DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 9-10/2003 str. 83     <-- 83 -->        PDF

je 1994. g. evidentirana površina pod sladunom iznosila
samo 3462 ha i to na jonskoj strani, dok na tirenskoj
strani, zbog vlažnih zapadnih i južnih vjetrova te slabije
inslolacije, slađima nema.


U prošlosti šume sladuna služile su za pašarenje,
proizvodnju ugljena, željezničkih pragova, bačava i
kao građevinsko drvo.


Sladun se najčešće javlja u obliku prostih panjača
ili panjača s matičnjacima i obnovom iz sjemena. U
Aspramontu je na izvjesnim površinama predviđen visoki
uzgoj sladuna s podstojnom drvenastom erikom,
te turnusom od sto godina i periodom obnove od 20 g,
ali zbog male gustoće stabala sječa se ograničavala
samo na bolesna stabla. Isto tako često su ostavljana
stara stabla zbog uroda žira za prehranu domaćih životinja.


Gospodarenje šumama sladuna obilježeno je nizom
neracionalnih radnji kao što su: nekontrolirana sječa
lako pristupačnih stabala i intenzivno pašarenje tijekom
cijele godine, što predstavlja glavni uzrok degradacije
sladunovih populacija.


Provedena su detaljna istraživanja na cijelom području
Aspromonta i dobivene informacije o rasprostranjenosti
vrste, na temelju čega su se mogle odabrati
karakteristične lokacije radi opisa tipološke jedinice.


Obavljena je serija istraživanja na lokacijama koje


se međusobno razlikuju:
opis staništa (ekspozicija, nadmorska visina, nagib,
matični supstrat i tlo)


snimanje vegetacije fitosociološkom metodom


(Braun Blanquet 1951. g.)
analiza strukturalnih, dendrometrijskih i kulturno
uzgojnih gledišta


na temelju svih uzetih podataka, a velikom preciznošću,
određena je tipološka jedinica i ključ identifikacije


pojedinačne tipološke jedinice su klasificirane


dane su indikacije o gospodarenju tipološkim jedi


nicama


Na bazi izvršenih istraživanja moguće je izdvojiti


sljedeće tipove:


1.
Termofilna šuma sladuna i crnike
2.
Mezofilna šuma sladuna
Unutar drugog tipa razlikuje se:
podtip s Acer ncapolitanum, podtip s Pteridium
aquilinum, podtip s Erica arborca
Radi se o prvom pokušaju, prikladnom za naknadne
ispravke i poboljšanja, posebice glede florističko vegetativnog
poznavanja, koja mogu dati prostora za definiranje
drugih šumskih tipova.
Na kraju autori ponovo naglašavaju daje nekontrolirano
pašarenje glavni čimbenik koji onemogućava
racionalno gospodarenje sladunom i uzrokuje degradiranje
i nestanak šuma sladuna u Aspromontu.


Fabio R a d d i, Ryszard S i w e c k i: Socijalnoekonomska
analiza šumskog sektora Poljske pred ulazak
u Europsku Zajednicu


U članku je dan detaljan prikaz stanja u šumskom
sektoru Poljske, sa svim relevantnim podacima.


Po veličini, Poljska je deveta zemlja Europe sa
312 680 km2 i osma po broju stanovnika, 38 654 000
(1999. g.). Graniči s Baltičkim morem (529 km), Rusijom,
Litvom, Bjclorusijom, Ukrajnom, Češkom, Slovačkom
i Njemačkom. Obalne ravnice na sjeverozapadu
zauzimaju pojas širine od 40 do 100 km.


U unutrašnjosti je područje baltičkih jezera (nekoliko
tisuća malih jezera), i područja sa tresetnim tlima
pokrivenim šumom. Središnje ravnice s poljoprivrednim
zemljištem prostiru se od juga prema jezerima. Na
jugu se nalaze brežuljci, niske planine i visoravni.


Obronci Karpata na jugoistoku povezuju doline rijeka
Visle i Sane. Južna granica je planinski pojas Sudeta
i Krpata. Sudeti su planinski masiv niži od 1 500 m, dok
su Karpati značajno viši. Vrh Rysy (2 499 m) je najviši
vrh Poljske.


Ravnice zauzimaju 91 % površine, brežuljci 8 % i
planine samo 1 %. Najduža rijeka Poljske je Visla, koja
teče od Karpata do Baltičkog mora u dužini od 1 086
km. Ostale velike rijeke su Bug, Odra i VVarta.


Klima Poljske je umjerena na obali i kontinentalna
u unutrašnjosti. Srednja temperatura siječnja kreće se
od 1 do 5 °C, a srpnja 17 do 20 °C. Ekstremne temperature
iznose od -40 do +30 °C.


Srednja količina godišnjih oborina je 610 mm, ali
varira u planinama od 1 200 do 1 500 mm, a u ravnicama
450 do 500 mm. Većina oborina je u ljetnom razdoblju.