DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/2003 str. 68 <-- 68 --> PDF |
I. Tolić: GOSPODARSKE I DRUGE VRIJEDNOSTI VRSTA RODA PISTACIJA Šumarski list br. 9-10. CXXVI1 (2003). 501-507 UVOD - Introduction Biljne vrste roda pistacija u praksi su skoro "zaboravljene", iako te vrste u mediteranskom šumskom području daju značajne gospodarske i druge vrijednosti. Rod pistacija uz rod Rhus spada u porodicu Anacardiaceae. Biljne vrste ove porodice pretežito rastu u toplijim krajevima. To je nisko drveće ili grmlje, uglavnom listopadno, jedna zimzelena vrsta. U njihovom lišću, kori i plodovima ima taninskih materija, a većina ih sadrži smole, balzame i gume. Cvjetovi su sitni u metličastim cvatovima, jednospolni ili dvspolni. Plodovi i sjemenke pojedinih vrsta jestivi su i hranljivi, ili služe kao mirodije. Drvo tih vrsta nema osobitu tehničku vrijednost, iako se na područjima njihovog areala koriste u stolarstvu i tokarstvu, a dobro je za ogrijev jer ima smole. U rod Rhus spadaju tri vrste: obični ruj ili ruj -(Cotinus coggyria Scop.), grozdasti ruj - (Rhus coriaria L.) i kiseli ruj - (Rhus typhina Torn.). U rod pistacija spadaju tri vrste: tršlja -(Pistacia lentiscus L.), smrdljika - (Pistacia terehinthus L.) i prava tršlja - (Pistacia vera L.). Kako je rod pistacija predmet rasprave, nužno je dati njegova osnovna obilježja i naglasiti posebnosti svake vrste toga roda. Posebno će se biološki opisati naše dvije autoktone vrste (tršlja i smrdljika), te njihove gospodarske i meliorativne osobine, kao i možebitne podloge za kalemljenje prave tršlje. Pistacije su vrste toplijih krajeva i sastavni su dio mediteranske vegetacije, a mogu se naći u svim zemljama Sredozemlja. U Hrvatskoj su zastupljene dvije vrste toga roda (Pistacia lentiscus L. i Pistacia terehinthus L.), a nalaze se na sunčanim staništima Mediterana i submediterana od Istre do juga Dalmacije. Kod rasprostranjenosti tih vrsta vidljivo je da im više odgovaraju visoke temperature i južne ekspozicije, što se može jako dobro uočiti na primjeru Vidove gore - Brač (780 m), gdje se Pistacia terehinthus s južne strane penje i do 750 m, a sa sjeverne strane do 450 m nadmorske visine. Treći predstavnik (Pistacia vera L.) rasprostranjena je u južnoj Europi i zemljama Bliskog istoka (Sirija, Palestina, Turska i dr.), a kao kultura rasprostranjena je i na širem području, osobito u SAD-u, gdje se plantažno uzgaja kao voćkarica. Predstavnike toga roda narod zove smrdljike, što je suprotno specifičnom mirisu njihova lišća, jer više mirišu nego što smrde. To je drveće ili grmlje. Lišće je perasto, a listići su skoro sjedeći na peteljci i ravnog ruba. Tršlja je zimzelena, a smrdljika i prava tršlja su listopadne. Vrste roda pistacija su dvodomne, entomofilne i kserofitne. Cvjetovi su jednospolni, jednostavnog ocvijeća, a nalaze se u metlicama ili grozdovima. Plod je glatka koštunica. BIOLOGIJA VRSTA RODA PISTACIJA The biologiy of the genus Pistacia species Tršlja ili krilata smrdljika - (Pistacia lentiscus L.), (si. 1. i 2.) je dvodomna, entomofilna, kserofitna i jedina zimzelena biljna vrsta roda pistacija, koja raste u obliku grma ili niskog drveća u zemljama mediteranskog područja. U Hrvatskoj raste na otocima i priobalju, i sastavni je dio mediteranske makije. Dobro podnosi sušu, visoke temperature i posolicu. Uspijeva i na lošijim skeletnim tlima uz morsku obalu i štiti tlo od erozije. Ima dobro razvijen korjenov sustav, pa na skeletnim tlima gdje su stijene okomito postavljene, korjenje prodire duboko u tlo, i na takvim staništima tršlja može narasti u obliku niskog drveća do 5 m visine. Dobro podnosi zasjenu. Dolazi u biljnim zajednicama: makija gluhaćuše s tršljom (Pistacio-Juniperetum phoenicea Trinajstić 1987.), čiste šume crnike s mirtom (Mirto-Quercetum ilicis /H-ić7 Trinajstić 1985.), mješovite šume crnike i duba (Quercetum ilicis- virgilianea T r i n aj s t i ć 1983.). Lišće je zimzeleno, parno perasto. Ima 3-5 pari jajoliko- lancctastih kožastih listića tamnozelene boje. Cvijeta već u ožujku, a može potrajati i kroz travanj i svibanj. Cvjetovi su jednospolni, tamnocrvene boje u obliku klasića, a polaze iz pazuha listova; cvjetovi imaju jednostavno ocvijeće sastavljeno od 3-5 listića. Plod je sitan (2-3 mm) spljoštena okrugla koštunica. U početku je crvene boje, a kasnije pocrni. Kora je zelenosiva. U početku je glatka, a kasnije postaje mrkozelena, pa ispuca u sitne ljuskice. Iz ozlijeđene kore te vrste curi mirišljav smolasti sok, tzv. mastika, i spada u najstarije balzame. Bio je poznat još 400 godina prije n. e., poznavali su ga i uporabljali stari Grci i Rimljani, a bio je poznat i u Egiptu za vrijeme faraona. Upotrebljavao se kao lijek protiv raznih oboljenja. Danas se mastika vrlo rijetko koristi u industriji za spravljanje lakova i dr. Drvo tršlje nema gospodarsku vrijednost, ali se grančice masovno koriste kao zelena osnova za cvijetne aranžmane. Tršlja ima povoljne biološke osobine koje se mogu iskoristiti u meliorativnim zahvatima, posebice u obalnoj zoni. Dobro podnosi sušu i žegu, dolazi i na manje kvalitetnim tlima, podnosi posolicu, a u sastojinama podnosi jako zasjenjivanje. Zahvaljujući tim osobina |