DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 9-10/2003 str. 67     <-- 67 -->        PDF

STRUČNI ČLANCI - PROFESSIONAL PAPERS Šumarski list br. 9-10, CXXV1I (2003), 501-507
UDK 630* 164 + 160 + 261


GOSPODARSKE I DRUGE VRIJEDNOSTI
VRSTA RODA PISTACIJA


COMMERCIAL AND OTHER VALUES OF THE
GENUS PISTACIA SPECIES


Ivan TOLIĆ*


SAŽETAK: Velike degradirane površine nekadašnjih vrijednih visokih šuma
hrvatskog eumediteranskog i submediteranskog područja, pripadaju prirodnom
arealu vrsta rodapistacija: tršlja (Pistacia lentiscus L.) i smrdljika fPistacia
terebinthus L.), koje su u šumarskoj struci zanemarene ili, bolje rečeno, nisu
dovoljno vrednovane njihove gospodarske i druge vrijednosti. U dostupnoj literaturi,
autor ovog članka nije pronašao mnogo podataka o vrstama rodapistacija,
a posebice je malo rečeno o njihovim meliorativnim osobinama mediteranskog
krša. To su dvije autoktone vrste, koje su oduvijek u njihovom prirodnom
rasprostranjenju Mediterana imale značajnu korisnu funkciju.


U tim područjima stoljećima je manjak svih drvnih sortimenata, pa je drvo
vrsta toga roda, posebice P. terebinthus, imalo široku primjenu u stolarstvu,
tokarstvu iza izradbu drvenih dijelova oruđa, jer je drvo tvrdo i čvrsto, a dobro
se obrađuje i polira. Drvo je dobro i za ogrijev jer ima smole. U prostoriji
u kojoj izgara osjeća se ugodan miris. I ostali dijelovi biljaka toga roda imali
su primjenu u kemijskoj industriji, medicini i dr. Ponekad zbog velike suše i
nedostatka druge stočne hrane, u toplijem submediteranu bralo se i sušilo lišće
(grm) kao loš nadomjestatak hrane za ovce i koze. Posebice su se brali još
nedozreli plodovi (grozdovi) i davali ovcama kao krepka hrana.


Vrste toga roda nisu našle odgovarajuću meliorativnu primjenu u šumarstvu,
iako imaju razgranat korjenov sustav i izrazito su kserofitne, dobro podnose
siromašna staništa, a istodobno imaju dobru izbojnu snagu, pa su sastavni
dio makije i toplijih područja listopadnih panjača. Nakon požara dobro
se obnavljaju iz panja.


Uz naše dvije autoktone vrste, daleko je poznatija prava tršlja (Ristacia
vera L.) koja se na mediteranskom području, pa i šire, uzgaja radi jestivih i
vrlo ukusnih plodova. Autoru ovoga članka je uz ostalo namjera da se animira
možebitni uzgoj te vrste zbog njenih plodova i popune ponude voćkarica na
hrvatskom mediteranskom području. Posebno se naglašava takva mogućnost,


jer bi postojeće dvije autoktone vrste na svojim prirodnim staništima bile
dobra podloga za kalamljenje prave tršlje.


Ključne riječi: tršlja, smrdljika, prava tršlja, zimzelena, listopadna,
lišće perasto, grm, nisko drvo, jednospolna, dvodomna, entomofilna, kserofitna,
posolica, Mediteran, plod, koštunica, sjemenka, jestiva, ukusna, hranljiva,
plantaže, mastika, korjenov sustav.


Ivan Tolić, dipl. ing. šum., Hrvatske šume d.o.o.,
UŠP Split, Kralja Zvonimira 35, 21000 Split




ŠUMARSKI LIST 9-10/2003 str. 68     <-- 68 -->        PDF

I. Tolić: GOSPODARSKE I DRUGE VRIJEDNOSTI VRSTA RODA PISTACIJA Šumarski list br. 9-10. CXXVI1 (2003). 501-507
UVOD - Introduction


Biljne vrste roda pistacija u praksi su skoro "zaboravljene",
iako te vrste u mediteranskom šumskom području
daju značajne gospodarske i druge vrijednosti.


