DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 9-10/2003 str. 5     <-- 5 -->        PDF

IZVORNI ZNANSTVENI ČLANCI - ORIGINAL SCIENTIFIC PAPERS Šumarski liši br. 9-10. CXXVII (2003). 439-447
UDK 630* 442 (001)


DOMAĆINI I RASPROSTRANJENOST BJELOGORIČNE BIJELE
IMELE (Viscum album L. ssp. album) U HRVATSKOJ*


HOSTS AND DISTRIBUTION OF THE WHITE BERRIED MISTLETOE
(Viscum album. L. ssp. album) IN CROATIA


Marilena IDŽOJTIĆ´


SAŽETAK: Bjelogorična bijela imela (Viscum album L. ssp. album porodica
Viscaceae, red ViscalesJ poluparazit je na bjelogoričnim vrstama drveća i
grmlja. Da bi se napravio popis vrsta domaćina i kartirala rasprostranjenost
imele u Hrvatskoj, rađena su terenska istraživanja, te je pregledan herbarijŠumarskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Za kartiranje rasprostranjenosti
korištena su osnovna polja MTB mreže.


Bjelogorična bijela imela u Hrvatskoj dolazi na 45 taksona (41 vrsta, 2 kultivara
i 2 hibrida). Od 41 vrste 31 je autoktona i 10 aloktonih. Domaćini pripadaju
u jedanaest porodica. Najviše dvanaest vrsta je iz porodice Rosaceae. Zatim
slijede Salicaceae (sedam vrsta), Aceraceae (pet vrsta), Betulaceae (četiri
vrste), Tiliaceae (tri vrste) itd. Svi domaćini ove imele u Hrvatskoj već su zabilježeni
u literaturi, osim Alnus japonica (Thunb.) Steud. i Prunus cerasifera
Ehrh. Autoktone vrste koje možemo ubrojiti među najčešće domaćine su: pitoma
jabuka (IVIalus domestica Borkh.), crna topola (Topulus nigra L.), pitoma
kruška (Pyrus communis L.), bijela vrba (Salix alba L.) i malolisna lipa (Tilia
cordata Mili). Najčešće zaražene strane vrste su sjevernoameričke i to Acer
saccharinum L. (srebrnolisni javor) i Robinia pseudoacacia L. (obični bagrem).
Cesto su zaražene šumske kulture crnog oraha (Juglans nigra L.), običnog bagrema
(Hobinia pseudoacacia L.), te kulture topola Populusxcanadensis
Moench, P. nigra L. i P. deltoides W. Bartram ex Marshall.


Ova podvrsta imele V. album ssp. album rasprostranjena je u Hrvatskoj u
prirodnim šumama, šumskim kulturama, parkovima, vrtovima, neodržavanim
voćnjacima, te na soliternim stablima uz rubove šuma i na otvorenim površinama
u sjevernom i središnjem dijelu države. Nije zabilježena u mediteranskom
i submediteranskom području, a niti u velikim planinskim masivima koji
razdvajaju kontinentalni od mediteranskog i submediteranskog pojasa. Rasprostranjenost
imele je mozaična, stoje uvjetovano isto takvom rasprostranjenošću
domaćina, lokalnim uvjetima, kretanjima ptica prenositelja i dr.
Kontinuirana rasprostranjenost na nekom domaćinu može se pratiti samo u
dijelu areala poljskog jasena (Traxinus angustifolia Vahl).


Ako se na stablima nalazi velik broj grmova imele, oni iscrpljuju svoga domaćina,
no općenito se može reći da ova podvrsta imele ne predstavlja veći
gospodarski problem u Hrvatskoj.


Ključne riječi: Viscum albumL. ssp. album (bjelogorična bijela imela),
Hrvatska, vrste domaćini, rasprostranjenost


1 Dr. se. Marilena Idžojtić, Šumarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu,


marilena.idzojtic@post.hinet.hr


Rad je izrađen u okviru projekta Ministarstva znanosti i tehnologije Republike Hrvatske pod


naslovom "Imele u Hrvatskoj - biologija, ekologija, rasprostranjenost i vrste domaćini".




ŠUMARSKI LIST 9-10/2003 str. 6     <-- 6 -->        PDF

M. Idžojlić: DOMAĆINI 1 RASPROSTRANJENOST BJELOGORIČNE BIJELE IMELE ... Šumarski list br, ´) 10. CXXVII (2003), 439-447
1. UVOD Introduction
Imele rasprostranjene u Hrvatskoj su: Viscum album
L. (bijela imela), Loranthus europaeus Jacq. (žuta
imela, lijepak) i Arceuthobium oxycedri (DC.) M.
Bieb. (imelica).


Predmet istraživanja u ovome raduje bijela imela,
te se daje njen kratki opis.


