DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 5-6/2003 str. 96     <-- 96 -->        PDF

SASTANAK ŠUMARA DIPLOMANATA 1949/1950. GODINE


Početkom listopada prošle 2000
godine, održan je sastanak šumara
upisa 1945/1946 godine, prve poratne
generacije, a i posljednje generacije
"univerzalnilV šumara zajedničkog
sUidija uzgoja šuma i prerade
drva.


Na sastanak je došlo 12 kolega,
dok se iz Slovenije i BiH nitko nije
odazvao.


Nažalost sve je manji broj kolega
iz naše generacije. Tijekom protekle
2 - 3 godine umrlo je sedain našili
kolega: Stjepan Ivković, Zvonko
Zemček, Ante Pavlica, Ante
Radića, Ladislav Molnar, Mirko
pl. V i đako V i ć i Zvonko Gu dek.
Minutom sutnic odali smo po-


Na fotoymtiji iz 2002. godine su kolege i to slijeva na desno: 1 red: Edo Tonius, Edo Gračast
umrlim kolcgania. ^ dećki, Bogdan Gepčić, Ivo Miletić, Mladen Zajc i Zvonko Kranjčec. 2. red: Josip Movčan,


Rudi Tomek, Mmjan Šporčić-Tomt;k, Mkiden StojkoviL-, Ivf> Koleiie i Ivo Delajković.


Utiatoč poznim godimana i žaljenju
što nas sve manje ima, bio je to


Ipak .se na inicijativu kolege Mladena Za j ca, koji


ugodan razt^ovor i sjećanja na zajedničke zgode i nez


dolazi u Hrvatsku iz Kanade, sastala manja grupa s cil


gode za vrijeme .studija, o pokojnim profesorima i


jem da se posjete kolege koji se nalaze u staračkim do


menzama (CAM, HAM i TAVŠK Razgovaralo se i o


movima i to Stjepan Pe rak (Sv Duh) i Drago Smo jj


suvremenim zbivanjima u šumarstvu, s primjedbama


ver (Lučko).


da se mlade generacije šumara trebaju više baviti uzgojem
i zaštitom šuma, te povećanjem prirasta, a manje Ugodno su se iznenadili i razveselili našem posjetu.
osobnim materijalnim interesima. Idući sastanak se predviđa sredinom iduće godine,


Unatoč ranijim dogovorima da bi se svake tiodine o čemu slijedi obavijest.
trebali sastajati, ove godine se to neće realizfrati iz
mnogo razloga. Rudolf Tomek, ing.




ŠUMARSKI LIST 5-6/2003 str. 97     <-- 97 -->        PDF

IN MEMORIAM


BRANKO VUKELIĆ, dipl. ing. šum. (1936 - 2002)


Malobrojna ciruga poslijeratnfi
generacija domaćih šumarskih
stručnjaka s područja Uprave šuma
Senj, upravo ?;avršava svoj radni
vijek, ostavh´ajući vidne tragove
svog kvalitetnog kontinuiranog
rada a šumarstvu svoga kraja. Toj
generaciji pripadao je i kolega
Branko. Nažalost, nije mu bilo suđeno
da ostatak svog života provede
u zasluženu miru sa svojim najbližima
prijateljima i kole-nima
Okrutna sudbina otrmuiia ga´je iz
naše sredine, ostavljajue, tako veliku
pnzninu LI njcovu bližem i
daljnjem okruženju."


Kolega Branko rođen je 25. 9.


