DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-8/2003 str. 95 <-- 95 --> PDF |
gdje je ustanovljeno da se povećanjem C02 povećava akumulacija biomase, te daje istovremeno zaustavljena produkcija izoprena. Znanstvenici su tražili objašnjenje ovog fenomena i otkrili enzim koji objašnjava ovu ekofizičku pojavu. Isti enzimski mehanizam je zatim ustanovljen i kod drugih vrsta (eukaliptus i crveni hrast) koje su se ponašale slično. Iz broja 1 siječanj-veljača 2003. izdvajamo: Orazio C i a n c i o, Susanna N o c e n t i n i: Očuvanje biološke raznolikosti u šumskim kompleksima Kretanje je izvor života Leonardo da Vinci Talijanske šume su proizvod tisućugodišnje koevo- lucije između ekološke i socijalekonomske realnosti. Podizanje i uzgoj šuma s ekonomskim ciljem snažno su utjecali na strukturu talijanskih šuma, umanjujući složenost i različitost. Za osiguranje kontinuirane godišnje proizvodnje klasična tehnika uzgajanja je pojednostavljena, što se odnosi na broj vrsta, strukturu i biološke procese, a to se negativno odražava na biološku raznolikost. Mnogi procesi koji proizvode i održavaju biološku raznolikost neke šumske populacije odnose se na događaje iz prošlosti, ili su se dogodili izvan prostora i vremena zone istraživanja, pa često dovode do krivih zaključaka. Gospodarenje šumom odvija se u širokom prostornom rasponu od jednog stabla do cijele šume ili šumskog bazena, a vremenska skala je određena ciklusima planiranja (10 do 20 g), usvojenim turnusima gospodarenja (15 do 120 g), te dužinom života stabala (od jednog stoljeća do preko 1000 g). Tehnike uzgoja utječu na biološku raznolikost u širokim razmjerima. Najočitiji učinci uzgojnih mjera vezani su na model izvršenih kulturno-uzgojnih radnja. Ti učinci određuju modifikacije parametara zbog kojih je poznata uska povezanost različitosti vrsta i funkcionalnih procesa u šumskim ekosustavima. Raspoloživost cvjetova, plodova i listova u vertikalnom prostoru uvjetuje ponudu hrane i prostora za gnježđenje, odmor i zaklon mnogih životinjskih vrsta. Vertikalna struktura vegetacije utječe na internu mikro- klimu. U pravilu, što je veća raznolikost vertikalne strukture jedne šume, veća je raznolikost vrsta. To se posebno odnosi na bogatstvo vrsta ptica. U odnosu na predhodna mišljenja ova je vijest pozitivna. Dakle, jedan ekosustav u kojemu se nalazi topola doprinosi proizvodnji biomase umanjujući koncentraciju C02 u atmosferi, a da se pri tome ne dovodi u pitanje negativni rizik vezan za emisiju izoprena. Bogatstvo vrsta jednog šumskog ekosustava ovisi o starosnoj strukturi vegetacije. Velika stara stabla "nude habitat" za raznovrsne biljne i životinjske vrste. Mrtva stojeća stabla i mrtvo drvo na zemlji sudjeluju u mnogobrojnim procesima koji utječu na život biljnih i životinjskih vrsta, ciklus prehrane, cirkulaciju vode, eroziju i razvoj vodenih tokova. Pojava praznina u biljnom pokrovu većih ili manjih površina inicira procese sukcesije vegetacije, utječe na dinamiku populacije i njenu dinamiku razvoja. Dimenzije tih površina od posebne su važnosti jer utječu na količinu svijetla i temperaturu, te u vezi s time na kli- javost sjemena. Otvaranje tih praznih površina stvara "dinamički mozaik" dobi, složenosti i strukture, doprinoseći biološkoj raznolikosti krajolika. Ovome treba dodati i antropološke utjecaje izvan šumarske aktivnosti, koji mogu imati jak negativan učinak na raznolikost vrsta i procese unutar ekosustava. Posebice se to odnosi na lovnu aktivnost, jer određene vrste papkara mogu uzrokovati smetnje u procesu obnove određenih šumskih vrsta. Raffaella Lovreglio, Vittorio Leone: Metode istraživanja uzroka šumskih požara Autori su obradili problematiku vezanu za uzroke požara na bazi istraživanja španjolskih i portugalskih istraživača i vlastitog iskustva. Analiza uzroka šumskih požara obuhvaća skupljanje informacija od posebnog interesa u cilju preventive, i daje više-manje detaljne informacije koje obilježavaju ovaj fenomen. Novija istraživanja na nacionalnoj razini rezultiraju činjenicom da se u mnogim regijama Italije (Marche, Sardinija, Friuli i autonomna provincija Bolzano) registrira sve više požara s "neklasificiranim uzrocima". Razlog tomu je stoje teško identificirati uzroke požara zbog nedostatka temeljnih informacija, što otežava L´ ITALIA FORESTALE E MONTANA (časopis o ekonomskim i tehničkim odnosima - izdanje talijanske Akademije šumarskih znanosti -Firenze) 425 |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/2003 str. 96 <-- 96 --> PDF |
