DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/2003 str. 72 <-- 72 --> PDF |
I. Tolić: GOSPODARSKE I DRUGE VRIJEDNOSTI VRSTA RODA PISTACIJA Sadnice je zasadila i odnjegovala voditeljica Vrta prof. Ivna B u ć a n, i već više godina bere zrele i ukusne plodove (si. 8.). Postoje to dvodomna vrsta u Vrtu je zasađen jedan ženski primjerak i jedan muški kao oprašivač. To su primjerci nakalamljeni na tršlju (pri tlu jasno se vidi razlika stabljike podloge i plemke). Po morfološkom izgledu vidno se razlikuje muško od ženskog ZAKLJUČAK 1. Osnovna je namjera naglasiti gospodarske i druge osobine autoktonih biljnih vrsta roda pistacija. Posebice je želja istaknuti njihovu biološko-ekološku funkciju na krškom području Hrvatske, jer su te vrste uglavnom rasprostranjene na požarom ugroženom području. 2. Pistacije su vrste s dobro razvijenim korjenovim sustavom, a uspijevaju i na lošijem tlu. To su kserotermne vrste koje podnose duga sušna razdoblja i visoke temperature, pa su veoma povoljne za meliorativne mjere u šumarskoj praksi, jer imaju dobru izbojnu snagu iz panja i požarom zahvaćenih biljaka. 3. Na mediteranskom području pa i šire, već dugo se prava tršlja uzgaja kao voćkarica, a pošto postoje Šumarski list br. 9-10, CXXVII (2003), 501-507 stabla. Listovi na muškom stablu su tamno zeleni i kožasti s duguljastim listićima, a listovi na ženskoj biljci su svjetlozeleni s velikim ovalnim listićima. Primjerci biljaka i njihovi dozreli plodovi jamstvo su da se i na kršu hrvatskog Mediterana može uzgajati prava tršlja. Na području PIK "Neretva" prije Domovinskog rata, bilo je planirano podizanje plantaže Pistacia vera, ali je poslije rata program potpuno zaboravljen. U trgovini plodovi dolaze pod nazivom pistacija, a rjeđe "pistaće" poznati kao oraščići, a to su zapravo koštunice. Jestiva je žućkasta ili zelenkasta sjemenka. Pistacija se bere kad vanjska kora koja prekriva unutarnju tvrdu bjelokosnu ljusku potpuno omlohavi i počne se odvajati. Bjelokosna ljuska uzdužno puca i plodovi otpadaju. Vanjsku koru valja odmah odvojiti da bijela ljuska ne izgubi sjaj. Pucanje se potiče uranjanjem plodova u vodu i sušenjem na suncu. Plodovi se sole kuhanjem u slanoj otopini nekoliko minuta, osuše se i uskladište. Pistacije u ljuski omiljene su za grickanje, oljuštene služe u kozmetici, upotrebljavaju se još kao aroma za puding te za pripremanje sladoleda, bombona, pekarskih proizvoda i dr. Sjemenke su vrlo hranjive i ukusne, sadržavaju oko 20 % bjelančevina, 50 % masnog ulja, 20 % ugljikohidrata, 2 % vlakana, te kalij, kalcij, magnezij i željezo, a 100 g daje 600 kalorija. Pistacija se kod plantažnog uzgoja razmnožava cijepljenjem, a najpoznatije od stotinjak sorti su: kerman, ibrahim, ovvhadi, safeed, shasti i vvahedi. Kao oprašivač najčešće se sadi sorta peters. U povoljnim uvjetima, s dobro razvijenog stabla pistacije može se dobiti 50-70 kg ploda. U Arizoni (SAD) ima više plantaža pistacije. Prava tršlja, pored jestivih plodova, ima prozračnu krošnju i privlačno veliko sivkastozeleno lišće s tri do pet liski, pa je i vrijedna ukrasna biljka. - Conclusion realne pretpostavke da se ta vrsta može uzgajati i na području hrvatskog mediterana, namjera je da se povede rasprava i pokrene uzgoj te voćkarice. 4. Autoktone vrste tršlja i smrdljika na krškom području imaju povoljne biološke osobine koje se mogu iskoristiti kao podloge za kalamljenje prave tršlje. Na požarom ugroženom području u obnovi opožarenih površina i uz postojeće voćkarice moguće je uzgajati i tu kultura ili podizati plantaže pistacija. |