Rod pistacija uz rod Rhus spada u porodicu Anacardiaceae.
Biljne vrste ove porodice pretežito rastu u toplijim
krajevima. To je nisko drveće ili grmlje, uglavnom
listopadno, jedna zimzelena vrsta. U njihovom
lišću, kori i plodovima ima taninskih materija, a većina
ih sadrži smole, balzame i gume. Cvjetovi su sitni u
metličastim cvatovima, jednospolni ili dvspolni. Plodovi
i sjemenke pojedinih vrsta jestivi su i hranljivi, ili
služe kao mirodije. Drvo tih vrsta nema osobitu tehničku
vrijednost, iako se na područjima njihovog areala
koriste u stolarstvu i tokarstvu, a dobro je za ogrijev jer
ima smole.


U rod Rhus spadaju tri vrste: obični ruj ili ruj -(Cotinus
coggyria Scop.), grozdasti ruj - (Rhus coriaria
L.) i kiseli ruj - (Rhus typhina Torn.).


U rod pistacija spadaju tri vrste: tršlja -(Pistacia
lentiscus L.), smrdljika - (Pistacia terehinthus L.) i
prava tršlja - (Pistacia vera L.).


Kako je rod pistacija predmet rasprave, nužno je
dati njegova osnovna obilježja i naglasiti posebnosti
svake vrste toga roda. Posebno će se biološki opisati
naše dvije autoktone vrste (tršlja i smrdljika), te njihove
gospodarske i meliorativne osobine, kao i možebitne
podloge za kalemljenje prave tršlje.


Pistacije su vrste toplijih krajeva i sastavni su dio
mediteranske vegetacije, a mogu se naći u svim zemljama
Sredozemlja. U Hrvatskoj su zastupljene dvije
vrste toga roda (Pistacia lentiscus L. i Pistacia terehinthus
L.), a nalaze se na sunčanim staništima Mediterana
i submediterana od Istre do juga Dalmacije. Kod
rasprostranjenosti tih vrsta vidljivo je da im više odgovaraju
visoke temperature i južne ekspozicije, što se
može jako dobro uočiti na primjeru Vidove gore - Brač
(780 m), gdje se Pistacia terehinthus s južne strane penje
i do 750 m, a sa sjeverne strane do 450 m nadmorske
visine. Treći predstavnik (Pistacia vera L.) rasprostranjena
je u južnoj Europi i zemljama Bliskog istoka
(Sirija, Palestina, Turska i dr.), a kao kultura rasprostranjena
je i na širem području, osobito u SAD-u, gdje
se plantažno uzgaja kao voćkarica.


Predstavnike toga roda narod zove smrdljike, što je
suprotno specifičnom mirisu njihova lišća, jer više mirišu
nego što smrde. To je drveće ili grmlje. Lišće je perasto,
a listići su skoro sjedeći na peteljci i ravnog ruba.
Tršlja je zimzelena, a smrdljika i prava tršlja su listopadne.
Vrste roda pistacija su dvodomne, entomofilne i
kserofitne. Cvjetovi su jednospolni, jednostavnog ocvijeća,
a nalaze se u metlicama ili grozdovima. Plod je
glatka koštunica.


