DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7-8/2003 str. 103 <-- 103 --> PDF |
Kolega Ivanić živio je puno, puno prekratko ali dovoljno da ostane u našem sjećanju kao čovjek velikog srca, iskren i pouzdan kolega i prijatelj te kao cijenjen šumarski stručnjak. Njegova volja i želja za radom te njegova ljubav prema šumama i šumarstvu Hrvatske neka nam bude svjetao primjer. Počivao u miru Božjem! Mladen Skoko, dipl. ing. šum. PAVEL (PAVLE) SINKA, dipl. ing. šum. (1913 - 2002) Dana 24. studenog 2002. god., u 90. godini života, nakon kratke i teške bolesti, preminuo je u Zagrebu kolega Pavel Sinka, dipl. ing. šum., koji je čitav radni vijek posvetio poslovima projektiranja šumskih i javnih prometnica te raznih objekata nisko i visokogradnje na području Hrvatske te Bosne i Hercegovine.1 Pavel Sinka rođen je u slovačkom selu Lugu na Fruškoj gori kod Iloka 1. veljače 1913. god. Njegov otac Jan bio je poljoprivrednik, a majka Suzana rod. Hovan domaćica. Pradjed mu je porijeklom iz Slovačke. Osnovnu školu završio je u Lugu, nižu gimnaziju 1929. u Iloku, a 1933. god. maturirao je na Državnoj realnoj gimnaziji u Bačkom Petrovcu (Vojvodina). Šumarstvo je studirao na Poljoprivredno- šumarskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu u teškim materijalnim uvjetima, kao i većina studenata te generacije. Apsolvirao je šk. god. 1936/37., a diplomirao 7. veljače 1938. god.2 Bila je to generacija kasnije uvaženih šumarskih stručnjaka Milana Androića, Jurja Krpana, Petra Matkovića, Ive Sertića, Ljubomira Nežića, DraganaTonkovića i dr.1 Rješenjem Banske vlasti Banovine Hrvatske - Odjel za šumarstvo Pavel Sinka postavljenje za šumar skog vježbenika kod Direkcije šuma Vinkovci 5. siječnja 1940., iako je praktički počeo raditi već 9. prosinca 1939. U tom je razdoblju radio u građevinskom odsjeku na trasiranju šumskih željeznica. Godine 1940. i kasnije za vrijeme II svjetskog rata bio je redoviti član Hrvatskoga šumarskog društva. Rješenjem Ministarstva šumarstva i rudarstva NDH, Odjel za šumarstvo, od 9. rujna 1942. premješten je kao šumarski vježbenik od Ravnateljstva šuma Vinkovci k Ravnateljstvu šuma Banja Luka, gdje je radio do 31. ožujka 1945. na trasiranju i izgradnji šumskih že ljeznica, koturača i točila (riže). Državni stručni ispit za šumarsku struku položio je 10. studenog 1942. pred ispitnim povjerenstvom za polaganje državnih stručnih ispita šumarskih vježbenika s fakultetskom naobrazbom.4 Nakon završetka II svjetskog rata nastavlja raditi u Banja Luci do 29. ožujka 1951. Na trasiranju šumskih komunikacija radio je najprije u Odsjeku za šumarstvo Okružnog narodnog odbora do srpnja 1946., a zatim u Poduzeću drvne industrije "Kočemer" do ožujka 1947. Od 20. ožujka 1947. do 3. ožujka 1948. radio je u Građevinskom odsjeku Državnog šumskog gospodarstva Banja Luka kao šef odsjeka za trasiranje i izgradnju šumskih transportnih naprava i objekata visokogradnje, od 3. ožujka 1948. do 15. siječnja 1951. Bio je pomoćnik direktora Šumskog građevinskog poduzeća na trasiranju i izvođenju raznih objekata nisko i visokogradnje, a od 15. siječnja 1951. do 29. ožujka 1951. u građevinskom pogonu Poduzeća drvne industrije "Vrbas" Banja Luka radio je na trasiranju šumskih transportnih naprava. Kolega Pavel Sinka, dipl. ing. šum., nastavio je svoju plodnu stvaralačku karijeru u Projektantskom birou drvne industrije B i H "Šuma- Za pomoć u prikupljanju podataka zahvaljujemo supruzi