DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 7-8/2003 str. 83     <-- 83 -->        PDF

903 mil. SIT, a 2002. god. 699 mil. SIT. Rezultat toga je
sve manje šumskouzgojnih radova, dugoročnih investicija
koje bi omogućile visoko vrijednu proizvodnju drva
na odličnim tlima, koja prevladavaju u slovenskim šumama,
te koje bi osigurale stabilnost šuma, i optimalnu
ekološku i socijalnu ulogu. Pomanjkanje srestava posebno
pogađa brdska i planinska područja gdje je najviše
šuma i gdje je ograničena poljodjelska djelatnost, što
uzrokuje i demografske probleme.


Stoga je nužno osigurati pozitivan trend ulaganja u
šume na području proračunskog sufinanciranja. Treba


Početkom 2003. godine, u nakladi Mozaik-knjige iz
Zagreba, objelodanjeno je velebno zemljopisno djelo -
Veliki atlas Hrvatske. Ima barem jedan dobar razlog
koji opravdava uporabu pridjevka "veliki" u naslovu
djela, a to je mjerilo u kojem su tiskani zemljovidi u
njemu. Cijelo je površje Hrvatske prikazano na zemljovidima
velikoga mjerila - 1 : 100 000. To je doista -
nakon više desetljeća života u atmosferi psihoze u kojoj
je bilo nezamislivo na zemljovidu javno prikazati
dio vlastite zemlje u mjerilu većem od 1:1 000 000 ili
eventualno 1:500 000 - pravi izdavački pothvat i kao
takav vrijedan da se zabilježi, te da ga se malo opširnije
i kritički predstavi javnosti.


Površje Hrvatske prikazano je na 194 zemljovida
mjerila 1 : 100 000. Pravo je zadovoljstvo listati po tim
zemljovidima na kojima otkrivamo ucrtana i najmanja
naselja i puteljke koji ih spajaju, i mnoge mjestopise
koji su nam već bili izblijedjeli u sjećanju. Kad usporedimo
količinu sadržaja koju nam pružaju u odnosu na
one iz kojih smo do sada mogli promatrati svoju zemlju,
čini nam se kao da izbliza otkrivamo i njenu reljefnu
raznolikost, njenu naseljenost, raznolikost podneblja, i
njene ljepote. Zato čestitke izdavaču za ideju koja gaje
navela na izdavanje djela s takvim zemljovidima.


Vrijednost tih zemljovida je u tome da su to, unatoč
određenim nedostacima koji prate takva djela s mnoštvom
podataka, a osobito prva izdanja, najdostupniji, ali
i najpouzdaniji izvori za pobliže upoznavanje topografije,
hidrografije, reljefa, naseljenosti i mnogih drugih
zemljopisnih svojstava zemlje. Na tim je zemljovidima
vrlo dobro prikazana i cestovna mreža Hrvatske, a ucrtane
su i novoizgrađene autoceste, brze ceste i zacrtane
autoceste od Zagreba prema Rijeci, Zadru, Splitu te prema
Mađarskoj, koje su u gradnji ili pred dovršetkom


težiti prema proračunskom iznosu ulaganja u šume od
barem 75 % srednjeeuropskog prosjeka, (dosadašnje
ulaganje ne dostiže niti četvrtinu sredstava koje za šumarstvo
izdvajaju Austrija, Bavarska i Češka).


Očekuje se da Vlada svoje odluke na temelju izne-
senih argumenata korigira i usmjeri veća sredstva u
korist 1 142 124 ha šuma.


H.Jakovac


gradnje. Naravno da Atlas u tom smislu može poslužiti i
kao vrlo pouzdani vodič na putu po Hrvatskoj.


Nakon zemljovida, u Atlasu su prikazani planovi
petnaest većih gradova u Hrvatskoj, a to su Zagreb,
Osijek, Zadar, Split, Dubrovnik, Rijeka, Karlovac, Slavonski
brod, Vinkovci, Bjelovar, Vukovar, Šibenik, Virovitica,
Varaždin i Sisak.


