DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/2003 str. 7 <-- 7 --> PDF |
M. Idžojtić: DOMAĆINI I RASPROSTRANJENOST BJF.LOGOR1ČNB BIJELE IMELE Šumarski list br. 9-10, CXXV1I (2003). 439-447 nom na vrstama iz roda Pinus L. Prema morfološkim obilježjima podvrste su vrlo slične, a ključeve za njihovo razlikovanje izradili suStopp (1961), Hegnauer (1962), Graži &Urech (1982). Rezultati novijih molekularnih istaraživanja pokazuju da su V. a. ssp. album i V. a. ssp. abietis srodnije međusobno nego s podvrstom V. a. ssp. austriacum (Zuber &Widmer, 2000). Vektori širenja bijele imele su ptice. Četrnaest je vrsta ptica u Hrvatskoj koje se potencijalno hrane plodovima imele (Cramp, 1988; Cramp &Perrins, 1994). To su: kos (Turdus merula L.), drozd cikelj (T. philomelos Brehm), drozd bravenjak (7^ pilaris L.), planinski kos (T. torquatus L.), batokljun (Coccothraustes coccothraustes L.), zeba (Fringilla coelebs L.), zelendur (Carduelis chloris L.), kreja (Nucifraga caryocatactes L.), čavka (Corvus monedula L.), gačac (C. frugilegus L.), siva vrana (C. corone comix L.), svraka (Picapica L.) i sojka (Garrulus glandarius L.). Najvažniji prenositelj je drozd imelaš (Turdus viscivorus L.) koji obitava na cijelom području Hrvatske, dok je u Dalmaciji prisutan samo zimi (Kralj, 1997; Heinzel etal., 1999). Imele su specijalizirane i dolaze samo na određenim vrstama domaćinima. Barney etal. (1998) pregledom literature ustanovili su da V. album dolazi na najvećem broju taksona od svih vrsta imela, odnosno na većem broju nego na vrsti imele iz Indije i jugoistočne Azije, Dendrophtoe fakata (L. f.) Ettingsh., koja dolazi na 401 taksonu iz 227 rodova i 77 porodica i smatrana je imelom s najvećim brojem domaćina (Hawksworth et al. 1993). V. album zabilježena je na 452 taksona (vrsta, podvrsta, varijeteta i hibrida) iz 96 rodova i 44 porodice. Osim u prirodi, tu su ubrojene i vrste na kojima je uspješno obavljena umjetna inokulacija. Kao najčešći domaćini navedene su vrste iz rodova Salix L., Populus L., Acer L., Malus Mill., Crataegus L., Prunus L., Sorbus L., Abies Mill, i Pinus L. Od tri podvrste imele najmanje je specijalizirana V. a. ssp. album, koja je zabilježena na 411 taksona, od čega je 27 umjetno inokulirano (Barney etal, 1998). Prema Hegiju (1981) u srednjoj Europi je 36 rodova čije su vrste domaćini bjelogoričnoj bijeloj imeli, V. a. ssp. album. U Botaničkom vrtu u Darmstadtu Borner (1955/56) naveo je 36 autoktonih i aloktonih vrsta domaćina V. a. ssp. album. Ova imela u Poljskoj dolazi na 194 taksona (Stypinski, 1997). U Pirenejima je 12 vrsta drveća i grmlja domaćina, a na Iberijskom poluotoku 53 vrste (Lopez-Saez, 1993, 1994). V. a. ssp. album u Slovačkoj je zabilježena na 35 taksona iz 17 rodova (E1 i a s, 2002). Graaf (1980) kao domaćine V. a. ssp. album u Nizozemskoj navodi 12 taksona, od kojih su najčešći Malus domestica Borkh., Populus nigra L., P. deltoides W. Bartram ex Marschall i P. ^canadensis Moench. Usporedbom sa starijim podacima (prije 1950. godine) utvrđeno je daje područje rasprostranjenosti ove imele u Nizozemskoj znatno smanjeno. Kao mogući uzroci navode se puno manji broj starih stabala jabuke kao jednog od najvažnijih domaćina i povećanje broja održavanih voćnjaka jabuka koji nisu pogodni za imelu, a također i širenje gradova na nekada ruralna područja u kojima je imela bila rasprostranjena. Detaljan prikaz biologije i ekologije V. a. ssp. album na sjevernoj granici areala u Švedskoj dao je Wallden (1961). Najvažnija vrsta domaćin u tome području je malolisna lipa (Tiha cordata Mili.). Brojnost populacije ove imele u Švedskoj u posljednjih je stotinjak godina u porastu, stoje protumačeno promjenom klime, odnosno povoljnijim klimatskim uvjetima za tu termofilnu vrstu te zakonskom zaštitom. Rasprostranjenost V. album u Švicarskoj, prema rodovima, odnosno vrstama domaćinima, opisao je i kartirao Hofstetter (1988). Za V. a. ssp. album naveo je 17 rodova čije su vrste domaćini ovoj imeli. U Sloveniji je 25 vrsta domaćina bjelogorične bijele imele, od čega je 21 autoktona vrsta i 4 aloktone (K o gelnik, 2002; Idžojtić & Kogelnik, 2003). U ovome radu prikazani su rezultati istraživanja rasprostranjenosti i domaćina bjelogorične bijele imele u Hrvatskoj. 2. METODE ISTRAŽIVANJA - Research Methods Da bi se napravio popis vrsta domaćina i kartirala rasprostranjenost imela u Hrvatskoj, rađena su terenska istraživanja, odnosno ciljano prikupljanje novih podataka te pregledan herbarij Šumarskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Terenska istraživanja u Hrvatskoj rađena su u suradnji s Hrvatskim šumama d.o.o. Na području kojim gospodare Hrvatske šume d.o.o., odnosno na području svih šesnaest uprava šuma podružnica, diplomirani inženjeri šumarstva dobili su formulare u kojima su za prirodne sastojine i šumske kulture starije od 30 godina dijagonalnim pregledom unosili podatke o broju zaraženih i nezaraženih stabala, te o broju grmova imele na zaraženim stablima. Na drugom su formularu unosili podatke o prisutnosti imele izvan šume. Prema potrebi, determinacija vrsta provjerena je na terenu ili iz sakupljenog herbarijskog materijala. Provedena su i vlastita terenska istraživanja u kojima su na području cijele Hrvatske bilježeni domaćini i geokodirana nova nalazišta imele, te sakupljen herbarijski materijal i fotodokumentacija. Podaci dobiveni vlastitim terenskim istraživanjima i podaci iz Hrvatskih šuma d.o.o. upisani su u bazu podataka i statistički obrađeni. Za kartiranje rasprostranjenosti imele korištena je MTB mreža. Polja su pravokutnici definirani stupanjskom mrežom (prema Greenwichu): 10´ geografske ši |