DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu



ŠUMARSKI LIST 7-8/2003 str. 78     <-- 78 -->        PDF

Vjeverica (Sciurus vulgaris)


Od brojnih vrsta porodice vjeverica (Sciuridae),
rasprostranjenih na svim kontinentima osim Australije,
iz roda vjeverice {Sciurus) u Europi su zastupljene dvije,
naša izvorna obična vjeverica i siva vjeverica unesena
iz Sjeverne Amerike. Unesena u Veliku Britaniju
u 19. st. siva se vjeverica tu naglo proširila na račun
izvorne vjeverice. U svih vjeverica oči su krupne, a
stražnje noge približno su dva puta duže od prednjih.
Zbog toga se po tlu kreću u dugim skokovima i ne
osjećaju se sigurnima.


Naša izvorna vjeverica (Sciurus vulgaris) široko je
rasprostranjena, iako u posljednje vrijeme nije odveć
brojna. Nalazimo je po svim nizinskim i gorskim šu-


Slika2. Vjeverica je jedan od rijetkih glodavaca s kojima se
čovjek sprijateljio


(Foto: Željko Stipeć)


Izgledom i načinom života puhovi (Gliridae) podsjećaju
na vjeverice. Zdepasto tijelo prekriveno im je
mekim krznom, a rep je dugačak i kitnjast. Noge su im
kratke i prilagođene penjanju i životu u krošnjama drveća.
Osim osebujne građe tijela, osobito žvačne površine
kutnjaka, posebna im je značajka da rano padaju u
dubok zimski san. Mirovanje u zimskom razdoblju godine,
kad sklupčani u pušinama minimalno troše energi-


mama, u čistim i mješovitim sastojinama, parkovima,
nasadima i alejama. Poput puhova, živi u krošnjama
drveća, po kojima se vješto penje skačući s drveta na
drvo. S drveća se spušta glavom na dolje, stoje u ptičjem
svijetu svojstveno samo brgljezu (Sitta europaea).
U krošnjama stabala pravi ili preuređuje tuda gnijezda
za odmor i zaštitu od nevremena. Danja je životinja.


Osim na donjoj strani tijela, gdje je bijela, dlaka je
na leđima i bokovima crvenkastosmeđa do crna. Iste je
boje i kitnjasti rep, koji joj u danima žege služi kao
suncobran (Sciurus znači rep zaklon!). Manje je poznato
da su tamne, gotovo crne vjeverice s Velebita svojevremeno
bile opisane kao zasebna podvrsta S. v.
croaticus (Krystufek 1991). Odrasli primjerci dugi
su 20-28 cm, a sam rep mjeri u dužinu 20 cm. Mase je
300-350 g. Osim krupnim očima odlikuje se dugim i
uskim ušima, koje u starijih jedinki i zimi ukrašavaju
čuperci crnih dlaka. Iako nije prezimar, hladno zimsko
razdoblje provodi mirujući i tada joj se smanjuju životne
aktivnosti. Osim u vrijeme parenja, živi samotarski.


Vjeverice se pare od siječnja do svibnja. Ženka nosi
38 dana. Koti se dva do pet puta godišnje, od veljače
do kolovoza. Po leglu obično ima 3-7 mladih, koji na
svijet dolaze slijepi i goli. Progledaju za mjesec dana,
sišu 5-6 tjedana, a spolno dozrijevaju kao godišnjaci.
Dok danju obitava u otvorenom gnijezdu koje joj služi
za odmor i skrivanje, mlade donosi u posebnom gnijezdu
loptasta oblika samo sa jednim bočnim otvorom.


Poput većine glodavaca hrani se pupovima i mladim
izbojcima, raznim šumskim sjemenom, plodovima
i divljim voćem. Osobito voli lješnjake, orahe, žir i
sjemenje jele i smreke. Hranu skriva ali su veće zalihe
rijetke. Ne zazire ni od ptičjih gnijezda.


Životni joj je vijek 10-15 godina, u zatočeništvu i
duži. Izraziti su joj neprijatelji kune, sove i neke danje
grabljivice. Smatra se da je nagao porast populacije
kuna donekle ugrozio brojnost vjeverica.


Vjeverica se već dugi niz godina ne nalazi na popisu
lovne divljači. Pravilnikom o zaštiti pojedinih vrsta
sisavaca (Mammalia) od 1995. vjeverica je proglašena
posebno zaštićenom životinjskom vrstom.


ju, može potrajati i do sedam mjeseci. Otud njemački
naziv za sivog puha "Siebenschlefen" (onaj koji spava
sedam mjeseci). Osim u dupljama u drveću ili podzemnim
pušinama ljetne nastambe ta vrsta može imati u potkrovlju
kuća, lugarnica i visokim zatvorenim čekama.


Velikog ili sivog puha (Myoxus glis), na poštanskoj
marki predstavljen kao Glis glis, jednog od četiriju vrsta
puhova koji dolaze u Hrvatskoj, možemo naći po-


Vehki ih sivi puh (Myoxus glis)


408