DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 9-10/2003 str. 83 <-- 83 --> PDF |
je 1994. g. evidentirana površina pod sladunom iznosila samo 3462 ha i to na jonskoj strani, dok na tirenskoj strani, zbog vlažnih zapadnih i južnih vjetrova te slabije inslolacije, slađima nema. U prošlosti šume sladuna služile su za pašarenje, proizvodnju ugljena, željezničkih pragova, bačava i kao građevinsko drvo. Sladun se najčešće javlja u obliku prostih panjača ili panjača s matičnjacima i obnovom iz sjemena. U Aspramontu je na izvjesnim površinama predviđen visoki uzgoj sladuna s podstojnom drvenastom erikom, te turnusom od sto godina i periodom obnove od 20 g, ali zbog male gustoće stabala sječa se ograničavala samo na bolesna stabla. Isto tako često su ostavljana stara stabla zbog uroda žira za prehranu domaćih životinja. Gospodarenje šumama sladuna obilježeno je nizom neracionalnih radnji kao što su: nekontrolirana sječa lako pristupačnih stabala i intenzivno pašarenje tijekom cijele godine, što predstavlja glavni uzrok degradacije sladunovih populacija. Provedena su detaljna istraživanja na cijelom području Aspromonta i dobivene informacije o rasprostranjenosti vrste, na temelju čega su se mogle odabrati karakteristične lokacije radi opisa tipološke jedinice. Obavljena je serija istraživanja na lokacijama koje se međusobno razlikuju: opis staništa (ekspozicija, nadmorska visina, nagib, matični supstrat i tlo) snimanje vegetacije fitosociološkom metodom (Braun Blanquet 1951. g.) analiza strukturalnih, dendrometrijskih i kulturno uzgojnih gledišta na temelju svih uzetih podataka, a velikom preciznošću, određena je tipološka jedinica i ključ identifikacije pojedinačne tipološke jedinice su klasificirane dane su indikacije o gospodarenju tipološkim jedi nicama Na bazi izvršenih istraživanja moguće je izdvojiti sljedeće tipove: 1. Termofilna šuma sladuna i crnike 2. Mezofilna šuma sladuna Unutar drugog tipa razlikuje se: podtip s Acer ncapolitanum, podtip s Pteridium aquilinum, podtip s Erica arborca Radi se o prvom pokušaju, prikladnom za naknadne ispravke i poboljšanja, posebice glede florističko vegetativnog poznavanja, koja mogu dati prostora za definiranje drugih šumskih tipova. Na kraju autori ponovo naglašavaju daje nekontrolirano pašarenje glavni čimbenik koji onemogućava racionalno gospodarenje sladunom i uzrokuje degradiranje i nestanak šuma sladuna u Aspromontu. Fabio R a d d i, Ryszard S i w e c k i: Socijalnoekonomska analiza šumskog sektora Poljske pred ulazak u Europsku Zajednicu U članku je dan detaljan prikaz stanja u šumskom sektoru Poljske, sa svim relevantnim podacima. Po veličini, Poljska je deveta zemlja Europe sa 312 680 km2 i osma po broju stanovnika, 38 654 000 (1999. g.). Graniči s Baltičkim morem (529 km), Rusijom, Litvom, Bjclorusijom, Ukrajnom, Češkom, Slovačkom i Njemačkom. Obalne ravnice na sjeverozapadu zauzimaju pojas širine od 40 do 100 km. U unutrašnjosti je područje baltičkih jezera (nekoliko tisuća malih jezera), i područja sa tresetnim tlima pokrivenim šumom. Središnje ravnice s poljoprivrednim zemljištem prostiru se od juga prema jezerima. Na jugu se nalaze brežuljci, niske planine i visoravni. Obronci Karpata na jugoistoku povezuju doline rijeka Visle i Sane. Južna granica je planinski pojas Sudeta i Krpata. Sudeti su planinski masiv niži od 1 500 m, dok su Karpati značajno viši. Vrh Rysy (2 499 m) je najviši vrh Poljske. Ravnice zauzimaju 91 % površine, brežuljci 8 % i planine samo 1 %. Najduža rijeka Poljske je Visla, koja teče od Karpata do Baltičkog mora u dužini od 1 086 km. Ostale velike rijeke su Bug, Odra i VVarta. Klima Poljske je umjerena na obali i kontinentalna u unutrašnjosti. Srednja temperatura siječnja kreće se od 1 do 5 °C, a srpnja 17 do 20 °C. Ekstremne temperature iznose od -40 do +30 °C. Srednja količina godišnjih oborina je 610 mm, ali varira u planinama od 1 200 do 1 500 mm, a u ravnicama 450 do 500 mm. Većina oborina je u ljetnom razdoblju. |
