DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 5-6/2003 str. 96 <-- 96 --> PDF |
SASTANAK ŠUMARA DIPLOMANATA 1949/1950. GODINE Početkom listopada prošle 2000 godine, održan je sastanak šumara upisa 1945/1946 godine, prve poratne generacije, a i posljednje generacije "univerzalnilV šumara zajedničkog sUidija uzgoja šuma i prerade drva. Na sastanak je došlo 12 kolega, dok se iz Slovenije i BiH nitko nije odazvao. Nažalost sve je manji broj kolega iz naše generacije. Tijekom protekle 2 - 3 godine umrlo je sedain našili kolega: Stjepan Ivković, Zvonko Zemček, Ante Pavlica, Ante Radića, Ladislav Molnar, Mirko pl. V i đako V i ć i Zvonko Gu dek. Minutom sutnic odali smo po- Na fotoymtiji iz 2002. godine su kolege i to slijeva na desno: 1 red: Edo Tonius, Edo Gračast umrlim kolcgania. ^ dećki, Bogdan Gepčić, Ivo Miletić, Mladen Zajc i Zvonko Kranjčec. 2. red: Josip Movčan, Rudi Tomek, Mmjan Šporčić-Tomt;k, Mkiden StojkoviL-, Ivf> Koleiie i Ivo Delajković. Utiatoč poznim godimana i žaljenju što nas sve manje ima, bio je to Ipak .se na inicijativu kolege Mladena Za j ca, koji ugodan razt^ovor i sjećanja na zajedničke zgode i nez dolazi u Hrvatsku iz Kanade, sastala manja grupa s cil gode za vrijeme .studija, o pokojnim profesorima i jem da se posjete kolege koji se nalaze u staračkim do menzama (CAM, HAM i TAVŠK Razgovaralo se i o movima i to Stjepan Pe rak (Sv Duh) i Drago Smo jj suvremenim zbivanjima u šumarstvu, s primjedbama ver (Lučko). da se mlade generacije šumara trebaju više baviti uzgojem i zaštitom šuma, te povećanjem prirasta, a manje Ugodno su se iznenadili i razveselili našem posjetu. osobnim materijalnim interesima. Idući sastanak se predviđa sredinom iduće godine, Unatoč ranijim dogovorima da bi se svake tiodine o čemu slijedi obavijest. trebali sastajati, ove godine se to neće realizfrati iz mnogo razloga. Rudolf Tomek, ing. |
ŠUMARSKI LIST 5-6/2003 str. 97 <-- 97 --> PDF |
IN MEMORIAM BRANKO VUKELIĆ, dipl. ing. šum. (1936 - 2002) Malobrojna ciruga poslijeratnfi generacija domaćih šumarskih stručnjaka s područja Uprave šuma Senj, upravo ?;avršava svoj radni vijek, ostavh´ajući vidne tragove svog kvalitetnog kontinuiranog rada a šumarstvu svoga kraja. Toj generaciji pripadao je i kolega Branko. Nažalost, nije mu bilo suđeno da ostatak svog života provede u zasluženu miru sa svojim najbližima prijateljima i kole-nima Okrutna sudbina otrmuiia ga´je iz naše sredine, ostavljajue, tako veliku pnzninu LI njcovu bližem i daljnjem okruženju." Kolega Branko rođen je 25. 9. 19.16. god. u Butković docu na primorskoj padini Velike Kapele, upravo na granici krša i visokih šuma. Od raiioti djetinjstva bio je neobično .sentimentalno vezan za svoj rodni kraj, kao i kraj svojih roditelja Odrastao je u vJŠečlanoj skromnoj obitelji pod budnom paskom oca Marjana, lugara te brižne i nježne majke Marije Prva četiri razreda škole završava u obližnjoj Vrataruši, više ra?;rede osnovne škole u Novom Vinodolskom, te potom poznatu iiininaziju u Seiiju U svakodnevnom pješačenji, od kuće do škole, u nižim razredima dokizi LI neposredni dodir s okolnim šumanvi kultunma i poljoprivrednim površinama kojićeuiiegovom životnom izboru 7inimanja odmrati važnu ulogu U skronniim uvietima života obitelii´nastavlja dainješkolovanjeistudii boraveči u đačkim doinovima