Viscum album L., bijela imela, vazdazelena je, dvodomna
vrsta iz porodice Viscaceae. Okruglastog je habitusa,
promjera do 1 m, nasuprotnog, viličastog razgranjenja
i zelenih izbojaka koji se u nodijima lako lome.
Listovi su nasuprotni, kožasti, goli, jednostavni,
obrnutojajasti do suličasti, tupoga vrha, suženi pri osnovi,
cijeloga ruba, bez peteljki. Cvjetovi su jednospolni,
sitni, žućkastozeleni, entomogamni, sjedeći, po 3-5
zajedno u pazušcima listova (slika 1), cvjetanje je prije
ili za vrijeme listanja. Plod je okrugla, neprava, bijela
boba s 1 (-3) zelene sjemenke obavijene sluzavom, ljepljivom
masom (slika 2); dozrijeva zimi. Za klijanje
sjemenke je, za razliku od većine ostalih biljaka,
potrebna svjetlost. Pri klijanju razvije se posebni organ
za pričvršćivanje biljke za granu domaćina. Zatim se
razvije sisaljka koja izlučuje enzime koji rastvaraju
stanice kore i dolazi do prodiranja u tkivo domaćina.
Sisaljkama (haustorijama) imela iz provodnog sustava


domaćina crpi vodu i mineralne tvari, dok organske
tvari sama asimilira (poluparazit).


Pripravci svježih i suhih izbojaka s listovima, cvjetovima
i plodovima bijele imele od davnina se koriste u
medicini za liječenje raznih bolesti (S c h a fn e r et al.,
1999). Glavni sastojci koje sadrži su lektin, polipeptidi,
flavonoidi, lignin i biogeni amini. Pripravci se koriste
za reguliranje visokog krvnog tlaka, stimuliraju imunitet,
djeluju citostatično i dr. Kao naročito ljekovita navodi
se bijela imela na hrastu (A š i č, 1999).


Sjeverna granica rasprostranjenosti bijele imele je
južna Skandinavija, zapadna granica je srednja i južna
Engleska, na jug dolazi do sjeverozapadne Afrike, a na
istoku se preko jugozapadne i srednje Azije (Anatolija,
Perzija, Afganistan, Himalaja, Tibet) rasprostire do
Mandžurije i Japana (Hegi, 1981).


Bijela imela ima tri podvrste: Viscum album L. ssp.
album (bjelogorična bijela imela), V. album ssp. abietis
(Wiesb.) Abrom. (jelina imela) i V. album ssp. austriacum
(Wiesb.) Volim, (borova imela). Podvrste najbolje
možemo razlikovati prema vrstama domaćinima na kojima
žive kao poluparaziti. Bjelogorična bijela imela dolazi
na listopadnim vrstama drveća i grmlja, jelina imela
na vrstama iz roda Abies Mill, a borova imela uglav




ŠUMARSKI LIST 9-10/2003 str. 7     <-- 7 -->        PDF

M. Idžojtić: DOMAĆINI I RASPROSTRANJENOST BJF.LOGOR1ČNB BIJELE IMELE Šumarski list br. 9-10, CXXV1I (2003). 439-447
nom na vrstama iz roda Pinus L. Prema morfološkim
obilježjima podvrste su vrlo slične, a ključeve za njihovo
razlikovanje izradili suStopp (1961), Hegnauer
(1962), Graži &Urech (1982). Rezultati novijih molekularnih
istaraživanja pokazuju da su V. a. ssp. album
i V. a. ssp. abietis srodnije međusobno nego s podvrstom


V. a. ssp. austriacum (Zuber &Widmer, 2000).
Vektori širenja bijele imele su ptice. Četrnaest je vrsta
ptica u Hrvatskoj koje se potencijalno hrane plodovima
imele (Cramp, 1988; Cramp &Perrins, 1994).
To su: kos (Turdus merula L.), drozd cikelj (T. philomelos
Brehm), drozd bravenjak (7^ pilaris L.), planinski
kos (T. torquatus L.), batokljun (Coccothraustes coccothraustes
L.), zeba (Fringilla coelebs L.), zelendur (Carduelis
chloris L.), kreja (Nucifraga caryocatactes L.),
čavka (Corvus monedula L.), gačac (C. frugilegus L.),
siva vrana (C. corone comix L.), svraka (Picapica L.) i
sojka (Garrulus glandarius L.). Najvažniji prenositelj je
drozd imelaš (Turdus viscivorus L.) koji obitava na cijelom
području Hrvatske, dok je u Dalmaciji prisutan
samo zimi (Kralj, 1997; Heinzel etal., 1999).


Imele su specijalizirane i dolaze samo na određenim
vrstama domaćinima. Barney etal. (1998) pregledom
literature ustanovili su da V. album dolazi na najvećem
broju taksona od svih vrsta imela, odnosno na većem
broju nego na vrsti imele iz Indije i jugoistočne Azije,
Dendrophtoe fakata (L. f.) Ettingsh., koja dolazi na 401
taksonu iz 227 rodova i 77 porodica i smatrana je
imelom s najvećim brojem domaćina (Hawksworth
et al. 1993). V. album zabilježena je na 452 taksona
(vrsta, podvrsta, varijeteta i hibrida) iz 96 rodova i 44
porodice. Osim u prirodi, tu su ubrojene i vrste na kojima
je uspješno obavljena umjetna inokulacija. Kao najčešći
domaćini navedene su vrste iz rodova Salix L., Populus
L., Acer L., Malus Mill., Crataegus L., Prunus L.,
Sorbus L., Abies Mill, i Pinus L. Od tri podvrste imele
najmanje je specijalizirana V. a. ssp. album, koja je zabilježena
na 411 taksona, od čega je 27 umjetno inokulirano
(Barney etal, 1998).