gđi Ncdi Sinka, sinu Miroslavu Sinka, dipl. ing. elektroteh., te djelatnicima Projektnog biroa Palmotićeva 45, Zagreb. Prvi diplomski ispit položio je 11. listopada 1935., a drugi 22. lipnja 1937. Tada su, naime, redoviti slušači bili dužni položiti tri diplomska ispita da bi završili studij i stekli naslov "inženjer". O susretu generacije studenata koji su apsolvirali šumarstvo u Zagrebu škol. god. 1936/37. opširno je pisao Dragan Tonković, dipl. ing. šum., u povijesno vrijednom članku "Nakon 50 godina ponovno na okupu" (Šum. list 1989., str. 215-223). Između ostalog u članku ćemo naći statističke podatke o generaciji, osvrt na opće prilike i uvjete studiranja, te podatke o kasnijim životnim tokovima svih studenata te generacije. Kolega Tonković, gotovo devedesetgodišnjak, živi u Vinkovcima i radi na sređivanju njegove bogate privatne arhivske građe. Povjerenstvo je bilo sastavljeno od šumarskih stručnjaka - dipl. ing. šumarstva. Predsjednik je bio Ante Premužić, članovi Petar Valentić, Marijan Majnarić, Vilim Bestal i Ivo Čeović, dok je perovođa bio Roman Chylak. 433 |
| ŠUMARSKI LIST 7-8/2003 str. 104 <-- 104 --> PDF |
projekt" u Sarajevu, kamo je premješten rješenjem Generalne direkcije drvne industrije Sarajevo. U "Šumaprojektu" je radio kao glavni projektant za niskogradnje u svojstvu višeg stručnog suradnika do 1. travnja 1957. Iz Sarajeva vraća se u Banja Luku gdje je do 4. lipnja 1958. bio šef odsjeka za projektiranje u Poduzeću drvne industrije "Vrbas". Tada je, između ostalog, bio obvezan izraditi projekte koje je "Vrbas" ugovorio sa Fondom za unapređivanje šumarstva (FUS) iz Sarajeva. Kao stručnjak sa dugogodišnjim iskustvom na projektiranju, izvođenju i nadzoru raznih objekata visokogradnje, kao i cesta, željeznica i koturača s potrebnim objektima za poduzeća drvne industrije u B i H, upisan je 1955. godine u registar ovlaštenih inženjera za građevinsko projektiranje. U proljeće 1958. god. podnosi ponudu na natječaj za samostalnog projektanta za projektiranje šumskih komunikacija pri tadašnjem Projektnom birou šumarstva i drvne industrije u Zagrebu.5 Njegova je ponuda prihvaćena pa je raspoređen na radno mjesto samostalnog inženjera projektanta 5. lipnja 1958. god. U Projektnom birou u Zagrebu radio je do umirovljenja 31. prosinca 1979. god. Za vrijeme rada u Zagrebu pretežito se bavio projektiranjem javnih cesta. To se ponajprije odnosilo na dijelove Jadranske magistrale kod Dubrovnika i na područje Cetinske krajine. Obavljao je uglavnom projektiranje, a nadzor samo nad dijelom projektiranih objekata. Od cesta u Cetinskoj krajini spomenimo dionice Knin-Vrlika (projektiranje i nadzor), Sinj-Trilj, a posebno zapažen i kvalitetan projekt napravio je za dionicu javne ceste Trilj-Cista Provo. Osim toga projektirao je i neke dionice javnih cesta na Hvaru (Stari Grad-Jelsa), Velebitu i u Istri. Navedeni poslovi obavljani su često u vrlo teškim terenskim i ostalim uvjetima, te su uz stručne bile potrebne i fizičko-or- ganizacijske sposobnosti. U već spomenutom članku (bilješka 3) Dragan Tonković, dipl. ing. šum., napisao je o Pavelu Sinki između ostalog i ovo: "Od projektnih radova spomenut ćemo brojne kilometre šumskih željezničkih pruga i cesta, te znatan broj ostalih šumsko-industrijskih objekata. Kao vrstan i korektan stručnjak sudjeluje na projektiranju i kontroli izgradnje Jadranske magistrale na području Dubrovnika u dužini od 60 km, te na istim zadacima na