DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 9-10/2003 str. 83     <-- 83 -->        PDF

je 1994. g. evidentirana površina pod sladunom iznosila
samo 3462 ha i to na jonskoj strani, dok na tirenskoj
strani, zbog vlažnih zapadnih i južnih vjetrova te slabije
inslolacije, slađima nema.


U prošlosti šume sladuna služile su za pašarenje,
proizvodnju ugljena, željezničkih pragova, bačava i
kao građevinsko drvo.


Sladun se najčešće javlja u obliku prostih panjača
ili panjača s matičnjacima i obnovom iz sjemena. U
Aspramontu je na izvjesnim površinama predviđen visoki
uzgoj sladuna s podstojnom drvenastom erikom,
te turnusom od sto godina i periodom obnove od 20 g,
ali zbog male gustoće stabala sječa se ograničavala
samo na bolesna stabla. Isto tako često su ostavljana
stara stabla zbog uroda žira za prehranu domaćih životinja.


Gospodarenje šumama sladuna obilježeno je nizom
neracionalnih radnji kao što su: nekontrolirana sječa
lako pristupačnih stabala i intenzivno pašarenje tijekom
cijele godine, što predstavlja glavni uzrok degradacije
sladunovih populacija.


Provedena su detaljna istraživanja na cijelom području
Aspromonta i dobivene informacije o rasprostranjenosti
vrste, na temelju čega su se mogle odabrati
karakteristične lokacije radi opisa tipološke jedinice.


Obavljena je serija istraživanja na lokacijama koje


se međusobno razlikuju:
opis staništa (ekspozicija, nadmorska visina, nagib,
matični supstrat i tlo)


snimanje vegetacije fitosociološkom metodom


(Braun Blanquet 1951. g.)
analiza strukturalnih, dendrometrijskih i kulturno
uzgojnih gledišta


na temelju svih uzetih podataka, a velikom preciznošću,
određena je tipološka jedinica i ključ identifikacije


pojedinačne tipološke jedinice su klasificirane


dane su indikacije o gospodarenju tipološkim jedi


nicama


Na bazi izvršenih istraživanja moguće je izdvojiti


sljedeće tipove:


1.
Termofilna šuma sladuna i crnike
2.
Mezofilna šuma sladuna
Unutar drugog tipa razlikuje se:
podtip s Acer ncapolitanum, podtip s Pteridium
aquilinum, podtip s Erica arborca
Radi se o prvom pokušaju, prikladnom za naknadne
ispravke i poboljšanja, posebice glede florističko vegetativnog
poznavanja, koja mogu dati prostora za definiranje
drugih šumskih tipova.
Na kraju autori ponovo naglašavaju daje nekontrolirano
pašarenje glavni čimbenik koji onemogućava
racionalno gospodarenje sladunom i uzrokuje degradiranje
i nestanak šuma sladuna u Aspromontu.


Fabio R a d d i, Ryszard S i w e c k i: Socijalnoekonomska
analiza šumskog sektora Poljske pred ulazak
u Europsku Zajednicu


U članku je dan detaljan prikaz stanja u šumskom
sektoru Poljske, sa svim relevantnim podacima.


Po veličini, Poljska je deveta zemlja Europe sa
312 680 km2 i osma po broju stanovnika, 38 654 000
(1999. g.). Graniči s Baltičkim morem (529 km), Rusijom,
Litvom, Bjclorusijom, Ukrajnom, Češkom, Slovačkom
i Njemačkom. Obalne ravnice na sjeverozapadu
zauzimaju pojas širine od 40 do 100 km.


U unutrašnjosti je područje baltičkih jezera (nekoliko
tisuća malih jezera), i područja sa tresetnim tlima
pokrivenim šumom. Središnje ravnice s poljoprivrednim
zemljištem prostiru se od juga prema jezerima. Na
jugu se nalaze brežuljci, niske planine i visoravni.


Obronci Karpata na jugoistoku povezuju doline rijeka
Visle i Sane. Južna granica je planinski pojas Sudeta
i Krpata. Sudeti su planinski masiv niži od 1 500 m, dok
su Karpati značajno viši. Vrh Rysy (2 499 m) je najviši
vrh Poljske.


Ravnice zauzimaju 91 % površine, brežuljci 8 % i
planine samo 1 %. Najduža rijeka Poljske je Visla, koja
teče od Karpata do Baltičkog mora u dužini od 1 086
km. Ostale velike rijeke su Bug, Odra i VVarta.


Klima Poljske je umjerena na obali i kontinentalna
u unutrašnjosti. Srednja temperatura siječnja kreće se
od 1 do 5 °C, a srpnja 17 do 20 °C. Ekstremne temperature
iznose od -40 do +30 °C.


