DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-8/2003 str. 105 <-- 105 --> PDF |
ku slao prigodne čestitke u povodu nove godine nije ga zaboravio, pa je na grob svog bivšeg dugogodišnjeg suradnika u znak pijeteta položio vijenac. U 89. godini života 30. travnja ove godine, kako nas je obavijestila obitelj, blago u Gospodinu preminuo je Antun T i 1 j a k. Posljednji ispraćaj pokojnika bio je u krugu obitelji. Mi koji smo radili na području nekadašnjeg Šumskog gospodarstva Zagreb poznavali smo ga kao mirnog kolegu i vrsnog stručnjaka. Njega su poštovali i tadašnji rukovoditelji koji su mogli svakoga premjestiti i za malu pogrešku u poslu. Medu ostalim poslovima odgovarali su mu geodetski poslovi, pa radi na otkupu šumskih enklava i polu- enklava za Šumariju Velika Gorica. Rođenje u Zagrebu 13. 9. 1914. kao sin Antuna, zanimanjem činovnika i Franciske r. Vidmar, domaćice. Osnovnu školu završio je 1924. godine. Maturirao na II realnoj gimnaziji 1933. godine. Na šumarskom odsjeku Poljo- privredno-šumarskog fakulteta u Zagrebu diplomirao je 1940. godine. Svoju šumarsku praksu započeo je kao umni nadničar u Direkciji šuma Brodske imovne općine u Vinkovcima (1941 - 1943). Tada je bilo uobičajeno da mladi stručnjaci prođu administrativno-financijske poslove u direkciji, a potom otpočnu sa službom u šumarijama ili na uređivanju šuma te građevinarstvu. Poslije toga pola je godine u Ravnateljstvu šuma Travnik. Hvala kolegi Pavelu Šinki za veliki stručni doprinos na projektiranju šumskih komunikacija i objekata i javnih cesta. Na području Vinkovaca doživio je s još drugim kolegama zarobljavanje (četnici) 22. 9. 1942., iz kojega se ipak spasio. Vojni rok započeo je služiti još u kraljevskoj Jugoslaviji, da bi kasnije nastavio u Hrvatskom domobranstvu. Poslije rata bio je zaposlen u Bosni i Hercegovini, u šumarijama Sokolac i Zavidovići (1946-1949). Vraća se u Hrvatsku i radi kao upravitelj Šumarije Velika Gorica. U to vrijeme to je velika Šumarija i teška poslijeratna vremena (1949-1960). 1960. godine nastaju Šumska gospodarstva i Antun Tiljak preuzima rukovodeće poslove iskorištavanja šuma u Šumskom gospodarstvu Zagreb. U tom je gospodarstvu 20 Njegov lik neka ostane u trajnoj uspomeni zbog njegovih plemenitih ljudskih osobina i svega što nam je kao stručnjak ostavio. Mladen Skoko, dipl. ing. šum. godina na najvišoj dužnosti i po potrebi zamjenjuje direktora. To dokazuje njegovu vrijednost i vrlinu kao stručnjaka u vrijeme kada su prosječno svakih 5 godina slijedile reoganizacije u šumarstvu i kadrovske promjene. Sudjelovao je 5 mjeseci na inventarizaciji šuma pri Ministarstvu šuma Makedonije (1954). Mjesec dana bio je u tehničkoj pomoći Bugarske i mjesec dana u tadašnjoj Istočnoj Njemačkoj. Bio je član Saveza inženjera i tehničara šumarstva i drvne industrije Jugoslavije i Šumarskog društva, Ogranak Zagreb. U mirovinu odlazi 1980. godine. Šumarsko društvo imenovalo ga je 1. 2. 1984. za delegata u Odbor za Medvednicu. Kao dobar poznavatelj Medvednice objavio je i radove o Medvednici. Šume grada Zagreba na Medvednici od XIII. do XIX. stoljeća, Šumarski list 11-12, 1992, str. 537 - 541. Zagreb i Medvednica. Prikaz jedne stare karte iz XVI stoljeća. Hrvatski planinar, 9-10, 1994. U Šumarskom društvu, Ogranak Zagreb održana je komemoracija pokojnom članu Antunu Tiljku na kojoj su govorili: potpredsjednik Slavko Horvatinović i Mladen Stojković. Hvala Antunu za sve što je učinio za hrvatsko šumarstvo. Počivao u miru božjem! Mladen Stojković ANTUN TILJAK dipl. ing. šum. (1914 - 2003) O smrti, kako je gorko tvoje pamćenje! kako brz tvoj dolazak! kako tajanstveni tvoji putovi! kako nestalan tvoj čas! kako posvemašnje tvoje gospodstvo! Luis de Granada, Meditaciones 435 |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/2003 str. 106 <-- 106 --> PDF |