Novog Vino dolskoiz i Senja i u studentskom domuuZiL>rebu U Oimnaziii kka zujeo obilo zinim´in^ezapol SS" maematiku i\i,olo^im Po 7-ivr´ Silkn re h e . ohr^´ni m^snuS F^M mi^S,V^;^rsk hkd^u z"´^Xi^^^´ g dhK I a kojem početkom 1962. i diplomira. Slijedi vojni rok, pa prvo zaposlenje kao pripravnika u Šumariji Novi Vinodolski u sklopu Šumskog gospodarstva Senj. ZatiiTi je raspoređen na mjesto referenta´ za iskorištavanje šuma, te ujedno i zamjenika upravitelja Šumarije Novi Vinodolski. U funkcionalnoj organizaciji šumarstva postaje direktorom OOUR-a za iskorištavanje šuma Novi Vinodolski od 1985-1990. go¬ dine u sklopu Goransko-primorskog Šuniskoti liospodarstva Delnice. U novoosuiovanom ,!P "Hrvatske šume" imenovan je za upravitelja Šumarije Novi Vinodolski 1991.>.odine,a zatim od 1992 do LimiKwljenja krajem-^001 eod.rukovoditeliem Odjehrza prmzvodnju te ujcdno i oomoenikom ui^ravitelja Uprave štima Senj. Cijelo vrijeme pretežito se bavio iskorištavanjein šuma, i to u prvom redu njenom organizacijom, počevši od pripreme, sječe i izrade, otvaranja šumskih kompleksa do primjene nove mehanizacije transporta. Uvođenjem novih tehnologija radi na poboljšanju radnih uvjeta i postizanja što boljih rezultata po slovanja. Za svoj zapaženi doprinos razvoju šumarstva primio je visoko odlikovanje. Na zadnjem radnom mjestu u Stručnim službama Uprave šuma Senj, uspješno koordinira cjelokupnu proizvodnju Uprave zajedno sa šumarijama i radnim jedinicama u iskorištavanju i uziioju šuma projektiranju šumskih cesta i proiupožamih prosjeka sjemenarstvu rasadničarstvu´i zaštiti Bio je dugogodišnji predsjednik Hr\´atskog šumarskog društva - Ogranka Senj od 1972. do 1978. iiJdine, dok je u organima samoupravljanja Šumskog gospodarstva Senj bio biran u više^navrata na najviše funkcije. Osim u struci, vrijedno je istaći njegov angažman u lokalnim organima vlasti i to kao člana Izvršnoi^ vijeća i Skupštine općine Crikvenica u više saziva, te Gradskog poglavarstva i Vijeća gradLi Novog´ Vinodolskog, zatim predsjednika retiionalnosi "i lokalnog SlZ-a za ceste, odbora za revitalizaciju Krmpota i Skupštine mjesne^ zaiednice Novi Vinodolski Sklono t za istraživameDOviiesti iz đaekih vremena osobito užc" i šire, zavičaia zaokunli-i glootovo cijelo"! žvota Nietzovom zaslu ..om sačuvani su i siktnlieni mnom ^ari uiSl´iin daborati um o^ lianskoL^ oodručn i´mno-obroine ^i^r^noor^Novr^no^^ k,w kme i dLsm Se u Š^ mri¬ ^Nm^Vmr^skrr^l. č^se ozivn red Vk.,^^´ Vi^odokko.! 2n^L ^tiH n n™^n.S v^ V nnH ,rtn " ..ni i vT zb ku b 3 1995 ^d B 327 |
ŠUMARSKI LIST 5-6/2003 str. 99 <-- 99 --> PDF |
koji su zćijedno s njim sUarali i obilježili šumarstvo Slavonije i Hrvatske. Obilježili su vrijeme kada je šumar uz učitelja i župnika bio nositelj svega života u sredini; od posla, mogućnosti zarade, raz\´oja i dakako kulturno" života kraja u kojemu je djelovao^^Stisnuosamutu/, ruke mnogih divnih amatera KUD-aŠumari, s kojima sam nuno divnih trentitaka proveo noću Bile su to noei kojima,^ J«i^^ Bilo je to vrijeme bez automobila, motora, struje, računala i telefona, ali i vrijeme čvrstih, čestitih rodoljuba i odanih ljudi, zanesenjaka, ljudi koji su iz ničega stvarali žu´ot. Školujući se uz rad, davno je bio prepoznat kao stručnjak-u/cajivač, istančamh.sklono.sli´zašumu, selektivne meliorativne