19.16. god. u Butković docu na primorskoj
padini Velike Kapele,
upravo na granici krša i visokih šuma.
Od raiioti djetinjstva bio je
neobično .sentimentalno vezan za
svoj rodni kraj, kao i kraj svojih roditelja
Odrastao je u vJŠečlanoj
skromnoj obitelji pod budnom paskom
oca Marjana, lugara te brižne i
nježne majke Marije Prva četiri
razreda škole završava u obližnjoj
Vrataruši, više ra?;rede osnovne
škole u Novom Vinodolskom, te
potom poznatu iiininaziju u Seiiju
U svakodnevnom pješačenji, od
kuće do škole, u nižim razredima
dokizi LI neposredni dodir s okolnim
šumanvi kultunma i poljoprivrednim
površinama kojićeuiiegovom
životnom izboru 7inimanja
odmrati važnu ulogu U skronniim
uvietima života obitelii´nastavlja
dainješkolovanjeistudii boraveči
u đačkim doinovima Novog Vino
dolskoiz i Senja i u studentskom
domuuZiL>rebu U Oimnaziii kka
zujeo obilo zinim´in^ezapol SS"
maematiku i\i,olo^im Po 7-ivr´
Silkn re h e . ohr^´ni m^snuS
F^M mi^S,V^;^rsk hkd^u
z"´^Xi^^^´ g dhK I a kojem
početkom 1962. i diplomira. Slijedi
vojni rok, pa prvo zaposlenje kao
pripravnika u Šumariji Novi Vinodolski
u sklopu Šumskog gospodarstva
Senj. ZatiiTi je raspoređen
na mjesto referenta´ za iskorištavanje
šuma, te ujedno i zamjenika
upravitelja Šumarije Novi Vinodolski.
U funkcionalnoj organizaciji
šumarstva postaje direktorom
OOUR-a za iskorištavanje šuma
Novi Vinodolski od 1985-1990. go¬
dine u sklopu Goransko-primorskog
Šuniskoti liospodarstva Delnice.
U novoosuiovanom ,!P "Hrvatske
šume" imenovan je za upravitelja
Šumarije Novi Vinodolski
1991.>.odine,a zatim od 1992 do
LimiKwljenja krajem-^001 eod.rukovoditeliem
Odjehrza prmzvodnju
te ujcdno i oomoenikom ui^ravitelja
Uprave štima Senj.


Cijelo vrijeme pretežito se bavio
iskorištavanjein šuma, i to u prvom
redu njenom organizacijom,
počevši od pripreme, sječe i izrade,
otvaranja šumskih kompleksa do
primjene nove mehanizacije transporta.
Uvođenjem novih tehnologija
radi na poboljšanju radnih uvjeta
i postizanja što boljih rezultata po


slovanja. Za svoj zapaženi doprinos
razvoju šumarstva primio je visoko
odlikovanje. Na zadnjem radnom
mjestu u Stručnim službama
Uprave šuma Senj, uspješno koordinira
cjelokupnu proizvodnju
Uprave zajedno sa šumarijama i
radnim jedinicama u iskorištavanju
i uziioju šuma projektiranju šumskih
cesta i proiupožamih prosjeka
sjemenarstvu rasadničarstvu´i zaštiti


Bio je dugogodišnji predsjednik
Hr\´atskog šumarskog društva -
Ogranka Senj od 1972. do 1978.
iiJdine, dok je u organima samoupravljanja
Šumskog gospodarstva
Senj bio biran u više^navrata na najviše
funkcije. Osim u struci, vrijedno
je istaći njegov angažman u lokalnim
organima vlasti i to kao člana
Izvršnoi^ vijeća i Skupštine općine
Crikvenica u više saziva, te
Gradskog poglavarstva i Vijeća
gradLi Novog´ Vinodolskog, zatim
predsjednika retiionalnosi "i lokalnog
SlZ-a za ceste, odbora za revitalizaciju
Krmpota i Skupštine mjesne^
zaiednice Novi Vinodolski
Sklono t za istraživameDOviiesti iz
đaekih vremena osobito užc" i šire,
zavičaia zaokunli-i glootovo
cijelo"! žvota Nietzovom zaslu
..om sačuvani su i siktnlieni mnom
^ari uiSl´iin daborati um o^
lianskoL^ oodručn i´mno-obroine
^i^r^noor^Novr^no^^
k,w kme i dLsm Se u Š^ mri¬
^Nm^Vmr^skrr^l. č^se


ozivn red Vk.,^^´ Vi^odokko.!
2n^L ^tiH n n™^n.S


v^ V nnH ,rtn " ..ni i vT


zb ku b 3 1995 ^d B


327




ŠUMARSKI LIST 5-6/2003 str. 98     <-- 98 -->        PDF

je lovac, ali bez trofeja, jer nikada
Ilije iipei-io puškii na životinje. Lov
mu je isključivo služio za povremene
susrete sa znancima, kolegama
i prijateljima. U rijetkim


stanje Branko prihvaća kao novi
izazov. Međutim, u jesen 2000.
godine osjeća simptome podmukle
bolesti, pa tada samo svojstveno
njemu, započinje zajedno sa svo-


Na ispraćaju u zasluMiu mirovinu krajem 2001. godine predsjednik
ftrvatskoij; šujuarskoiz društva - ogranka Senj dr. se. Vice Kančević,
predaje kole-ii Branku umjetničku sliku s motivom rodiie
kuće njegova oca, rad autora Ivana Balaži;vića.