BIOLOGIJA VRSTA RODA PISTACIJA
The biologiy of the genus Pistacia species


Tršlja ili krilata smrdljika - (Pistacia lentiscus L.),
(si. 1. i 2.) je dvodomna, entomofilna, kserofitna i jedina
zimzelena biljna vrsta roda pistacija, koja raste u
obliku grma ili niskog drveća u zemljama mediteranskog
područja. U Hrvatskoj raste na otocima i priobalju,
i sastavni je dio mediteranske makije. Dobro podnosi
sušu, visoke temperature i posolicu. Uspijeva i na
lošijim skeletnim tlima uz morsku obalu i štiti tlo od
erozije. Ima dobro razvijen korjenov sustav, pa na skeletnim
tlima gdje su stijene okomito postavljene, korjenje
prodire duboko u tlo, i na takvim staništima tršlja
može narasti u obliku niskog drveća do 5 m visine.
Dobro podnosi zasjenu. Dolazi u biljnim zajednicama:
makija gluhaćuše s tršljom (Pistacio-Juniperetum
phoenicea Trinajstić 1987.), čiste šume crnike s
mirtom (Mirto-Quercetum ilicis /H-ić7 Trinajstić
1985.), mješovite šume crnike i duba (Quercetum ilicis-
virgilianea T r i n aj s t i ć 1983.).


Lišće je zimzeleno, parno perasto. Ima 3-5 pari jajoliko-
lancctastih kožastih listića tamnozelene boje.
Cvijeta već u ožujku, a može potrajati i kroz travanj i


svibanj. Cvjetovi su jednospolni, tamnocrvene boje u
obliku klasića, a polaze iz pazuha listova; cvjetovi imaju
jednostavno ocvijeće sastavljeno od 3-5 listića. Plod
je sitan (2-3 mm) spljoštena okrugla koštunica. U početku
je crvene boje, a kasnije pocrni. Kora je zelenosiva.
U početku je glatka, a kasnije postaje mrkozelena,
pa ispuca u sitne ljuskice. Iz ozlijeđene kore te vrste
curi mirišljav smolasti sok, tzv. mastika, i spada u najstarije
balzame. Bio je poznat još 400 godina prije n. e.,
poznavali su ga i uporabljali stari Grci i Rimljani, a bio
je poznat i u Egiptu za vrijeme faraona. Upotrebljavao
se kao lijek protiv raznih oboljenja. Danas se mastika
vrlo rijetko koristi u industriji za spravljanje lakova i
dr. Drvo tršlje nema gospodarsku vrijednost, ali se
grančice masovno koriste kao zelena osnova za cvijetne
aranžmane.


Tršlja ima povoljne biološke osobine koje se mogu
iskoristiti u meliorativnim zahvatima, posebice u obalnoj
zoni. Dobro podnosi sušu i žegu, dolazi i na manje
kvalitetnim tlima, podnosi posolicu, a u sastojinama
podnosi jako zasjenjivanje. Zahvaljujući tim osobina




ŠUMARSKI LIST 9-10/2003 str. 69     <-- 69 -->        PDF

I. Tolić: GOSPODARSKE i DRUGE VRIJEDNOSTI VRSTA RODA PISTACIJA Šumarski list br. 9 10. CXXVII (21)03). .SOI-507
ma, tršlja se može koristiti poput drugih halofita za podizanje
uz morsku obalu zaštitnih pruga, u svrhu zaštite
šumskih i poljodjelskih kultura od posolice. Tršlja
ima veliku ekološku funkciju jer štiti tlo od erozije, a
osobito je ta funkcija izražena na mnogim područjima
za učvršćivanje i zaštitu morske obale od erozije. Tršlja
estetski daje vizualan i ambijentalan ugođaj. S obzirom
na klimatske uvjete u kojima uspijeva, može se koristiti
kao podloga za kalamljenje prave tršlje, vrste jestivih
i vrlo traženih plodova.


