DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-4/2003 str. 98 <-- 98 --> PDF |
vic , ravnateljica JU Kopački rit, a za izdavača prof, dr. se. Stanislav Marjanovi ć s Pedagoškog fakulteta u Osijeku. U ovom radu navedene su sve ptičje vrste koje su sakupljene ili viđene u Kopačkome ritu, ili šire u Baranji, od početka znanstvenog istraživanja 1853. godine do danas. Uz svaku vrstu napisano je hrvatsko dvoimeno nazivlje i latinsko ime ptice. Latinsko ime otisnuto je crnom bojom, a za vrste koje su u ugrožene na svjetskoj ili europskoj razini, crvenom bojom. Nakon toga slijedi kratki opis, odnosno status ptičje vrste u Kopačkome ritu i Baranji. Ispod teksta su mje PRIZNANJA seci u godini, a iznad njih obojeni kružići: zeleno - za mjesec(e), u kojima se vrsta može s manjom ili većom vjerojatnošću promatrati i ako je gnjezdarica, žutom ako je preletnica ili rijedak gost, plavom - ako je zimski gost. Tako je ukupno obrađeno 307 vrsta, od kojih su neke ranije greškom unesene ili su nesigurne ili su iščezle, pa se povijesna fauna ptica Kopačkog rita i Baranje od 1853. godine do danas sastoji od 291 vrste, od čega je 144 vrsta gnjezdarica. Z. Timarac ZLATNO ODLIČJE ZA Dr. se. MARIJU HALAMBEK U organizaciji Hrvatskog društva biljne zaštite, a pod pokroviteljstvom Ministarstva poljoprivrede i šumarstva, u Opatiji je od 11.-14. veljače 2003. održan 47. Seminar biljne zaštite. Tom prigodom Hrvatsko društvo biljne zaštite odlikovalo je našu kolegicu Dr. se. Mariju H a 1 a m b e k, dipl. ing. šumarstva, zlatnom medaljom i plaketom. Odličje joj je dodijeljeno za njen veliki doprinos unapređenju herbologije, fitopatologije i primjene pesticida u rasadnicima, kulturama i šumskim sastojinama. Dr Marija Hal am bek, djevojačko prezime Rusan, rođena je u Zagrebu 1934. godine. Diplomirala, magistrirala i doktorirala je na Šumarskom fakultetu u Zagrebu. Poslije završetka fakulteta 1958. godine radi |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/2003 str. 99 <-- 99 --> PDF |
laje u Sekciji za uređivanje šuma u Novoj Gradiški i u Sisku. Nakon 4 godine provedene u praksi, 1962 god., zapošljava se u Šumarskom institutu u Jastrebarskom, gdje započinje raditi kao rukovoditelj rasadničke proizvodnje, koju dužnost obnaša do 1966. Zatim prelazi a istraživački Odjel za uzgoj i zaštitu šuma. Prvo radi na primjeni herbicida u šumarstvu, a od 1971. kao fitopatolog do odlaska u mirovinu 1994. godine. Tijekom rada na stručnim i znanstvenoistraživačkim zadacima pronalazi mnoga praktična rješenja koja su se primjenjivala u šumarskoj praksi. Dala je dragocjen doprinos primjeni pesticida, s posebnim naglaskom na herbicide i fungicide u šumarstvu. Unaprijedila je fumigaciju tla i supstrata u šumskim rasadnici ma. Rješavala je mnogobrojne probleme iz područja šumarske fitopatologije sa znanstvenog i primijenjenog gledišta. Njen je veliki doprinos u istraživanju gljivičnih uzročnika u sušenju i propadanju pojedinih vrsta šumskog drveća i šumskih ekosustava u Hrvatskoj. Tu treba posebno naglasiti njena istraživanja uzroka sušenja američkog borovca (Pinus strobus L.) u kulturama na području Hrvatske, s posebnim osvrtom na pojavu gljive Verticicladiella procera Kendrick, koja je prvi puta registrirana u nas i u tom dijelu Europe. U vezi s oboljenjem kore pitomog kestena istraživala je varijabilnost gljive Cryphonectria parasitica (Muu.) Barr., uzročnika raka kore pitomog kestena. Utvrdila je postojanje hipovirulentnih sojeva istog patogena, koji zbog svojstva transmisije hipovirulentnog faktora u virulentne sojeve, predstavljaju potencijalnu mogućnost za biološku borbu