Prema Hegiju (1981) u srednjoj Europi je 36 rodova
čije su vrste domaćini bjelogoričnoj bijeloj imeli,


V. a. ssp. album. U Botaničkom vrtu u Darmstadtu
Borner (1955/56) naveo je 36 autoktonih i aloktonih
vrsta domaćina V. a. ssp. album. Ova imela u Poljskoj
dolazi na 194 taksona (Stypinski, 1997). U Pirenejima
je 12 vrsta drveća i grmlja domaćina, a na Iberijskom
poluotoku 53 vrste (Lopez-Saez, 1993, 1994).
V. a. ssp. album u Slovačkoj je zabilježena na 35 taksona
iz 17 rodova (E1 i a s, 2002).
Graaf (1980) kao domaćine V. a. ssp. album u Nizozemskoj
navodi 12 taksona, od kojih su najčešći Malus
domestica Borkh., Populus nigra L., P. deltoides


W. Bartram ex Marschall i P. ^canadensis Moench.
Usporedbom sa starijim podacima (prije 1950. godine)
utvrđeno je daje područje rasprostranjenosti ove imele
u Nizozemskoj znatno smanjeno. Kao mogući uzroci
navode se puno manji broj starih stabala jabuke kao
jednog od najvažnijih domaćina i povećanje broja održavanih
voćnjaka jabuka koji nisu pogodni za imelu, a
također i širenje gradova na nekada ruralna područja u
kojima je imela bila rasprostranjena.
Detaljan prikaz biologije i ekologije V. a. ssp. album
na sjevernoj granici areala u Švedskoj dao je
Wallden (1961). Najvažnija vrsta domaćin u tome
području je malolisna lipa (Tiha cordata Mili.). Brojnost
populacije ove imele u Švedskoj u posljednjih je
stotinjak godina u porastu, stoje protumačeno promjenom
klime, odnosno povoljnijim klimatskim uvjetima
za tu termofilnu vrstu te zakonskom zaštitom.


Rasprostranjenost V. album u Švicarskoj, prema rodovima,
odnosno vrstama domaćinima, opisao je i kartirao
Hofstetter (1988). Za V. a. ssp. album naveo
je 17 rodova čije su vrste domaćini ovoj imeli.


U Sloveniji je 25 vrsta domaćina bjelogorične bijele
imele, od čega je 21 autoktona vrsta i 4 aloktone (K o gelnik,
2002; Idžojtić & Kogelnik, 2003).


U ovome radu prikazani su rezultati istraživanja rasprostranjenosti
i domaćina bjelogorične bijele imele u
Hrvatskoj.


2. METODE ISTRAŽIVANJA - Research Methods
Da bi se napravio popis vrsta domaćina i kartirala
rasprostranjenost imela u Hrvatskoj, rađena su terenska
istraživanja, odnosno ciljano prikupljanje novih
podataka te pregledan herbarij Šumarskog fakulteta
Sveučilišta u Zagrebu.


Terenska istraživanja u Hrvatskoj rađena su u suradnji
s Hrvatskim šumama d.o.o. Na području kojim
gospodare Hrvatske šume d.o.o., odnosno na području
svih šesnaest uprava šuma podružnica, diplomirani
inženjeri šumarstva dobili su formulare u kojima su za
prirodne sastojine i šumske kulture starije od 30 godina
dijagonalnim pregledom unosili podatke o broju zaraženih
i nezaraženih stabala, te o broju grmova imele na


zaraženim stablima. Na drugom su formularu unosili
podatke o prisutnosti imele izvan šume. Prema potrebi,
determinacija vrsta provjerena je na terenu ili iz sakupljenog
herbarijskog materijala. Provedena su i vlastita
terenska istraživanja u kojima su na području cijele Hrvatske
bilježeni domaćini i geokodirana nova nalazišta
imele, te sakupljen herbarijski materijal i fotodokumentacija.
Podaci dobiveni vlastitim terenskim istraživanjima
i podaci iz Hrvatskih šuma d.o.o. upisani su u
bazu podataka i statistički obrađeni.


Za kartiranje rasprostranjenosti imele korištena je
MTB mreža. Polja su pravokutnici definirani stupanjskom
mrežom (prema Greenwichu): 10´ geografske ši




ŠUMARSKI LIST 9-10/2003 str. 8     <-- 8 -->        PDF

M. Idžojtić: DOMAĆINI I RASPROSTRANJENOST B.IHLOGORICNE BIJELE IMELE
Šumarski list br. 9-10, CXXVII (2003), 439-447
rine x 6´geografske dužine. Svaki jc kvadratni stupanj, novno polje odgovara jednom listu karte mjerila
prema tomu, podijeljen na 60 MTB polja, a svako os- 1:25000 (12 x 11,1 km).


3. REZULTATI Results
3.1. Domaćini - Hosts
Tablica 1. Vrste, hibridi i kultivari domaćini Viscum album L. ssp. album u
Bjelogorična
bijela imela u HrHrvatskoj,
s pripadajućim porodicama.
Table 1 Species, hybrids and cultivars, hosts of Viscum album L. ssp. album in


vatskoj dolazi na 45 taksona (tablica


Croatia, with belonging families.


