DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5-6/2003 str. 98 <-- 98 --> PDF |
je lovac, ali bez trofeja, jer nikada Ilije iipei-io puškii na životinje. Lov mu je isključivo služio za povremene susrete sa znancima, kolegama i prijateljima. U rijetkim stanje Branko prihvaća kao novi izazov. Međutim, u jesen 2000. godine osjeća simptome podmukle bolesti, pa tada samo svojstveno njemu, započinje zajedno sa svo- Na ispraćaju u zasluMiu mirovinu krajem 2001. godine predsjednik ftrvatskoij; šujuarskoiz društva - ogranka Senj dr. se. Vice Kančević, predaje kole-ii Branku umjetničku sliku s motivom rodiie kuće njegova oca, rad autora Ivana Balaži;vića. trenucima odmora poslije radnog vremena angažiran je na gradnji svoje kuće koju je gotovo sam izgradio Rado boravi u obiteljskoj kući svoga oca u Bilima, a također se bavio´uzi´aianjem pčela Njegov višegodišnjr kontinuirani angažman na poslu, te nakon toga i na izgradnji svoje kuće, vremenom je poprimio prave odlike fanatizma. Uz to ti godinama započinju i zdravstvene tegobe, ali i takvo U subotu, 26. travnja 2003. u sren Sokadije, rodnom Otoku pokraj Vinkovaca, prestalo je kucati srce velikog čovjeka, šumara, zaljubljenika u glazbu, život, šumu, Slavoniju, Hrvatsku i ponajviše u ljude; Martina Sučića-Marce U nedjelju, na dan sahrane, od podneva, na otočko groblje slijevale rtii stf rijeke njeuovih virijatelja, kolega, štovatelja i rsumještana. Nakon duiiosi proljetnog sušnoii razdoblja, bu3 da je i Nebo odlučilo jim najbližima nadljudsku i neravnopravnu borbu za svoj život. 1 zaista, činilo se da će uspjeti, jer se njegovo stanje u jednon; razdoblju liječenja osjetno popravilo. Pratili smo njegov dnevni zdravstveni bilten s velikom strepnjoni i s nadom u pozitivni ishod. Prisjetio tada pripovijetke naSega ko!c<´e Milana Krmpotića´ pod naslo "Ubio ćaća vuka", u kojoj MARTIN SUCIC-MARCA 8. listopada 1928 - 26, travnja 2003. proplakati. Lagana je proljetna kiša pritisla, zgusnula i povezala svu tugu Neba i istine zemaljskog trenutka. Imao sam dojam da je toga nedjeljnog popodneva duša´Slavonije obukla crninu, a lica prisutnih obavila crnom maramom. Statistika smrti potvrdit će moje misli kako proljeće kosi živote, kao da ono za mvi početak treba i novu snagu, nove sokove. Pa, ako je i zima vrijeme mirovanja života, ipak troši, haba, krši i lomi istrošeni kr opisuje istiniti događaj o posebnom odnosu vuka i lugara Markaca (oca našeg Branka). U jednom dijelu pripovijetke Markac kaže: "Čovjek koji se ne lion nija ništa, htio je reći sinu (Branku), ali muse usta ne otvoriše." Iako mu to nisam spominjao za naših čestih susreta u njcs^ovoj bolesti, bio sam uvjeren da je misao vodilja njei-ova oca u trenucima njegove borbe za život zasigurno mnogo značila. Na posljednjem ispraćaju u Novom Vinodolskom okupio se velik broj njegovih najbližih, kolega, prijatelja i znanaca. Prema njegovoj želji donesena je zemlja iz Butković doca, njegovog mje.sta rođenja, kojom smo posuli njegov odar na oproštaju. Time je Branko na najbolji način izrazio svoju vezu između njegova šumovitog zavičaja, roditelja, životnog zanimanja i njegovih najdražih. Naš kolega pjesnik Milan Krmpotić u jednoj svojoj pjesmi zapisao je sljedeće stihove: Kuihi luipuškiš šumu samo ono što ti u srcu stane ponesi iz nje što u punoj mjeri vrijedi za neobično sadržajan živomi put našeg kolege Branka "Branje" Vukelića. Vice Ivančević votok, tako da onda iznenada u proljeće, kada je nužna nova i povećana snaga za pokretanje bitka, neki i.strošeni sustavi zataje, ispadaju iz sustava i blokiraju ga. Prepoznao sam svu istinu života koji uzmiče i pada u okruženju začuđujućeg, uzvišenog reda i divlje snage nemilosrdne prirode koja zapravo jedino tim svjedočanst^ima ulijeva´ nadu opstanaka. Oko mene mnoštvo znanih, dragih i viđenijih šumara iz Maninova vremena, ljudi 3n |