protiv raka kore pitomog kestena. Dr Marija H al ambe k kao stručnjak, znanstvenik i praktičar bila je vrlo kontaktibilna osoba. Unaprijedila je suradnju s Katedrom za zaštitu šuma, posebno iz područja fitopatologije na Šumarskom fakultetu u Zagrebu te s mnogobrojnim šumarskim institucijama u svijetu. Održala je velik broj stručnih i znanstvenih predavanja o zaštiti šuma s fitopatološkog gledišta. Bila je sudionik znanstvenih savjetovanja, simpozija, konferencija i kongresa u Hrvatskoj i u inozemstvu. Cijenjeni je znanstvenik u nas i u mnogim stranim zemljama koje je posjećivala i iz kojih su stručnjaci dolazili k nama. Objavila je kao autor ili koautor velik broj stručnih i znanstvenih radova i samostalnih publikacija. Marija Halambek cijenjen je stručnjak i znanstvenik iz područja šumarske fitopatologije, herbologije, zaštite šuma i ekologije. 1 danas je kolegica Halambek aktivna u suradnji s matičnom institucijom Šumarskim institutom u Jastrebarskom. Svi koji ju znamo i koji smo s njom surađivali, imali smo priliku upoznati je i družiti se kao s dobrim čovjekom i kolegicom, s kojom je svaki susret bio obostrano koristan i lijep. Miroslav Harapin |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/2003 str. 100 <-- 100 --> PDF |
ZNANSTVENI I STRUČNI SKUPOVI 47. SEMINAR BILJNE ZAŠTITE (Opatija 11. Uvod Hrvatsko društvo biljne zaštite i Agronomski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, organizirali su 47. seminar biljne zaštite koji je održan u Opatiji od 11. - 14. 02. 2003. god. Pokrovitelj Seminara bilo je Ministarstvo poljoprivrede i šumarstva uz potporu Ministarstva znanosti i tehnologije RH. Seminar je otvorio predsjednik Društva biljne zaštite prof. dr. se. Bogdan Cvjetkov i ć -M o n t i. U ime ministra za Poljoprivredu i šumarstvo gosp. Pankretića, skup je pozdravio njegov pomoćnik mr. se. Miroslav Pažur. Na Seminaru je bilo oko 550 agronoma i 60 šumara. Program rada Seminara - Prijem i akreditacija sudionika - Otvaranje Seminara Pozdravna riječ organizatora i uzvanika - Dodjela nagrada Promoviranje novih magistara i doktora znanosti Izlaganje i rasprave po sekcijama Okrugli stol o problematici zagađenja voda Godišnja skupština Hrvatskog društva biljne zaštite Zaključci Seminara i zajednička večera Dodjela nagrada Neposredno nakon otvaranja Seminara i pozdrava, drugi puta u 47 godina održavanja tog skupa podijeljene su nagrade zaslužnim stručnjacima za zaštitu bilja u poljoprivredi i šumarstvu. Zlatnom plaketom i poveljom nagrađeni su: Dr. se. Marija Hal am bek i dipl. ing. Bogomir Milosevic. Srebro je primio mr. se. Andrija Bužančić . Broncu je dobio dipl. ing. Ratimir M e t z, a zahvalnica (priznanje) je dodijeljena dipl. ing. Ivici Vu k o v i ć u . Promovirani doktori i magistri znanosti Predstavljeni su novopromovirani znanstvenici: doktor znanosti Tatjana Ledenčan i magistri znanosti : Edyta H a 1 up e c k i, Đanfranko P r i b e t i ć, Milo- rad Š u b i ć, Tatjana M a s t e n i Aleksandar M e š i ć. Radni dio seminara Nastavak Seminara odvijao se prema zacrtanom programu po sljedećim sekcijama: Okrugli stol, Ratarstvo, Posted, Voćarstvo i vinogradarstvo, Industrija, Povrtlarstvo i Šumarstvo. Bila su podnesena ukupno 53 referata, a od toga broja u Šumarskoj sekciji ih je bilo 18. Osim navedenog, u sekciji Industrija bila su 3 izlaganja i 12 prikaza 14. 2. 