DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-8/2003 str. 89 <-- 89 --> PDF |
daje to načelo dobro. No, pri izboru zajedničkoga imena roda, opće ime ne valja uzeti ni tražiti u području u kojemu se javlja samo jedna vrsta roda, nego valja izabrati ime u onom kraju gdje se javlja više vrsta određenoga roda, jer se jedino u tom kraju mogu očekivati mjesna imena za svaku vrstu napose. Nije naime prirodno da se kao nomenklaturno ime za rod Juniperus uzme borovica, ime iz kopnenih predjela Hrvatske za vrstu J. communis, jedinu vrstu toga roda što raste u tim područjima, i to ime nameće krajevima u kojima raste pet vrsta. Svakako je prirodnije da se kao opće ime roda uzme ono ime koje je u narodu najraširenije i najprihvatljivije, a to je u ovom slučaju smrič, i onda odgovarajućim dijagnostičkim atributima imenuju i vrste. Tako je uostalom postupio i C. Linne pri imenovanju biljnih vrsta, a i sam sam u jednom članku na sličan način postupio upravo s vrstama roda Juniperus (usp. Sugar 1997, Šumarski list, 46,4:229-236). Toga su se načela držali i hrvatski botaničari pri stvaranju hrvatske biljne nomenklature, kao što su bili B. Sulek (1856, 1859, J. Janda 1878, 1883, Ž. Vukasović, J. Korlević, S. Gjurašin,S.Horvatić,A.Ercegović. Svi su oni stvaranju hrvatske biljne nomenklature pristupili oslanjanjem na postojeća narodna imena koja su im tada bila poznata i dostupna, i ponajprije na tome gradili. Zastoje autor Flore Hrvatske pri izradi hrvatske biljne nomenklature u više slučajeva postupio kao da do sada nije bilo ničega, nije mi poznato. Sigurno je da su rezultati takvoga pristupa radu neprihvatljivi. Na nedorečen, nedosljedan i zato neprihvatljiv način riješeno je i imenovanje rodova Castanea i Aescu- lus, od kojih je prvi na razini roda imenovan kao pitomi kesten, a drugi kao divlji kesten, stoje moglo biti dobro da se autor kasnije pridržavao načela od kojega je krenuo. Vrsta Castanea sattva (kesten, pitomi kesten) poznata je u Hrvatskoj odavno, pa se i ime kostanj i kesten u hrvatskom leksiku spominje od 15. st. i odnosi se isključivo na vrstu Castanea sativa, koji se, zbog prehrambene vrijednosti njegovih plodova, u davna vremena pod čovjekovim utjecajem znatno proširio po mnogim europskim zemljama. Divlji kesten koji potječe s jugoistoka Balkanskog poluotoka (Bugarska, Makedonija, sjeverna Grčka) počeo se širiti po europskim zemljama kao parkovno drvo krajem 16. st. i osobito u 17. st. Kako je njegov plod vrlo sličan kestenovu plodu, to je stablo, iako nema ništa zajedničko s pravim ili pitomim kestenom, nazvano divljim kestenom. No, ta su dva roda po istom načelu imenovana i na razini vrste, pa je tako pitomim kestenom imenovan rod Castanea i vrsta C. sativa, a divljim kestenom rod Aesculus i vrsta Ae. hippocastanum. Rodu Castanea nije bilo neophodno (ali nije ni pogrešno) dodavati dijagnostički atribut pitomi, jer je to u Hrvatskoj i u Europi jedina vrsta roda, te je svakome jasno što znači i na što se odnosi ime kesten. Drukčija je stvar s divljim kestenom. Kako se naime u Flori Hrvatske uz rod Aesculus navode još tri vrste, nedosljednost i nedorečenost u imenovanju odmah izazivaju nejasnoću, zabunu i zbrku. Dok su naime i rod Aesculus i vrsta Ae. hippocastanum imenovani kao divlji kesten, sljedeća vrsta Ae. pavia imenovana je kao crveni kesten, a vrsta Ae. flava kao žuti kesten. No, kad bi bilo tko ta imena upotrijebio u tekstu izvan florističkoga djela, odmah nastaje i zabuna i pitanje: pripadaju li crveni i žuti kesten divljem ili pitomom kestenu? Iz tako napravljenih imena to se doista ne može saznati, jer valja znati da i rod Castanea obuhvaća više vrsta. Rješenje je međutim vrlo jednostavno: imena divlji i pitomi kesten valja shvatiti sintagmatski, kao jedan jedinstven naziv roda, pa je na razini vrsta valjalo samo dodati dijagnostički atribut. U skladu s time ispravno i dosljedno provedena imena za spomenute rodove i vrste glasila bi ovako: za vrstu C sativa hrvatsko ime može biti pitomi kesten ili samo kesten, jer je to u Hrvatskoj i u Europi jedina vrsta toga roda. No, kako i rod Castanea obuhvaća više vrsta, kao hrvatsko ime roda može se uzeti pitomi kesten, ali tada ime za vrstu C. sativa valja glasiti pravi pitomi kesten, a npr. vrsta C. serrata, koja se javlja u Americi, može biti imenovana kao američki ili pilastolisni pitomi kesten. Isto tako, ako je ime za rod Aesculus divlji kesten, što je ispravno, tada ime za vrste Ae. hippocastanum valja biti obični divlji kesten, za vrstu Ae. pavia crveni divlji kesten, a za vrstu Ae. flava žuti divlji kesten. Bez obzira što sveučilišnim udžbenicima nisu primjereni nikakvi propusti, ovaj je oprostiv, jer može biti posljedica, a vjerojatno i jest, previda i nepažnje. Nije međutim posljedica previda uporaba imena u nekoliko sljedećih primjera. Vrsta Calluna vulgaris koja je obilno nazočna u Lici i koju pučanstvo tamo zove najčešće imenom vriština, u Flori Hrvatske imenovana je vrijes. Tako tu biljku koja obrašćuje goleme površine tala na Ličkom polju u Lici, biljku koja je istodobno odraz kiselih tala, biljku koja zbog obilja cvjetova lila boje kojima se ospe krajem ljeta upravo simbolizira lički krajolik, nigdje nitko u Hrvatskoj tako ne zove, a samo je gdjegdje zovu i vrisak, odnosno vrijesak. Pučanstvo u Lici, npr. u Ličkom Osiku i na Pazarišnom polju, gdje je ta biljna vrsta osobito obilno zastupljena, zove je vriština, i upravo je to tradicijsko ime iz Like trebalo stajati uz latinsko ime Calluna vulgaris. Rod Erica je u Flori Hrvatske imenovana kao crnjuša. Crnjuša je srpsko mjesno ime za jedinu vrstu toga roda koja raste u Srbiji - Erica carnea. U Hrvatskoj pak rastu četiri vrste roda Erica, i to E. arborea, E. verticillata, E. multlflora i E. carnea. U Dalmaciji vrste toga roda pučanstvo zove vrijesom ili vrisom, na otoku Krku vrstu E. arborea zovu mahača (s naseljem Risika), u Istri koleš, u naseljima Samoborskoga gorja vrstu E. carnea zovu rasina/resina (tako zovu i vrstu 419 |