DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5-6/2003 str. 15 <-- 15 --> PDF |
I. MilbiMf. M. SlniTJtviv. M. ftciirevk-: UI.OGA SlIMARSTVA U N-ACI(1NA[.NOM PROGRAMU SLiiDiirski list br. 5 (1. CXXVII (20(131. 2i´)-229 rijeka 200 2.000 mVs velika rijeka > 2.000 mVs Sve rijeke koje se ulijevaju u glavni riječni tok tvore riječnu mrežir Slivno područje nekot^ vodotoka odgovara površini omeđenoj vododjelnicom s koje se vodne količine slijevaju prema nekoj točki tosi recipijenta. Iz karte područja na kojoj su ucrtani svi vodotoci koji prinadaju određenom slivu motjuće je vodotoke oznakf brojevima i to tako da\.ne najmanje (vršne) pritoke označimo kao pritoke orvoe reda a na mjestu gdje se sastaju dva vodotok.! pm>^ .-eda počinje vodotok drugog reda i lako do -lavnog vodotoka sliva (vidi Shemu 1) Svako ie slivnoliodruŽc karakterizirano svo om sec fŽ^sH I v^ (Order (Number of number) streams) 1 25 2 6 Shem^t 1. (Foto: Ivana Šarić) Prema fizikalno-kemijskim parametrima (brzina vode, supstrat, temperatura vode, količina O, i CO, i dr.), možemo kod tekućica razlikovati gornji, srednji i donji tok. Vrlo značajan ekološki parametar, po kojem se, uostalom i tekućice razlikuju od stajaćica, je lirzina vode. Ona ovisi o nagibu korita, propusnosti korita i količini vode. U izravnoj vezi s brzinom vode je i karakter dna, tj. veličina čestica supstrata. U gornjim tokovima, t^dje je u pravilu najveća brzina vode, dno će biti kamenito ili valutičasto,u srednjim šljunkovito a u donjim muljevito s puno detritusa. Tekućice su mnogo povezanije od stajaćica (slivovi), nemaju vertikalnu stratifikaei|u temperature, otopljenog kisika i ugljik dioksida, već postoji njihov uzdužni, longiuidinalni gradijent. Za njili je također karakterističan rast godišnjih kolebanja navedenili parametara udaljavanjem od izvora. Npr. temperatura na izvoru je stalna, relativno niska i odgovara prosječnoj godišnjoj temperaturi kraja. Zimi od izvora prema ušću temperatura vode opada, a ljeti raste. Količina kisika u pravilu opada od gornjeg prema donjem toku, za razliku od ugljik dioksida, čija količina raste prema donjem toku. Ova pojava uvjetovana je manjim rasprskavanjem vode i intenzivnijom bakteriološkom aktivnošću u donjim tokovima zbou. čci-a se troši više kisika i stvara više ugljik dioksida.^ ^ Prema Okvirnoj direktivi o vodama Europske unije tekućice se mogu podijeliti prema veličini sliva na: l.mali 10-100 knr 2.srednji>100 l.OOOkm2 3. veliki>1.000- 10.000 knr 4. vrlo veliki > 10.000 knr Stajaćice U ovu kategoriju kopnenih voda ubrajamo lokve, močvare, bare i jezera. !,okve su plitke udubine ispunjene vodom koje redovito presušuju. Močvare su zadnji stadij razvoja vodenih ekosustava, a karakterizira ih niski pH, malo soli i velika količina detritusa. Bare od jezera razlikujemo ponajprije po dubini. Bare su pliće i svjetlo prodire do dna, a jezera su u pravilu veće i dublje akumulacije gdje postoji osvijetljeni i neosvijetljeni sloj Dubina prodora svjeta a tme i veličina osvietijenog sloja ovisi o količini suspendiranih čestica i ko! čini planktonskih organizama (Foto:ToinislavStareović) Većina naših jezera spada u kategoriju umjerenih jezera u kojima postoji ljetna-izravna i zimska-obrnuta stratifikacija, a dva puta godišnje dolazi do izjednačavanja temperature cijelog jezera. Posljedica tenn.eke dinamike je i raspored kisika i ugljik dioksida u jezeru, o čemu ovisi organska produkcija jezera. Ljeti u površinskom dijelu ima puno kisika, jer je to sloj u kojem se odvija intenzivna fotosinteza. Međutim, prema dnu količina kisika se smanjuje, dok je s ugljik dioksidom obrnuto. |