1). Od toga je 41 vrsta (31 autoktona
i 10 aloktonih), dva kultivara (Po-R.br. Domaćin Porodica
pulus nigra ´Italica´ i Salix alba L. No. Host Family
Tristis´) i dva hibrida (Populus 1. Acer campestre L. Aceraceae


x2. Acerplatanoides L.
Aceraceae


^canadensis i P.canescens (Ai


3. Acerpseudoplatanus L.
Aceraceae
ton) Sm.). Roditeljske vrste hibrida


4. * Acer saccharinum L.
Aceraceae
(Populus deltoides i P. nigra, odnos


5. Acer tataricum L.
Aceraceae
no P. alba L. i P. tremula L.) i vrste


6. * Aesculus hippocastanum L.
Hippocastanaceae
čiji su kultivari domaćini (Populus


7. Alnus glutinosa (L.) Gaertn.
Betulaceae
nigra i Salix alba), također su doma


8. * Alnus japonic a (Thunb.) Steud. Betulaceae
ćini ove imele.


9. Betula pendula Roth Betulaeceae
Slika 3 prikazuje postotak vrsta 10. Carpinus betulus L. Betulaeceae
domaćina V. a. ssp. album po poro11.
* Celtis occidentalis L. Ulmaceae
dicama, prema sistematici Tahta 12.
Crataegus laevigata (Poir.) DC. Rosaceae
ja n a (1987). Ova imela dolazi na 13. Crataegus monogyna Jacq. emend. Lindm. Rosaceae
41 vrsti iz 21 roda i 11 porodica. Go14.
* Cydonia oblonga Mill. Rosaceae
tovo trećina (29,3 %) vrsta je iz po15.
Fraxinus angustifolia Vahl Oleaceae


rodice Rosaceae. Zatim slijede Sali-16. * Fraxinuspennsylvanica Marshall Oleaceae
caceae (17 %), Aceraceae (12,2 %), 17. * Juglans nigra L. Juglandaceae


18. Laburnum alpinum (Mill.) Bercht. et J. Presl Fabaceae
Betulaceae (9,7 %) i Tiliaceae


19. Malus domestica Borkh.
Rosaceae
(7,3 %). Po dvije su vrste domaćina,


20. Malus sylvestris Mill.
Rosaceae
odnosno 4,9 % iz porodica Faba


21. Populus alba L.
Salicaceae
ceae (obični bagrem i planinski neg


22. * Populus deltoides W. Bartram ex Marshall Salicaceae
njil), Fagaceae (hrast kitnjak i crve


23. Populus nigra L.
Salicaceae
ni hrast), Oleaceae (poljski jasen i


24. Populus nigra L. ´Italica´
Salicaceae
pensilvanski jasen) i Ulmaceae


25. Populus tremula L.
Salicaceae
(američki koprivić i vez), a po jedna


26. Populus ^canadensis Moench
Salicaceae
vrsta (2,4 %) iz porodica Hippoca


27. Populus xcanescens (Aiton) Sm. Salicaceae
stanaceae (obični divlji kesten) i
28. Primus avium (L.) L. Rosaceae
Juglandaceae (crni orah). Domaćini
29. Prunus cerasifera Ehrh.
Rosaceae
iz porodice Rosaceae su: obični 30. Prunus domestica L. Rosaceae
glog, jednoplodnički glog, obična 31. Prunuspadus L. Rosaceae
dunja, pitoma jabuka, divlja jabuka, 32. Pyrus communis L. Rosaceae
trešnja, džanarika, šljiva, sremza, 33. Pyrus pyraster Burgsd. Rosaceae
pitoma kruška, divlja kruška i muki-34. Quercus petraea (Matt.) Liebl. Fagaceae
nja. Iz porodice Salicaceae su četiri 35. * Quercus rubra L. Fagaceae
vrste topola i tri vrste vrba: bijela 36. * Robinia pseudoacacia L. Fabaceae
topola, američka crna topola, europ37.
Salix alba L. Salicaceae
ska crna topola, trepetljika, bijela 38. Salix alba L. ´Tristis´ Salicaceae


39. Salix caprea L.
Salicaceae
vrba, iva i krhka vrba. Pet vrsta je iz


40. Salix fragilis L.
Salicaceae
porodice Aceraceae: klen, mliječ,


41. Sorbus aria (L.) Crantz
Rosaceae
gorski javor, srebrnolisni javor i žes


42. Tilia cordata Mill.
Tiliaceae
tilj. Javori su rod s najviše vrsta do


43. Tilia platyphyllos Scop.
Tiliaceae
maćina. Četiri vrste domaćina su iz


44. Tilia tomentosa Moench
Tiliaceae
porodice Betulaceae: crna joha, ja


45. Ulmus laevis Pall.
Ulmaceae
panska joha, obična breza i obični


grab. Sve tri naše lipe (porodica


* = aloktona vrsta


ŠUMARSKI LIST 9-10/2003 str. 9     <-- 9 -->        PDF

M. Idžojtić: DOMAĆINI I RASPROSTRANJENOST BJELOGORIČNE BIJELE IMELE Šumarski list br. 9-10, CXXVI1 (2003), 439-447
Slika 3. Postotak vrsta domaćina Viscum album L. ssp. album, po


porodicama.
Figure 3 Percentage of hosts of Viscum album L. ssp. album,


according to families.


Tiliaceae) domaćini su imeli: malolisna lipa, velelisna
lipa i srebmolisna lipa. Deset aloktonih vrsta domaćina
bjelogorične bijele imele u Hrvatskoj u tablici 1 označeno
je zvjezdicom (*).