2003) suvremenih pripravaka za zaštitu bilja. U Poster sekciji na posterima stručnjaci Zavoda za zaštitu bilja u poljoprivredi i šumarstvu RH prikazali su novo registrirana sredstva za zaštitu bilja. Izuzetno interesantna i aktualna bila je problematika iznesena na Okruglom stolu pod naslovom: Ostaci sredstava za zaštitu bilja u hrani i vodi. Ostojić Z.: Sredstva za zaštitu bilja i vode Širac S.: Kakvoća vode u Republici Hrvatskoj i opasne tvari Con te E.: (Italija): Uloga agronoma (fitomedici nara) u utvrđivanju ostataka sredsta va za zaštitu bilja u poljoprivredi Capak K.: Praćenje ostataka pesticida u namirnicama RH Šumarska sekcija Na Seminaru zaštite bilja šumarski stručnjaci sudjeluju već 47 godina. Obrađuje se problematika iz područja ekologije i zaštite šuma. Ove godine bilo je 18 izlaganja kako slijedi: Istok, I. : Nove karantenske štetočinje bilja u šumarstvu i njihova potencijalna opasnost za naše šume U cilju stručnog sagledavanja stanja i potencijalnih opasnosti za našu zemlju u segmentu zaštite bilja u šumarstvu, a posebice u dijelu karantenskih štetočinja bilja, Republika Hrvatska se putem resornog Ministarstva poljoprivrede i šumarstva uključila u EPPO (European and Mediteranean Plant Protection Organization) Panel, u kojemu sudjeluju priznati stručnjaci iz područja zaštite bilja u šumarstvu, pod nazivom "Karantenske štetočinje bilja u šumarstvu", koji je započet tijekom 2000. godine. Do sada je ukupno održano 6 panela, od kojih jedan u Hrvatskoj, u Zagrebu 2001. godine. Analiza rizika (Pest Risk Analysis - PRA) provedena na spomenutim opasnim štetočinjama rezultirala je do sada sa ukupno 7 novih karantenskih štetočinja bilja u šumarstvu, te je shodno tome predloženo uvrštenje 3 nove vrste na Al listu i 4 nove vrste na A2 listu karantenskih štetočinja bilja šumskog drveća. Radi se o sljedećim štetnim kukcima: Dendrolimus sibiricus, Ips hauseri; Ips subelongatus; Scolytus morawitzi (Scolytidae; Coleoptera); Aeolesthes sarta; Tetropium gracilicome, Xylotrchus altaicus (Cerambycidae; Coleoptera). |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/2003 str. 101 <-- 101 --> PDF |
Hrvatskoj prijeti velika opasnost od importa strizi-zapadnom dijelu SAD, a u Europu je nedavno nađena u bube Anophilophora glabrippenis, koja čini velike šteAustriji (si. 1). te na svim vrstama drveća (izraziti polifag) u sjevero- Slika 1. Karantcnska strizibuba Nadamo se da će rezultati ovog stručnog rada ukazati našim stručnjacima, nadležnim državnim tijelima i institucijama, ali i operativi, o potrebi pojačanog istraživanja i nadzora u cilju zaštite naših šuma od štetnog utjecaja karantenskih štetočinja bilja. Harapin M.: Utjecaj štetne antomofaune na stabilnost šumskih ekosustava u Hrvatskoj Ekosustav je mnogostruko složeni integrirani sklop nežive i žive prirode koji se može sam regulirati i obnoviti. I šumski ekosustav kao osnovna jedinica prirode posjeduje sposobnost samoregulacije i samoobrane. Šumarska znanost i šumarska praksa posvećuje posebnu pozornost proučavanju šumskih ekosustava i gospodarenju njima u cilju potrajnosti, raznovrsnosti i zaštite čovjekova okoliša. Uz pedološke, orografske, klimatske i druge značajke, važno obilježje ekosustavu su dominantne vrste drveća. U šumskim ekosustavima kao mnogostruko integriranim jedinicama abiotski i biotski čimbenik entomofauna zauzima značajno mjesto. S entomološkog gledišta razmatrat ćemo sljedeće ekosustave: nizinske šume hrasta lužnjaka, brdske i planinske šume bukve, smreke i jele, zatim medunčeve, crnikine i borove šume obalnog područja. Svaki od navedenih ekosustava ili njegovog dijela ima specifičnu cntomofaunu koja se tijekom vremena mijenja, manje kvalitetno a značajnije kvantitativno. Povijesni tijek pojave, fluktuacije i procjena današnjeg stanja razmatrat će se za gubara, zlatokraja, hrastova savijača, hrastove ose