Na 110 stranica, od 225. pa do 355. stranice, u sklopu
pet zemljopisnih cjelina na koje je podijeljena Hrvatska
- Središnja, Istočna i Gorska Hrvatska te Sjeverno
i Južno hrvatsko primorje - prikazana su tekstualno
i s mnogobrojnim slikama najprije zemljopisna
svojstva tih područja, a zatim i druga obilježja, kao što
su razvoj i razina gospodarskih prilika, kulturna baština,
povijesne prilike, uloga i značenje pojedinih gradova
u razvoju određenog kraja, itd. Iako je uloga i značenje
pojedinoga kraja prikazana sažeto, valja reći da
su u tom kontekstu spomenuta sva važnija središta
određenoga područja.


Osim topografskih karata koje su posebna vrijednost
toga Atlasa, u njemu su na punih 18 stranica, na tematskim
kartama sitnoga mjerila - 1:2 200 000 i manje


- prikazana i druga svojstva važna za dobivanje cjelovite
slike o Hrvatskoj, kao što su tla, geološka građa i
sastav, biljni svijet, naseljenost, teritorijalna podjela,
demografske osobitosti (rođeni, umrli, prirast, dobna i
spolna struktura stanovništva), reljef, hidrografija,
podneblje, gospodarstvo itd.


Pet stranica posvećeno je statističkim podacima, u
sklopu kojih su navedene planine s nazivom i visinom
najvišega vrha, zatim su nabrojeni naseljeni otoci s površinom,
rijeke s duljinom tijeka te naselja s više od
500 stanovnika. Nakon toga su, u okviru dvaju naslova


- Zemljovid i orijentacija, te Izrada topografskih zem-


Dobar početak
VELIKI ATLAS HRVATSKE


Kritički prikaz


413




ŠUMARSKI LIST 7-8/2003 str. 84     <-- 84 -->        PDF

ljovida - tekstualno obrađenne dvije cjeline, od kojih
je prva od općega značenja, a druga vezana za izradbu
karata u tom Atlasu.


Na kraju Atlasa je, na preko sto stranica, vrlo opsežno
Kazalo s imenima sadržanima na topografskim kartama.
Na samom kraju toga djela su tri stranice s Tumačem
znakova i kratica sadržanih na topografskim
zemljovidima.


Svako ime je u Kazalu obilježeno slovom i brojevima.
Malo slovo upućuje na značenje topografskoga
znaka, tj. radi li se o naselju, zaseoku, otoku, itd., a veliko
slovo i broj upućuju kako da određeno ime lakše
nađemo na zemljovidu. Provjerom stanovitog broja
imena iz Kazala na zemljovidu utvrdio sam da se oznake
slažu s mjestom na zemljovidu, što znači da se vodilo
računa o točnosti, a za djelo nema bolje preporuke
od spoznaje daje pouzdano.


Ima još jedno obilježje koje valja istaknuti, a to je da
je broj tiskarskih pogrešaka sveden na najmanju moguću
mjeru. Kako je svrha kritičkoga prikaza da uputi na
eventualne propuste, previde i pogreške, kako bi se nedostaci
u sljedećim izdanjima ispravili, donosim ovdje
tiskarske pogreške koje sam uočio. Za taj je Atlas to osobito
važno, jer sam uvjeren da će doživjeti više izdanja.


Na str. 255, umjesto Osijek ostao postrani, valja biti
po strani; na str. 262, umjesto riječice Jošave valja biti
rječice; na str. 274, umjesto između viših Like i... treba
biti između viših područja Like i; na str. 274, umjesto
Ogulin zao-bišla treba biti Ogulin zaobišla; na str. 306,
umjesto kalcijav karbid treba biti kalcijev karbid; na
str. 310, umjesto Pakoštanski kanal treba biti (vjerojatno)
Pašmanski kanal; na str. 319, umjesto lički željeznički
pruga treba biti lička željeznička pruga; na str.
333, umjesto dolotnim treba biti dolomitnim; na istoj
strani, umjesto 1957. do 1931. treba vjerojatno biti od
1857. do 1931; također na toj strani, umjesto valolučki
treba biti velolučki; na str. 334, umjesto Prema tme treba
biti Prema tome; na str. 302, umjesto napredbiokov-
skim žalama treba biti na predbiokovskim žalima. U
tekstu se na str. 246 spominje osamljena Moslavačka
gora, a treba biti usamljena M. g.; na str. 241, umjesto
ali između njih u naselja, treba biti ali između njih su
naselja; na str. 293, umjesto Ad Tures, treba biti Ad
Turres.