prorede u sjemenskim sastojinama hrasta lužnjaka Spačvansk hrastici iposebno otočke Lože bile su u stručnom smislu njegov snijet Iz njegova veliko, srea tekla ie.buiicalinbavi sv.mSK.idolotci^.bekmma eneriiadavanjii ji.baviizniedna ^ndHi^rSpčvt^o´dičile 19 ^ godine, okupljala istomišljenike, širila krugove i stalno se prirodno, kao i hrastici obnavljala. I tada, kao daje sve počelo, kao da se gruda valjajnči trajno povećavala. Martm je postao stup i oslonac svega što se iza to^a događalo. Bio je osnivač, vodirelj primaš, aranžer, neumorni sakupljač narodnoga blaga tajnik i kreator razv´oja U toj rijee, zaljubljenika u glazbu folklori dramsku umjetnost bio je STJEPAN TOMLJANOVIC Kad god me put nanese prema Senju, čini mi se da mi Senjsko bilo neće dati prolaz do grada ponosnih Uskoka, dok na desnoj pak strani šumoviti masiv Veljuna iznad Francikovca pa preko Krivog puta, Vrška i Alana sve do Ričičkog bila, također predstavlja svojevrsnu i neprolaznu utvrdu. Stnnenite padine ruše se jezovitim dubinama u naručje obraslo mračnim šumama. Greben do ´Tebena jedan se s drugim sastaju ,™hodnimlancem što se visovima nadvisuju, a oštrim pr,strancima navještajusunovraćanjc, Ćmim tu i svoju djedovinu, zemlju optočenu znojem i žuljem, zalivenu suzom od bola i sreće. Danas, sve su ove šume, od Miškovice, Ri (1938 čvrsta matica, tekao je strpljivo, čvrsto, hrabro i pošteno. Njegov izbor u životu, bila je hrvatska zemlja i ljudi. Za sve to je živio i nesebično trošio sebe. Poklonio sam se mom prijatelju 27. travnja na vječnom počivalištu u Otoku, poklonio sam se njegovu djelu i ostavštini u ime Hrvatskih šuma d.o.o. Zagreb, u ime Hrvatskoga šumarskog društva i ii ime svih zaljubljenika glazbe i bogatstva naše folklorne baštine. Rastao sam se od jednoti velikana života života u njegovom najvrijedmjem mjerilu- čestitosti dostojanstva ljubavi´i dobrote ,Otišao sam u Otok^sret^što sam Martina tndeset .od na poznao i volio tužan SK)!^"^ mlT^č v sto u^eie^d" S Sv^š 1 ni ™ d^^ t^ist^^ u kroši hia its, skih hra "ka "dieTona za S šoSoni dkomdočekiva amiemikedr Zti ih r^sko non r, omm lm" ^ nlrSe^hvonskr^niTiT SiLailjudi Martrzbo^ Tomislav Starčević 2003) čičkoga bila i ovo vilovito velebitsko stijenje, do sočnih padina Jezera, Maloii Rajinča, Modrić doca, Balinovca: Velikog Lubenovca, Zavižana i veličanstvene Štirovače, obukle crninu. Krivopućanin, Bunjevac, veliki šumarski znalac, divan suprug, otac dvoje ljudi i dida četvero unučadi, Stjepan Tomljanov ć č -Stipe, preminuo je 1. svibnja 2003. i vratio se svojoj rodnoj grudi Tu u Krivom putu rođen 14. travnja 1938. godine, đak nadaleko poznate senjske Gimnazije, Šumarski je fakultet završio u Zasirebu Vratio se u svoj kraj i tu desetljećima djelima svjedočio svoju ljubav i odanost domovmi ljuduna i šumarskoj struci. Višegodiš |
ŠUMARSKI LIST 5-6/2003 str. 98 <-- 98 --> PDF |