Smrdljika -(Pistacia terebinthus L.), (si. 3.) još je na
nekim područjima zovu: smrdljiva tršlja, jud, smrdelj.
To je dvodomna, entomofilna, kserofitna vrsta Mediterana,
a zalazi i nešto sjevernije. Kod nas je ima u eumediteranskom
i toplijem submediteranskom području.
Zauzima južne ekspozicije (prisojne), pa se može naći i
u makijama i listopadnim šumama toga klimata. Uspijeva
na siromašnim, suhim i skeletnim vapnenim tlima, a
na dubljim i kvalitetnijim staništima postiže značajne
dimenzije. Dolazi u biljnim zajednicama: mješovite
šume crnike i crnog jasena (Orno-Quercetum ilicis H-ić
/l956./ 1958.), mješovite šume crnike i crnoga graba
(Ostryo- Quercetum ilicis Trinaj stić /l965./ 1974.).
Smrdljiki više odgovaraju staništa s južne-sunčane eks


pozicije, pa se penje na veće nadmorske visine, dok joj
sjeverne-osojne ekspozicije manje odgovaraju i na takvim
položajima zauzima znatno manje nadmorske visine.
(Primjer: Vidova gora- Brač).


To je listopadno grmoliko ili nisko drvo, a može narasti
visine do 16 m i do 1 m prsnog promjera. Doživi
starost od više stotina godina. Kora je u početku glatka,
a kasnije mrežasto ispuca, a bogata je taninom. Krošnja
drveta je s tankim i gusto postavljenim granama. (U nekim
krajevima postoji vjerovanje da se na stablu smrdelja
objesio Juda Iškariotski). Lišće je neparno perasto,
većinom sa 7 duguljastih listića. Listići su skoro sjedeći,
sjajne zelene boje, kožasti i s jakim mirisom. Na listovima
se od uboda insekta (Aphispistacia) često pojavljuju
šišarke slične rogačima ("Judini rogači"), u kojima ima
smole i vrlo mnogo tanina. Cvjeta od svibnja do srpnja.
Cvjetovi su sitni, nalaze se u složenim, zbijenim grozdovima
(metlicama), žućkastozelene boje. Plod je crvena
koštunica sa slabo razvijenim mesnatim dijelom, veličine
graška. Miriše na terpentin. Dozrijeva u listopadu.
Plod se jede. Sjeme klija druge godine nakon sjetve.
Drvo je žućkastobijele boje, fine teksture, upotrebljava
se u stolarstvu i tokarstvu. Od njega se izrađuje drveni
dijelovi finog oruđa jer je tvrdo, čvrsto i čisto, a dobro se




ŠUMARSKI LIST 9-10/2003 str. 70     <-- 70 -->        PDF

I. Tolić: GOSPODARSKE I DRUGE VRIJEDNOSTI VRSTA RODA PISTACIJA Šumarski list br. 9-10. CXXVII (2003). 501-507
crvenkastosmede boje. Lišće je neparno perasto. Ima
3-5 čvrstih, široko ovalnih ili jajolikih, sjedećih listića,
čija je gornja strana tamnozelene boje i sjajna, a donja
blijedozelena i dlakava. Lisna peteljka je dlakava.
Cvjetovi su u složenim metličastim cvatovima. Muški
cvjetovi imaju 1-2 reda ocvjeća i 3-6 prašnika sa žutim
kesicama. Ženski cvjetovi imaju 2-5 listića i samo


obraduje i polira. Drvo je dobro i za ogrijev jer ima
smole, a u prostoriji gdje izgara stvara ugodan miris.
Ranijih godina, kada je na krškom području bilo mnogo
stoke sitnog zuba, a zbog stanišnih uvjeta redovito je
nedostajalo stočne hrane, pa se bralo i sušilo (u
kolovozu) lišće smrdljike kao loš nadomjestak sijena u
zimskim mjesecima. U kolovozu i rujnu brali su se
plodovi smrdljike i davali u svježem stanju ovcama, kao
dodatak uz redovnu ispašu na kršu (si. 4.).


U području prirodnog areala ima jako dobru izbojnu
snagu, pa bi se sa smrdljikom mogle izvoditi dodatne
meliorativne mjere na kršu. Na boljim staništima i
toplijim područjima, osobito na južnim ekspozicijama,
moguće je da bi smrdljika bila dobra podloga za kalamljenje
prave tršlje.


