DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-8/2003 str. 60 <-- 60 --> PDF |
J. Zclić, B. Puača: PRILOG ODREĐIVANJU NORMALA ZA MJEŠOVITE PREBORNE SASTOJINE ... Šumarski list br. 7-8. CXXVII (2003), 389-402 utvrđene Klepčevim (1961) "Novim sistemom ..."uz pomoć III. Surićevog boniteta. Ključne riječi: Srednji prsni promjer, dominantna visina, švedska metoda, normala, Liocourtova distribucija, tarife, vrijeme prijelaza, periodički prijelaz volumena, 10-godišnji volumni prirast, normalni volumen prije i poslije sječe. UVOD - Introduction U važećem Pravilniku za uređivanje šuma (Meš- trović iFabijanić 1995) navode kako se kod pre- bornih šuma normalitet iskazuje normalama ili tablicama po ekološko-gospodarskim tipovima, a može se odrediti korelacijama ili obračunati formulama. S u s s m e 1 je eksperimentalno utvrdio da se volumen jele po hektaru u prebornim sastojinama može prikazati kao zavisna varijabla u eksponencijalnoj funkciji oblika: V= a * h ´´, u kojoj su a i b parametri, a h je srednja visina dominantnih stabala. Isti autor je utvrdio da se navedenom funkcijom može izračunati i temeljnica po hektaru, G- a* hb. Sussmel daje za sve jelove preborne sastojine srednje Europe funkcije za optimalan volumen po hektaru i optimalnu temeljnicu: volumen, V= 0,345 hdom ´", temeljnica, G = 0,92 hdom l015, te maksimalni prsni promjer za fiziološku (fizičku) zrelost stabla dmax = 2,64 hdom. Collette je, analogno Sussmel-u, izračunao funkcije za utvrđivanje optimalnog volumena i temeljnice po hektaru za bukvu: volumen, V= hdom 14,23, temeljnica, G = 0,73 hdom, te maksimalni prsni promjer za fiziološku (fizičku) zrelost stabla dmax = 2,33 hdom. Na temeljem navedenih korelacija i Šurićevih bonitetnih razreda, Klepac (1961) izrađuje osnovne normale za bukvu i jelu, uz fiziološku (fizičku) zrelost i za dimenziju zrelosti 60 cm. Normale iskazuju stanje u sredini ophodnjice. Pojam dominantne visine šumske sastojine medu prvima je definirao We i se, kao srednju visinu najjačeg debljinskog razreda. Prema Eras lanu, dominantna visina je aritmetička sredina najviših stabala u sastojini, a Badoux kaže daje dominantna visina u prebornoj šumi definirana visinom koju mogu postići najdeblja stabla glavne vrste drveća. Zanimljiv je način određivanja dominantne visine švedskih šumara prema srednjem prsnom promjeru sastojine d$ i njegovoj standardnoj devijaciji Praktički, dominantna se visina primjenjuje u gospodarenju prebornim sastojinama. Prema Schaeffe- ru,Gazinu iD´Alvernyju, optimalna drvna zaliha po hektaru u prebornim šumama jele (izražena u sil- vama) jednaka je deseterostrukoj visini dominantnih stabala, V= 10* H. Pranjić i Lukić (1997) dominantnom visinom smatraju srednju visinu 20 % najdebljih stabala sastojine, odnosno srednju visinu nekoliko izmjerenih visina dominantnih stabala, ako nije izvršena izmjera sastojine. Dominantna visina je pod manjim utjecajem promjena u sastojini, koje se događaju starenjem jedno- dobne sastojine, njegom sastojina putem prorednih sječa ili sječom stabala u tijeku ophodnjice. Utvrđivanjem dominantne i kodominantne visine u određenoj dobi sastojine moguće je bonitirati sastojine. Slično se ponašaju srednje i dominantne visine pre- bornih sastojina bukve, odnosno mješovitih sastojina bukve i jele. Visinska krivulja u prebornoj sastojini, odnosno dominantne visine po kojima se određuje optimalna drvna zaliha i temeljnica po hehtaru stalne su, ako je postignuta preborna ravnoteža. Tek u takvoj sastojini može se primijeniti isti tarifni niz pri obračunu volumena preborne sastojine za nepromjenjivu dob. U kojoj mjeri snižavanje srednje visine dominantnih stabala, uzrokovano različitim definiranjem dominantne visine ili gospodarenjem pri određenom promjeru sječive zrelosti, utječu na smanjenje drvne zalihe prema "Novom sistemu ..." konstruiranih normala istražuju Božić iČavlović (2001), na dvije izgospo- darene preborne sastojine i dvije sastojine prijelaznog oblika. Autori za jednu od sastojina prijelaznog oblika koriste lokalni volumni tarifni niz izračunat na temelju srednjeg prsnog promjera sastojine i pripadajuće dominantne visine. Pomoću dominantne visine bukve i jele u prebornim sastojinama mogu se uz primjenu Sussmel-ove korelacije za jelu i Collette-ove za bukvu izračunati koeficijenti geometrijska progresije (q) za normalan broj stabala, temeljnicu i volumen preborne sastojine po funkcijama: q = 4,3 / H h za jelu i q = 4,54 / 3V h za bukvu. Budući za normale iskazuju stanje u sredini ophodnjice, osim poznavanja normale važno je poznavati prijelaz broja stabala i volumena iz nižih u više debljinske stupnjeve. Za određivanje prijelaza broja stabala i volumena koristi se vrijeme prijelaza. 390 |