalište jednog praktičara", autor upućuje na ekonomski gubitak ako se ide od "mračne" na "svijetlu" šumu, i kaže da je pravo šumovlasnika na odgovarajuću odštetu u slučaju daje obvezan stvoriti svijetlu šumu. Kako kaže autor, bolje je u slučaju da se rade prorede, one rade grupimično, a ako se radi obnova bolji je Femelschlag. Ova tri članka mogu čitatelje dovesti u sumnju i neizvjesnost. Sigurno je da više svjetla pomaže razvoju sloja grmlja i ostalog rašća, ali što se događa na primjer s mnogim živim bićima koja žive u sloju listinca ili ispod njega, a o kojima se zna malo ili gotovo ništa. Što se događa s gljivama? Može se zaključiti da šumsko-uzgojnim radovima pogodujemo izvjesnim vrstama, no štetimo drugima. Znamo da primjenjujući uzgojne zahvate pomažemo malom broju tipičnih odabranih vrsta šumskog ekosustava, i to zbog različitih interesa koje bolje poznajemo. Što se tiče odnosa znanstvenih metoda i biološke raznolikosti, autori citiraju Frcemana Dysona: "Napredak nauke traži razvoj shvaćanja u oba smjera, prema dolje i prema gore, ali zaista u sve dijelove u potpunosti". Šumarska literatura nastoji osnovne probleme biološke raznolikosti rješavati klasičnim znanstvenim metodama, te ih svesti na pojedinačna gledišta, što često nije dobar odgovor na veliku kompleksnost problema. Znanstvene metode često dovode do kontroverzije i djeluju kao "lijek za sve" te primijenjene metode na šumu, koja je pak kompleksan biološki sustav. Tehnika uzgoja šuma s ciljem očuvanja biološke raznolikosti treba se zasnivati na novom znanstvenom uzorku, a to je "metoda za pokušaj eliminacije pogrešaka". Ta metoda predviđa ciklički monitorng za provjeru razvoja ekosustava i ustanovljenje eventualnih uzgojnih pogrešaka, te predlaže sustavne zahvate koji imaju obilježje: oprezno, kontinuirano i detaljno. Ovakvi zahvati ne uzrokuju negativan utjecaj na ekosustav. Moguće rješenje za očuvanje biološke ravnoteže vezano je na ekocertifikat. Ta ekološka marka trebala bi jamčiti da su proizvodi produkt potrajno gospodare ne šume. Prostor i vrijeme bitni su čimbenici u procjeni biološke raznolikosti. Mjere za prostor su: posjed, regija, kontinent i planet, a za vrijeme: desetljeće stoljeće, tisućljeće i više. Granica sadašnjosti i prošlosti nije definirana, jer ono stoje evidentirano već je prošlost. Vremenska skala jedne ophodnje korištenja šume iznosi od jednog desetljeća do jednog stoljeća, mnogo manje od trajanja života vrste koja čine šume, a to je samo jedan tren u geološkom vremenu. To je prekratko vrijeme za mjerenje utjecaja gospodarenja na biološku raznolikost. Ipak, biološka raznolikost mora se procjenjivati kroz dimenziju prostora i vremena. Za sada se poznaju dva modela: vrijeme je apsolutno, prostor relativan (Newton) i vrijeme i prostor su relativni (Einstein). Ovome treba dodati model Carolla koji kaže: prostor je apsolutan, a vrijeme je relativno (trebaš trčati koliko možeš da bi samo ostao na istom mjestu). Možda se treba vratiti poznatom aforizmu " misliti globalno, raditi lokalno", da bi borba za biološku raznolikost mogla uspjeti. Šuma je unatoč utjecaju čovjeka preživjela do danas, i predpostavlja se da će preživjeti i u budućnosti. Ona je kompleksni biološki sustav bez kojega je nezamisliv život u sadašnjosti i budućnosti. Procjena vrijednosti šume i biološke raznolikosti nije jednostavna, te kako kaže Friedrich Nietzsche "od svega znamo cijenu, a od ničega vrijednost". Raffaele Cavail i, Ester Giola, Alice Lemessi: Planiranje protupožarnih intervencija - primjer studije za regiju Veneto Požari su najveći oblik "agresije" koju šuma trpi, tim više što se taj problem ponavlja uzrokujući ekonomske i ekološke štete. U Venetu zbog orografske i klimatske osobitosti teritorija postoje dva opasna razdoblja u kojima požari zahvaćaju različita područja regije. Zbog brdskog i brežuljkastog terena najčešća učestalost požara je u zimsko-proljetnom razdoblju, dok je obalni dio više ugrožen ljeti. Poznavanje razdoblja s najvećom učestalošću požara i zona s povećanim rizikom od osnovne je važnosti |
| ŠUMARSKI LIST 9-10/2003 str. 88 <-- 88 --> PDF |