3.2. Rasprostranjenost - Distribution
U Hrvatskoj je bjelogorična bijela imela rasprostranjena
mozaično u prirodnim šumama, šumskim kulturama,
parkovima, vrtovima, neodržavanim voćnjacima,
te na soliternim stablima uz rubove šuma i na
otvorenim površinama.


Ova je podvrsta imele rasprostranjena u sjevernom
i središnjem dijelu države, a nije zabilježena u mediteranskom
i submediteranskom području (slika 4). Također
nije prisutna niti u velikim planinskim masivima


Slika 4. Rasprostranjenost Viscum album L. ssp. album u Hrvatskoj.
Figure 4 Distribution o/Viscum album L. ssp. album in Croatia.


koji razdvajaju kontinentalni od mediteranskog i submediteranskog
pojasa.


Isključivo u prirodnim sastojinama bjelogorična bijela
imela dolazi na Fraxinus angustifolia Vahl i Quercuspetraea
(Matt.) Liebl. Na poljskom jasenu imela je
rasprostranjena na području UŠP Karlovac (S. Draganić
i Š. Jastrebarsko), UŠP Koprivnica (Š. Kloštar Podravski),
UŠP Nova Gradiška (Š. Jasenovac, Š. Novska
i Š. Stara Gradiška, slika 5), UŠP Sisak (Š. Sunja),
UŠP Vinkovci (Š. Cerna, Š. Gunja, Š. Ilok, Š. Otok, Š.
Vinkovci i Š. Vrbanja) i UŠP Zagreb (Š. Kutina i Š. Lipovljani).
Intenzitet zaraze je od pojedinačnih stabala
u gospodarskim jedinicama (šumarije u UŠP Vinkovci)
do 30 % zaraze u GJ Jastrebarski Lugovi, Š. Jastrebarsko.
Na kitnjaku je inače prisutna žuta imela, dok je


Slika 5. Bjelogorična bijela imela na poljskom jasenu (Stara Gradiška).


Figure 5 The white berried mistletoe on the narrow-leaved ash
(Stara Gradiška).


bjelogorična bijela imela na autoktonim hrastovima rijetkost,
a kod nas je zabilježena samo na području UŠP
Bjelovar, Š. Garešnica, GJ Garjevica.


Samo izvan prirodnih sastojina imela je prisutna na
Acer platanoides L. (Zagreb), Betula pendula Roth
(Zagreb; Križevci; Cugovec, Zrinšćina - Š. Vrbovec;
Kapela - Š. Bjelovar; Lepoglava-Bednja - Š. Ivanec),
Prunus padus L. (Zagreb), Salix caprea L. (Jabučeta,
Donji Mosti - Š. Bjelovar), Tilia platyphyllos Scop.
(Zagreb; Sirač; Grabovnica- Š. Velika Pisanica) i Tilia
tomentosa Moench (Zagreb).


Naše vrste drveća na kojima imela dolazi i u prirod


nim sastojinama i izvan njih su:
Acer campestre L. (Zagreb; Udbina; Podgajec - Š.
Križevci; Ilok; Š. Ilok - GJ Iločke šume; Š. Tikveš GJ
Dvorac-Siget; Š. Otok - GJ Slavir),


A. pseudoplatanus L. (Zagreb; Županja; NP Plitvička
jezera; Š. Krašić - GJ Blaževa gora; Š. Zagreb - GJ
Markuševačka gora),


ŠUMARSKI LIST 9-10/2003 str. 10     <-- 10 -->        PDF

M. Idžojtić: DOMAĆINI I RASPROSTRANJENOST BJELOGORIČNE BIJELE IMELE ... Šumarski list br. 9-10. CXXVII (2003), 439-447
Alnus glutinosa (L.) Gaertn. (Bjelovar-Grginac, V.
Trojstvo, Kušljavac, Severin, V. Ciglena, Prokljuvani


S. Bjelovar; Podgarić - Š. Garešnica; Erdovec - S.
Križevci; Š. Zagreb - GJ Markuševačka gora),
Carpinus betulus L. (Arboretum Opeka; Sirač; Š. Križevci
- Župetnica; Š. Kloštar Podravski - GJ Svibovica),
Populus alba (Zagreb; Virovitica; Cugovec, Gradec,
Haganj - Š. Vrbovec; Trnovitički Popovac, Podgarić S.
Garešnica; S. Bjelovar - GJ Bolčansko-žabljački
lug; Š. Virovitica - GJ Virovitička Bilogora; Š. Donji
Miholjac - GJ Miholjačke podravske šume; Š. Slatina
- GJ Slatinskc podravske šume),
P. nigra (Zagreb; Samobor; Š. Slatina - GJ Slatinske
podravske šume), Prunus avium (L.) L. (Jabučeta - S.
Bjelovar; Š. Levanjska Varoš - GJ Breznica),
Salix alba (Polum, Medenjak, Prnjavor - Š. Sokolovac;
Š. Darda - GJ Kopačevske podunavske šume; S.
Donji Miholjac - GJ Miholjačke podravske šume; Š.
Slatina- GJ Slatinske podravske šume) i
Tilia cordata (Zagreb; Arboretum Opeka; Križevci;
Polum, Medenjak, Grdak - Š. Sokolovac; Ilok; Š. Ilok
- GJ Iločke šume; Š. Vrbanja - GJ Vrbanjske šume; Š.
Darda - GJ Haljevo-Kozaračke šume).
Šumske kulture crnog oraha (Juglans nigra L.),
običnog bagrema (Robinia pseudoacacia L.), te kulture
topola Populus ^canadensis (slike 6 i 7), P. nigra i