ŠUMARSKI LIST 9-10/2003 str. 84 <-- 84 --> PDF |
Preko 60 % površine namijenjeno je poljoprivredi. Od toga je 77 % oranica i 23 % pašnjaka, ali se posljednjih 25 g. ta površina smanjuje. Izmjere šumskih resursa Poljske su obavljene u okviru djelatnosti Državne uprave šuma, na temelju zakonskih propisa koji određuju da se godišnji podaci obvezno objavljuju (kao i u ostalih 15 zemalja istočne i središnje Europe). Sume osim produktivne funkcije osiguravaju stabilnost tla, očuvanje vode i vodenih tokova, te predstavljaju važan čimbenik u ekološkoj ravnoteži i očuvanju genetske raznolikosri flore i faune. Na bazi podataka iz 1999. g., površina šuma i dodanog šumskog zemljišta iznosi 9 047 000 ha ili 29 % površine Poljske. Ta se površina godišnje povećava za oko 18 000 ha (0,2 %), što čini Poljsku šestom zemljom Europe po povećanju šumskih površina (poslije Švedske, Finske, Francuske, Njemačke i Ukrajne). Po strukturi vlasništva 82,8 % su javne šume, a površinom od 78,4 % gospodari Državna uprava šuma. Površina Nacionalnih Parkova porasla je od 1 % (1985. g.) na 2 % (1999. g.). Od šumskih površina 76,8 % otpada na četinjače (u Europi 60,6 %). Po statističkim podacima za 1999. g. struktura po vrstama drveća u Poljskoj izgledala je kako sijedi: Sve su šume visokog uzgoja, panjača praktički nema. Plantaža ima 39 000 ha, a po nacionalnom programu predviđa se povećanje šumskih površina do 2 020. g. za 700 000 ha i daljnjih 1,5 milijuna ha u duljem razdoblju. Od 1994. g. državne investicije i sredstva Europske banke omogućuju ovako velike planove pošumljavanja. Ova pošumljavanja odnose se na napuštene poljoprivredne površine i privatne posjede. Zdravstveno stanje šuma u Poljskoj je dosta kritično. Oko 52,7 % poljskih šuma ima oštećena stabla, posebice od atmosferskog zagađenja i odlaganja teških metala. Također je naglašeno povećanje djelovanja kli matskih ekstrema (olujni vjetrovi i dugotrajne suše) te štete biotskog porijekla. Gospodarenje šumama regulirano je planom gospodarenja od druge polovice 19. stoljeća, a za privatne šume veće od 50 ha od 1921. g. Od 1950. g. postoje planovi gospodarenja za sve šume Poljske. Planovi gospodarenja utvrđuju etate na razini šumskih distrikta, rukovodeći se načelima koja osiguraaju očuvanje šuma i povećanje drvne mase. U 1999. godini zalihe drvne mase iznosile su 1 448 500 000 m3 komercijalnog drveta, dok zalihe privatnih, općinskih i lokalnih (gminas-na poljskom) dosiže 188 600 000 m3. Kao ostale šume evidentirana je zaliha od 56 400 000 m3, tako da se ukupne rezerve procjenjuju na 1 693 milijuna m3. Ako se u zalihu uključi drvo malih dimenzija, ukupna zaliha iznosi 1 908 milijuna m3, što za državne šume iznosi 209 mVha, a za privatne 119 mVha. Po ovim zalihama Poljska je treća europska zemlja po šumskim zalihama (iza Njemačke i Francuske). U razdoblju od 1979. g. do 1998. g. povećanje drvne mase u šumama kojima gospodari Državna uprava šuma iznosi 900 milijuna m\ a u istom razdoblju iskorišteno je 491 milijun m´, što znači daje u tom razdoblju zaliha drvne mase povećana za 409 milijuna m3, ili 45 % od ukupnog prirasta. Godišnji prirast u posljednje tri godine procjenjuje se na 8,84 mVha. Tijekom 1999. g. posječeno je u Poljskoj 24 milijuna m3 komercijalnog drveta, od toga 22,7 milijuna u državnim šumama (3,24 mVha). |
ŠUMARSKI LIST 9-10/2003 str. 85 <-- 85 --> PDF |