listarice, grbice i ksilofagnu entomofaunu. J u rj e v i ć, P., T. B o š nj a k: Primjena pesticida u zaštiti državnih šuma R. Hrvatske u razdoblju od 1997. do 2001. godine U provođenju jedne od temeljnih komponenti gospodarenja šumama - zaštite šuma, "Hrvatske šume" (Anophilophora glabrippenis) d.o.o. koje gospodare najvećim dijelom državnih šuma (oko 2 000 000 ha) uz ostale načine zaštite, zaštitu šuma provode i uporabom različitih vrsta pesticida. Njihova uporaba odnosi se ponajprije na suzbijanje različitih vrsta štetnih kukaca, bolesti šumskog drveća, raznih vrsta glodavaca, štetnika koji napadaju gotove šumske proizvode i drugo. U promatranom razdoblju od 1997-2001. godine u državnim šumama Republike Hrvatske suzbijane su sljedeće vrste štetnih šumskih kukaca i gljiva: Operophthera brumata, Hibernia defoliaria, Malacosoma neustria, Euproctis chrysorrhoea, Cnethocampa processioned, Cnethocampa pityocampa, Microsphere! alphitoides, Mycosphaerella pini i dr. Ovisno o vrsti štetnika ili bolesti te drugih razloga, korišteni su sljedeći pesticidi: Insekticidi (biološki, biotehnički i piretroidi): Foray, Mimic, Dimilin, Decis, Fastac i dr. Fungicidi: Rubigan, Anvil, Tilt, sumpor. Rodenticidi: Brodilon mamac, Faciron forte, Ratox mamac. Herbicidi: Cidokor, Hercules, Casoron. Repulzivna sredstva: Kunilent. Količina upotrebljenih sredstava zaštite bilja, iako nije nezanemariva u odnosu na količine pesticida upotrebljenih u poljoprivrednoj proizvodnji, ne predstavlja veću opasnost za okoliš što ne isključuje nastojanje smanjenja njihove uporabe. Vu kadin, A.,M.Glavaš: Rezultati zdravstvenog pregleda šumskih rasadnika u 2002. godini U šumskim rasadnicima redovito se prati zdravstveno stanje šumskih i hortikulturnih biljaka. U 2002. godini zdravstvenim je pregledom obuhvaćeno ukupno 36 rasadnika. Utvrđivanje štetočinja obavljeno je tijekom ljeta i jeseni. Među šumskim biljkama najviše se proizvode sadnice hrasta, jasena, topole, te smreke, bora i jele. Hortikulturne sadnice uzgajaju se u malim količinama. Hrastove sadnice redovito napada Microsphaera alphitoides, a utvrđeno je povećanje širenja i šteta uslijed napada Caliroa anmdipes. Ukupno je |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/2003 str. 102 <-- 102 --> PDF |
utvrđeno 18 vrsta kukaca i 14 vrsta gljiva od kojih je najviše utvrđeno na topolama. Na poniku četinjača stalna je gljiva Fusarium oxysporum, koja je prouzročila sporadične štete, jer se o zaštiti četinjača od uzročnika polijeganja ponika vodi velika briga. U jednom rasadniku polijeganje je bilo vrlo izraženo i šteta velika. Na hortikulturnim sadnicama utvrđen je velik broj štetočinja. Najznačajnije štete nastale su na sadnicama divljeg kestena uslijed napada Cameraria ohridella i Guignardia aesculi, na platanama Corythucha ciliata i Lithocolletis platani, na šimširu Monarthropalpus buxi te na lovor višnji od Clasterosporium carpophylum. Cečura, I., T. Trzelj, Z. Poljarić: Mjere zaštite protiv biljnih štetnika u rasadniku "Pržine" Rasadnik "Pržine" smješten je između Bosanskog Grahova i Livna na nadmorskoj visini 710 m. Površina rasadnika je oko 30 ha. Tijekom ratnih djelovanja (1992-1995) rasadnik je bio devastiran. U poratnom razdoblju, u kratkom je vremenu započela ponovna proizvodnja biljnog materijala obične smreke, te običnog i crnog bora uglavnom obloženog korijenskog sustava tipa "Nissula" i sadnice hortikulturnih vrsta. Godišnja proizvodnja približno je 5 000 000 sadnica. Sve potrebe za jednostavnom i proširenom biološkom reprodukcijom JP "Hercegbosanske šume" d.o.o. Kupres, podmiruje sadnim materjalom iz