organizaciju protupožarnih intervencija, koje se do sada svode na poboljšanje protupožarne opreme. U Španjolskoj i Portugalu se u novije vrijeme koristi metoda koja omogućava odgovor na tu problematiku, a to je : Metoda fizičke evidencije. Ta metoda omogućuje slijedom razvoja šumskog požara odrediti ishodišnu točku i uzrok, što omogućava daljnja istraživanja za identifikaciju osobe i njene motivacije, te za 39 % povećava sigurnost statistike. Ova metoda primjenuje se u Americi, a od 1994. g. i u Europi. Metoda sadrži lokaliziranje inicijalne točke požara, određivanje vrste aktivnosti koja ga je prouzročila i identificiranje uzroka koji bi mogao i ubuduće prouzročiti požar na istom prostoru. Inicijalna točka određuje se pomoću čitanja tragova koje je ostavio požar u svom napredovanju, u obliku materijalnih dokaza. To zajedno s fizičkim dokazima i izjavama svjedoka omogućava: 1. Rekonstruiranje požara od svog ishodišta 2. Upoznavanje i klasifikaciju uzroka koji su inicirali požar 3. Identifikaciju "autora" požara na bazi dokaza i raspoloživih svjedočenja. Glavna karakteristika ove metode je objektivnost koja se temelji na sustavnoj lokalizaciji činjenica i dokaza. Istraživanje požara predstavlja kompleksan i sustavan proces koji počinje s dojavom požara. Istragu vode specijalizirane ekipe. Ekipa za istraživanje uzroka je u stalnoj vezi s osmatračkim centrom i operativnom salom, te počinje skupljati sve relevantne podatke: početak požara, vrijeme dojave, osobe, svjedoci itd. Za određivanje uzroka požara važno je ustanoviti inicijalnu točku. Također je potrebno na terenu identificirati prirodne prepreke širenju požara te mogućnost učinkovitog korištenja sredstava za gašenje požara, konfiguraciju terena te količinu zapaljivog materijala. U slučaju požara velikih razmjera to promatranje moguće je jedino iz zraka, pa je tada potrebno ustanoviti "geometriju požara" i njegov opseg. Geometrija požara olakšava određivanje inicijalne zone koja je kompatibilna s geometrijskim oblikom požara. "Metoda fizičke evidencije" omogućava rekonstrukciju razvoja požara pomoću uočljivih tragova koje je ostavila vatra u svom napredovanju na vegetaciji i postojećim fizičkim objektima. Tragovi požara koji se trebaju pronaći i analizirati u opožarenom području su : 1. Stupanj štete - količina vegetacijskog materijala koji je izgoren ili oštećen, zajedno s podacima o br zini vjetra i ostalim čimbenicima može dati naznake o smjeru napredovanja vatre 2. Način napredovanja - geometrijski oblik opožarene površine upućuje na ponašanje vatre za vrijeme njenog napredovanja 3. Izloženost/zaštićenost od vatre -je trag koji nastaje kada vatra nailazi na prepreke te ih različito obilježava zbog učinka temperature. Neobilježena strana pokazuje smjer širenja vatre, a pocrnjela strana pokazuje smjer porijekla vatre 4. Odvajanje kore - temperatura uzrokuje odvajanje kore na obrnutoj strani od smjera vatre zbog gubitka vode 5. Način pougljavanja - je produkt prolaza vatre, a ovisi o karakteristikama zapaljive mase, smjeru vjetra, nagibu terena i smjeru napredovanja požara 6. Ljuštenje - duboka karbonizacija ostavlja u drvu posebnu pločastu strukturu u obliku "krokodilske kože" - sjajno crne boje 7. Okamenjivanje grana - zbog učinka vatre tanke grane grmova poprimaju oblik zastave, utoliko više uočljivo koliko je veća brzina požara. Nagib "zastave" je uvijek u smjeru napredovanja vatre 8. Čađave mrlje - karbonizirane čestice čađi koje se stvaraju zbog nepotpunog sagorjevanja, nošene plamenom koji napreduje u smjeru vatre se ljepe za prepreke (kamenje, drvo, zidovi i si.) koje susreću na svom putu, te se talože na mjestima gdje nije bilo sagorjevanja biljnog goriva. To je jasan znak smjera prolaza vatre 9. Boja pepela - pokazuje trajanje plamena. U slučaju kompletnog sagorjevanja pepel je bjelkast 10.Stabljike Graminacea - zbog gubitka vode gube svoju uspravnost i padaju na suprotnu stranu od smjera vatre Svi ovi znakovi trebaju biti fotografirani i sistematizirani, što omogućava istraživačima da na terenu rekonstruiraju inicijalnu zonu i smjer požara. Unutar inicijalne zone nalaze se potrebne informacije o uzroku požara. Svaki požar je prouzročio "netko" ili "nešto". Cilj istraživanja je da se rekonstuiraju događaji pomoću nepobitnih dokaza nađenih na ishodištu požara. Tragovi, pronađeni na licu mjesta omogućuju istražiteljima da argumentiraju svoje dokaze uz eventualne izjave svjedoka. Postoji serija aktivnosti koje se navode kao uzrok požara: 1. Grom 2. Vatromet 3. Pčelarstvo 4. Lov 5. Rekreativne aktivnosti 426 |