DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 7-8/2003 str. 2     <-- 2 -->        PDF

RIJEČ GLAVNOGA UREDNIKA


ŠTO POSLIJE POŽARA NAŠIH SREDOZEMNIH ŠUMA?


Ovogodišnje beskišno proljeće i ljeto s visokim temperaturama zraka uvjetovalo je u Hrvatskoj i ostalim
mediteranskim zemljama pojavu opasnih šumskih požara. Prema obavijesti klimatologa to je najtoplija i najsuša
godina od druge polovice devetnaestoga stoljeća do danas. Kako smo još uvijek u ljetu, rizik pojave požara
svakim danom je sve veći. To se posebice odnosi na područje eumerditeranske klime, na zapuštene poljodjelske
površine obrasle alepskim borom i osušenim prizemnim rašćem, zatim na šumske kulture alepskoga i
crnoga bora, a nešto manje na degradirane oblike crnikine šume. Požari se, doduše, ne odnose samo na Sredozemlje
jer su gorjele velebitske i druge šume unutar kopnenoga dijela Hrvatske.


Tijekom ove godine još će se puno raspravljati o šumskim požarima i mogućnostima njihova sprječavanja,
dok se u ovomu napisu želi reći što šumarska znanost i struka koja ju prati treba učiniti na opožarenoj površini.
Na zgarištu šume ponovno treba osnovati šumu držeći se pri tome uzgojnih postupaka poznatih iz
stoljetnoga iskustva šumarske struke u Hrvatskoj, uz korištenje suvremenih tehnologija. Konačni cilj
je šuma sjemenjača sastavljena od vrsta drveća šumske zajednice koja pripada staništu opožarene
šume te ima ekološko, socijalno, prirodozaštitarsko, genetsko i biološko-raznolikosno opravdanje.


U području eumediteranske klime u kojemu je izgorjelo najviše šuma, sjemenjača hrasta crnike, predstavlja
jedino ekološko uporište koje osigurava ekološke i socijalne uloge koje pruža šuma. Niti jedan agroeko-
sustav, maslinik, vinograd i drugo, ne može zamijeniti u krajobrazu prirodnu mješovitu šumu koja sa svojim
sveukupnim općekorisnim ulogama ima osobitu vrijednost u jadranskome turističkom prostoru.


Prilikom prvoga pošumljavanja opožarene površine potrebno je koristiti pionirske vrste drveća Sredozemlja,
alepski i crni bor, piniju i crni jasen. Borovi doprinose stvaranju šumskoga tla i stvaraju uvjete za prirodni
nalet sjemena autoktonih vrsta listača te za njihovo umjetno unošenje. Unesene listače treba uzgojnim
mjerama pripremati za buduću stabilnu sastojinu.


Brst koza o kojemu se često govori kao zaštiti protiv šumskoga požara uništio bi pomladak i mladik
buduće autoktone sjemenjače unutar kultura pionirske vrste. Za kozarstvo koje je zasigurno zanimljivo
područje stočarstva, na raspolaganju je velika privatna poljodjelska površina, jer kozi nije mjesto u
vrijednoj državnoj općekorisnoj šumi koja služi turizmu.


Maslinici i vinogradi o kojima se u posljednje vrijeme u laičkim krugovima često govori kao zamjeni
za šumu, ne mogu preuzeti ulogu prirodne mješovite šume. Njihova ekološka i socijalna uloga praktički
je zanemariva, dok sa stajališta biološke raznolikosti nemaju kao monokulture nikakve uloge.


Poznato je kako održavani agroekosustavi predstavljaju dobru prevenciju požaru, pa bi privođenje kulturi
oko 270 000 ha napuštenih poljodjelskih površina u Dalmaciji imalo dobar učinak u sprječavanju toga golemoga
zla. Dokazano je kako se početak požara događa upravo na zapuštenome poljodjelskom zemljištu
i čude nas prijedlozi da se na opožarenim šumskim površinama osnivaju maslinici kojima stoji na raspolaganju
velik i zapušten poljodjelski prostor. Čini se da smo čak i u struci skloni toj pogrešci.


U dobro održavanoj i čuvanoj šumi požar je rijetka pojava zbog učinkovite protupožarne prevencije koja
se sastoji u pravodobnom uočavanju početka vatre i njezinu brzom gašenju. Sva protupožarna organizacija
trebala bi se temeljiti na toj postavci. Šumarska struka je već sada dobro organizirala službu motrenja i
većinu šumskih požara ove godine dojavile su Hrvatske šume, koje uz to intenzivno rade na izgradnji protupožarnih
prosjeka - prometnica sa svrhom što bržega pristupa požaru. U području stručnoga djelovanja protupožarne
preventive, šumnarstvo ide ka stvaranju autoktone šumske vegetacije listača koja je manje zapaljiva
i koja ima znatno veću općekorisnu turističku vrijednost od današnjih monokultura pionirskih vrsta drveća.


I na kraju će se ponoviti daje na opožarenoj šumskoj površini potrebno ponovno uzgojiti šumu kao
nezamjenjivu infrastrukturnu kategoriju sredozemnoga jadranskog prostora.


Prof. dr. se. Branimir Prpić


Naslovna stranica - Front page:


Ćićarija, vapnenački ravnik između tršćanskog Krasa i Učke
(sjeveroistočna Istra, pogled s Velikog Planika, 1272 m)
Ćićarija, a limestone plateau between Trieste Karst and Mt Učka
(north-eastern aspect, a view of Veliki Planik, 1272 m)
(Foto: A. Frković)


Naklada 1780 primjeraka