rasadnika "Pržine". U početku proizvodnje 1996./97. godine velik problem predstavljala je gljiva Fusarium oxysporum Schecht. koja je prouzročila polijeganje ponika. Biljke su tretirane fungicidima (Kaptan, Akrobat, Cineb). Primjenom uzgojno-tehničkih mjera smanjena je uporaba fungicida i postignuti dobri rezultati u borbi protiv polijeganja ponika. Fungicidi su korišteni i pri zaštiti sjemena , tla i asimilacijskih organa biljaka. Protiv gljiva iz roda Lophodermium izvršeno je tretiranje bakrenim i organskim fungicidima početkom kolovoza i rujna, u koncentraciji 0,3 % svakih 10-15 dana. Kušan, Ž., V. Kušan: Dinamika populacije štetne entomofaune i problematika njenog suzbijanja u retencijama Lonjskog polja Nizinske šume šumarija Popovača, Kutina i Lipovljani, Uprave šuma podružnice Zagreb, nalaze se najvećim dijelom u parku prirode "Lonjsko polje". Ujedno se prostor tih šuma koristi i kao retencije za prihvat velikih proljetnih i jesenskih voda rijeke Save i njezinih pritoka, kako bi se sela i poljoprivredne površine srednje Posavine zaštitile od poplava. Od 1998. godine bilježi se u tim šumama povećana brojnost kukavičjeg suznika (Malacosoma neustria) i zlatokraja (Euprostis chrysorrhoea). U pojedinim odsjecima brojnost je bila toliko povećana, daje dosezala stanje golobrsta. Populacija štetnika se u tom razdoblju kretala od istoka prema zapadu. Opisano je kretanje populacija kukavičjeg suznika i zlatokraja u dijelu parka prirode "Lonjsko polje" koje pokriva Uprava šuma podružnica Zagreb od 1998. godine do danas, te poplavljenost površina u tom razdoblju. Za praćenje su korištene metode daljinskih istraživanja i geografskog informacijskog sustava. Margaletić, J., M. Glavaš, V. Dušak, Ž. Kauzlarić: Nove spoznaje o štetama od sivog puha na stablima ob. smreke u šumama Gorskog kotara Dio brdskog područja u Hrvatskoj obuhvaća šume Gorskog kotara površinom od oko 125 000 ha. Većinom se radi o šumama obične bukve (Fagus sylvatica L.), jele (Abies alba Mill.) i obične smreke (Picea abies (L.) Karst.). U njima obitavaju tri vrste puhova: sivi puh (Myoxus glis L.), gorski puh (Dryomys nitedula Pali.) i puh orašar (Muscardinus avellanarius L.). Najbrojniji je Myoxus glis L. koji nagriza koru obične smreke zbog čega dolazi do značajnih oštećenja ili sušenja stabala. Utvrđeno je da su u razdoblju od 1972. do 1998. godine na smrekovim stablima puhovi napravili štetu na 323,12 ha. Detaljno istraživanje šteta od sivog puha obavljeno je tijekom 2001. i 2002. godine na osam pokusnih ploha prosječne veličine 0,5 ha. Starost smreka bila je od 23 do 29 godina. Puhovi smrekovu koru nagrizaju u polovini i gornjoj trećini debla u vremenu od polovice lipnja do početka srpnja. Veličina oštećenja je u korelaciji s prsnim promjerom debla, debljinom kore u zoni grizenja te kemijskim sastavom i vlagom kore. U cilju utvrđivanja uzroka šteta istražen je kemijski sastav kore obične smreke. Utvrđeno je da intenzitet štete ovisi o brojnosti populacije puhova, visini, debljini i starosti stabla. Bradić, B.: Određivanje brojnosti i suzbijanje glodavaca u Upravi šuma Podružnica Bjelovar Uprava šuma, Podružnica Bjelovar obuhvaća oko 130 000 ha šuma, a od toga na najvažnije vrste hrast lužnjak i kitnjak otpada 33 %, bukvu 36 % te ostale vrste 31 %. Sastojine hrasta obnavljaju se prirodnim putem, no kako je urod sjemena sve rjeđi i ima ga sve manje te nedovoljne količine žira stradavaju od štetnika i bolesti od kojih su ponajveće štete od sitnih glodavaca (miševi i voluharice). Kako bi se spriječile štete neophodno je utvrditi njihovu brojnost. Brojnost populacije sitnih