DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-8/2003 str. 106 <-- 106 --> PDF |
STJEPAN PERAK, dipl ing. šum. (1925 - 2003) Za manje od deset mjeseci nakon obožavane supruge Ljubice, u nedjelju, 6. srpnja 2003. u Zagrebu, zauvijek nas je napustio moj poštovani otac. Na dan sahrane u utorak, uz štovatelje i sumještane, došli su mu izdaleka u rodno Mahićno posljednju počast odati i njegovi prijatelji i kolege. Bogata ostavina korespodencije sa suprugom, prijateljima, sinom i znancima, kao i pedantno vodeni dnevnici poslovnih zadataka, daju obilje materijala za upoznavanje i ocjenu Stefa (Stevice, Steve, Stipi- ce, Stipe, kako sam ih znao čuti da ga nazivaju) kao čovjeka duboko posvećenoga obitelji, prijateljima, ljudima i radnim zadacima. Osnovnu školu završio je u Ma- hićnu, a Državnu mušku realnu gimnaziju u Karlovcu 1944. g. Po- ljoprivredno-šumarski fakultet u Zagrebu upisao je 1945/46, te zajedno sa ostalim upisnicima prve poratne generacije apsolvirao 1949/1950 godine. Odgojen u duhu humanizma generacije profesora karlovačke Gimnazije, suprotstavljao se zlu i nepravdi. Iznad svega štovao je načela čovječnosti i prijateljstva. Volio je matematiku, odlično se koristio talijanskim jezikom, malo slabije njemačkim, a neostvarene želje bile su mu usavršenje poznavanja francuskog i diplomirati na Višoj građevinskoj školi u Subotici, odnosno Zagrebu. Od stručnih kolegija osobito je volio geodeziju i dendrologiju. Traume preživljene tragedije hrvatskoga naroda, gubitak novorođenog drugog sina, odvojenost od obitelji te krajnje teški uvjeti rada na području Šumarije Žumberak narušavali su mu zdravlje pa je bio primoram prekinuti vrlo kratku karijeru šumarskog inženjera. Svoju posvećenost šumarskoj profesiji iskazivao je pri uređivanju i korištenju šuma u obiteljskom vlasništvu i preko održavanja veza s kolegama i prijateljima u Šumarskom društvu. Novo područje rada našao je u poduzeću Hidrotehna na uređenju bujica rijeke Zrmanje za početak, a kasnije na nizu gradilišta niskogradnji u Dalmaciji, Lici, Posavini i Slavoniji. Sklonost matematici i pre- dantnost u radu prepoznati su kao prednost pri izradi ponuda za izvođenje radova. Nakon pripojenja Hi- drotehne građevinskom poduzeću Tempo, preko udruženja Ingra, njegova specijaliziranost u izradi ponuda, poznavanje stranih jezika, i opća kultura kao preduvjet za snalaženje u multikulturnim i multikonfesio- nalnim okruženjima, doprinijeli su polučivanju uspjeha naših građevinskih poduzeća na međunarodnim natječajima za dobivanje radova u Alžiru, Libiji, Iraku, Libanonu, UAE, SR Njemačkoj,... Za svoje zalaganje, doprinose i uspjehe dobio je niz pohvala, zahvala, priznanja, nagrada i odlikovanja. Radni vijek okončao je sa 36 godina radnoga staža 30. lipnja 1988. odlaskom u starosnu mirovinu s radnoga mjesta sekretara direktora poduzeća. Najsretnijim se osjećao u Mahićnu, gdje je provodio dane umirovljenja do odlaska u Dom za starije. "Nepobjedivi "divlji" klub u Mahićnu" naslov je sačuvanog novinskog članka o izuzetnim posti gnućima amaterskog nogometnog kluba Hajduk iz Mahićna, čiji je aktivni član bio i sam. (Jutarnji list, Karlovac, 15. studeni 1939). Kao član lovačkoga društva i vrstan strijelac, ostavio je samo jedan trofej. Lovački prioriteti bili su mu zaštita i otkrivanje ljepota prirode i susreti s prijateljima. Potrebu za nesebičnom pomoći drugima zadovoljavao je radom u Dragovoljnom vatrogasnom društvu Mahićno. 1997 g. bio je s kolegama iz Šumarskog društva na posljednjem izletu, u posjetu Nacionalnom parku Plitvice. Načelo da među ljudima stvara isključivo prijatelje, nepogrešivu sposobnost ocjene karaktera, privlačnost, duhovitost i razumijevanje drugih, očuvao je do posljednjeg trenutka, ostajući u sjećanju kao omiljeni štićenik osoblja Domova za starije i nemoćne Zani i Sv. Josip u Zagrebu. Diskretno religiozan, pomagao je materijalno i moralno obnovu i gradnju utočišta vjere, nade i utjehe svome narodu. Od najuže obitelji, osim sina i snahe, Štef je iza sebe ostavio brata Janka i majčinu sestru tetu Barbaru, koja još uvijek obitava na adresi Eisenhutova 4. Zagreb, dobro poznatoj iz studentskih dana nizu njegovih kolega i prijatelja. Njegova ljubav prema supruzi Ljubici, majci Mariji i štovanje prema ocu Marku, ostaju trajnim uzorom. Hvala ti Svevišnji Oče za ljubav i snagu koju daješ. Ivica Perak, dipl. ing. 436 |