DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-8/2003 str. 44 <-- 44 --> PDF |
J. Ištvanić: PILANSKA OBRADBA BUKVE {Fagus svlvatica L.) U HRVATSKOJ Šumarski liši br. 7-8, CXXVI1 (2003), 373-387 (kvrgama). Nasuprot tomu, za obradbu kvalitetnijih i debljih trupaca ili trupaca s pojedinačnim rasporedom grešaka mogu se uspješnije koristiti za ras- piljivanje tračne pile sa svim svojim prednostima individualnog pristupa piljenju. U radu su izneseni i rezultati istraživanja određenih pokazatelja uspješnosti pilanske obradbe bukovine. Može se očekivati daljnji razvoj pi- lanske obradbe bukovine u nas, i to sve više u smjeru izradbe drvnih elemenata sve višeg stadija obradbe (blanjanje, brušenje i dr.). Već sada neke pilane izrađuju i proizvode višeg stadija obradbe od drvnih elemenata, kao što su gotovi parket i masivne lijepljene ploče. Za dalji razvoj pilanske obradbe bukovine, a i ostalih vrsta drva, trebat će više pozornosti posvetiti i tzv. kompleksnom iskorištenju trupaca, čime bi se racionalnim rješenjem pilanskog ostatka povećala ukupna vrijednost proizvodnje. Ključne riječi: obična bukva (Fagus sylvatica L.), pilanska tehnologija, pilanska sirovina, pilanskiproizvodi, kvantitativno i vrijednosno iskorištenje KRATKI POVIJESNI PRIKAZ PILANSKE OBRADBE BUKVE U HRVATSKOJ Short overview of beech sawmill processing in Croatia Kada je pred I. svjetski rat engleski trgovac Ching- ford od jednog bečkog trgovca za probu zatražio vagon neokrajčene neparene bukove piljene građe, ovaj je odbio daje isporuči iz straha da će se pokvariti (Oreš- čanin 1980). Naime bukovina je uz svoje male prirodne trajnosti, tj. podložnosti razgradnji mikroorganizmima, podložna i zatiljavanju. Te su pojave u našoj praksi i stručnoj literaturi poznate pod nazivom piravost, odnosno zagušenost bukve. Ove greške bukvi znatno smanjuju mehanička svojstva i permeabilnost, a time uvelike onemogućuju uporabu za izradbu proizvoda koji će se upotrebljavati na otvorenom prostoru, kao što je čest slučaj sa željezničkim pragovima. Uzrok toj pojavi je zakašnjela sječa i dugotrajno zadržavanje bukovine na pomoćnim šumskim ili pilanskim stovarištima. Naime da bi se u bukovini pojavile spomenute greške, potrebna je optimalna temperatura i sadržaj vlage. Obično se događa da zbog zakašnjele sječe temperatura drva postigne optimum u isto vrijeme kada i drvo sušenjem postigne optimalnu vlagu, što neminovno uzrokuje pojavu zagušenosti i piravosti (P e t r i ć 1986). Stoga se bukovina nekada u nas smatrala manje vrijednim drvom, a služila je uglavnom kao ogrjevno drvo. Iako u sjeni hrastovine, slavonska bukovina, tzv. bijela bukva bez ili tek s malom nepravom srži, fine strukture i dobre obradljivosti, počela se na pilanama obrađivati krajem XIX. stoljeća. Velike površine obrasle bukovim šumama u Slavoniji (Papuk, Psunj, Krndi- ja i Dilj-gora) bile su pravi rudnik u početku za mehaničku obradbu, a kasnije sve više i za kemijsku preradu (Klepac, Dekanić i Rauš; Oreščanin 1980). U to doba, racionalno korištenje bukovine, odnosno prvo piljenje bukovine počela je firma "Solyva, Holz- verkohlung A. G." na nekoliko malih pilana u tadašnjoj Ugarskoj. Iskustvo Solyve preuzela je firma "Holzhan- dels". Ona je počela pravilno piliti i manipulirati bukovinom. Prva je pokušala naći način da "umiri" bukovinu te ju je počela pariti. Firma je uvela strogo sortiranje, pravilno piljenje i prirodno sušenje. Rezultat je bio daje dobivena piljena grada koja se nije vitoperila imala i jednoličnu boju. U statističkom popisu iz 1898. godine poimenično su imenovane četiri pilane u Slavoniji, odnosno Hrvatskoj, koje su obrađivale bukovinu (Oreščanin 1980). Po ugledu na francusko poduzeće "Societe d´im- portation de chene" koje je nastalo oko 1871. godine i prvo uvelo piljenje hrastovine po određenim normama, tek pred kraj I. svjetskog rata firma Holzexploatation A. G. iz Beča, Wiener Bankverein i firma Binder & Polgar iz Zemuna osnovale su u Budimpešti firmu "Slovex", koja je postala vodeći proizvođač slavonske bukove piljene građe. To poduzeće imalo je vlastitu pilanu za piljenje bukovine u Pakracu. Njezino sortiranje bilo je vodeće i osnovica današnjeg sortiranja. Tada su se od bukovine počeli proizvoditi i željeznički pragovi. (Oreščanin 1980). Prva velika pilana u Gorskom Kotaru bila je Thurn Tahisova parna pilana u Lokvama, a pilila je 15 000 m3 jelovine i smrekovine i 5 000 m3 bukovine godišnje (Oreščanin 1980). Godine 1884. francuska firma Charlesa Chevaliera izgradila je tvornicu bukovog namještaja u Vratima. Glavnu sirovinu, bukovu oblovinu, tvornica je dobavljala iz fužinskih šuma. Proizvodnja bukove piljene građe u nas postigla je pun zamah pred kraj I. svjetskog rata, koji se nastavio još više polovicom XX. stoljeća, te danas zauzima vodeće mjesto po količini proizvedene piljene građe. 374 |