DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 9-10/2003 str. 83 <-- 83 --> PDF |
je 1994. g. evidentirana površina pod sladunom iznosila samo 3462 ha i to na jonskoj strani, dok na tirenskoj strani, zbog vlažnih zapadnih i južnih vjetrova te slabije inslolacije, slađima nema. U prošlosti šume sladuna služile su za pašarenje, proizvodnju ugljena, željezničkih pragova, bačava i kao građevinsko drvo. Sladun se najčešće javlja u obliku prostih panjača ili panjača s matičnjacima i obnovom iz sjemena. U Aspramontu je na izvjesnim površinama predviđen visoki uzgoj sladuna s podstojnom drvenastom erikom, te turnusom od sto godina i periodom obnove od 20 g, ali zbog male gustoće stabala sječa se ograničavala samo na bolesna stabla. Isto tako često su ostavljana stara stabla zbog uroda žira za prehranu domaćih životinja. Gospodarenje šumama sladuna obilježeno je nizom neracionalnih radnji kao što su: nekontrolirana sječa lako pristupačnih stabala i intenzivno pašarenje tijekom cijele godine, što predstavlja glavni uzrok degradacije sladunovih populacija. Provedena su detaljna istraživanja na cijelom području Aspromonta i dobivene informacije o rasprostranjenosti vrste, na temelju čega su se mogle odabrati karakteristične lokacije radi opisa tipološke jedinice. Obavljena je serija istraživanja na lokacijama koje se međusobno razlikuju: opis staništa (ekspozicija, nadmorska visina, nagib, matični supstrat i tlo) snimanje vegetacije fitosociološkom metodom (Braun Blanquet 1951. g.) analiza strukturalnih, dendrometrijskih i kulturno uzgojnih gledišta na temelju svih uzetih podataka, a velikom preciznošću, određena je tipološka jedinica i ključ identifikacije pojedinačne tipološke jedinice su klasificirane dane su indikacije o gospodarenju tipološkim jedi nicama Na bazi izvršenih istraživanja moguće je izdvojiti sljedeće tipove: 1. Termofilna šuma sladuna i crnike 2. Mezofilna šuma sladuna Unutar drugog tipa razlikuje se: podtip s Acer ncapolitanum, podtip s Pteridium aquilinum, podtip s Erica arborca Radi se o prvom pokušaju, prikladnom za naknadne ispravke i poboljšanja, posebice glede florističko vegetativnog poznavanja, koja mogu dati prostora za definiranje drugih šumskih tipova. Na kraju autori ponovo naglašavaju daje nekontrolirano pašarenje glavni čimbenik koji onemogućava racionalno gospodarenje sladunom i uzrokuje degradiranje i nestanak šuma sladuna u Aspromontu. Fabio R a d d i, Ryszard S i w e c k i: Socijalnoekonomska analiza šumskog sektora Poljske pred ulazak u Europsku Zajednicu U članku je dan detaljan prikaz stanja u šumskom sektoru Poljske, sa svim relevantnim podacima. Po veličini, Poljska je deveta zemlja Europe sa 312 680 km2 i osma po broju stanovnika, 38 654 000 (1999. g.). Graniči s Baltičkim morem (529 km), Rusijom, Litvom, Bjclorusijom, Ukrajnom, Češkom, Slovačkom i Njemačkom. Obalne ravnice na sjeverozapadu zauzimaju pojas širine od 40 do 100 km. U unutrašnjosti je područje baltičkih jezera (nekoliko tisuća malih jezera), i područja sa tresetnim tlima pokrivenim šumom. Središnje ravnice s poljoprivrednim zemljištem prostiru se od juga prema jezerima. Na jugu se nalaze brežuljci, niske planine i visoravni. Obronci Karpata na jugoistoku povezuju doline rijeka Visle i Sane. Južna granica je planinski pojas Sudeta i Krpata. Sudeti su planinski masiv niži od 1 500 m, dok su Karpati značajno viši. Vrh Rysy (2 499 m) je najviši vrh Poljske. Ravnice zauzimaju 91 % površine, brežuljci 8 % i planine samo 1 %. Najduža rijeka Poljske je Visla, koja teče od Karpata do Baltičkog mora u dužini od 1 086 km. Ostale velike rijeke su Bug, Odra i VVarta. Klima Poljske je umjerena na obali i kontinentalna u unutrašnjosti. Srednja temperatura siječnja kreće se od 1 do 5 °C, a srpnja 17 do 20 °C. Ekstremne temperature iznose od -40 do +30 °C. Srednja količina godišnjih oborina je 610 mm, ali varira u planinama od 1 200 do 1 500 mm, a u ravnicama 450 do 500 mm. Većina oborina je u ljetnom razdoblju. |