STJEPAN PERAK, dipl ing. šum. (1925 - 2003) Za manje od deset mjeseci nakon obožavane supruge Ljubice, u nedjelju, 6. srpnja 2003. u Zagrebu, zauvijek nas je napustio moj poštovani otac. Na dan sahrane u utorak, uz štovatelje i sumještane, došli su mu izdaleka u rodno Mahićno posljednju počast odati i njegovi prijatelji i kolege. Bogata ostavina korespodencije sa suprugom, prijateljima, sinom i znancima, kao i pedantno vodeni dnevnici poslovnih zadataka, daju obilje materijala za upoznavanje i ocjenu Stefa (Stevice, Steve, Stipi- ce, Stipe, kako sam ih znao čuti da ga nazivaju) kao čovjeka duboko posvećenoga obitelji, prijateljima, ljudima i radnim zadacima. Osnovnu školu završio je u Ma- hićnu, a Državnu mušku realnu gimnaziju u Karlovcu 1944. g. Po- ljoprivredno-šumarski fakultet u Zagrebu upisao je 1945/46, te zajedno sa ostalim upisnicima prve poratne generacije apsolvirao 1949/1950 godine. Odgojen u duhu humanizma generacije profesora karlovačke Gimnazije, suprotstavljao se zlu i nepravdi. Iznad svega štovao je načela čovječnosti i prijateljstva. Volio je matematiku, odlično se koristio talijanskim jezikom, malo slabije njemačkim, a neostvarene želje bile su mu usavršenje poznavanja francuskog i diplomirati na Višoj građevinskoj školi u Subotici, odnosno Zagrebu. Od stručnih kolegija osobito je volio geodeziju i dendrologiju. Traume preživljene tragedije hrvatskoga naroda, gubitak novorođenog drugog sina, odvojenost od obitelji te krajnje teški uvjeti rada na području Šumarije Žumberak narušavali su mu zdravlje pa je bio primoram prekinuti vrlo kratku karijeru šumarskog inženjera. Svoju posvećenost šumarskoj profesiji iskazivao je pri uređivanju i korištenju šuma u obiteljskom vlasništvu i preko održavanja veza s kolegama i prijateljima u Šumarskom društvu. Novo područje rada našao je u poduzeću Hidrotehna na uređenju bujica rijeke Zrmanje za početak, a kasnije na nizu gradilišta niskogradnji u Dalmaciji, Lici, Posavini i Slavoniji. Sklonost matematici i pre- dantnost u radu prepoznati su kao prednost pri izradi ponuda za izvođenje radova. Nakon pripojenja Hi- drotehne građevinskom poduzeću Tempo, preko udruženja Ingra, njegova specijaliziranost u izradi ponuda, poznavanje stranih jezika, i opća kultura kao preduvjet za snalaženje u multikulturnim i multikonfesio- nalnim okruženjima, doprinijeli su polučivanju uspjeha naših građevinskih poduzeća na međunarodnim natječajima za dobivanje radova u Alžiru, Libiji, Iraku, Libanonu, UAE, SR Njemačkoj,... Za svoje zalaganje, doprinose i uspjehe dobio je niz pohvala, zahvala, priznanja, nagrada i odlikovanja. Radni vijek okončao je sa 36 godina radnoga staža 30. lipnja 1988. odlaskom u starosnu mirovinu s radnoga mjesta sekretara direktora poduzeća. Najsretnijim se osjećao u Mahićnu, gdje je provodio dane umirovljenja do odlaska u Dom za starije. "Nepobjedivi "divlji" klub u Mahićnu" naslov je sačuvanog novinskog članka o izuzetnim posti gnućima amaterskog nogometnog kluba Hajduk iz Mahićna, čiji je aktivni član bio i sam. (Jutarnji list, Karlovac, 15. studeni 1939). Kao član lovačkoga društva i vrstan strijelac, ostavio je samo jedan trofej. Lovački prioriteti bili su mu zaštita i otkrivanje ljepota prirode i susreti s prijateljima. Potrebu za nesebičnom pomoći drugima zadovoljavao je radom u Dragovoljnom vatrogasnom društvu Mahićno. 1997 g. bio je s kolegama iz Šumarskog društva na posljednjem izletu, u posjetu Nacionalnom parku Plitvice. Načelo da među ljudima stvara isključivo prijatelje, nepogrešivu sposobnost ocjene karaktera, privlačnost, duhovitost i razumijevanje drugih, očuvao je do posljednjeg trenutka, ostajući u sjećanju kao omiljeni štićenik osoblja Domova za starije i nemoćne Zani i Sv. Josip u Zagrebu. Diskretno religiozan, pomagao je materijalno i moralno obnovu i gradnju utočišta vjere, nade i utjehe svome narodu. Od najuže obitelji, osim sina i snahe, Štef je iza sebe ostavio brata Janka i majčinu sestru tetu Barbaru, koja još uvijek obitava na adresi Eisenhutova 4. Zagreb, dobro poznatoj iz studentskih dana nizu njegovih kolega i prijatelja. Njegova ljubav prema supruzi Ljubici, majci Mariji i štovanje prema ocu Marku, ostaju trajnim uzorom. Hvala ti Svevišnji Oče za ljubav i snagu koju daješ. Ivica Perak, dipl. ing. 436 |