DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-8/2003 str. 87 <-- 87 --> PDF |
vrata pod različitim naslovima. Flora Hrvatske se, međutim, po jednom obilježju razlikuje od svih prethodnih izdanja. U njoj je, naime, provedeno imenovanje na hrvatskom svih biljnih vrsta zastupljenih u tom djelu. Da je pristup stvaranju biljne nomenklature na hrvatskom u tom djelu bio napravljen s više razbora, mogao je to biti važan pothvat. No, kako je taj zahvat znatnim dijelom proveden nekritički i mehanički, u djeluje na vidjelo izašlo niz propusta i pogrešaka, koji takvom djelu niti priliče niti su dopustivi. Djelo je naime, naznačeno kao sveučilišni udžbenik. Pogreške i propusti u djelu pri stvaranju biljne nomenklature na hrvatskom jeziku, nastali su ponajprije pri pokušaju rješavanja nomenklature određenih rodova i vrsta, koja zbog sličnih ili istih narodnih naziva za vrlo različite rodove i vrste, izaziva nedoumice i zbunjenost. Sljedeći razlozi propusta su nedovoljno poznavanje no- menklaturne problematike i mehanički pristup prevođenju latinskog imena, zatim nedostatak oslonca na dosadašnju nomenklaturnu građu i 150-godišnju tradiciju koja i nije tako zanemariva, odnosno oslanjanjem isključivo na vlastita polazišta i shvaćanja, što nije moglo proći bez većih propusta. Zbog toga sam o tom djelu u časopisu Jezik (1995, 42, 3) napisao kritički članak u kojemu sam ukazao na propuste i pogreške za koje sam smatrao da ih valja ispraviti u sljedećem izdanju. Na taj članak nije bilo nikakvog, ni usmenog ni pismenog odgovora. No, odgovor je ipak stigao krajem 2002. godine, dakle osam godina kasnije, od Školske knjige, i to u obliku pretiska izdanja iz 1994., sa svim propustima i pogreškama sadržanima u izdanju iz 1994, a da nijedna od kritičkih primjedbi nije prihvaćena. Zato sam odlučio napisati još jedan kritički osvrt na spomenuto djelo i objaviti ga u još jednom časopisu, i tako svoje gledište učiniti dostupnim širem krugu čitatelja. Neki od propusta i pogrešaka koji se ovdje navode, spomenuti su u kritičkom članku objavljenom po izlasku djela iz tiska 1994. godine, dok su drugi uočeni kasnije, te se ovdje iznose prvi puta. Jedna od primjedbi odnosila se na autorov pristup imenovanju vrsta roda Juniperus. Taj rod obuhvaća više vrsta, koje je autor obuhvatio pod zajedničkim hrvatskim imenom borovica, pa je tako vrsta Juniperus oxycedrus imenovana kao oštroigličasta borovica, vrsta J. sibirica kao patuljasta borovica, vrsta /. phoeni- cea kao fenička borovica, vrsta J. sabina kao smrdljiva borovica, a vrsta J. communis kao obična borovica. Od toga načelno dobro postavljenoga polazišta, da po mogućnosti jednim i jedinstvenim imenom roda budu obuhvaćene sve vrste koje tom istome pripadaju, izuzeta je jedino vrsta J. macrocarpa, kojoj je zadržano njeno uobičajeno ime u botaničkoj građi - pukinja. Dok su sve ostale vrste obilježene imenom roda - borovica, pukinja je bez toga obilježja, čime je sustavnost donekle narušena. No, iako je time načelo narušeno, a u tom je slučaju moglo biti riješeno imenom borovica pukinja, to je zanemarivi propust. Više je propusta, pa i neprihvatljivih i nedopustivih postupaka, učinjeno s nekoliko drugih imena u okviru roda Juniperus. Vrste J. oxycedrus, J. macrocarpa i J. phoenicea rasprostranjene su isključivo u primorskim krajevima Hrvatske, vrste J. sibirica i J. sabina u gorskim i planinskim područjima, dok je jedino J. communis (borovica) rasprostranjena i u primorskim i u kopnenim krajevima Hrvatske. Svaka od tih vrsta ima svoj mjesni narodni naziv, pa je tako vrsta J. oxycedrus poznata pod nazivima smrič, smrika, šmrika, smrikva, smrička, smreka itd., J. macrocarpa poznata je također u pučanstvu pod gornjim nazivima, ali je danas, kao stoje naprijed već spomenuto, za tu vrstu udomaćeno i opće prihvaćeno ime pukinja. Vrsta J. sibirica poznata je u narodu pod imenom klekovina (Š u 1 e k 1879), J. communis u kopnenim dijelovima Hrvatske (Samoborsko gorje, Hrvatsko zagorje, Slavonija, Lika) pod imenom borovica, a u primorskim krajevima kao i prve dvije vrste, a vrste J. phoenicea i J. sabina poznate su uglavnom pod imenima kao što su gluhi smrič, gluhač, gluhaćuša, so- mina, itd. Vrste J. oxycedrus, J. macrocarpa i J. communis, a njima se može priključiti i J. sibirica, iako je u nje ta pojava nešto slabije istaknuta, imaju vrlo bodljikave igličaste listove (iglice). Za razliku od njih, vrste J. phoenicea i J. sabina imaju ljuskave iglice, pa je pučanstvo te biljke ljuskavih iglica za razliku od onih bodljikavih nazvalo gluhima - gluhi smrič, gluhač. Po tim svojstvima su te dvije skupine roda Juniperus i SI. 1. Preslik stranice iz Flore Hrvatske s ključem za određivanje vrsta roda Juniperus 3. Juniperus L. — borovica 1 L. igličasti, pri dnu odijeljeni, po 3 u pršljenu, bez smolaste žlijezde 2 L. većinom ijuskavi, pri dnu nisu odijeljeni (nego se spuštaju niz grane), često sa smolastom žlijezdom ili rupicom na leđnoj strani . . 5 2 L. odozgo s 2 duguljaste brazde, odozdo oštro hrptasti, lancetasto li- nealni 3 L. odozgo plitko žljebasti, odozdo tupo hrptasti, a kroz hrbat prolazi utisnuta linija 4 3 Grane tvrde; I. kruti, često žućkastozeleni; po više okruglastih češera zajedno, većinom smeđocrveni i sjajni. Kamenita mjesta, pretežno u širem sredoz. podr. Oštroigličasta b. oxycedrus L. Grane vitke i savitljive; I. mekani, modrozeleni; češeri pojedinačni, isprva modrikasto nahukani, kasnije crnkastosmeđi. Sredoz. podr. Pukinja. macrocarpa S. S. 4 L. linealno bodljasti, strše, znatno dulji od češera; rast uspravan. Obična b. communis L. L. prilegnuti uz grane, poredani kao crijepovi na krovu, na unutarnjoj strani udubljeni, jedva dulji od češera; polegnuta b. s kratkim i debelim granama. Planin. podr. Patuljasta b. (J. nana) sibirica Lodd. 5 Češer crvenosmeđ, sjajan; I. većinom po 3 u pršljenu, rjeđe nasuprotni, Ijuskavi i prilegli uz grane, a vrh im je prema unutra svinut (pa izgleda kao da su tupi), samo iznimno igličasti. Sredoz. podr. Fenička b. phoenicea L. Češer tamnosmeđ, modrikasto nahukan; I. najčešće nasuprotni, rjeđe po 3 u pršljenu, djelomično šiljasti, djelomično tupi. Pretplanin. i planin. podr. Smrdljiva b. sabina L. 417 |