glodavaca utvrđuje se nakon opadanja žira i to postavljanjem 100 klopki (mišolovki) u pravilnom rasporedu, navečer, a ujutro se obavlja kontrola ulova. Ukoliko je postotak postavljenih klopki sa zabilježenim ulovom veći od 20 %, a osobito 30 %, obvezno je poduzeti mjere suzbijanja. Suzbijanje glodavaca se obavlja biološkim (podržavanje prirodnih neprijatelja sitnih glodavaca) i kemijskim (primjena rodenticida) metodama. Kemijski pripravci (Faciron, Ratox mame, Klerat pelete, Brodilon mamci, Brodilon pelete i dr.) postavljaju se u plastične cijevi |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/2003 str. 103 <-- 103 --> PDF |
dužine 30 cm, promjera tri centimetra, po 15 g u svaku cijev na međusobnom razmaku 15 x 15 m. Diminić, D., B. Hrašovec, M. Glavaš, N. Potočić : Štete najeli od niskih temperatura Početkom svibnja 1997. godine na par lokaliteta na području Uprave šuma Senj, zabilježena je u krošnjama jela masovna pojava crvenih i odumrlih iglica. Nisu utvrđene fitopatogene gljive niti štetni kukci koji bi mogli prouzročiti opisane simptome. Analiza izbojaka skupljenih u svibnju ukazala je da su oštećene jedno- i višegodišnje iglice, dok su razvijeni izbojci iz tekuće vegetacije ostali netaknuti. Polovicom i koncem travnja 1997. godine zabilježen je prodor iznimno hladnog zraka. Na temelju provedenih analiza te analize navedenih podataka može se zaključiti da je iznenadni prodor hladnog zraka početkom vegetacije prouzročilo opisane simptome. Odnosno, kako su štete zabilježene na jelama samo nižih nadmorskih visina (rub prirodnog areala jele) zaključuje se daje nedostatak kalija u starijim iglicama, posljedicom opisane translokacije kalija u iglicama početkom vegetacije, utjecao na predispoziciju (osjetljivost) tih iglica na iznenadne niske temperature, što je prouzročilo njihovo odumiranje. Izostanak šteta na jelama viših nadmorskih visina pripisuje se upravo nešto vremenski kasnijim pupanjem, odnosno samim početkom vegetacije. G 1 a v a š, M.: Jak napad gljive Rosselinia mycophila (Fr.:Fr.) Sacc,. na smrekovim sadnicama u rasadniku "Kuželj" Krajem rujna 2002. godine u rasadniku "Kuželj", smještenom blizu Broda na Kupi, opaženo je žestoko oboljenje sadnica smreke starih 6 godina. Od ruba prema sredini gredice, grupe biljaka, gledajući od vrha prema tlu, izgubile su zelenu boju. Iglice, postrani izbojci i stabljike bile su presvučene velikom masom sivog, a pri dnu crnog micelija. Takvi simptomi na prvi pogled upućuju na gljivu Herpotrichia jumped (Duby) Petrak koja uzrokuje snježnu pljesan četinjača. Međutim, kao uzročna gljiva determinirana je vrsta Rosellinia mycophila (Fr.:Fr.) Sacc. Taje vrsta ovim nalazom u nas prvi puta nađena u rasadnicima i u Hrvatskoj uopće. Prema podacima u literaturi postoji više vrsta iz roda Rosellinia de Not. saprofita na listačama i četinjačama. Ukupno se na četinjačama navodi 7 vrsta, od kojih 5 na smrekama. Utvrđeno je da R. mycophila dolazi na smreci, omorici, duglaziji i običnom boru. U istom rasadniku gljivu smo u studenome utvrdili i na sadnicama obične jele. Općenito je poznato da vrste iz roda Rosellinia za svoj život zahtijevaju visoku vlagu. R. mycophila je izričito zahtjevna prema visokoj zračnoj vlazi. Rasadnik "Kuželj" okružen je brdima, smješten uz samu Kupu, pa su uvjeti visoke zračne vlage stalno osigurani. Smreke su s obzirom na starost i veličinu bile preguste, a ljeto 2002. je bilo izuzetno kišovito. Gljiva je potpuno uništila nekoliko tisuća ili blizu 10 % sadnica. Grecs, Z.: Rasprostranjenost virulentnog i hipovirulentnog oblika gljive Cryphonectriaparasitica (Murr.) Barr u