Što se tiče pisane građe u Atlasu, valja reći daje ona
bogato ilustrirana lijepim i jasnim slikama, pri čemu
slike tako zgodno prate tekst, te ne treba listati stranice
ni prema naprijed ni nazad, kao što je često slučaj,
kako bi se došlo do odgovarajuće slike na koju se autor
poziva u tekstu.


Naravno daje u jednom velikom atlasu kao stoje i
ovaj, u kojemu se javlja mnošto imena i brojeva, teško
izbjeći pojavu određenog broja propusta. Iako nisam
provjeravao baš svaki podatak, ovdje ću iznijeti one


koje sam zapazio. Na zemljovidu 163 visina Sv. Jure
iskazana je s 1764 m, a na preglednoj kartici (korice) i
na str. 356 s 1762 m; visina Učke je na zemljovidu 59 i
na str. 356 1401 m, a na preglednoj karti 1394 m; visina
Dinare je na zemljovidu 141 iskazana s 1830 m, a na
str. 356 s 1831 m; visina V. Planika je na zemljovidu 59
iskazana s 1272 m, a na str. 356 s 1273 m; u tekstu na
str. 273 piše spilje Vrelo kod Fužina, a na zemljovidu
61 Špilja vrelo; isto je tako u tekstu na str. 331 zabilježeno
naselje Kućišta, dok je na zemljovidu zabilježeno
Kućište.


Neusklađenost naziva zapazio sam i na dvama toponimima.
U tekstu na str. 255, 259 i 260 govori se o Banskom
brdu, dok na zemljovidu 31 piše Banska kosa. Isto
tako se u tekstu na str. 255 i 257 govori o Erdutskom
brdu, a na zemljovidu 55-56 piše Daljska planina.


Kao što se vidi iz gornjih opaski, neujednačenosti
između sadržaja na zemljovidima i u tekstu nema mnogo,
što ne znači da se neće naći još koja.


Pri navođenju autora koji su obradili pojedina područja
utvrdio sam također neke neujednačenosti. Tako
je navedeno daje prof. dr. D. Nj egač uz ostalo obradio
Kvarner, a prof. dr. D. P e j n o v i ć Istru. No, te dvije
jedinice nisu istaknute kao naslov, što bi se dalo zaključiti
iz gornjega navoda, nego su i jedna i druga jedinica
istaknute kao podnaslovi unutar naslova Sjeverno
hrvatsko primorje, i to kao Istra i Kvarnerski dio.


Iako se i u ovom Atlasu duboka korita pojedinih rijeka
nazivaju kanjonima, bilo je ugodno, pa makar i
samo jedanput, naići i na - sutjesku (str. 288), i tako se
uvjeriti da pojedini geografi barem znaju za taj izraz,
pa makar radije upotrebljavaju strani.