P. deltoides često su zaražene imelom, i to najviše rubna
stabla.
Vrste na kojima je imela zabilježena samo najednom
stablu su: japanska joha (Alnus japonica (Thunb.)
Steud.) - Križevci, obična dunja (Cvdonia oblonga
Mili.) - Koprivnica, planinski negnjil (Laburnum alpinum
(Mill.) Bercht. et J. Presi) - Križevci, divlja jabuka
(Malus sylvestris Mili.) - Župetnica, crveni hrast
(Quercus rubra L.) - Arboretum Opeka i vez (Ulmus
laevis Pali.) - Šumarija Sunja, GJ Posavske šume. Od
navedenih vrsta dunja je posječena, a planinski negnjil
i divlja jabuka su se u međuvremenu osušili (osobna
komunikacija s M. Grahovac-Tremski, dipl. ing. i R.
Rakić, dipl. ing.).


U nešto odvojenom, južnom dijelu areala u središnjoj
Hrvatskoj (Lika), imela dolazi mozaično na autoktonim
vrstama: Acer campestre (klen), A. pseudoplatanus
(gorski javor), Crataegus monogyna Jacq. emend.
Lindm. (jednoplodnički glog), Populus nigra (crna
topola), Sorbus aria (L.) Crantz (mukinja) i Tilia cordata
(malolisna lipa), te na običnom bagremu (Robinia


4. RASPRAVA - Discussion
Sve vrste, hibridi i kultivari domaćini V. a. ssp. alsifera
Ehrh. Imela na japanskoj johi dolazi u zaštićebum
u Hrvatskoj već su zabilježeni u literaturi (Barnom
parku u Križevcima. Na P. cerasifera imela je naney
et ah, 1998), osim Alnus japonica i Prunus cera-đena u selu Vojakovac kod Križevaca i u Šumariji Tik




ŠUMARSKI LIST 9-10/2003 str. 11     <-- 11 -->        PDF

M. Idžojtić: DOMAĆINI [ RASPROSTRANJENOST BJELOGOR1ĆNR BIJELE IMELE ... Šumarski list br. 9- 10, CXXVII (2003), 439-447
veš, GJ Dvorac - Siget. Ovu vrstu kao domaćina V. a.
ssp. album navode Barney et al. (1998), ali iz osobne
komunikacije (s Dufft, 1996), odnosno niti ona
još nije zabilježena u literaturi kao vrsta domaćin, pa je
ovo prva objava.


Hegi (1981) navodi rodove Alnus Mili., Carpinus


L. i Fraxinus L. kao rijetke, a Ulmus L. i autoktone vrste
iz roda Quercus L. kao vrlo rijetke domaćine V. a.
ssp. album u srednjoj Europi. Vrste iz svih navedenih
rodova zabilježene su u Hrvatskoj kao domaćini bjelogorične
bijele imele. Na crnoj johi (Alnus glutinosa i
običnom grabu (Carpinus betulus) imela dolazi i u prirodnim
sastojinama i izvan njih. Osim prirodnih sastojina
poljskog jasena (Fraxinus angustifolia) ova podvrsta
imele zabilježena je i na pensilvanskom jasenu (Fraxinus
pennsylvanica Marshall), invazivnoj vrsti koja je
mjestimično prisutna u prirodnim šumama poljskog jasena.
Od navedenih vrlo rijetkih domaćina, imela je prisutna
na hrastu kitnjaku (Quercus petraea i na vezu
(Ulmus laevis).
Slika 8. Bjelogorična bijela imela na pitomoj kruški (Rajić).


Figure 8 The white berried mistletoe on the common pear (Rajić).


5. ZAKLJUČAK
Bjelogorična bijela imela (Viscum album ssp. album)
u Hrvatskoj dolazi na 45 taksona (41 vrsta, 2 kultivara
i 2 hibrida).


Vrste domaćini pripadaju u jedanaest porodica.


Autoktone vrste koje možemo ubrojiti medu najčešće
domaćine su: pitoma jabuka (Malus domestica),
crna topola (Populus nigra), pitoma kruška (Pyrus
communis L.), bijela vrba (Salix alba) i malolisna lipa
(Tilia cordata). Pojedina stabla ovih vrsta nerijetko nose
vrlo velik broj grmova imele (slike 8 i 9), te su zimi
zelena, kao da nisu listopadne vrste. Autoktone vrste
koje nisu česti domaćini, ali na kojima se na pojedinim
zaraženim stablima ponekad nalazi i više od 50 grmova
imele su klen (Acer campestre) i obična breza (Betula
pendula). Najčešće i najviše zaražene strane vrste
su sjevernoameričke vrste Acer saceharinum (srebrnolisni
javor) i Robinia pseudoacacia (obični bagrem).
Njih Hawks worth et al. (1991) navode kao dvije
od pet najčešće zaraženih vrsta u Kaliforniji (od 23 zabilježene
vrste domaćina u Ameriku introducirane
imele V. album).