je lovac, ali bez trofeja, jer nikada Ilije iipei-io puškii na životinje. Lov mu je isključivo služio za povremene susrete sa znancima, kolegama i prijateljima. U rijetkim stanje Branko prihvaća kao novi izazov. Međutim, u jesen 2000. godine osjeća simptome podmukle bolesti, pa tada samo svojstveno njemu, započinje zajedno sa svo- Na ispraćaju u zasluMiu mirovinu krajem 2001. godine predsjednik ftrvatskoij; šujuarskoiz društva - ogranka Senj dr. se. Vice Kančević, predaje kole-ii Branku umjetničku sliku s motivom rodiie kuće njegova oca, rad autora Ivana Balaži;vića. trenucima odmora poslije radnog vremena angažiran je na gradnji svoje kuće koju je gotovo sam izgradio Rado boravi u obiteljskoj kući svoga oca u Bilima, a također se bavio´uzi´aianjem pčela Njegov višegodišnjr kontinuirani angažman na poslu, te nakon toga i na izgradnji svoje kuće, vremenom je poprimio prave odlike fanatizma. Uz to ti godinama započinju i zdravstvene tegobe, ali i takvo U subotu, 26. travnja 2003. u sren Sokadije, rodnom Otoku pokraj Vinkovaca, prestalo je kucati srce velikog čovjeka, šumara, zaljubljenika u glazbu, život, šumu, Slavoniju, Hrvatsku i ponajviše u ljude; Martina Sučića-Marce U nedjelju, na dan sahrane, od podneva, na otočko groblje slijevale rtii stf rijeke njeuovih virijatelja, kolega, štovatelja i rsumještana. Nakon duiiosi proljetnog sušnoii razdoblja, bu3 da je i Nebo odlučilo jim najbližima nadljudsku i neravnopravnu borbu za svoj život. 1 zaista, činilo se da će uspjeti, jer se njegovo stanje u jednon; razdoblju liječenja osjetno popravilo. Pratili smo njegov dnevni zdravstveni bilten s velikom strepnjoni i s nadom u pozitivni ishod. Prisjetio tada pripovijetke naSega ko!c<´e Milana Krmpotića´ pod naslo "Ubio ćaća vuka", u kojoj MARTIN SUCIC-MARCA 8. listopada 1928 - 26, travnja 2003. proplakati. Lagana je proljetna kiša pritisla, zgusnula i povezala svu tugu Neba i istine zemaljskog trenutka. Imao sam dojam da je toga nedjeljnog popodneva duša´Slavonije obukla crninu, a lica prisutnih obavila crnom maramom. Statistika smrti potvrdit će moje misli kako proljeće kosi živote, kao da ono za mvi početak treba i novu snagu, nove sokove. Pa, ako je i zima vrijeme mirovanja života, ipak troši, haba, krši i lomi istrošeni kr opisuje istiniti događaj o posebnom odnosu vuka i lugara Markaca (oca našeg Branka). U jednom dijelu pripovijetke Markac kaže: "Čovjek koji se ne lion nija ništa, htio je reći sinu (Branku), ali muse usta ne otvoriše." Iako mu to nisam spominjao za naših čestih susreta u njcs^ovoj bolesti, bio sam uvjeren da je misao vodilja njei-ova oca u trenucima njegove borbe za život zasigurno mnogo značila. Na posljednjem ispraćaju u Novom Vinodolskom okupio se velik broj njegovih najbližih, kolega, prijatelja i znanaca. Prema njegovoj želji donesena je zemlja iz Butković doca, njegovog mje.sta rođenja, kojom smo posuli njegov odar na oproštaju. Time je Branko na najbolji način izrazio svoju vezu između njegova šumovitog zavičaja, roditelja, životnog zanimanja i njegovih najdražih. Naš kolega pjesnik Milan Krmpotić u jednoj svojoj pjesmi zapisao je sljedeće stihove: Kuihi luipuškiš šumu samo ono što ti u srcu stane ponesi iz nje što u punoj mjeri vrijedi za neobično sadržajan živomi put našeg kolege Branka "Branje" Vukelića. Vice Ivančević votok, tako da onda iznenada u proljeće, kada je nužna nova i povećana snaga za pokretanje bitka, neki i.strošeni sustavi zataje, ispadaju iz sustava i blokiraju ga. Prepoznao sam svu istinu života koji uzmiče i pada u okruženju začuđujućeg, uzvišenog reda i divlje snage nemilosrdne prirode koja zapravo jedino tim svjedočanst^ima ulijeva´ nadu opstanaka. Oko mene mnoštvo znanih, dragih i viđenijih šumara iz Maninova vremena, ljudi 3n |