Prava tršlja {Pistacia vera L.), (si. 5. i 6.) je dvodomna,
entomofilna, kserofitna vrsta podrijetlom iz
Sirije, Mezopotamije i Turkmenije. U južnoj Europi
uzgaja se u vrtovima i manjim plantažama. Prava tršlja
se uzgaja u obliku grma ili nižeg stabla koje može narasti
8 - 10 m. Živi preko 100 godina.


Krošnja joj je široka, gusta, loptastog oblika. Kora
debla i grana je sivkasta, a izbojci i mlade grane su




ŠUMARSKI LIST 9-10/2003 str. 71     <-- 71 -->        PDF

I. Tolić: GOSPODARSKE I DRUGE VRIJEDNOSTI VRSTA RODA PISTACIJA Šumarski lisl br. 9-10, CXXV1I (2003), 501-507
jedan tučak. Cvjeta prije listanja, krajem ožujka ili početkom
travnja. Plod je koštunica, iako ga nazivaju
oraščić, a dug je 1-2 cm i 1 cm širok, obavijen mekom
kupulom koja se lako odvaja pri sazrijevanju ploda.
Tvrda rožnata ljuska koštunice (oraščića) je svjetložućkaste
boje (si. 7.).


Prava tršlja rada plodom svake godine, a obilno rodi
svake 3-5 godina. Fruktifikacija počinje u desetoj
godini ako je biljka podignuta iz sjemena, a petoj godini
ako je uzgojena cijepljenjem. Sazrijevanje plodova
počinje u drugoj polovici srpnja i traje sve do kraja kolovoza.
Ona je vrlo plodonosna biljka, a plod joj je
odličan za jelo, ukusan, hranljiv i spada u red delikatesnih
suhih plodova. Sadrži oko 50 % ulja.


To je izrazito kserofitna biljka, može izdržati najtrajniju
sušu s visokim temperaturama. Njen razgranat
korjenov sustav prodire u dubinu do 7 m, a bočno i do
10 m. Tršlja korjenovim sustavom čvrsto veže tlo. Zbog
velike žile srčanice i zbog jakog korjenovog sustava
nije pogodna za presađivanje, već se preporučuje njena
sjetva izravno na teren. Nije osjetljiva ni na niske temperature
i može bez teškoća izdržati godišnje amplitude
temperatura od -30 °C do preko 42 °C. Zahvaljujući
njenim osobinama, rasprostranjena je i vertikalno i ho


rizontalno, a u prirodnom arealu penje se čak i do
1200 m n/m. U našim područjima može uspijevati na
staništima tršlje i smrdljike. Zbog njenih bioloških osobina
i gospodarske koristi, trebalo bi ju temeljitije izučiti
radi možebitnog unošenja na područja našeg krša.


Prava tršlja (Pistacia vera L.) zbog svojih osobina i
gospodarskih koristi poznata je od davnina. Proširila
se iz sušnih područja srednje i zapadne Azije, od Sirije
do Kavkaza i Avganistana i do Male Azije. Prema nalazima
turskih arheoloških lokaliteta, uzgajala se za prehranu
već prije 9000 godina. U 1. st. Rimljani su je
proširili po Sredozemlju, a tek u 19. st. prenesena je i u
Ameriku. Zbog njene ukusne i kalorične sjemenke, u
svijetu se puno uzgaja. Glavni proizvođači pistacije su
Iran, SAD i Turska, a deset najvećih svjetskih proizvođača
pistacija su: Iran, SAD, Turska, Sirija, Kina, Grčka,
Avganistan, Tunis, Madagaskar i Pakistan.


Kod nas, autoru ovoga članka, poznata su samo dva
stabla (grma) s muškim i ženskim cvjetovima u Školskom
botaničkom vrtu osnovne škole "Oštrog" u Kaštel
Lukšiću. Mlade sadnice sa Sicilije ondje je donijela
1988. godine turistička agencija kao poklon Vrtu.




