DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/2003 str. 87 <-- 87 --> PDF |
Mnogi se znanstvenici prilikom ocjenjivanja stupnja biološke raznolikosti pozivaju na broj biljnih i životinjskih vrsta koje se nalaze na određenom prostoru, a da bi taj broj sačuvali ili povećali, preporučuju razne tehničko uzgojne mjere. U broju 11/1998. g. časopisa "Schweizerische Zeitschrift fur Forstwescn" koji se bavi biološkom raznolikosti šuma i njenom povećanju, objavljena su tri članka autora: J. Ph. Schutz, D. R. Meyer i E. Oberhobur. U prvom članku "Svijetlo do šumskog tla i mogućnost optimizacije prodiranja svijetla u šumi", autor analizira mogućnost preživaljavanja sloja grmlja i prizemnog rašća u funkciji kvalitete i količine svijetla koje može stići do tla nakon uzgojnog zahvata, u usporedbi s prirodnim šumama. Ta bi se praksa mogla smatrati "Švicarskim Femelschlagom". U drugom članku "Zaštita životinjskih vrsta u kultiviranim šumama", autor objašnjava da po dosadašnjim saznanjima nije moguće općenito formulirati tvrdnje o utjecaju svijetla koje dopire do tla na raznolikost faune. Ta se rasprava za sada svodi na izvjesne ptice i leptire. Oskudni podaci istraživanja ne omogućuju procjene korisnosti veće količine svijetla na biološku raznolikost faune. U trećem članku "Stvarati rijetke šume-stajalište jednog praktičara", autor upućuje na ekonomski gubitak ako se ide od "mračne" na "svijetlu" šumu, i kaže da je pravo šumovlasnika na odgovarajuću odštetu u slučaju daje obvezan stvoriti svijetlu šumu. Kako kaže autor, bolje je u slučaju da se rade prorede, one rade grupimično, a ako se radi obnova bolji je Femelschlag. Ova tri članka mogu čitatelje dovesti u sumnju i neizvjesnost. Sigurno je da više svjetla pomaže razvoju sloja grmlja i ostalog rašća, ali što se događa na primjer s mnogim živim bićima koja žive u sloju listinca ili ispod njega, a o kojima se zna malo ili gotovo ništa. Što se događa s gljivama? Može se zaključiti da šumsko-uzgojnim radovima pogodujemo izvjesnim vrstama, no štetimo drugima. Znamo da primjenjujući uzgojne zahvate pomažemo malom broju tipičnih odabranih vrsta šumskog ekosustava, i to zbog različitih interesa koje bolje poznajemo. Što se tiče odnosa znanstvenih metoda i biološke raznolikosti, autori citiraju Frcemana Dysona: "Napredak nauke traži razvoj shvaćanja u oba smjera, prema dolje i prema gore, ali zaista u sve dijelove u potpunosti". Šumarska literatura nastoji osnovne probleme biološke raznolikosti rješavati klasičnim znanstvenim metodama, te ih svesti na pojedinačna gledišta, što često nije dobar odgovor na veliku kompleksnost problema. Znanstvene metode često dovode do kontroverzije i djeluju kao "lijek za sve" te primijenjene metode na šumu, koja je pak kompleksan biološki sustav. Tehnika uzgoja šuma s ciljem očuvanja biološke raznolikosti treba se zasnivati na novom znanstvenom uzorku, a to je "metoda za pokušaj eliminacije pogrešaka". Ta metoda predviđa ciklički monitorng za provjeru razvoja ekosustava i ustanovljenje eventualnih uzgojnih pogrešaka, te predlaže sustavne zahvate koji imaju obilježje: oprezno, kontinuirano i detaljno. Ovakvi zahvati ne uzrokuju negativan utjecaj na ekosustav. Moguće rješenje za očuvanje biološke ravnoteže vezano je na ekocertifikat. Ta ekološka marka trebala bi jamčiti da su proizvodi produkt potrajno gospodare ne šume. Prostor i vrijeme bitni su čimbenici u procjeni biološke raznolikosti. Mjere za prostor su: posjed, regija, kontinent i planet, a za vrijeme: desetljeće stoljeće, tisućljeće i više. Granica sadašnjosti i prošlosti nije definirana, jer ono stoje evidentirano već je prošlost. Vremenska skala jedne ophodnje korištenja šume iznosi od jednog desetljeća do jednog stoljeća, mnogo manje od trajanja života vrste koja čine šume, a to je samo jedan tren u geološkom vremenu. To je prekratko vrijeme za mjerenje utjecaja gospodarenja na biološku raznolikost. Ipak, biološka raznolikost mora se procjenjivati kroz dimenziju prostora i vremena. Za sada se poznaju dva modela: vrijeme je apsolutno, prostor relativan (Newton) i vrijeme i prostor su relativni (Einstein). Ovome treba dodati model Carolla koji kaže: prostor je apsolutan, a vrijeme je relativno (trebaš trčati koliko možeš da bi samo ostao na istom mjestu). Možda se treba vratiti poznatom aforizmu " misliti globalno, raditi lokalno", da bi borba za biološku raznolikost mogla uspjeti. Šuma je unatoč utjecaju čovjeka preživjela do danas, i predpostavlja se da će preživjeti i u budućnosti. Ona je kompleksni biološki sustav bez kojega je nezamisliv život u sadašnjosti i budućnosti. Procjena vrijednosti šume i biološke raznolikosti nije jednostavna, te kako kaže Friedrich Nietzsche "od svega znamo cijenu, a od ničega vrijednost". Raffaele Cavail i, Ester Giola, Alice Lemessi: Planiranje protupožarnih intervencija - primjer studije za regiju Veneto Požari su najveći oblik "agresije" koju šuma trpi, tim više što se taj problem ponavlja uzrokujući ekonomske i ekološke štete. U Venetu zbog orografske i klimatske osobitosti teritorija postoje dva opasna razdoblja u kojima požari zahvaćaju različita područja regije. Zbog brdskog i brežuljkastog terena najčešća učestalost požara je u zimsko-proljetnom razdoblju, dok je obalni dio više ugrožen ljeti. Poznavanje razdoblja s najvećom učestalošću požara i zona s povećanim rizikom od osnovne je važnosti |