DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 7-8/2003 str. 85     <-- 85 -->        PDF

upravljao tim područjima, obavezao da će zbog čestih
uskočkih napada na mletačke brodove radi plijena i
otimačine dobara s brodova, čime su namirivali svoje
životne potrebe, jer za svoj rad nisu primali plaću,
uskoke raseliti u unutrašnjost Hrvatske. I senjski uskoci
su doista naseljeni na područje Otočca i u Zumberač-
ko gorje. To je bilo nakon Madridskoga mira 1617. godine,
dakle u XVII. a ne u XVI. st. Barem što se tiče
naseljavanja uskoka u Žumberačko gorje.


U sljedećim će izdanjima valjati nadopuniti još
neke podatke u tekstu. Tako se na str. 295 govori o Pa-
klenici ... s jednom od najvećih šuma na Sredozemlju,
ali se iz teksta ne može razabrati o kakvoj se šumi radi.
Isto će tako trebati dopuniti i podatke da se dvojnost u
naseljavanju Krka očuvala do danas u dvojnoj toponomastici
na otoku (str. 296), da se u Orlecu na otoku
Cresu nalazi jedino stanište bjeloglavih supova u nas
(str. 298), i daje Rabac jedino turističko naselje na istočnoj
obali Istre (str. 322)


Općenito se može reći da su različiti činjenični podaci
koji su izneseni u pisanoj gradi uglavnom prihvatljivi.
Jedina stvar koja je u tekstualnom dijelu Velikoga atlasa
Hrvatske neprihvatljiva je jezik kojim je grada pisana.
To je jezik političko-činovničkoga društvenog sloja,
koji ne zna ništa ni izreći ni napisati bez zvučnih fraza
koje bi trebale biti potpora učenosti i pouzdanosti sadržaja.
To je jezik koji je nerazumljiv i ne znam kome je
namijenjen, to je jezik koji izaziva gnjev, koji razdražu-
je. Ako je to jezik kojim se šire spoznaje i rezultati istraživanja
s područja geografije na Geografskom odsjeku
Prirodoslovno-matematičkoga fakulteta Sveučilišta u
Zagrebu, takav način pisanja smatram promašenim.
Iako sa zadovoljstvom čitam tekstove u Hirčevu Prirodnom
zemljopisu Hrvatske (Lice naše Domovine) (1905)
kao i u Zemljopisu Hrvatske iz 1942. godine, to ne znači
da današnjim geografima poričem pravo da pišu
drukčije od ranijih autora. Međutim, kao i u svemu, tako
i u pisanju, želi li se postići pozitivan učinak, postoji
neki prag izražajnog iskaza koji valja biti određen
stilom, odmjerenom uporabom stranih riječi, puninom
smisla napisanih riječi i rečenica i stupnjem razumljivosti
primjerenim širem krugu čitatelja. Što se to dogodilo
u geografiji ili u svijetu da nam način iznošenja
građe s područja zemljopisa izaziva gnjev ne znam, ali
takvim se načinom pisanja postiže učinak suprotan očekivanju.


Čitajući pisanu gradu, ispisao sam skoro dvadeset
stranica različitih izraza koji su mogli biti izrečeni sasvim
drukčije i na prihvatljiviji način.


U tekstu nema središta, postoje samo centri, nema
gradski, postoji samo urbani, urbanizirani, nema čimbenika,
postoje samo faktori, nema službi, uprave, uloge,
zadaća, postoje samo funkcije, nema seoski nego
samo ruralni, nema oblasti ili područja nego samo regi


je, subregije. Te strane riječi, promatrane zasebno,
mogu biti sasvim prihvatljive, ali kad se nađu u sklopu
pojedinih fraza s više drugih stranih riječi, tada cijeli
tekst postaje zamoran. Zamorna je osobito uporaba nekih
riječi, kao stoje riječ funkcija. Tako se govori: Varaždin
i Vinkovci ... s razvijenom industrijom i drugim
funkcijama (str. 262); u XVI. st. Varaždin dobiva nove
funkcije ... kulturne funkcije, agrarne funkcije (str.
242); Varaždin i Čakovec sa svojim funkcijama (str.
241); jedino veća i funkcionalno opskrbljena naselja
(str. 258); razvijale su se i kulturne funkcije, upravne
funkcije (str. 257); daljnji razvoj i drugih centralnih
funkcija (str. 257); (Valpovo i Belišće) dva središta
agrarnog prostora, koja su se zbog međusobno snažnih
dnevnih interakcija zaposlenih i jake funkcionalne
komplementarnosti razvila u tipičan dvojni grad (str.
257); prometna funkcija Đakova (str. 261); Pazin ima
razvijenu upravnu, prosvjetnu i kulturnu funkciju (str.
286); međutim, prometna je funkcija, zbog reljefnih
specifičnosti Like, dislocirana, pa Lika ima tranzitno-
koridorsko značenje (str. 278); izgubile su se vojno-
strateške i prometne funkcije Osijeka (str. 255); zbog
njegove središnje uloge u funkcionalnoj organizaciji i
glavnog polarizacijskog žarišta toga prostora, u funkcionalnom
smislu (str. 307); Donji Lapac je imao jaču
trgovačku i obrtničku funkciju i centralno-mjesnu
funkciju (str. 279); osim gospodarskih, razvijale se i
druge funkcije, kulturne, financijske (str. 288); razvoj
centralnomjesnih funkcija (str. 256); dobio funkciju
sjedišta županije (str. 262); jedino veća i funkcionalno
opskrbljena naselja (str. 258); Kutina funkcionalno
gravitira Zagrebu (str. 246); Bjelovar se razvio u grad s
gospodarskim, sajmišnim i kulturnim funkcijama (str.
246), itd. s nizom daljnjih primjera.


Kako neprimjerena uporaba stranih riječi i zamršenih
izričaja može u čitatelja izazvati učinak suprotan
onome koji priželjkuje autor teksta, najbolje će pokazati
nekoliko sljedećih primjera.


Dominira polikulturni pejzaž na malim posjedima,
ali u novije vrijeme, kao posljedica deagrarizacije, širi
se socijalni ugar i ozelenjuju obradive površine (str.
274); u okviru gradske urbane regije (str. 230); osojno
tercijarno prigorje (str. 242); kompleksan povijesno-
geografski razvoj te različit smjer i intenzitet mlađih
prostornih procesa (str. 307); posttursko razdoblje (str.
245); industrija se locirala (str. 251); polja imaju agrarno
značenje (str. 273); prostor kojim prolaze važne prometnice
uz koje se okupila naseljenost - stara krajiška
cesta i željeznička pruga (str. 265); osnovu egzistencije
činila je agrarno-stočarska valorizacija (str. 271); Beli
Manastir je imao agrarne značajke (str. 260); Volosko se
razvilo na povoljnom maritimnom lokalitetu (str. 291);
razvoj maritimnih djelatnosti bio vrlo skroman (str.
295); pojačana imigracija u grad (str. 290); unatoč povremenim
emigracijama (str. 262); agrarni pejzaži (str.


415