ŠUMARSKI LIST 9-10/2003 str. 72     <-- 72 -->        PDF

I. Tolić: GOSPODARSKE I DRUGE VRIJEDNOSTI VRSTA RODA PISTACIJA
Sadnice je zasadila i odnjegovala voditeljica Vrta prof.
Ivna B u ć a n, i već više godina bere zrele i ukusne plodove
(si. 8.). Postoje to dvodomna vrsta u Vrtu je zasađen
jedan ženski primjerak i jedan muški kao oprašivač.
To su primjerci nakalamljeni na tršlju (pri tlu jasno
se vidi razlika stabljike podloge i plemke). Po morfološkom
izgledu vidno se razlikuje muško od ženskog


ZAKLJUČAK


1.
Osnovna je namjera naglasiti gospodarske i druge
osobine autoktonih biljnih vrsta roda pistacija. Posebice
je želja istaknuti njihovu biološko-ekološku
funkciju na krškom području Hrvatske, jer su te
vrste uglavnom rasprostranjene na požarom ugroženom
području.
2.
Pistacije su vrste s dobro razvijenim korjenovim sustavom,
a uspijevaju i na lošijem tlu. To su kserotermne
vrste koje podnose duga sušna razdoblja i visoke
temperature, pa su veoma povoljne za meliorativne
mjere u šumarskoj praksi, jer imaju dobru izbojnu
snagu iz panja i požarom zahvaćenih biljaka.
3.
Na mediteranskom području pa i šire, već dugo se
prava tršlja uzgaja kao voćkarica, a pošto postoje
Šumarski list br. 9-10, CXXVII (2003), 501-507


stabla. Listovi na muškom stablu su tamno zeleni i kožasti
s duguljastim listićima, a listovi na ženskoj biljci
su svjetlozeleni s velikim ovalnim listićima. Primjerci
biljaka i njihovi dozreli plodovi jamstvo su da se i na
kršu hrvatskog Mediterana može uzgajati prava tršlja.
Na području PIK "Neretva" prije Domovinskog rata,
bilo je planirano podizanje plantaže Pistacia vera, ali
je poslije rata program potpuno zaboravljen.


U trgovini plodovi dolaze pod nazivom pistacija, a
rjeđe "pistaće" poznati kao oraščići, a to su zapravo
koštunice. Jestiva je žućkasta ili zelenkasta sjemenka.
Pistacija se bere kad vanjska kora koja prekriva unutarnju
tvrdu bjelokosnu ljusku potpuno omlohavi i
počne se odvajati. Bjelokosna ljuska uzdužno puca i
plodovi otpadaju. Vanjsku koru valja odmah odvojiti
da bijela ljuska ne izgubi sjaj. Pucanje se potiče uranjanjem
plodova u vodu i sušenjem na suncu.


Plodovi se sole kuhanjem u slanoj otopini nekoliko
minuta, osuše se i uskladište. Pistacije u ljuski omiljene
su za grickanje, oljuštene služe u kozmetici, upotrebljavaju
se još kao aroma za puding te za pripremanje
sladoleda, bombona, pekarskih proizvoda i dr.


Sjemenke su vrlo hranjive i ukusne, sadržavaju oko
20 % bjelančevina, 50 % masnog ulja, 20 % ugljikohidrata,
2 % vlakana, te kalij, kalcij, magnezij i željezo, a
100 g daje 600 kalorija.


Pistacija se kod plantažnog uzgoja razmnožava cijepljenjem,
a najpoznatije od stotinjak sorti su: kerman,
ibrahim, ovvhadi, safeed, shasti i vvahedi. Kao
oprašivač najčešće se sadi sorta peters. U povoljnim
uvjetima, s dobro razvijenog stabla pistacije može se
dobiti 50-70 kg ploda. U Arizoni (SAD) ima više
plantaža pistacije.