Slika 9. Bjelogorična bijela imela na malolisnoj lipi (Arboretum
Opeka).


Figure 9 The white berried mistletoe on the small-leaved lime
(Arboretum Opeka).


Vrste koje su domaćini dvjema imelama, bijeloj
(Viscum album) i žutoj (Loranthus europaeus) su obični
grab (Carpinus betulus) i crveni hrast (Quercus rubra),
a u Arboretumu Opeka zabilježena su stabla običnog
graba i crvenog hrasta koja u svojim krošnjama istovremeno
imaju obje vrste imela.


Detaljni podaci o rasprostranjenosti i intenzitetu zaraze
bijele i žute imele bit će prikazani posebno, po
USP i po vrstama drveća.


- Conclusion
slijede Salicaceae (sedam vrsta), Aceraceae (pet vrsta),
Betulaceae (četiri vrste), Tiliaceae (tri vrste) itd.
Svi domaćini ove imele u Hrvatskoj već su zabilježeni
u literaturi, osim Alnus japonica i Prunus cerasi-


Najviše, dvanaest vrsta, je iz porodice Rosaceae. Zatim fera.




ŠUMARSKI LIST 9-10/2003 str. 12     <-- 12 -->        PDF

M. Idžojtić: DOMAĆINI I RASPROSTRANJRNOST BJELOGORIČNE BIJELE IMELE Šumarski list br. 9-10, CXXVII (2003), 439-447
Rasprostranjenost imele je mozaična, stoje uvjetovano
mozaičnom rasprostranjenošću domaćina, lokalnim
uvjetima, kretanjima ptica prenositelja i dr. Kontinuirana
rasprostranjenost na nekoj vrsti može se pratiti
samo u dijelu areala poljskog jasena (Fraxinus angustifolia).


Ako se na stablima nalazi velik broj grmova imele,
ona dodatno jače iscrpljuje svoga domaćina, no općenito
se može reći da ova podvrsta imele ne predstavlja
veći gospodarski problem u Hrvatskoj, za razliku od
podvrste V. a. L. ssp. abietis (Wiesb.) Abrom. koja je
značajan štetnik na običnoj jeli, Abies alba Mill.


6. LITERATURA - References
Ašič , S., 1999: Ljekovito bilje. Dušević & Krošovnik
d.o.o., Rijeka, 454 pp.
Barney, C. W., F. G. Hawksworth &B.W. Geils,
1998: Hosts of Viscum album. Eur. J. For. Path.


28: 187-208.
Borner , F., 1955/56: Ober der Vorkommen der Mistel
im Darmstadter Botanishcr Garten. Mitt.
Deutsch. Dendrolog. Ges., 86-92 pp.
Cramp , S. (ed.), 1988: The Birds of the Western Paleoarctic.
Vol. V, 1063 pp.
Cramp, S.& CM. Perrins (eds.), 1994: The Birds
of the Western Paleoarctic. Vol. VIII, 899 pp.
Eli as, P., 2002: Hostitel´ske dreviny imelovcovitych
(Loranthaceae) na Slovensku. Bull. Slov. Bot.
Spolocn., Bratislava, 24: 175-180.
Graaf, D. Th de, 1980: On the occurrence of Viscum
album L. subsp. album {Loranthaceae) in the
Netherlands. Acta Bot. Neerl. 29 (5/6): 377-383.
Grazi, G. & K. Urech, 1982: Einige morphologische
Merkmale der Mistelbeere (Viscum album
L.) und deren taxonomische Bedeutung. Beitr.
Biol. Pflanzen 56: 293.
Hawksworth, F. G., R. F. Scharpf & M. Ma-
rosy, 1991: European mistletoe continues to
spread in Sonoma County. California - Agriculture
45 (6): 39^0.
Hawksworth, F. G., Y. P. S. Pundir, C. G. Shaw
& B. W. Gei ls, 1993: The host range of Dendrophthoe
falcata (L. f.) Ettingsh. (Loranthaceae).
Indian J. For. 16: 263-281.
Hegi , G., 1981: Illustrierte Flora von Mitteleuropa,
Band III, Teil 1. Verlag Paul Parey, Berlin, Hamburg,
504 pp.
Hegnauer , R., 1962: Chemotaxonomie der Pflanzen.
Bd. IV. Birkhauser-Verlag, Basel und Stuttgart,
429 pp.
Heinzel,H.,R. Fitter & J. Par slow, 1999: Ptice
Hrvatske i Europe: sa sjevernom Afrikom i
Srednjim Istokom. Hrvatsko ornitološko društvo,
Zagreb, 384 pp.
Hofstetter , M., 1988: Ober die Verbreitung der
Mistel in der Schweiz. Schweiz. Z. Forstwes.
139 (2): 97-127.


Idžojtić, M. & M. Kogelnik,2003: Hosts of mistletoes
in Croatia and Slovenia. In: Abstract book
of the International Symposium on Vegetation in
SE Europe, Otočec, Slovenia, May 29-31, 2003,
26 p.


Kogelnik , M., 2002: Ohmeljevke (Loranthaceae) in
omelovke (Viscaceae) v Sloveniji. Diplomsko
delo. Univerza v Ljubljani, Biotehniška fakulteta,
Oddelek za biologijo, 65 pp.