Srednja količina godišnjih oborina je 610 mm, ali
varira u planinama od 1 200 do 1 500 mm, a u ravnicama
450 do 500 mm. Većina oborina je u ljetnom razdoblju.




ŠUMARSKI LIST 9-10/2003 str. 84     <-- 84 -->        PDF

Preko 60 % površine namijenjeno je poljoprivredi.
Od toga je 77 % oranica i 23 % pašnjaka, ali se posljednjih
25 g. ta površina smanjuje.


Izmjere šumskih resursa Poljske su obavljene u
okviru djelatnosti Državne uprave šuma, na temelju
zakonskih propisa koji određuju da se godišnji podaci
obvezno objavljuju (kao i u ostalih 15 zemalja istočne i
središnje Europe).


Sume osim produktivne funkcije osiguravaju stabilnost
tla, očuvanje vode i vodenih tokova, te predstavljaju
važan čimbenik u ekološkoj ravnoteži i očuvanju
genetske raznolikosri flore i faune.


Na bazi podataka iz 1999. g., površina šuma i dodanog
šumskog zemljišta iznosi 9 047 000 ha ili 29 % površine
Poljske. Ta se površina godišnje povećava za
oko 18 000 ha (0,2 %), što čini Poljsku šestom zemljom
Europe po povećanju šumskih površina (poslije
Švedske, Finske, Francuske, Njemačke i Ukrajne).


Po strukturi vlasništva 82,8 % su javne šume, a površinom
od 78,4 % gospodari Državna uprava šuma.
Površina Nacionalnih Parkova porasla je od 1 % (1985.
g.) na 2 % (1999. g.).


Od šumskih površina 76,8 % otpada na četinjače (u
Europi 60,6 %).
Po statističkim podacima za 1999. g. struktura po
vrstama drveća u Poljskoj izgledala je kako sijedi:


Sve su šume visokog uzgoja, panjača praktički
nema.


Plantaža ima 39 000 ha, a po nacionalnom programu
predviđa se povećanje šumskih površina do 2 020.


g. za 700 000 ha i daljnjih 1,5 milijuna ha u duljem razdoblju.
Od 1994. g. državne investicije i sredstva Europske
banke omogućuju ovako velike planove pošumljavanja.
Ova pošumljavanja odnose se na napuštene
poljoprivredne površine i privatne posjede.
Zdravstveno stanje šuma u Poljskoj je dosta kritično.
Oko 52,7 % poljskih šuma ima oštećena stabla,
posebice od atmosferskog zagađenja i odlaganja teških
metala. Također je naglašeno povećanje djelovanja kli


matskih ekstrema (olujni vjetrovi i dugotrajne suše) te
štete biotskog porijekla.


Gospodarenje šumama regulirano je planom gospodarenja
od druge polovice 19. stoljeća, a za privatne
šume veće od 50 ha od 1921. g. Od 1950. g. postoje
planovi gospodarenja za sve šume Poljske.


Planovi gospodarenja utvrđuju etate na razini šumskih
distrikta, rukovodeći se načelima koja osiguraaju
očuvanje šuma i povećanje drvne mase.


U 1999. godini zalihe drvne mase iznosile su
1 448 500 000 m3 komercijalnog drveta, dok zalihe privatnih,
općinskih i lokalnih (gminas-na poljskom) dosiže
188 600 000 m3. Kao ostale šume evidentirana je zaliha
od 56 400 000 m3, tako da se ukupne rezerve procjenjuju
na 1 693 milijuna m3. Ako se u zalihu uključi
drvo malih dimenzija, ukupna zaliha iznosi 1 908 milijuna
m3, što za državne šume iznosi 209 mVha, a za privatne
119 mVha. Po ovim zalihama Poljska je treća europska
zemlja po šumskim zalihama (iza Njemačke i
Francuske).


U razdoblju od 1979. g. do 1998. g. povećanje drvne
mase u šumama kojima gospodari Državna uprava
šuma iznosi 900 milijuna m\ a u istom razdoblju iskorišteno
je 491 milijun m´, što znači daje u tom razdoblju
zaliha drvne mase povećana za 409 milijuna m3, ili
45 % od ukupnog prirasta. Godišnji prirast u posljednje
tri godine procjenjuje se na 8,84 mVha.


Tijekom 1999. g. posječeno je u Poljskoj 24 milijuna
m3 komercijalnog drveta, od toga 22,7 milijuna u
državnim šumama (3,24 mVha).




ŠUMARSKI LIST 9-10/2003 str. 85     <-- 85 -->        PDF

U članku je tablično prikazana struktura proizvoda
šumskog sektora s glavnim sortimentima. Također je
na posebnoj tablici prikazano stanje lovne divljači, zatim
rasadnička proizvodnja, koja se zasniva na najnovijim
dostignućima šumarske struke.


