DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/2003 str. 11 <-- 11 --> PDF |
M. Idžojtić: DOMAĆINI [ RASPROSTRANJENOST BJELOGOR1ĆNR BIJELE IMELE ... Šumarski list br. 9- 10, CXXVII (2003), 439-447 veš, GJ Dvorac - Siget. Ovu vrstu kao domaćina V. a. ssp. album navode Barney et al. (1998), ali iz osobne komunikacije (s Dufft, 1996), odnosno niti ona još nije zabilježena u literaturi kao vrsta domaćin, pa je ovo prva objava. Hegi (1981) navodi rodove Alnus Mili., Carpinus L. i Fraxinus L. kao rijetke, a Ulmus L. i autoktone vrste iz roda Quercus L. kao vrlo rijetke domaćine V. a. ssp. album u srednjoj Europi. Vrste iz svih navedenih rodova zabilježene su u Hrvatskoj kao domaćini bjelogorične bijele imele. Na crnoj johi (Alnus glutinosa i običnom grabu (Carpinus betulus) imela dolazi i u prirodnim sastojinama i izvan njih. Osim prirodnih sastojina poljskog jasena (Fraxinus angustifolia) ova podvrsta imele zabilježena je i na pensilvanskom jasenu (Fraxinus pennsylvanica Marshall), invazivnoj vrsti koja je mjestimično prisutna u prirodnim šumama poljskog jasena. Od navedenih vrlo rijetkih domaćina, imela je prisutna na hrastu kitnjaku (Quercus petraea i na vezu (Ulmus laevis). Slika 8. Bjelogorična bijela imela na pitomoj kruški (Rajić). Figure 8 The white berried mistletoe on the common pear (Rajić). 5. ZAKLJUČAK Bjelogorična bijela imela (Viscum album ssp. album) u Hrvatskoj dolazi na 45 taksona (41 vrsta, 2 kultivara i 2 hibrida). Vrste domaćini pripadaju u jedanaest porodica. Autoktone vrste koje možemo ubrojiti medu najčešće domaćine su: pitoma jabuka (Malus domestica), crna topola (Populus nigra), pitoma kruška (Pyrus communis L.), bijela vrba (Salix alba) i malolisna lipa (Tilia cordata). Pojedina stabla ovih vrsta nerijetko nose vrlo velik broj grmova imele (slike 8 i 9), te su zimi zelena, kao da nisu listopadne vrste. Autoktone vrste koje nisu česti domaćini, ali na kojima se na pojedinim zaraženim stablima ponekad nalazi i više od 50 grmova imele su klen (Acer campestre) i obična breza (Betula pendula). Najčešće i najviše zaražene strane vrste su sjevernoameričke vrste Acer saceharinum (srebrnolisni javor) i Robinia pseudoacacia (obični bagrem). Njih Hawks worth et al. (1991) navode kao dvije od pet najčešće zaraženih vrsta u Kaliforniji (od 23 zabilježene vrste domaćina u Ameriku introducirane imele V. album). Slika 9. Bjelogorična bijela imela na malolisnoj lipi (Arboretum Opeka). Figure 9 The white berried mistletoe on the small-leaved lime (Arboretum Opeka). Vrste koje su domaćini dvjema imelama, bijeloj (Viscum album) i žutoj (Loranthus europaeus) su obični grab (Carpinus betulus) i crveni hrast (Quercus rubra), a u Arboretumu Opeka zabilježena su stabla običnog graba i crvenog hrasta koja u svojim krošnjama istovremeno imaju obje vrste imela. Detaljni podaci o rasprostranjenosti i intenzitetu zaraze bijele i žute imele bit će prikazani posebno, po USP i po vrstama drveća. - Conclusion slijede Salicaceae (sedam vrsta), Aceraceae (pet vrsta), Betulaceae (četiri vrste), Tiliaceae (tri vrste) itd. Svi domaćini ove imele u Hrvatskoj već su zabilježeni u literaturi, osim Alnus japonica i Prunus cerasi- Najviše, dvanaest vrsta, je iz porodice Rosaceae. Zatim fera. |