trenucima odmora poslije radnog
vremena angažiran je na gradnji
svoje kuće koju je gotovo sam
izgradio Rado boravi u obiteljskoj
kući svoga oca u Bilima, a također
se bavio´uzi´aianjem pčela Njegov
višegodišnjr kontinuirani


angažman na poslu, te nakon toga i
na izgradnji svoje kuće, vremenom
je poprimio prave odlike fanatizma.
Uz to ti godinama započinju i
zdravstvene tegobe, ali i takvo


U subotu, 26. travnja 2003. u
sren Sokadije, rodnom Otoku pokraj
Vinkovaca, prestalo je kucati
srce velikog čovjeka, šumara, zaljubljenika
u glazbu, život, šumu,
Slavoniju, Hrvatsku i ponajviše u
ljude; Martina Sučića-Marce


U nedjelju, na dan sahrane, od
podneva, na otočko groblje slijevale
rtii stf rijeke njeuovih virijatelja,
kolega, štovatelja i rsumještana. Nakon
duiiosi proljetnog sušnoii razdoblja,
bu3 da je i Nebo odlučilo


jim najbližima nadljudsku i neravnopravnu
borbu za svoj život. 1 zaista,
činilo se da će uspjeti, jer se
njegovo stanje u jednon; razdoblju
liječenja osjetno popravilo. Pratili
smo njegov dnevni zdravstveni bilten
s velikom strepnjoni i s nadom
u pozitivni ishod. Prisjetio
tada pripovijetke naSega ko!c<´e
Milana Krmpotića´ pod naslo


"Ubio ćaća vuka", u kojoj


MARTIN SUCIC-MARCA


8. listopada 1928 - 26, travnja 2003.
proplakati. Lagana je proljetna kiša
pritisla, zgusnula i povezala svu
tugu Neba i istine zemaljskog trenutka.
Imao sam dojam da je toga
nedjeljnog popodneva duša´Slavonije
obukla crninu, a lica prisutnih
obavila crnom maramom.


Statistika smrti potvrdit će moje
misli kako proljeće kosi živote, kao
da ono za mvi početak treba i novu
snagu, nove sokove. Pa, ako je i zima
vrijeme mirovanja života, ipak
troši, haba, krši i lomi istrošeni kr


opisuje istiniti događaj o posebnom
odnosu vuka i lugara Markaca
(oca našeg Branka). U jednom
dijelu pripovijetke Markac kaže:
"Čovjek koji se ne lion nija ništa,
htio je reći sinu (Branku), ali muse
usta ne otvoriše." Iako mu to nisam
spominjao za naših čestih susreta u
njcs^ovoj bolesti, bio sam uvjeren
da je misao vodilja njei-ova oca u
trenucima njegove borbe za život
zasigurno mnogo značila.


Na posljednjem ispraćaju u Novom
Vinodolskom okupio se velik
broj njegovih najbližih, kolega,
prijatelja i znanaca. Prema njegovoj
želji donesena je zemlja iz Butković
doca, njegovog mje.sta
rođenja, kojom smo posuli njegov
odar na oproštaju. Time je Branko
na najbolji način izrazio svoju vezu
između njegova šumovitog
zavičaja, roditelja, životnog zanimanja
i njegovih najdražih. Naš
kolega pjesnik Milan Krmpotić u
jednoj svojoj pjesmi zapisao je
sljedeće stihove:


Kuihi luipuškiš šumu
samo ono što ti u srcu stane
ponesi iz nje


što u punoj mjeri vrijedi za neobično
sadržajan živomi put našeg
kolege Branka "Branje" Vukelića.


Vice Ivančević


votok, tako da onda iznenada u proljeće,
kada je nužna nova i povećana
snaga za pokretanje bitka, neki
i.strošeni sustavi zataje, ispadaju iz
sustava i blokiraju ga.


Prepoznao sam svu istinu života
koji uzmiče i pada u okruženju začuđujućeg,
uzvišenog reda i divlje
snage nemilosrdne prirode koja zapravo
jedino tim svjedočanst^ima
ulijeva´ nadu opstanaka. Oko mene
mnoštvo znanih, dragih i viđenijih
šumara iz Maninova vremena, ljudi


