DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-8/2003 str. 91 <-- 91 --> PDF |
više dragih imena, kao što su Satureja, Sorbus, Acer, Pistacia, Philadelphus, Ficus, Gentiana i dr. Bilo bi krivo kad bi netko na temelju izrečenih primjedaba, na račun pogrešaka u tom djelu zaključio daje u njemu sve krivo i loše. Ne, nije sve loše, ima i dobrih i prihvatljivih rješenja u nomenklaturi na razini vrsta, o čemu sam pisao i u spomenutoj kritici (Jezik 1995). U većini slučajeva prihvatljiva je i nomenklatura rodova na hrvatskom, jer se autor uglavnom držao Horvatićeva Bilinara (1954), u kojem je znatan dio biljnih imena rodova za sada, dok se kritički ne pristupi izradbi hrvatske biljne nomenklature, prihvatljiva. Ono što Flori Hrvatske daje negativan prizvuk, to nije samo količina i razina krivih podataka, nego i nekritičnost i neodgovornost prema radu, što nije dopustivo ni u jednom djelu, a kamoli u sveučilišnom udžbeniku. Međutim, budući da u Hrvatskoj nema na tom području ništa boljega i cjelovitijega, njegovu uporabu, uz odstranjivanje obilježja da je to sveučilišni udžbenik, valja prepustiti izbora svakoga pojedinca. No, prije ponovnog tiska, djelo bi valjalo dotjerati i stručno i jezično, i tek bi takvo moglo poslužiti svrsi kojoj je i namijenjeno, tj. kao ekskurzijski floristički priručnik. Što se tiče naznake daje to djelo sveučilišni udžbenik, to obilježje valja iz Flore Hrvatske odstraniti iz dvaju razloga. Prvi je taj da sveučilišnom udžbeniku ne priliči, kako sam već naglasio, tolika količina propusta, a drago je činjenica da ne poznajem ni jedno svjetsko florističko djelo s obilježjem sveučilišnoga udžbenika. Flore su ponajprije popis, inventar biljnih vrsta određene zemlje ili kraja, koji sadrži i ključ za određivanje biljnih vrsta. Nije uobičajeno da se popisi neke građe uvrštavaju u sveučilišne udžbenike. To bi bilo isto kao kad bi netko rječnik proglasio sveučilišnim udžbenikom. To su djela kojih vjerodostojnost i pouzdanost, kao uostalom i drugih oblika znanstvenih i stručnih radova, ovisi od stupnja kritičnosti, analitičnosti, radinosti i izvornosti kojima su rađeni, a to je slabija strana Flore Hrvatske. Jedino nešto novije izvorno florističko djelo u Hrvatskoj je Bilinar S. Horvatića (1954), ali ono nažalost nije dovršeno. Golema je šteta da nije dorađeno do razine vrsta. Osim u Flori Hrvatske, propusti su uočeni u još jednom sveučilišnom botaničkom udžbeniku namijenjenom izobrazbi studenata u Hrvatskoj. U izdanju Školske knjige i u prijevodu istoga autora koji je izradio i Floru Hrvatske, objelodanjen je prijevod E. Strasbur- gerova njemačkog udžbenika iz botanike - Botanika za visoke škole, Sistematika, evolucija i geobotanika (1978). Kako je drugi dio prijevoda udžbenika objelodanjen prije 1. dijela, tamo gdje se autor u tekstu poziva na objašnjenja ili slike (ilustracije) iz 1. dijela, stavljene su zvjezdice: v. str. *, v. si. * (v. si. 2). Takvi se znakovi ponavljaju tisuće puta. Je li se ikad itko zabrinuo stoje toliko generacija studenata završilo studij sistematske botanike s nizom nejasnoća za koje nisu mogli pronaći objašnjenje? U sljedećim je izdanjima to ispravljeno, ali pustiti u optok nedovršeni sveučilišni udžbenik, to je izdavački promašaj i teški šlamperaj. Doista, od svega onoga dobroga i lošega što smo, živeći više stoljeća u zajedničkoj državi s Austrijancima odnosno Nijemcima, mogli zapaziti u njih, kao što su red, radinost, odgovornost i dr., mi smo, kao što je nedavno zgodno zapazio književnik K. K1 ar i ć, prigrlili jedino - šlamperaj. Pogreške i propusti koji se u botaničkim djelima provlače godinama, ne mogu u javnosti proći nezapaženo. Oni se negativno odražavaju i na samu struku, stvarajući dojam daje to struka kojom se može svatko meritorno baviti. O tome govori i sljedeći primjer. U jednom vrlo reprezentativnom, ne tako davno objelodanjenom djelu iz farmacije, objašnjava se daje biljka Cnicus benedictus, koja je zbog ljekovitih svojstava koja joj se pripisuju, stavljena čak i u grb jednoga reda u Škotskoj, daje naime to čičak. No, svakome tko čičak poznaje i tko se malo razumije u botaniku, već se iz slike jasno razabire da to nije čičak, nego blaženi čkalj (čakalj). Čičak je u puku istoznačnica za sve ono što ima bodljikavi plod poput čička, pa ljudi često i za češljugovinu (Dipsacus) i za dikicu (Xanthium itali- cum) itd. kažu daje čičak. Imena biljaka i svega živoga, kao ni riječi općenito, nisu neke bezazlene (beznačajne, nevažne) stvari s kojima svatko može manipulirati kako hoće. One sadrže u sebi doživljajnu, upravo afektivnu stranu značenja koja u sebi krije svu dubinu prošlosti tijekom koje je čovjek postupno kroz riječi otkrivao i sebe i svijet koji ga okružuje, prema čemu se valja odnositi s dužnim pijetetom. Neće to djelo zbog te pogreške izgubiti na vrijednosti, ali bi bilo bolje da je u njemu nema. Ovdje nisu navedeni svi uočeni propusti, a zasigurno nisu svi ni uočeni. Flore naime nisu djela koja se čitaju redom od prve do zadnje stranice, nego se za njima posiže prema potrebi i tek se tada, pri određivanju neke vrste, pobliže analizira manja cjelina i tako onda uočavaju pogreške. Dio spomenutih propusta su naravno djelomično i posljedica nedostatka priručnika (rječnika) na hrvatskom s koliko-toliko normiranim imenima. Nedostatak takva rječnika je pak posljedica nemarna odnosa prema toj problematici. Nomenklaturni radovi smatraju se građom koja nije vrijedna pozornosti botaničara, te su se tom problematikom u prošlosti bavili, a i danas se bave, uglavnom filolozi i stručnjaci drugih profila. Naravno da smo zato tu gdje jesmo - uvijek na početku. Ivan Šugar 421 |