DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-8/2003 str. 24 <-- 24 --> PDF |
D. Ballian: PROCJENA GENETIČKE VARIJABILNOSTI OBIČNE JELE (Abies alba Mili.) Šumarski list br. 7-8. CXXVII (2003), 347-357 Obje prikazane metode daju sukladne rezultate, odnosno da su najveća odstupanja između populacija Mekih brda i Crnog vrha, te Mekih brda i Gorskog kotara A. Cjelokupna haplotipska (Rts) odstupanja dobivena metodom parova, najveća su između populacije Gorskog kotara A i Mekih brda, s veličinom od 0,4829 ili 48,29 %, a slijede populacije Gorskog kotara J i Mekih brda sa 0,4015 ili 40,15 %. To nam pokazuje da se razlike između analiziranih populacija mogu pripisati razlikama u haplotipovima u 48,29 % i 40,15 % slučajeva, a ostalo se pripisuje drugim čimbenicima. Najmanju razliku pokazuju populacije Crnog vrha i Orjena sa 0,0004 ili 0,04 % . Linearna cjelokupna haplotipska (Rts) odstupanja (-ln (1-Rst)), najveća su odstupanja između populacije Mekih brda i Gorskog kotara A, sa 0,6594 ili 65,94 %, a slijede populacije Mekih brda i Gorskog kotara J, sa 0,5134 ili 51,34% To nam pokazuje da se razlike između analiziranih populacija mogu pripisati razlikama u haplotipovima u 65,94 % i 51,34 % slučajeva, a ostalo drugim čimbenicima. Najmanju razliku pokazuju populacije Crnog vrha i Orjena, sa 0,0004 ili 0,04 %. Za Pinus halepensis B u c c i i sur. (1998), dobili su odstupanje između populacija od 0,212 i vrijednost haplotipskc diferencijacije od 0,308. U istraživanju Echta i sur. (1998) vrijednosti su za crveni bor {Pinus resinosa) iznosile od 0,003 do 0,076, što su relativno male vrijednosti. Kod svih metoda određivanja haplotipskih odstupanja između populacija vidljivo je da su uvijek prisutne najveće vrijednosti odstupanja između populacije Mekih brda i populacija Gorskog kotara. To se i očekivalo s obzirom na najveću zemljopisnu udaljenost između tih populacija, ali i zbog utjecaja apeninskih populacija obične jele na područje Gorskog kotara (Konnert i Bergmann 1995). Analizom molekularne varijance dobivamo ukupnu genetičku raznolikost između populacija bilo pomoću haplotipske raznolikosti (Gst), bilo pomoću distance između populacija (Fst), a za vrijednost haplotipskog odstupanja (Rst) moramo još uključiti raznolikosti između haplotipova. Vrijednost genetičke raznolikosti između istraživanih populacija određena je kao raznolikost putem haplotipskih frekvencija plus raznolikost između haplotipova. Dobivena je veličina (Rst) od 0,2979 ili 29,79 %. To je izrazito velika vrijednost s obzirom na to da vrijednost diferencijacije dobivena uz pomoć haplotipskih frekvencija (Fst) iznosi 0,0196 ili 1,96 %. Iz toga zaključujemo da je raznolikost u istraživanim populacijama uvjetovana razlikama među haplotipovima u 29,79% slučajeva, a ostalo se pripisuje drugim neobuhvaćenim čimbenicima. Usporedimo li rezultate s vrijednostima dobivenima u istraživanjima provedenima na crvenom boru (E c h t i sur., 1998) koje su iznosile 0,154 (15,4 %) za haplotip- sku raznolikost, teVendramina i sur. (2000) koji su za smreku hijerarhijskom analizom dobili vrijednost od 9,97 %, vidimo daje u našim istraživanim populacijama prisutna veća raznolikost. B u c c i i sur. (1998) u istraživanju na Pinus halepensis dobili su vrijednosti Fst = 0,308 i Rst = 0,212. Veza između haplotipova na plohi PCI ima vrijednost 83,05 %, a na plohi PC2 vrijednost 12,04 % od to- (1.0 0.4 © 0,2 0.0 b" 0,2 > c 0,6 o.s PCA za parove (1-Rst) Matrix Gorski c kotar A > Gors ci kotar J Crn i vrh Vra < nica > Orjen Bic kovo Čab ulia Mel :a brda < > 0,26 0,28 0.30 0,32 0,34 PCI (var, ace, = 83,05%) 0.36 0.38 0.40 Slika l.PCA 354 |