3n




ŠUMARSKI LIST 5-6/2003 str. 99     <-- 99 -->        PDF

koji su zćijedno s njim sUarali i obilježili
šumarstvo Slavonije i Hrvatske.
Obilježili su vrijeme kada je šumar
uz učitelja i župnika bio nositelj
svega života u sredini; od posla, mogućnosti
zarade, raz\´oja i dakako
kulturno" života kraja u kojemu je
djelovao^^Stisnuosamutu/, ruke
mnogih divnih amatera KUD-aŠumari,
s kojima sam nuno divnih trentitaka
proveo noću Bile su to noei


kojima,^ J«i^^


Bilo je to vrijeme bez automobila,
motora, struje, računala i telefona,
ali i vrijeme čvrstih, čestitih rodoljuba
i odanih ljudi, zanesenjaka,
ljudi koji su iz ničega stvarali žu´ot.
Školujući se uz rad, davno je bio
prepoznat kao stručnjak-u/cajivač,
istančamh.sklono.sli´zašumu, selektivne
meliorativne prorede u
sjemenskim sastojinama hrasta lužnjaka
Spačvansk hrastici iposebno
otočke Lože bile su u stručnom
smislu njegov snijet Iz njegova veliko,
srea tekla ie.buiicalinbavi
sv.mSK.idolotci^.bekmma
eneriiadavanjii ji.baviizniedna


^ndHi^rSpčvt^o´dičile 19 ^


godine, okupljala istomišljenike,
širila krugove i stalno se prirodno,
kao i hrastici obnavljala.


I tada, kao daje sve počelo, kao
da se gruda valjajnči trajno povećavala.
Martm je postao stup i oslonac
svega što se iza to^a događalo.
Bio je osnivač, vodirelj primaš,
aranžer, neumorni sakupljač narodnoga
blaga tajnik i kreator razv´oja
U toj rijee, zaljubljenika u glazbu
folklori dramsku umjetnost bio je


STJEPAN TOMLJANOVIC


Kad god me put nanese prema
Senju, čini mi se da mi Senjsko bilo
neće dati prolaz do grada ponosnih
Uskoka, dok na desnoj pak strani
šumoviti masiv Veljuna iznad Francikovca
pa preko Krivog puta, Vrška
i Alana sve do Ričičkog bila, također
predstavlja svojevrsnu i neprolaznu
utvrdu. Stnnenite padine
ruše se jezovitim dubinama u naručje
obraslo mračnim šumama. Greben
do ´Tebena jedan se s drugim
sastaju ,™hodnimlancem što se
visovima nadvisuju, a oštrim pr,strancima
navještajusunovraćanjc,


Ćmim tu i svoju djedovinu, zemlju
optočenu znojem i žuljem, zalivenu
suzom od bola i sreće. Danas,
sve su ove šume, od Miškovice, Ri


(1938


čvrsta matica, tekao je strpljivo,
čvrsto, hrabro i pošteno. Njegov izbor
u životu, bila je hrvatska zemlja
i ljudi. Za sve to je živio i nesebično
trošio sebe.


Poklonio sam se mom prijatelju


27. travnja na vječnom počivalištu
u Otoku, poklonio sam se njegovu
djelu i ostavštini u ime Hrvatskih
šuma d.o.o. Zagreb, u ime Hrvatskoga
šumarskog društva i ii ime
svih zaljubljenika glazbe i bogatstva
naše folklorne baštine. Rastao
sam se od jednoti velikana života
života u njegovom najvrijedmjem
mjerilu- čestitosti dostojanstva
ljubavi´i dobrote ,Otišao sam u
Otok^sret^što sam Martina tndeset
.od na poznao i volio tužan
SK)!^"^ mlT^č v sto u^eie^d"
S Sv^š 1 ni ™ d^^ t^ist^^
u kroši hia its, skih hra "ka
"dieTona za S šoSoni
dkomdočekiva amiemikedr
Zti ih r^sko non r, omm lm"
^ nlrSe^hvonskr^niTiT
SiLailjudi Martrzbo^
Tomislav Starčević


2003)


čičkoga bila i ovo vilovito velebitsko
stijenje, do sočnih padina Jezera,
Maloii Rajinča, Modrić doca,
Balinovca: Velikog Lubenovca, Zavižana
i veličanstvene Štirovače, obukle
crninu.


Krivopućanin, Bunjevac, veliki
šumarski znalac, divan suprug, otac
dvoje ljudi i dida četvero unučadi,
Stjepan Tomljanov ć č -Stipe, preminuo
je 1. svibnja 2003. i vratio se
svojoj rodnoj grudi Tu u Krivom
putu rođen 14. travnja 1938. godine,
đak nadaleko poznate senjske Gimnazije,
Šumarski je fakultet završio
u Zasirebu Vratio se u svoj kraj i tu
desetljećima djelima svjedočio svoju
ljubav i odanost domovmi ljuduna
i šumarskoj struci. Višegodiš