U članku je tablično prikazana struktura proizvoda šumskog sektora s glavnim sortimentima. Također je na posebnoj tablici prikazano stanje lovne divljači, zatim rasadnička proizvodnja, koja se zasniva na najnovijim dostignućima šumarske struke. Nacionalnih Parkova u Poljskoj ima 21, čemu treba dodati 120 parkova zaštićenog okoliša, s ukupnom površinom od 2 532 000 ha, od čega na šume otpada više od 50 %. Poljska ima tri šumarska fakulteta (Varšava, Poznanj i Krakov), 13 srednjih šumarskih škola i 4 škole za pro fesionalnu obuku radnika u šumarstvu. Usavršavanje tehničkog osoblja obavlja se godišnjim tečajevima. U odnosu na sredstva informiranja, važno je spomenuti da Ured za gospodarenje šumama objavljuje bilance i planove gospodarenja, a Uprava državnih šuma podnosi i objavljuje godišnja izvješća o gospodarenju. Izlazi statistički list "Lesnictwo", izdano je 9 periodičnih znanstvenih izdanja, 5 biltena za internu uporabu i 11 novina za javno informiranje. Cilj ovih prikaza stanja u šumarstvu je upoznavanje strukture šumskog sektora i načina funkcioniranja radi uključenja zemlje u Europsku zajednicu. Unatoč tomu što EU službeno priznaje da sadašnja statistika zadovoljava interne potrebe Poljske, postoje još uvijek statistički podaci koji nisu usklađeni s onima EU. Brze promjene koje se događaju posljednjih godina u Poljskoj omogućuju da se ponište mnoge prijašnje razlike te zadovolje kriteriji za ulazak u proširenu EU. Renzo Motta, Fabrizio Garbarino, Emanuele Lingua, Riccardo Lussignoli: Primjer istraživanja i gospodarenja u parku prirode - sastojine jele u Alta Valle Pesio Sume u parku prirode Valle Pesio, kao i većina šuma Europe, u svojoj su strukturi oblikovane pod utjecajem ljudske aktivnosti. One nisu isključivi rezultat ekoloških čimbenika koji stvaraju dinamiku formiranja šume, već su tijekom razvoja bile izložene intenzivnom antropološkom utjecaju. Radi očuvanja alpskih šuma i zadržavanja njihovih funkcija, potrebno je uz poznavanje ekologije i dinamičkih procesa poznavati i njihovu bližu povijest te aktivnosti koje su utjecale na njihov razvoj. Posljednjih godina šumari pridaju sve veću važnost povijesti šumskih populacija radi poduzimanja mjera gospodarenja. Ovo je još važnije u slučaju kada se želi primijeniti prirodne uvjete uzgoja, odnosno oponašati prirodne procese i postići prirodni izgled zrele šume. Tradicionalni načini gospodarenja šumom nije danas prihvatljiv ni u ekonomskom ni u ambijentalnom pogledu, te je potrebno definirati nove šumsko-uzgojne modele. Na temelju tih zahtjeva Plan uređivanja šuma predvidio je dva tipa eksperimentalnih zona: a) zona istraživanja na duže razdoblje, gdje su sve šumsko-uzgojne aktivnosti isključene b) zone gdje se obavljaju pokusni šumsko-uzgojni zahvati Cilj uspostavljanja ovih eksperimentalnih zona je ponuditi modele gospodarenja šumom i kontinuirano procjenjivati učinke obavljenih zahvata. Unutar parka prirode Alta Valle Pesio i Tanaro, gdje se nalaze povijesne šume jele velike vrijednosti, a koje |
ŠUMARSKI LIST 9-10/2003 str. 86 <-- 86 --> PDF |
su stoljećima intenzivno korištene, drvna masa svedena je na svega 170 mVha. U razdoblju od dvadeset godina, koliko ima od osnutka parka prirode drvna se masa povećala na 350 mVha. U suradnji s parkom osnovane su tri eksperimentalne zone unutar površine parka, i to dvije u čistoj jelovoj šumi, a jedna u šumi listača s opadajućim učešćem jele. Unutar tih zona obilježene su površine 20x100 m, u kojima su izmjereni svi relevantni podaci (promjeri, visine, starost i struktura godova pomoću Presslcr-ova svrdla). Uz ova dendrometrijska istraživanja, obavljana su i povijesna istraživanja iz dva važna izvora: Parohija Pia, gdje su sačuvani dokumenti reda Certosina, koji su gospodarili šumama te arhive ureda Državnih šuma, kao i svjedočenja osoba bivših zaposlenika u šumarstvu toga područja. Iz dokumenata iz 1699. g. vidi se da su Certosini gospodarili