oko 150 km javnih suvremenih cesta Cetinske krajine". Za uspješno obavljene radove na Jadranskoj magistrali uručen mu je Orden rada sa srebrnim vijencem. Neko vrijeme, kao vanjski suradnik, bio je nadzorni organ za potrebe Republičkog fonda za ceste. Godine 1974. Projektni biro u Zagrebu izdao je Pavelu Šinki ovlaštenje da može djelovati kao samostalni i odgovorni projektant za izradu investicione tehničke dokumentacije za ceste II reda i nižih kategorija sa pripadajućim objektima koji nisu naročito složeni i specifični. Nakon umirovljenja, 80-ih godina prošlog stoljeća radio je na određeno vrijeme, sa skraćenim radnim vremenom, pri radnoj organizaciji Interinženjering, Projektiranje, konzalting i inženjering u Zagrebu, gdje je u Projektnom sektoru obavljao poslove projektiranja složenih objekata u svojstvu stručnjaka - samostalnog projektanta za projektiranje benzinskih platformi i prilaza za benzinske stanice. Kolega Pavel Sinka volio je struku. Bio je savjestan, odgovoran i ništa mu nije bilo teško raditi. Projekti su mu bili cijenjeni i bez primjedbi, pa je bio tražen kao stručnjak - projektant i poštovan od kolega i suradnika. Uvijek je bio skroman, staložen i nenametljiv, a kao prijatelj odan i iskren. Bio je izrazito obiteljski čovjek, volio je obitelj, brinuo se za nju i nikada nije svoj autoritet u obitelji gradio "povišenim tonom". U mladosti pokazivao je ljubav prema glazbi, pa je svirao violinu, a kasnije je ta sklonost prerasla u redovito posjećivanje koncerata i kazališnih priredbi (Hrvatsko narodno kazalište, "Lisinski" i "Istra" u Zagrebu). Kao dugogodišnji član Hrvatskoga šumarskog društva redovito je dolazio na "Šumarski četvrtak", no posljednjih desetak godina zbog bolesti teško je hodao, a doživio je i prometnu nesreću, pa je bio prisiljen prekinuti tu aktivnost. Inače, kao umirovljenik, volio je raditi u vrtu obiteljske kuće u Zagrebu, gdje je uzgajao voćke i bavio se cijepljenjem. U posljednjim godinama života pomalo je gubio kontakt s okolinom. Zdravstvenim nedaćama pridružio se nesretan pad u podrumu kuće, pa je zbog ozljede noge dobio sepsu i morao otići u bolnicu. Gotovo mjesec dana liječnici su mu pokušali pomoći, ali uzaludno. Kolega Pavel Sinka, dipl. ing. šum., umro je 24. studenog 2002. godine. Posljednji ispraćaj bio je 28. studenog 2002. na zagrebačkom groblju Mirogoj u nazočnosti uže obitelji, rodbine, kolega (spomenimo njegovog dugogodišnjeg vjernog prijatelja Teodora Trangera - Pubu, dipl. ing. šum.), prijatelja i znanaca. Projektni biro Palmotićeva 45, Zagreb, koji mu je kao umirovljeni- Projcktni biro šumarstva i drvne industrije u Zagrebu osnovan je 1954. god., a obavljao je gotovo sve poslove projektiranja šumskih prometnica i objekata kao i objekata drvne industrije. Vremenom se mijenja sadržaj rada i biro projektira sve objekte niskogradnje (javne ceste, mostovi, regulacija vodotoka i dr.). Danas biro radi pod nazivom "Projektni biro Palmotićeva 45, d.o.o. za projektiranje i inženjering", a obavlja projektiranje objekata niskogradnje, poslove konzaltinga i inženjeringa, geodetske usluge i dr. Značajan doprinos radu i razvoju biroa dalo je desetak diplomiranih inženjera šumarstva od kojih više nisu na životu Ferdinand Hrženjak, Mato Juzbašić, Mladen Mrzljak, Adolf Šerbetić, Pavel Sinka, Želimir Škrgatić, Zvonimir Tomak ... dok u Zagrebu žive Pavle Jurić (rod. 1912), Zvonimir Kranjčec (rod. 1925) i Teodor Tranger(rođ. 1914). 434 |