za planiranje borbe protiv šumskih požara. Regija Veneto je u okviru politike obrane tla i prirodnog okološa, u prvi plan stavila zaštitu i očuvanje šumskih resursa, predvidjevši preventivne aktivnosti kroz prikladne mjerea planiranja, predviđene važećim normativama. Zakonodavac je obnovio normative u sadržaju materije o požaru sa zakonom od 21. studenog 2000. g. broj 353 "okvirni zakon o šumskim požarima", u kojemu se favoriziraju preventivne aktivnosti umjesto koncentriranja snaga u momentu gašenja, kako je predviđao prethodnim zakonom iz 1975. g. Ovaj zakon obvezuje svaku regiju da donese plan preventivne zaštite i aktivne borbe protiv požara na temelju donesenih uputa (član 3 stav 1 zakona 353/2000). Za predviđanje šumskih požara najvažnije je odre diti zone i razdoblja od posebnog rizika, na osnovi ana liza prošlih požara. Usvojena shema analiza za ovu studiju predviđa 4 faze: a) analiza niza događaja - radi se ne samo za cijelu re giju, već i za svaku provinciju i općinu. U razmatranju je razdoblje od 1991. do 2000. g. Napravljene su detaljne analize po tjednima, pa čak i danima. Analizirani su uzroci požara i trenuci zapaljenja. b) definiranje područja - ona su izdvojena s ciljem obilježavanja sličnog ponašanja šumskog požara i imaju različite dimenzije. Najmanja jedinica za sva istraživanja je općina (Comune), ali ako je moguće prelazi granice općine. Takvo područje zove se "operativno područje". U operativno područje uključeni su: - područja planinskih općina područja na kojima je zabilježen bar jedan požar područja koja graniče ili su okružena gornjim područjima c) podjela po zonama opasnosti - izračun varijabli omogućio je definiranje karakterističnih "profila opasnosti". Spajanjem elaboriranih informacija koje se odnose na pojedine zone, moguće je grupirati općine u homogene klase opasnosti. U tu svrhu upotrjebljen je statistički proces "Cluster analisys", kojemu je cilj da unutar zajednice grupa pronađe uzorke koji predstavljaju slične karakteristike. Kako općina ima mnogo, one su predhodno podijeljene na grupe s jednim, dva ili više požara (na pr. Općina Schio je imala 56 požara u 10 godina). c) podjela po zonama važnosti - parametar za određivanje važnosti je vrijednost površine koju je obuhvatio požar, uzevši u obzir razne potrebe zemljišta, dajući svakoj od njih njenu vrijednost. Također je cilj grupirati zone podjednakih važnosti. Važnost nekog područja teško je odrediti. To ovisi o mnogo čimbenika, a ako se radi o šumi, to može biti više ili manje vrijedna šuma ovisno o vrstama drveća i načinu gospodarenja. U tekstu članka autori navode primjere različitih vrijednosnih područja. Osim ovih analiza, potrebno je definirati koje vrste vegetacije su potencijalno više zapaljive. Poznavanje zapaljivosti svakog pojedinog tipa vegetacije omogućuje određivanje sklonosti zapaljenju u momentima povećane opasnosti. Ovaj primjer studije obrađen je s detljnim podacima i kartama, po kojima se lako mogu očitovati područja svrstana po gornjim kriterijima, što omogućava praktično korištenje za planiranje preventivnih mjera. Do sada postignuti razultati u planiranju preventivnih mjera opravdavaju ovakve analize. Planiranje mora biti uspostavljeno radi gospodarenja šumkim teritorijem, u svrhu postizanja ekosustava u kojima će eventualni požari učiniti najmanje štete. Također je potrebno predviđati i ponašanje požara zbog planiranja gašenja, a to se može samo ako se dobro pozna šumska površina i njena zapaljivost, te eventualno ponašanje fronte plamena. Gašenje je zadnja aktivnost u borbi protiv požara. Prije se treba predvidjeti tip požara koji se može manifestirati na pojedinom području, kako bi se odredili potrebni preventivni zahvati. Tek poslije te faze treba korektno odrediti sadržaj opreme za gašenje, koja može biti potejenjena ili precjenjena. Frane Grospić ALATII STROJEVI U OBRADBI DRVA 1 i 2 Ove školske godine bogatiji smo za još jedan udžbenik drvodjeljske struke, autora Irene Devi ć i Josipa Ištvanića , u izdanju nakladničke tvrtke Element iz Zagreba. Knjiga Alati i strojevi u obradbi drva 1 namijenjena je učenicima koji se školuju za drvodjeljska zani manja, a izrađena je prema okvirnom planu i programu predmeta Strojevi i uređaji za prvi razred drvodjeljskog tehničara, lako se radi o prvom dijelu ovog niza od četiri knjige, ovo je svojevrstan nastavak knjige Alati i strojevi u obradbi drva 2, i ima gotovo istovjetnu formu. Po svom sadržaju knjiga pokriva i dio pro |