DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5-6/2003 str. 36 <-- 36 --> PDF |
I. SuL;;ir l´RINn^i |[l<\;ATSKOVl NAZIVLJU IZ BILJNf: SISITMATIKE Šumarski liM tir 5 (\ CXXVII (20(i3i, 237-248 matske jedinice koje su i danas zastupljene u biljnoj sistematici, kao što su odjeljak (npr. cvjetnjače), pododjeljak (npr. kritosjemenjače), red (npr. jednosupnice) i porodica, kao što sLI lijeri, sunovrati, perunike, kaćuni, paome i dr., dakle nazivi prema najvažnijem predstavniku porodice, ali bez ikakavih sufiksa, tj. samo nominativ množine dotičnog roda nositelja naziva. No, u isto vrijeme kada je S. (jjurašin priredio spomenuti udžbenik, u sistematici je još bilo lutanja. Tako je u udžbenik iz botanike za više razrede srednjih škola, koji je, prema njemačkom izvorniku V. Burgersteina priredio M. Kišpatić, uvedena jedna nova sistematska jedinica lirjia, a zatim su slijedili red i razred, ali između njih zapravo nije bilo razlike. Naravno da se ta taksonomska kategorija nije održala, a ii kasnijim je izdanjima (1940, 1941) poboljšana i klasifikacija. Golema je šteta da Sulekovo Biljarstvo i Jandina Počela bouinike nisu, unatoč određenim nedostacima, prihvaćeni kao školski udžbenici iz botanike na hrvatskome jeziku. Danas zasigurno ne bismo imali toliko teškoća s biljnim nazivljem. To su bili udžbenici napisani na visokoj stručnoj´razini. U njima ic bila obuhvaćena građa iz svih tadašnjih botaničkih struka. U morfologiji bilja podrobno je bilo razrađeno florističko nazivlje, a u Jande je sistematski dio bio popraćen ključem za određivanje porodica. Obuhvaćen je bio veliki broj vrsta koje su obilježene latinskim i hrvatskim imenom, a među njima osobito one koje su se odlikovale određenim korisnim svojstvima, kao .što su ljekovitost, uporaba u prehrani, industriji. Sulekovo je Biljarstvo imalo 320 stranica, a .landina Počela bolamU-bila su opsežnija - imala su preko 500 stranica. Sadržavali su niz hrvatskih i stranih stničnih naziva, koji su se kasnije udomaćili u novim botaničkim strukama, kao što je npr. izraz ruderalne biljke, koji se u Jandinu djelu prvi put spominje u nekom hrvatskom udžebniku, a danas je uobičajen u fltosociologiji i ekologiji bilja. U Jandinim Počelima iz botanike svaka je biljna skupina obilježena određenom sistematskom kategorijom, ali nazivlje ni u njega nije nažalost usustavljeno. Što se tiče hrvatskih naziva pojedinih sistematskih jedinica, upotrebljavao je nazive sa sufiksima koje je uveo Šulek, ali je uveo i nekoliko naziva s novim sufiksima. Tako je J. .fanda za imenovanje razreda - to je kategorija koja odgovara uglavnom današnjem" redu (ordo) u sistematici - upotrebljavao nazive sa sljedećim sufiksima: - nite, npr. močvarniec (llehbiae), bibeniice (Fiperineae) i dr -ače, npr. vonjače (TerebinlhinacA ždralinjače (Griiinales), makovnjače [Rhocadaks) i dr. -evice, - tiče, npr. klinčeviee {Carvophvlliiiael usnatice (Luhiatifhracl ružatiec {Rosaccae) i dr. No, i kod njega se javljaju, često na razini porodice, ali vrlo rijetko na razini razreda, nazivi bez sufiksa, tj. nominativ množine osnovnoga naziva, kao što su resine i gljive, crvotočine, mahovine i paprati na razini razreda, te npr. slakovi {Convolvulaceae), pomoćnice (So- Uimiceae), vrbice (Lvrhrarieae) i dr. na razini obitelji ili porodice, stoje očito da spoznaja o sustavnom rješenju taksonomskoga nazivlja na hi^atskom još nije bila sazrela. No, Janda je, uz već postojeće hrvatske nazive taksonomskih jedinica, koje je u sistematiku unio Šulek, uveo za imenovanje obitelji nekoliko novih naziva -s nastavkom na -ovke odnosno -evke (uz palatale). Takvih naziva ima svega devet, i to su sljedeći nazivi: tisovke (Kiv/neae) (str. 318), dioskorevke (Dioscmme) (str. 349), amberovke {Liquklambareae) (str. 385), žutikovke {Berheridact-ae) (str. 398), vrhovke {Epacrideae) (str 489), kluziovke (Clusieae) (str. 409), ternstroemiovke (Ternstroemiaccae) (str. 410), sapunovke (Sapiiideae) (str 422) i klokočevke (Staplivleae) (str. 422). REZULTATI Od svih do tada upotrijebljenih naziva s različitim sufiksima za obilježavanje porodica, nazivi sa sufiksom na -ovke/-evke učinili su mi se najprikladnijima za ugradnju u sustav hrvatskog sistematskog nazivlja na razini porodice. Nazive porodica s tim sufiksom sustavno sam proveo u svojim internim skriptama iz Botanike za studente Farmaceutsko-biokemijskog fakulteta u Zagrebu, po kojima se botanika predavala na tom Fakultetu od 1994.do 2001. godine, a i danas se ona na tom fakulteta predaje po istim skriptama. Jači poticaj da hrvatske nazive porodica sustavno provedem sa sufiksom na -ovke/-evke bila je Burgerstein- Kišpatićeva Botanika (1940, 1941), te knjiga J. Radića (1976) u kojoj je po prvi puta hijerarhijsk´i slijed naziva taksonomskih jedinica, osim na latinskom, prove - Results den i na hrvatskom jeziku. Iako je sustavno provedeno samo nazivlje koje se odnosi na red, to je djelo ipak potaklo potrebu sustavne provedbe naziva i za porodicu. Nazivi na razini odjeljka, razreda i porodice nisu naime ujednačeni, ali oko 33 % porodica imenovano je po biljci nositeljici naziva za porodicu sa sufiksom na -ovke, npr. tisovke, borovke itd., dok 66 % porodica ima drukčije, neujednačene sufikse, ili su pak bez ikakva sufiksa. Stanoviti poticaj da sufiks -ovke/-evkc uzmem kao osnovicu za sustavno imenovanje porodica na hrvatskom pmžili su mi i neki filološki radovi, u kojima je stanovit broj porodica spontano naveden upravo sa sufiksom na-ovke (usp. N. Vajs 1998). Ut |