DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 7-8/2003 str. 78 <-- 78 --> PDF |
Vjeverica (Sciurus vulgaris) Od brojnih vrsta porodice vjeverica (Sciuridae), rasprostranjenih na svim kontinentima osim Australije, iz roda vjeverice {Sciurus) u Europi su zastupljene dvije, naša izvorna obična vjeverica i siva vjeverica unesena iz Sjeverne Amerike. Unesena u Veliku Britaniju u 19. st. siva se vjeverica tu naglo proširila na račun izvorne vjeverice. U svih vjeverica oči su krupne, a stražnje noge približno su dva puta duže od prednjih. Zbog toga se po tlu kreću u dugim skokovima i ne osjećaju se sigurnima. Naša izvorna vjeverica (Sciurus vulgaris) široko je rasprostranjena, iako u posljednje vrijeme nije odveć brojna. Nalazimo je po svim nizinskim i gorskim šu- Slika2. Vjeverica je jedan od rijetkih glodavaca s kojima se čovjek sprijateljio (Foto: Željko Stipeć) Izgledom i načinom života puhovi (Gliridae) podsjećaju na vjeverice. Zdepasto tijelo prekriveno im je mekim krznom, a rep je dugačak i kitnjast. Noge su im kratke i prilagođene penjanju i životu u krošnjama drveća. Osim osebujne građe tijela, osobito žvačne površine kutnjaka, posebna im je značajka da rano padaju u dubok zimski san. Mirovanje u zimskom razdoblju godine, kad sklupčani u pušinama minimalno troše energi- mama, u čistim i mješovitim sastojinama, parkovima, nasadima i alejama. Poput puhova, živi u krošnjama drveća, po kojima se vješto penje skačući s drveta na drvo. S drveća se spušta glavom na dolje, stoje u ptičjem svijetu svojstveno samo brgljezu (Sitta europaea). U krošnjama stabala pravi ili preuređuje tuda gnijezda za odmor i zaštitu od nevremena. Danja je životinja. Osim na donjoj strani tijela, gdje je bijela, dlaka je na leđima i bokovima crvenkastosmeđa do crna. Iste je boje i kitnjasti rep, koji joj u danima žege služi kao suncobran (Sciurus znači rep zaklon!). Manje je poznato da su tamne, gotovo crne vjeverice s Velebita svojevremeno bile opisane kao zasebna podvrsta S. v. croaticus (Krystufek 1991). Odrasli primjerci dugi su 20-28 cm, a sam rep mjeri u dužinu 20 cm. Mase je 300-350 g. Osim krupnim očima odlikuje se dugim i uskim ušima, koje u starijih jedinki i zimi ukrašavaju čuperci crnih dlaka. Iako nije prezimar, hladno zimsko razdoblje provodi mirujući i tada joj se smanjuju životne aktivnosti. Osim u vrijeme parenja, živi samotarski. Vjeverice se pare od siječnja do svibnja. Ženka nosi 38 dana. Koti se dva do pet puta godišnje, od veljače do kolovoza. Po leglu obično ima 3-7 mladih, koji na svijet dolaze slijepi i goli. Progledaju za mjesec dana, sišu 5-6 tjedana, a spolno dozrijevaju kao godišnjaci. Dok danju obitava u otvorenom gnijezdu koje joj služi za odmor i skrivanje, mlade donosi u posebnom gnijezdu loptasta oblika samo sa jednim bočnim otvorom. Poput većine glodavaca hrani se pupovima i mladim izbojcima, raznim šumskim sjemenom, plodovima i divljim voćem. Osobito voli lješnjake, orahe, žir i sjemenje jele i smreke. Hranu skriva ali su veće zalihe rijetke. Ne zazire ni od ptičjih gnijezda. Životni joj je vijek 10-15 godina, u zatočeništvu i duži. Izraziti su joj neprijatelji kune, sove i neke danje grabljivice. Smatra se da je nagao porast populacije kuna donekle ugrozio brojnost vjeverica. Vjeverica se već dugi niz godina ne nalazi na popisu lovne divljači. Pravilnikom o zaštiti pojedinih vrsta sisavaca (Mammalia) od 1995. vjeverica je proglašena posebno zaštićenom životinjskom vrstom. ju, može potrajati i do sedam mjeseci. Otud njemački naziv za sivog puha "Siebenschlefen" (onaj koji spava sedam mjeseci). Osim u dupljama u drveću ili podzemnim pušinama ljetne nastambe ta vrsta može imati u potkrovlju kuća, lugarnica i visokim zatvorenim čekama. Velikog ili sivog puha (Myoxus glis), na poštanskoj marki predstavljen kao Glis glis, jednog od četiriju vrsta puhova koji dolaze u Hrvatskoj, možemo naći po- Vehki ih sivi puh (Myoxus glis) 408 |