Prava tršlja, pored jestivih plodova, ima prozračnu
krošnju i privlačno veliko sivkastozeleno lišće s tri do
pet liski, pa je i vrijedna ukrasna biljka.


-
Conclusion
realne pretpostavke da se ta vrsta može uzgajati i na
području hrvatskog mediterana, namjera je da se
povede rasprava i pokrene uzgoj te voćkarice.


4.
Autoktone vrste tršlja i smrdljika na krškom području
imaju povoljne biološke osobine koje se mogu
iskoristiti kao podloge za kalamljenje prave tršlje.
Na požarom ugroženom području u obnovi opožarenih
površina i uz postojeće voćkarice moguće je
uzgajati i tu kultura ili podizati plantaže pistacija.


ŠUMARSKI LIST 9-10/2003 str. 73     <-- 73 -->        PDF

I. Tolić: GOSPODARSKE I DRUGI: VRIEDNOSTI VRSTA RODA PISTACIJA Šumarski list br. 9-10, CXXVI1 (2003), 501-507
LITERATURA - References


Giperborej ski, B., T. Marković, 1952.: Dcn- Silić, Č., 1973.: Atlas drveća i grmlja, Sarajevo.
drologija, Sarajevo. Grupa autora, 1992.: Šume u Hrvatskoj - monografija,
Petračić,A. , 1955.: Uzgajanje šuma, Zagreb. Zagreb.


SUMMARY: Large degraded areas of formerly valuable high forests in the
Croatian Mediterranean and sub-Mediterranean region belong to the natural
distribution range of the genus Pistacia: mastic tree (Pistacia lentiscus L.)
and terebinth tree (Pistacia terebinthus L.). For a long time, these species
were neglected by the forestry profession, or better put, their commercial and
other values were not recognised. The author of this article has not found
much data on the species of the genus Pistacia in the available literature, and
even less on the ameliorative properties of the Mediterranean karst. These
are two autochthonous species, which have always had a significant and useful
function in their natural Mediterranean range.


The Mediterranean area has for centuries suffered from a shortage of all
timber assortments. It is for this reason that the wood of the genus Pistacia
species, and particularly of P. terebinthus, has been widely applied in woodwork,
turner}´ and in the manufacture of wooden tool parts, due to its hardness,


firmness, easy processing and varnishing. The Pistacia wood is also good as
fuelwood as it contains resin. The rooms in which it burns are permeated by a
very pleasant smell. Other parts of the plants of this genus have found their use
in the chemical industry, medicine, and other fields. On occasions, due to
severe droughts and the absence of other cattle food in warmer parts of the
Mediterranean, the leaves (bushes) were picked and dried to be used as a substitute,
however inadequate, for sheep and goat food. Unripe fruits (grapes) in
particular were picked and given to sheep as nourishing food.


The species of this genus has not found a suitable ameliorative application
in forestry although these plants have a well-developed root system and are
distinctly xerophytic. They tolerate poor sites well, while their good shooting
vigour makes them a constitutive part ofmaquis and warmer parts of deciduous
coppices. After afire they regenerate well from stumps.


Apart from the two autochthonous Croatian species, the far better known
common pistachio (Tistacia vera, L.) is grown for its edible and very tasty
fruit both in the Mediterranean region and wider. The intention of the author
of this article is, among other things, to advocate the cultivation of this
species for its fruits and enrichment of fruit tree assortment in the Croatian
Mediterranean region. This possibility is particularly stressed because the
two existing autochthonous species growing in their natural sites may serve
as good stock for grafting the common pistachio.


Key words: mastic tree, terebinth tree, common pistachio, evergreen,
deciduous, plumate leaves, bush, low tree, diclinous, dioecious, entomophilic,
xerophytic, sea spray, Mediterranean, fruit, drupe, seed, edible, tasty, nourishing,
cultures, mastic, root system