sa 3 610 jutara vlasništva, od čega je pod šumom bilo oko 1 620 jutara. Oni su u nižim predjelima gospodarili kestenom (za plodove), u srednjem dijelu se uzgajala bukva za ogrijev (panjača sa ophodnjom od 80 g.), dok su najviši predjeli bili jelova šuma, koja je bila obilježje svih crkvenih posjeda Alpa i Apenina. Između 1760. i 1854. g. na tom području je osnovana je tvornica stakla i kristala, koja je trošila velike količine drveta, a koja je zatvorena nakon što su potrošene drvne zalihe. Iz dokumenata je vidljivo da se drvo panjača upotrebljavalo za ogrijev, stabla iz visokog uzgoja davala su građevinsko drvo, a uz to važan je proizvod bio ugljen, što dokazuju tragovi nekadašnjih mjesta paljenja ugljena. U posljednjih 150 g. važna su dva razdoblja s posebno intenzivnim korištenjem drvne mase: razdoblje neposredno poslije Prvog svjetskog rata i razdoblje prije i za vrijeme Drugog svjetskog rata. Dcndromctrijske i dendroekološke analize, uz poznavanje povijesnih dokumenata, omogućuju rekonstruiranje razvoja ovih populacija. Razvojni monitoring u ovim sastojinama moći će u srednje-dugom razdoblju dati preciznije indikacije o dinamici razvoja šume i širenju jele u zonama koje su za sada manje naseljene jelom. U Europi i Italiji nalaze se različiti oblici šumskih rezervata. Oni su obično smješteni u neproduktivnim i nepristupačnim područjima. Kako tvrde autori, bilo bi vrlo korisno da se unutar produktivnih i reprezentativnih šuma osnuju bar neke "parcele" određene za "slobodnu evoluciju" u duljem razdoblju. Parkovi, posebice regionalni, povoljni su za ovaj način istraživanja u dugom razdoblju, jer nema nikakvih smetnji za paralelno istraživanje i monitoring te redovito gospodarenje šumama. Gianfranco Minotta: Sjećanje na profesora Umberta Bagnaresi-a Posije iznenadne i kratke bolesti, 13. svibnja umro je prof. Umberto Bagnaresi , direktor časopisa Monti e bosehi, u posljednjih dvadeset godina. Tijekom pedesetgodišnjeg aktivnog rada, prof. Bagnaresi stekao je velik ugled kao uvaženi šumarski stručnjak širokog djelokruga rada. U svom plodnom životu obavljao je mnoge i važne odgovorne funkcije. Od 1980. g. bio je redoviti profesor uzgajanja šuma na Sveučilištu u Bologni, gdje je i direktor Odjela šumskih kultura. Također je predsjednik regionalnog Instituta za šumarska istraživanja Alpa i regionalnih parkova. Bio je aktivan član Akademije i Udruženja profesionalnih znanstvenika. Profesor Bagnaresi autor je preko 300 publikacija, izuzetnog znanstvenog značenja u području šumarstva. Kao velik zagovornik šumarske struke, dao je i velik doprinos kvaliteti znanstvenih radova i časopisu Monti e bosehi. Početkom godine napustio je aktivnosti na Sveučilištu radi odlaska u mirovinu, ali s time nije prestala njegova aktivnost. Bio je humanist i izuzetni ljubitelj prirode, prenio je svoju ljubav prema šumi na generacije studenata koje su ga cijenile. Uživao je velik ugled na Sveučilištu i izvan njega. Iza sebe je ostavio vrijednu znanstvenu ostavštinu. U jednom od idućih brojeva dijela prof Banjaresi-a bit će detaljnije prikazani. Ostat će u vječnom sjećanju svima koji su imali sreću da ga pozanaju - završne su riječi autora. L´ ITALIA FORESTALE E MONTANA (Časopis o ekonomskim i tehničkim odnosima - izdanje talijanske Akademije šumarskih znanosti - Firenze) Iz broja 2 ožujak - travanj 2003. g. izdvajamo: Orazio C i a n c i o, Susanna N o c e n t i n i: Očuvanje biološke raznolikosti u šumskim sustavima biološka raznolikost, gospodarenje šumom i znanstvene metode Ovaj članak predstavlja treći nastavak rasprave o biološkoj raznolikosti u kojem autori iznose različita stajališta o biološkoj raznolikosti, njenoj važnosti i čimbenicima koji izravno i neizravno utječu na njen razvoj i stabilnost. |