DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/2003 str. 82 <-- 82 --> PDF |
Pojedinosti plitvičkoga vodenog fenomena autor je znalački ovjekovječio svojom kamerom, uskladivši opis pojedinosti jezera i slapa. O ljepoti izvora Korane, i sam naslov poglavlja u kojemu ga opisuje, govori o izuzetnoj ljepoti prirodne pojave kojoj je teško naći premca. U poglavlju koje obuhvaća vodeni i kopneni prostor opisuje se bogatstvo biljnoga i životinjskog svijeta. Također autor daje puno podataka o biološkoj raznolikosti plitvičkih ekosustava, jezerskih, šumskih i livadnih, o bogatom biljnom i životinjskom svijetu, o savršenstvu ekosustava, o njihovoj strukturi i funkcioniranju te velikim predatorima - vuku i medvjedu, kao i o svim komponentama od staništa do svih organizama u ekosustavu, koji svojom brojnošću ukazuju na zaštićenu prirodu. Kao dokaz velike raznolikosti plitvičkoga prostora navodi 1146 registriranih biljnih vrsta, s preko 80 endema. Koliko mu je dozvolio prostor, opisao je i bogatstvo plitvičkih šuma, ukazavši na poznatu plitvičku prašumu Corkova uvala. U posljednjem poglavlju Zarobljena ljepota, piše o srbočetničkoj okupaciji Nacionalnoga parka Plitvička jezera, koja je trajala od 1991. do 1995. godine. Knjiga je tiskana na 8 svjetskih jezika, kojima je naknadno dodan i japanski. B. Prpić MONTI E BOSCHI (Talijanski časopis za ekologiju i tehniku primijenjenu na šume i planinski okoliš) Iz broja 3-4, svibanj - kolovoz 2003. g. izdvajamo: Piergiorgio Cameriere, Orazio Ivan Gugliotta, Roberto Mercurio, Giuseppe Modica, Giovanni Spanpinato: Prvo tipološko svrstavanje šuma sladuna (Quercus frainetto Ten.) u Aspromontu (J. Italija) Osnovni areal sladuna proteže se od sjeverozapadnih obala Male Azije preko Balkana do Apeninskog poluotoka. U području Balkana sladun zauzima široke prostore na staništima s klimom umjereno kontinentalnog i mediteranskog obilježja, koje karakterizira ljetna suša, obilne proljetne kiše i velike temperaturne razlike uz relativno niske zimske temperature. Rasprostranjenost sladuna u Italiji dostaje diskontinuirana, i zauzima pretežito tirenske zone središnjeg južnog dijela, te djelomično jadransko i jonsko područje. Taj je diskontinuitet vezan za ljudsku aktivnost, jer se areal sladuna podudara sa zonom intenzivne poljoprivrede, čemu treba dodati i relativno slabu sposobnost obnove sladuna u odnosu na druge vrste, te intenzivno pašarenje i požare. Za rast i razvoj sladuna potrebni su različiti ekološki uvjeti, a on sudjeluje u formacijama hrastika i mješanih listača područja Lauretum i Castanetum-a. U novije vrijeme naznačena su nova staništa sladuna u južnoj Toskani, Umbriji, Laziu, Abruzzu, Basilicati i Calabiji (31 416 ha) u području Sila, Aspromontu, Serreu i Pollineu. Prvi opis sladuna u Aspromontu dao je Cal dart 1932. g., te objavio da površina pod sladunom nije kontinuirana, već isprekidana u veće i manje izolirane skupine koje su međusobno udaljene. Ove su površine tijekom vremena smanjene zbog raznih utjecaja (požar, pašarenje, poljoprivredne kulture i ostalo), tako da |