Nacionalnih Parkova u Poljskoj ima 21, čemu treba
dodati 120 parkova zaštićenog okoliša, s ukupnom površinom
od 2 532 000 ha, od čega na šume otpada više
od 50 %.


Poljska ima tri šumarska fakulteta (Varšava, Poznanj
i Krakov), 13 srednjih šumarskih škola i 4 škole za pro


fesionalnu obuku radnika u šumarstvu. Usavršavanje
tehničkog osoblja obavlja se godišnjim tečajevima.


U odnosu na sredstva informiranja, važno je spomenuti
da Ured za gospodarenje šumama objavljuje
bilance i planove gospodarenja, a Uprava državnih šuma
podnosi i objavljuje godišnja izvješća o gospodarenju.
Izlazi statistički list "Lesnictwo", izdano je 9 periodičnih
znanstvenih izdanja, 5 biltena za internu uporabu
i 11 novina za javno informiranje. Cilj ovih prikaza
stanja u šumarstvu je upoznavanje strukture šumskog
sektora i načina funkcioniranja radi uključenja
zemlje u Europsku zajednicu.


Unatoč tomu što EU službeno priznaje da sadašnja
statistika zadovoljava interne potrebe Poljske, postoje
još uvijek statistički podaci koji nisu usklađeni s onima
EU.


Brze promjene koje se događaju posljednjih godina
u Poljskoj omogućuju da se ponište mnoge prijašnje
razlike te zadovolje kriteriji za ulazak u proširenu EU.


Renzo Motta, Fabrizio Garbarino, Emanuele
Lingua, Riccardo Lussignoli: Primjer istraživanja
i gospodarenja u parku prirode - sastojine
jele u Alta Valle Pesio


Sume u parku prirode Valle Pesio, kao i većina šuma
Europe, u svojoj su strukturi oblikovane pod utjecajem
ljudske aktivnosti. One nisu isključivi rezultat
ekoloških čimbenika koji stvaraju dinamiku formiranja
šume, već su tijekom razvoja bile izložene intenzivnom
antropološkom utjecaju.


Radi očuvanja alpskih šuma i zadržavanja njihovih
funkcija, potrebno je uz poznavanje ekologije i dinamičkih
procesa poznavati i njihovu bližu povijest te
aktivnosti koje su utjecale na njihov razvoj.


Posljednjih godina šumari pridaju sve veću važnost
povijesti šumskih populacija radi poduzimanja mjera
gospodarenja. Ovo je još važnije u slučaju kada se želi
primijeniti prirodne uvjete uzgoja, odnosno oponašati
prirodne procese i postići prirodni izgled zrele šume.


Tradicionalni načini gospodarenja šumom nije danas
prihvatljiv ni u ekonomskom ni u ambijentalnom
pogledu, te je potrebno definirati nove šumsko-uzgojne
modele. Na temelju tih zahtjeva Plan uređivanja šuma
predvidio je dva tipa eksperimentalnih zona:


a) zona istraživanja na duže razdoblje, gdje su sve
šumsko-uzgojne aktivnosti isključene
b) zone gdje se obavljaju pokusni šumsko-uzgojni zahvati


Cilj uspostavljanja ovih eksperimentalnih zona je
ponuditi modele gospodarenja šumom i kontinuirano
procjenjivati učinke obavljenih zahvata.


Unutar parka prirode Alta Valle Pesio i Tanaro, gdje
se nalaze povijesne šume jele velike vrijednosti, a koje




ŠUMARSKI LIST 9-10/2003 str. 86     <-- 86 -->        PDF

su stoljećima intenzivno korištene, drvna masa svedena
je na svega 170 mVha. U razdoblju od dvadeset godina,
koliko ima od osnutka parka prirode drvna se masa
povećala na 350 mVha. U suradnji s parkom osnovane
su tri eksperimentalne zone unutar površine parka, i
to dvije u čistoj jelovoj šumi, a jedna u šumi listača s
opadajućim učešćem jele. Unutar tih zona obilježene
su površine 20x100 m, u kojima su izmjereni svi relevantni
podaci (promjeri, visine, starost i struktura godova
pomoću Presslcr-ova svrdla). Uz ova dendrometrijska
istraživanja, obavljana su i povijesna istraživanja
iz dva važna izvora: Parohija Pia, gdje su sačuvani
dokumenti reda Certosina, koji su gospodarili šumama
te arhive ureda Državnih šuma, kao i svjedočenja osoba
bivših zaposlenika u šumarstvu toga područja.


