DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/2003 str. 42 <-- 42 --> PDF |
J. Margalclić. M. Margalclić: POŽARI U SUMI 1 NA ŠUMSKOM ZEMLJIŠTU KAO ČIMBENICI ... Šumarski list br. 9-10. CXXVII (2003). 475-4X2 1996). Da bi se spriječile sve učestalije pojave požara koji posebice u priobalnom i otočnom području često poprimaju katastrofalne razmjere, te osim šuma uništavaju i poljoprivredne kulture, ugrožavaju naseljena mjesta i ljudske živote, treba temeljito proučiti prirodne i ostale uvjete za što učinkovitije preventivne mjere, kako bi se požare na vegetaciji što više onemogućilo, ako ih se već ne može sasvim ukloniti. Često se pogrešno definira pojam požar na otvorenom prostoru primjenom pojma "šumski požar", iz razloga što su dosadašnja iskustva dokazala da su inicijalni — početni požari na otvorenom prostoru u većini slučajeva uzrokovani ljudskim čimbenikom - paljenjem otvorene vatre na zakorovljenom i zapuštenom poljoprivrednom ili neobraslom šumskom zemljištu, koja se ovisno o klimatskim uvjetima i ruži vjetrova širi i prerasta u požar okolnog otvorenog prostora, te u konačnici zahvaća i površine obraslog šumskog zem ljišta - šume (šibljaci, garizi, makije, panjače, sjemenjače) u kojem slučaju govorimo o šumskom požaru. OPĆENITO O POŽARIMA - Generally about fires Svake godine svjedoci smo brojnih požara na otocima i priobalju, nerijetko i s razmjerima elementarne nepogode (Nodilo 2003). Požari su jedno od najjačih i najopasnijih sredstava kojima se služio čovjek u potiskivanju šume od davnih vremena, ali služi se nažalost još i danas. U mnogim krajevima čovjek paljenjem potiskuje šumu i šikaru i tako stvara kratkotrajno povoljnije uvjete za svoje gospodarstvo. Unatoč negativnim iskustvima, treba reći da vatra, kada je kontrolirana, može uvelike pozitivno djelovati na šumske ekosustave (Bilandžija i Lindić 1996). Flolliott (1988) drži da utjecaj požara na ekosustave ovisi o prirodi požara, značajkama opožarenoga staništa i o svojstvima prirodnih zaliha izloženih požaru. Prema vrsti vegetacije u opožarenim površinama borove šume sudjeluju s 22 % ukupnih izgorenih površina, panjače s 20 %, makije s 23 %, a ostatak otpada na ostale površine. Prosječno godišnje u Hrvatskoj izgori oko 2 000 ha šuma. Doda li se tome gubitak općekorisnih funkcija šuma (zaštitna, protuerozijska, estetsko - turistička, lovno - turistička i dr.) onda je jasno koliki je to gubitak za Hrvatsku. S druge strane, ne intervenira li se odmah nakon što šume izgore, tlo nestaje i ostaje kamenjara kojoj će bez pomoći čovjeka opet trebati stoljeća da se šumom zazeleni (Vukelić i Rauš 1998). Na području Europe najviše požara imamo u Italiji, Francuskoj, Grčkoj i Hrvatskoj. Usporedo s uništavanjem šuma uništava se i tlo, pa sukcesija, odnosno ponovna uspostava šuma traje iznimno dugo i zahtijeva mukotrpan rad. U humidnijim krajevima mnogo je manje šumskih požara, a posljedice nisu ni približno tako pogubne (Vukelić i Rauš 1998). Svake su godine šumski ekosustavi na području krša Hrvatske ugroženi zbog posljedica požara na šumi i šumskom zemljištu. Štete se mogu očitovati na razne načine, s posljedicama za gospodarstvo i u ekološkom smislu, a možemo izdvojiti one najvažnije: - troškovi gašenja požara; - štete zbog gubitka drvne mase; štete zbog neplaniranih uzgojnih radova tj. zbog ponovljenog pošumljavanja; štete vezane uz promjene fizičkih i kemijskih svoj stava tla. Požarni režim uključuje puno prirodnih i uzgojnih utjecaja. On se mijenja samo s važnim pomacima u klimi, požarnim politikama ili kada ljudi temeljito mijenjaju strukturu goriva (Vučetić i Dimitrov 2000). Nije opravdano samo na temelju izostanka oborina i visokih vrijednosti temperature zraka donositi zaključke o opravdanosti povećanja broja požara, već je potrebno analizom obuhvatiti i ostale meteorološke, biološke i druge čimbenike bitne za nastajanje i širenje požara. Nakon oborine, vjetar je najinteresantniji vremenski čimbenik glede stvaranja ne/povoljnih uvjeta za nastanak i širenje požara. Dobro poznavanje vjetrovnih prilika pojedinog područja, modifikacije zračne struje izazvane reljefnim preprekama, kanaliziranje struje ili poznavanje ponašanja zračne struje u biljnim sastojinama preduvjet su za donošenja ispravnih odluka prije i za vrijeme požara (Vučetić 2001). Vjetar utječe na stvaranje povoljnih uvjeta za nastajanje i širenje požara na više načina. Smjer širenja vatre određuje uglavnom smjer vjetra, tako da se plan kontrole požara i njegovo gašenje mora zasnivati uglavnom na očekivanoj, odnosno prognoziranoj brzini i smjeru vjetra. Požar u šumi i na šumskom zemljištu nastaje kada se istovremeno pojave tri uvjeta: goriva materija, kisik i zapaljiva iskra. Gorivu materiju sačinjavaju lišće, drveće, grmlje, debla i grane, prizemna vegetacija, listinac i treset u tlu. Kisik je kao i goriva materija uvijek prisutan u šumi, pa je zapaljiva iskra jedini od ta tri uvjeta koji u šumu dolazi izvana (Vu leta 2001). Iz svega naprijed navedenog vidljivo je da je problematika požara vrlo kompleksna, te svako iz svog područja u društvu mora dati određeni doprinos i u organiziranju preventive i u samom gašenju požara, kada i ako do njega dođe. Posebice se to odnosi na sve one koji gospodare otvorenim prostorom. Prema mjestu i sloju sastojine koji požar zahvaća, razlikujemo sljedeće vrste požara: - podzemni požar, - prizemni požar, |