Građa u kojoj su obrađena sva navažnija zemljopisna
obilježja Hrvatske, kao što su reljef, hidrografija,
naseljenost, prometna povezanost itd. obogaćena je nizom
korisnih podataka vezanih uz razvoj određenog
područja ili grada, kao što su gospodarski razvoj, kulturna
zbivanja, povijesne prilike itd., što omogućuje da
steknemo prilično zaokruženu sliku značenja određenog
grada ili sredine i njihov utjecaj na opće prilike u
tom području, pa eventualno i u Hrvatskoj u cjelini.
Prikaz sveukupnih prilika i značenja određenoga grada
ili središta danje u sažetom obliku, ali on ipak omogućuje
da se dobije uvid u stupanj gospodarskog, društvenog
i kulturnog razvoja toga mjesta. Određeni su prikazi
možda i previše sažeti i ne pružaju uvijek dovoljno
uvida u cjelokupnost određenih zbivanja. Jedan od takvih
primjera je sažeta grada o uskocima na Žumberač-
kom području za koje je rečeno da su onamo doseljeni
u XVI. st. za potrebe služenja krajiškoj vojsci. Međutim,
naseljavanje senjskih uskoka u Žumberačkom
gorju posljedica je Uskočkoga rata (1615-1617) i
Madridskoga mira 1617. godine, na kojemu se nadvojvoda
Ferdinand, kasniji hrvatsko-ugarski kralj koji je


414




ŠUMARSKI LIST 7-8/2003 str. 85     <-- 85 -->        PDF

upravljao tim područjima, obavezao da će zbog čestih
uskočkih napada na mletačke brodove radi plijena i
otimačine dobara s brodova, čime su namirivali svoje
životne potrebe, jer za svoj rad nisu primali plaću,
uskoke raseliti u unutrašnjost Hrvatske. I senjski uskoci
su doista naseljeni na područje Otočca i u Zumberač-
ko gorje. To je bilo nakon Madridskoga mira 1617. godine,
dakle u XVII. a ne u XVI. st. Barem što se tiče
naseljavanja uskoka u Žumberačko gorje.


U sljedećim će izdanjima valjati nadopuniti još
neke podatke u tekstu. Tako se na str. 295 govori o Pa-
klenici ... s jednom od najvećih šuma na Sredozemlju,
ali se iz teksta ne može razabrati o kakvoj se šumi radi.
Isto će tako trebati dopuniti i podatke da se dvojnost u
naseljavanju Krka očuvala do danas u dvojnoj toponomastici
na otoku (str. 296), da se u Orlecu na otoku
Cresu nalazi jedino stanište bjeloglavih supova u nas
(str. 298), i daje Rabac jedino turističko naselje na istočnoj
obali Istre (str. 322)


Općenito se može reći da su različiti činjenični podaci
koji su izneseni u pisanoj gradi uglavnom prihvatljivi.
Jedina stvar koja je u tekstualnom dijelu Velikoga atlasa
Hrvatske neprihvatljiva je jezik kojim je grada pisana.
To je jezik političko-činovničkoga društvenog sloja,
koji ne zna ništa ni izreći ni napisati bez zvučnih fraza
koje bi trebale biti potpora učenosti i pouzdanosti sadržaja.
To je jezik koji je nerazumljiv i ne znam kome je
namijenjen, to je jezik koji izaziva gnjev, koji razdražu-
je. Ako je to jezik kojim se šire spoznaje i rezultati istraživanja
s područja geografije na Geografskom odsjeku
Prirodoslovno-matematičkoga fakulteta Sveučilišta u
Zagrebu, takav način pisanja smatram promašenim.
Iako sa zadovoljstvom čitam tekstove u Hirčevu Prirodnom
zemljopisu Hrvatske (Lice naše Domovine) (1905)
kao i u Zemljopisu Hrvatske iz 1942. godine, to ne znači
da današnjim geografima poričem pravo da pišu
drukčije od ranijih autora. Međutim, kao i u svemu, tako
i u pisanju, želi li se postići pozitivan učinak, postoji
neki prag izražajnog iskaza koji valja biti određen
stilom, odmjerenom uporabom stranih riječi, puninom
smisla napisanih riječi i rečenica i stupnjem razumljivosti
primjerenim širem krugu čitatelja. Što se to dogodilo
u geografiji ili u svijetu da nam način iznošenja
građe s područja zemljopisa izaziva gnjev ne znam, ali
takvim se načinom pisanja postiže učinak suprotan očekivanju.