Kralj , J., 1997: Ornitofauna Hrvatske tijekom posljednjih
dvjesto godina. Larus 46: 1-112.


Lopez-Saez, J. A., 1993: Biology and ecology of
Viscum album s. 1. in the Pyrenees. Ecologia-
Madrid. 7: 279-288.


Lopez-Saez, J. A., 1994: Note on some taxonomic
considerations on the subspecies of Viscum album
in the Iberian Peninsula as a function of the
hosts. Investigacion Agraria, Sistemas y Recursos
Forestales 3(1): 69-73.


Schafner, W., B. Hafelfinger & B. Ernst,
1999: Ljekovito bilje: kompendij. Leo-commerce,
Rijeka, 336 pp.


Stopp , F., 1961: Unsere Misteln. Die Neue Brehm
Biicherei. Ziemsen-Verlag, Willenberg-Lutherstadt.


Stypinski, P. T, 1997: Biology and ecology of the
European mistletoe (Viscum album, Viscaceae)
in Poland. Fragmenta Floristica et Geobotanica,
Series Polonica, Supplementum, Supl.l, 117 pp.


Tahtajan , A., 1987: Sistema magnoliofitov. Nauka,
Leningrad, 440 pp.
Wall den , B., 1961: Misteln vid dess Nordgrans. Sv.
Bot. Tidskr. 55 (3): 526-549.


Zuber, D. & A. Widmer, 2000: Genetic evidence
for host specificity in the hemi-parasitic Viscum
album L. (Viscaceae). Molecular Ecology 9:
1069-1073.




ŠUMARSKI LIST 9-10/2003 str. 13     <-- 13 -->        PDF

M. Idžojtić: DOMAĆINI I RASPROSTRANJENOST BJELOGORIČNE BULiLti IMELE ... Šumarski list br. 9-10. CXXV11 (2003). 439-447
ZAHVALA - Acknowledgement


Zahvaljujem Službi za ekologiju šuma, Hrvatskih stveno-istraživačkom projektu od strane Hrvatskih
šuma d.o.o. i rukovoditelju Službe mr. se. Petru Jurje- šuma d.o.o. Vrlo sam zahvalna i svim djelatnicima Hrviću,
te svim rukovoditeljima Odjela za ekologiju i vatskih šuma d.o.o. koji su radom na terenu pomogli u
stručnim suradnicima za zaštitu šuma pri upravama realizaciji istraživanja. Također na pomoći zahvaljujem
šuma podružnicama na prihvaćanju suradnje na znan- dr. se. Jeleni Kralj iz Zavoda za ornitologiju HAZU.


SUMMARY: The white berried mistletoe fViscum album L. ssp. album,) is
a semi-parasite on deciduous trees and shrubs. In order to make a list of hosts
and carry out the mapping of the distribution of mistletoe in Croatia field
research was carried out, and the herbaria of the Faculty of Foresty of the
University of Zagreb was surveyed. For the distribution mapping the MTB
basic units were used.


In Croatia the white berried mistletoe appears on 45 taxons (41 species, 2
cultivars and 2 hybrids). Of the 41 species 31 are autochthonous and 10
allochthonous. The hosts belong to 11 families. Most of the species (12) are of
the Rosaceae family. Then the Salicaceae (7 species), Aceraceae (5 species),
Betulaceae (4 species), Tiliaceae (3 species) etc. families follow. All the hosts
of this mistletoe in Croatia have already been recorded in the literature,
except for the Alnus japonica (Thunb.) Steud. and Prunus cerasifera Ehrh.
The autochthonous species which can be regarded as the commonest hosts
are: apple tree (Malus domestica Borkh.), black poplar (Topulus nigra L.),
common pear fPyrus communis L.), white willow (Salix alba L.) and small-
leaved lime (Tilia cordata Mill.). The commonest among the infested
allochthonous species are the North-American species Acer saccharinum L.
(silver maple) and Robinia pseudoacacia L. (black locust). Often the forest
cultures of black walnut (Juglans nigra L.), black locust (Robinia pseudoacacia
L.), and the culture of poplar Populus xcanadensis Moench, P. nigra L.
and P. deltoides W. Bartram ex Marshall are infested.


In Croatia this mistletoe subspecies is spread in natural stands, forest cultures,
parks, gardens, non-cultivated orchards, as well as on solitary trees on
the verge of woods and in open areas in the northern and middle parts of the
country. The species was not found in the mediterranean and submediterranean
regions, nor in the high mountain massifs separating the continental
from the mediterranean and submediterranean regions. The distribution of
mistletoe is mosaic-like, which is due to the mosaic-like distribution of hosts,
local conditions, movements of birds vectors etc.


The continual distribution can only be observed in part of the area of narrow-
leaved ash (Traxinus angustifolia Vahl) in the middle Posavina region.


If there is a large number of mistletoe shrubs on a tree, it exhausts the host.
However, generally speaking this mistletoe subspecies does not represent a
big economic problem in Croatia.


Key words: Viscum album L. ssp. album (white berried mistletoe),
Croatia, hosts, distribution.


AA1




ŠUMARSKI LIST 9-10/2003 str. 14     <-- 14 -->        PDF

INSTRUMENTI I OPREMA
U ŠUMARSTVU