Iz dokumenata iz 1699. g. vidi se da su Certosini
gospodarili sa 3 610 jutara vlasništva, od čega je pod
šumom bilo oko 1 620 jutara. Oni su u nižim predjelima
gospodarili kestenom (za plodove), u srednjem dijelu
se uzgajala bukva za ogrijev (panjača sa ophodnjom
od 80 g.), dok su najviši predjeli bili jelova šuma,
koja je bila obilježje svih crkvenih posjeda Alpa i Apenina.
Između 1760. i 1854. g. na tom području je osnovana
je tvornica stakla i kristala, koja je trošila velike
količine drveta, a koja je zatvorena nakon što su
potrošene drvne zalihe. Iz dokumenata je vidljivo da se
drvo panjača upotrebljavalo za ogrijev, stabla iz visokog
uzgoja davala su građevinsko drvo, a uz to važan
je proizvod bio ugljen, što dokazuju tragovi nekadašnjih
mjesta paljenja ugljena.


U posljednjih 150 g. važna su dva razdoblja s posebno
intenzivnim korištenjem drvne mase: razdoblje
neposredno poslije Prvog svjetskog rata i razdoblje prije
i za vrijeme Drugog svjetskog rata.


Dcndromctrijske i dendroekološke analize, uz poznavanje
povijesnih dokumenata, omogućuju rekonstruiranje
razvoja ovih populacija.


Razvojni monitoring u ovim sastojinama moći će u
srednje-dugom razdoblju dati preciznije indikacije o
dinamici razvoja šume i širenju jele u zonama koje su
za sada manje naseljene jelom.


U Europi i Italiji nalaze se različiti oblici šumskih
rezervata. Oni su obično smješteni u neproduktivnim i
nepristupačnim područjima. Kako tvrde autori, bilo bi
vrlo korisno da se unutar produktivnih i reprezentativnih
šuma osnuju bar neke "parcele" određene za "slobodnu
evoluciju" u duljem razdoblju.


Parkovi, posebice regionalni, povoljni su za ovaj
način istraživanja u dugom razdoblju, jer nema nikakvih
smetnji za paralelno istraživanje i monitoring te redovito
gospodarenje šumama.


Gianfranco Minotta: Sjećanje na profesora
Umberta Bagnaresi-a


Posije iznenadne i kratke bolesti, 13. svibnja umro
je prof. Umberto Bagnaresi , direktor časopisa Monti
e bosehi, u posljednjih dvadeset godina.


Tijekom pedesetgodišnjeg aktivnog rada, prof. Bagnaresi
stekao je velik ugled kao uvaženi šumarski
stručnjak širokog djelokruga rada. U svom plodnom životu
obavljao je mnoge i važne odgovorne funkcije.
Od 1980. g. bio je redoviti profesor uzgajanja šuma na
Sveučilištu u Bologni, gdje je i direktor Odjela šumskih
kultura. Također je predsjednik regionalnog Instituta
za šumarska istraživanja Alpa i regionalnih parkova.
Bio je aktivan član Akademije i Udruženja profesionalnih
znanstvenika.


Profesor Bagnaresi autor je preko 300 publikacija,
izuzetnog znanstvenog značenja u području šumarstva.
Kao velik zagovornik šumarske struke, dao je i velik
doprinos kvaliteti znanstvenih radova i časopisu Monti
e bosehi. Početkom godine napustio je aktivnosti na
Sveučilištu radi odlaska u mirovinu, ali s time nije prestala
njegova aktivnost.


Bio je humanist i izuzetni ljubitelj prirode, prenio je
svoju ljubav prema šumi na generacije studenata koje
su ga cijenile. Uživao je velik ugled na Sveučilištu i izvan
njega. Iza sebe je ostavio vrijednu znanstvenu ostavštinu.


U jednom od idućih brojeva dijela prof Banjaresi-a
bit će detaljnije prikazani. Ostat će u vječnom sjećanju
svima koji su imali sreću da ga pozanaju - završne su
riječi autora.


L´ ITALIA FORESTALE E MONTANA


(Časopis o ekonomskim i tehničkim odnosima - izdanje talijanske
Akademije šumarskih znanosti - Firenze)


Iz broja 2 ožujak - travanj 2003. g. izdvajamo:


Orazio C i a n c i o, Susanna N o c e n t i n i: Očuvanje
biološke raznolikosti u šumskim sustavima biološka
raznolikost, gospodarenje šumom i znanstvene
metode


Ovaj članak predstavlja treći nastavak rasprave o
biološkoj raznolikosti u kojem autori iznose različita
stajališta o biološkoj raznolikosti, njenoj važnosti i
čimbenicima koji izravno i neizravno utječu na njen
razvoj i stabilnost.