Čitajući pisanu gradu, ispisao sam skoro dvadeset
stranica različitih izraza koji su mogli biti izrečeni sasvim
drukčije i na prihvatljiviji način.


U tekstu nema središta, postoje samo centri, nema
gradski, postoji samo urbani, urbanizirani, nema čimbenika,
postoje samo faktori, nema službi, uprave, uloge,
zadaća, postoje samo funkcije, nema seoski nego
samo ruralni, nema oblasti ili područja nego samo regi


je, subregije. Te strane riječi, promatrane zasebno,
mogu biti sasvim prihvatljive, ali kad se nađu u sklopu
pojedinih fraza s više drugih stranih riječi, tada cijeli
tekst postaje zamoran. Zamorna je osobito uporaba nekih
riječi, kao stoje riječ funkcija. Tako se govori: Varaždin
i Vinkovci ... s razvijenom industrijom i drugim
funkcijama (str. 262); u XVI. st. Varaždin dobiva nove
funkcije ... kulturne funkcije, agrarne funkcije (str.
242); Varaždin i Čakovec sa svojim funkcijama (str.
241); jedino veća i funkcionalno opskrbljena naselja
(str. 258); razvijale su se i kulturne funkcije, upravne
funkcije (str. 257); daljnji razvoj i drugih centralnih
funkcija (str. 257); (Valpovo i Belišće) dva središta
agrarnog prostora, koja su se zbog međusobno snažnih
dnevnih interakcija zaposlenih i jake funkcionalne
komplementarnosti razvila u tipičan dvojni grad (str.
257); prometna funkcija Đakova (str. 261); Pazin ima
razvijenu upravnu, prosvjetnu i kulturnu funkciju (str.
286); međutim, prometna je funkcija, zbog reljefnih
specifičnosti Like, dislocirana, pa Lika ima tranzitno-
koridorsko značenje (str. 278); izgubile su se vojno-
strateške i prometne funkcije Osijeka (str. 255); zbog
njegove središnje uloge u funkcionalnoj organizaciji i
glavnog polarizacijskog žarišta toga prostora, u funkcionalnom
smislu (str. 307); Donji Lapac je imao jaču
trgovačku i obrtničku funkciju i centralno-mjesnu
funkciju (str. 279); osim gospodarskih, razvijale se i
druge funkcije, kulturne, financijske (str. 288); razvoj
centralnomjesnih funkcija (str. 256); dobio funkciju
sjedišta županije (str. 262); jedino veća i funkcionalno
opskrbljena naselja (str. 258); Kutina funkcionalno
gravitira Zagrebu (str. 246); Bjelovar se razvio u grad s
gospodarskim, sajmišnim i kulturnim funkcijama (str.
246), itd. s nizom daljnjih primjera.


Kako neprimjerena uporaba stranih riječi i zamršenih
izričaja može u čitatelja izazvati učinak suprotan
onome koji priželjkuje autor teksta, najbolje će pokazati
nekoliko sljedećih primjera.


Dominira polikulturni pejzaž na malim posjedima,
ali u novije vrijeme, kao posljedica deagrarizacije, širi
se socijalni ugar i ozelenjuju obradive površine (str.
274); u okviru gradske urbane regije (str. 230); osojno
tercijarno prigorje (str. 242); kompleksan povijesno-
geografski razvoj te različit smjer i intenzitet mlađih
prostornih procesa (str. 307); posttursko razdoblje (str.
245); industrija se locirala (str. 251); polja imaju agrarno
značenje (str. 273); prostor kojim prolaze važne prometnice
uz koje se okupila naseljenost - stara krajiška
cesta i željeznička pruga (str. 265); osnovu egzistencije
činila je agrarno-stočarska valorizacija (str. 271); Beli
Manastir je imao agrarne značajke (str. 260); Volosko se
razvilo na povoljnom maritimnom lokalitetu (str. 291);
razvoj maritimnih djelatnosti bio vrlo skroman (str.
295); pojačana imigracija u grad (str. 290); unatoč povremenim
emigracijama (str. 262); agrarni pejzaži (str.


415