DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 7-8/2003 str. 104     <-- 104 -->        PDF

projekt" u Sarajevu, kamo je premješten
rješenjem Generalne direkcije
drvne industrije Sarajevo. U
"Šumaprojektu" je radio kao glavni
projektant za niskogradnje u svojstvu
višeg stručnog suradnika do 1.
travnja 1957. Iz Sarajeva vraća se u
Banja Luku gdje je do 4. lipnja
1958. bio šef odsjeka za projektiranje
u Poduzeću drvne industrije
"Vrbas". Tada je, između ostalog,
bio obvezan izraditi projekte koje
je "Vrbas" ugovorio sa Fondom za
unapređivanje šumarstva (FUS) iz
Sarajeva.


Kao stručnjak sa dugogodišnjim
iskustvom na projektiranju, izvođenju
i nadzoru raznih objekata
visokogradnje, kao i cesta, željeznica
i koturača s potrebnim objektima
za poduzeća drvne industrije u
B i H, upisan je 1955. godine u registar
ovlaštenih inženjera za građevinsko
projektiranje.


U proljeće 1958. god. podnosi
ponudu na natječaj za samostalnog
projektanta za projektiranje šumskih
komunikacija pri tadašnjem
Projektnom birou šumarstva i drvne
industrije u Zagrebu.5 Njegova je
ponuda prihvaćena pa je raspoređen
na radno mjesto samostalnog inženjera
projektanta 5. lipnja 1958.
god. U Projektnom birou u Zagrebu
radio je do umirovljenja 31. prosinca
1979. god.


Za vrijeme rada u Zagrebu pretežito
se bavio projektiranjem javnih
cesta. To se ponajprije odnosilo
na dijelove Jadranske magistrale
kod Dubrovnika i na područje Cetinske
krajine. Obavljao je uglavnom
projektiranje, a nadzor samo
nad dijelom projektiranih objekata.
Od cesta u Cetinskoj krajini spomenimo
dionice Knin-Vrlika (projektiranje
i nadzor), Sinj-Trilj, a posebno
zapažen i kvalitetan projekt
napravio je za dionicu javne ceste


Trilj-Cista Provo. Osim toga projektirao
je i neke dionice javnih
cesta na Hvaru (Stari Grad-Jelsa),
Velebitu i u Istri. Navedeni poslovi
obavljani su često u vrlo teškim terenskim
i ostalim uvjetima, te su uz
stručne bile potrebne i fizičko-or-
ganizacijske sposobnosti.


U već spomenutom članku (bilješka
3) Dragan Tonković, dipl.
ing. šum., napisao je o Pavelu Sinki
između ostalog i ovo: "Od projektnih
radova spomenut ćemo brojne
kilometre šumskih željezničkih pruga
i cesta, te znatan broj ostalih
šumsko-industrijskih objekata. Kao
vrstan i korektan stručnjak sudjeluje
na projektiranju i kontroli izgradnje
Jadranske magistrale na području
Dubrovnika u dužini od 60 km, te na
istim zadacima na oko 150 km javnih
suvremenih cesta Cetinske krajine".
Za uspješno obavljene radove
na Jadranskoj magistrali uručen mu
je Orden rada sa srebrnim vijencem.


Neko vrijeme, kao vanjski suradnik,
bio je nadzorni organ za potrebe
Republičkog fonda za ceste.


Godine 1974. Projektni biro u
Zagrebu izdao je Pavelu Šinki ovlaštenje
da može djelovati kao samostalni
i odgovorni projektant za izradu
investicione tehničke dokumentacije
za ceste II reda i nižih kategorija
sa pripadajućim objektima koji
nisu naročito složeni i specifični.


Nakon umirovljenja, 80-ih godina
prošlog stoljeća radio je na
određeno vrijeme, sa skraćenim
radnim vremenom, pri radnoj organizaciji
Interinženjering, Projektiranje,
konzalting i inženjering u
Zagrebu, gdje je u Projektnom sektoru
obavljao poslove projektiranja
složenih objekata u svojstvu stručnjaka
- samostalnog projektanta za
projektiranje benzinskih platformi i
prilaza za benzinske stanice.


Kolega Pavel Sinka volio je
struku. Bio je savjestan, odgovoran
i ništa mu nije bilo teško raditi. Projekti
su mu bili cijenjeni i bez primjedbi,
pa je bio tražen kao stručnjak
- projektant i poštovan od kolega
i suradnika. Uvijek je bio skroman,
staložen i nenametljiv, a kao
prijatelj odan i iskren. Bio je izrazito
obiteljski čovjek, volio je obitelj,
brinuo se za nju i nikada nije svoj
autoritet u obitelji gradio "povišenim
tonom". U mladosti pokazivao
je ljubav prema glazbi, pa je svirao
violinu, a kasnije je ta sklonost prerasla
u redovito posjećivanje koncerata
i kazališnih priredbi (Hrvatsko
narodno kazalište, "Lisinski" i
"Istra" u Zagrebu).


Kao dugogodišnji član Hrvatskoga
šumarskog društva redovito
je dolazio na "Šumarski četvrtak",
no posljednjih desetak godina zbog
bolesti teško je hodao, a doživio je i
prometnu nesreću, pa je bio prisiljen
prekinuti tu aktivnost. Inače,
kao umirovljenik, volio je raditi u
vrtu obiteljske kuće u Zagrebu,
gdje je uzgajao voćke i bavio se cijepljenjem.


U posljednjim godinama života
pomalo je gubio kontakt s okolinom.
Zdravstvenim nedaćama pridružio
se nesretan pad u podrumu
kuće, pa je zbog ozljede noge dobio
sepsu i morao otići u bolnicu. Gotovo
mjesec dana liječnici su mu
pokušali pomoći, ali uzaludno. Kolega
Pavel Sinka, dipl. ing. šum.,
umro je 24. studenog 2002. godine.
Posljednji ispraćaj bio je 28. studenog
2002. na zagrebačkom groblju
Mirogoj u nazočnosti uže obitelji,
rodbine, kolega (spomenimo njegovog
dugogodišnjeg vjernog prijatelja
Teodora Trangera - Pubu,
dipl. ing. šum.), prijatelja i znanaca.
Projektni biro Palmotićeva 45,
Zagreb, koji mu je kao umirovljeni-


Projcktni biro šumarstva i drvne industrije u Zagrebu osnovan je 1954. god., a obavljao je gotovo sve poslove projektiranja šumskih
prometnica i objekata kao i objekata drvne industrije. Vremenom se mijenja sadržaj rada i biro projektira sve objekte niskogradnje (javne
ceste, mostovi, regulacija vodotoka i dr.). Danas biro radi pod nazivom "Projektni biro Palmotićeva 45, d.o.o. za projektiranje i inženjering",
a obavlja projektiranje objekata niskogradnje, poslove konzaltinga i inženjeringa, geodetske usluge i dr. Značajan doprinos radu i
razvoju biroa dalo je desetak diplomiranih inženjera šumarstva od kojih više nisu na životu Ferdinand Hrženjak, Mato Juzbašić, Mladen
Mrzljak, Adolf Šerbetić, Pavel Sinka, Želimir Škrgatić, Zvonimir Tomak ... dok u Zagrebu žive Pavle Jurić (rod. 1912), Zvonimir
Kranjčec (rod. 1925) i Teodor Tranger(rođ. 1914).


434