DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-8/2003 str. 2 <-- 2 --> PDF |
RIJEČ GLAVNOGA UREDNIKA ŠTO POSLIJE POŽARA NAŠIH SREDOZEMNIH ŠUMA? Ovogodišnje beskišno proljeće i ljeto s visokim temperaturama zraka uvjetovalo je u Hrvatskoj i ostalim mediteranskim zemljama pojavu opasnih šumskih požara. Prema obavijesti klimatologa to je najtoplija i najsuša godina od druge polovice devetnaestoga stoljeća do danas. Kako smo još uvijek u ljetu, rizik pojave požara svakim danom je sve veći. To se posebice odnosi na područje eumerditeranske klime, na zapuštene poljodjelske površine obrasle alepskim borom i osušenim prizemnim rašćem, zatim na šumske kulture alepskoga i crnoga bora, a nešto manje na degradirane oblike crnikine šume. Požari se, doduše, ne odnose samo na Sredozemlje jer su gorjele velebitske i druge šume unutar kopnenoga dijela Hrvatske. Tijekom ove godine još će se puno raspravljati o šumskim požarima i mogućnostima njihova sprječavanja, dok se u ovomu napisu želi reći što šumarska znanost i struka koja ju prati treba učiniti na opožarenoj površini. Na zgarištu šume ponovno treba osnovati šumu držeći se pri tome uzgojnih postupaka poznatih iz stoljetnoga iskustva šumarske struke u Hrvatskoj, uz korištenje suvremenih tehnologija. Konačni cilj je šuma sjemenjača sastavljena od vrsta drveća šumske zajednice koja pripada staništu opožarene šume te ima ekološko, socijalno, prirodozaštitarsko, genetsko i biološko-raznolikosno opravdanje. U području eumediteranske klime u kojemu je izgorjelo najviše šuma, sjemenjača hrasta crnike, predstavlja jedino ekološko uporište koje osigurava ekološke i socijalne uloge koje pruža šuma. Niti jedan agroeko- sustav, maslinik, vinograd i drugo, ne može zamijeniti u krajobrazu prirodnu mješovitu šumu koja sa svojim sveukupnim općekorisnim ulogama ima osobitu vrijednost u jadranskome turističkom prostoru. Prilikom prvoga pošumljavanja opožarene površine potrebno je koristiti pionirske vrste drveća Sredozemlja, alepski i crni bor, piniju i crni jasen. Borovi doprinose stvaranju šumskoga tla i stvaraju uvjete za prirodni nalet sjemena autoktonih vrsta listača te za njihovo umjetno unošenje. Unesene listače treba uzgojnim mjerama pripremati za buduću stabilnu sastojinu. Brst koza o kojemu se često govori kao zaštiti protiv šumskoga požara uništio bi pomladak i mladik buduće autoktone sjemenjače unutar kultura pionirske vrste. Za kozarstvo koje je zasigurno zanimljivo područje stočarstva, na raspolaganju je velika privatna poljodjelska površina, jer kozi nije mjesto u vrijednoj državnoj općekorisnoj šumi koja služi turizmu. Maslinici i vinogradi o kojima se u posljednje vrijeme u laičkim krugovima često govori kao zamjeni za šumu, ne mogu preuzeti ulogu prirodne mješovite šume. Njihova ekološka i socijalna uloga praktički je zanemariva, dok sa stajališta biološke raznolikosti nemaju kao monokulture nikakve uloge. Poznato je kako održavani agroekosustavi predstavljaju dobru prevenciju požaru, pa bi privođenje kulturi oko 270 000 ha napuštenih poljodjelskih površina u Dalmaciji imalo dobar učinak u sprječavanju toga golemoga zla. Dokazano je kako se početak požara događa upravo na zapuštenome poljodjelskom zemljištu i čude nas prijedlozi da se na opožarenim šumskim površinama osnivaju maslinici kojima stoji na raspolaganju velik i zapušten poljodjelski prostor. Čini se da smo čak i u struci skloni toj pogrešci. U dobro održavanoj i čuvanoj šumi požar je rijetka pojava zbog učinkovite protupožarne prevencije koja se sastoji u pravodobnom uočavanju početka vatre i njezinu brzom gašenju. Sva protupožarna organizacija trebala bi se temeljiti na toj postavci. Šumarska struka je već sada dobro organizirala službu motrenja i većinu šumskih požara ove godine dojavile su Hrvatske šume, koje uz to intenzivno rade na izgradnji protupožarnih prosjeka - prometnica sa svrhom što bržega pristupa požaru. U području stručnoga djelovanja protupožarne preventive, šumnarstvo ide ka stvaranju autoktone šumske vegetacije listača koja je manje zapaljiva i koja ima znatno veću općekorisnu turističku vrijednost od današnjih monokultura pionirskih vrsta drveća. I na kraju će se ponoviti daje na opožarenoj šumskoj površini potrebno ponovno uzgojiti šumu kao nezamjenjivu infrastrukturnu kategoriju sredozemnoga jadranskog prostora. Prof. dr. se. Branimir Prpić Naslovna stranica - Front page: Ćićarija, vapnenački ravnik između tršćanskog Krasa i Učke (sjeveroistočna Istra, pogled s Velikog Planika, 1272 m) Ćićarija, a limestone plateau between Trieste Karst and Mt Učka (north-eastern aspect, a view of Veliki Planik, 1272 m) (Foto: A. Frković) Naklada 1780 primjeraka |