Sloveniji i šire U Sloveniji je petina zdravoga pitomog kestena, jedna petina je zaražena virulentnim, a tri petine hipovirulentnim oblikom gljive C. parasitica, koja je rasprostranjena po cijeloj Sloveniji. Optimum rasta gljive poklapa se s optimumom rasta kestena. Najbolje zdravstveno stanje kestena je na rubu njegovog areala. Hipovirulentni oblik zaraze sporije napreduje u hladnijim fitogeografskim područjima i višim nadmorskim visinama, češći je u predjelima gdje je bila jača zaraza virulentnim oblikom. Tako je najveća prisutnost hipovirulencije u submediteranskom fitogeografskom području, gdje su opažene prve zaraze u Sloveniji. S višom nadmorskom visinom povisuje se učešće zdravoga kestena. Novak, A. S., M. Gradečki, M. Županić: Zdravstvenmo stanje sjemena obične bukve Obična bukva je jedna od važnijih vrsta drveća u šumama Hrvatske. Zauzima preko 35 % ukupne šumske površine. Zadnjih godina bukvica se sije u šumskim rasadnicima za potrebe popunjavanja sastojina. Zdravstvenom stanju šumskog sjemena u svijetu se posvećuje sve veća pozornost zbog sve veće potrebe za njegovim očuvanjem. Analizirana je bukvica iz uroda 2001. godine. Obrađeno je 89 uzoraka s područja 14 uprava šuma. Svaki uzorak bukvice bio je zaražen saprofitskim gljivama i gljivama uzročnicima bolesti. Fitopatološkom analizom utvrđene su sljedeće najčešće gljive na bukvici: Alternaria alternata (Fr.) Keiss., Arthrobotrys superba Corda, Botiytis cinerea Pers., Fusarium spp. Link., Penicillium sp. Link, ex Fr., Trichothecium roseum Link, Mucor sp. Micheli, Graphium sp. Corda i Chaetomium sp. Kunze. Kauzlarić,Ž.: Uloga potkom jaka u sušenju jele u Gorskom kotaru U Upravi šuma Podružnica Delnice, šumariji Vrbovsko, u Gospodarskoj jedinici "Litorić", tijekom svibnja 2002. godine došlo je do masovnog sušenja jele. Sušenje jele događa se u grupicama (do 15 stabala). Uzrok sušenja je masovna pojava malog jelovog potkornjaka (Cryphalus piceae Rtzb.), jelovog krivozubog potkornjaka {Pityokteines curvidens Germ.) i malog jelovog potkornjaka {Pityokteines spinidens Reitt.). Masovna pojava potkornjaka loše je zdravstveno stanje i jaki napad imele, u prosjeku 67 % stabala zaraženo je imelom (Viscum album var. Abietes Beck), 2002. godine u toj gospodarskoj jedinici doznačeno je 18 401 m´ suhih stabalajele. Suzbijanje jelovih potkor |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/2003 str. 104 <-- 104 --> PDF |
njaka može se obaviti lovnim stablima koja se sijeku krajem veljače ili početkom ožujka. Lovna stabla s tanjom korom, prsnog promjera 30-50 cm i na vrhu ostaviti nekoliko grana. Treba sjeći stabla koja su u zasjeni. Nakon obaranja potrebno ih je tretirati insekticidom Deltacid. Otkoravaju se u drugoj polovici mjeseca svibnja, a kora se pali. Rukavina, V.: Najvažniji defolijatori hrasta lužnjaka u Pokupskom bazenu Pokupski bazen čini zapadni rub Panonske nizine. Nizinske šume Pokupskog bazena prostiru se na 13 579 ha (Uprava šuma Podružnica Karlovac gospodari s 11 247 ha) i čine cjelinu u kojoj prevladava hrast lužnjak. Klima je umjereno kontinentalna, a karakteristična je pojava kasnoga mraza, uglavnom u svibnju. Razni biotski i abiotski čimbenici te čovjek, značajno su utjecali na razvoj šumskih sastojina hrasta lužnjaka. Od abiotskih čimbenika značajnu ulogu imali su defolijatori: gubar {Lymantria dispar L.), zlatokraj (Euproctis chrysorrboea L.), hrastov četnjak (Thaumetopoea processioned L.), kukavičji suznik (Malacosoma neustria L.), hrastov savijač (Tortrix viridana L.), hrastova osa listarica (Apethimus abdominalis Lep.), te veliki (Eranis defoliaria Cb.) i mali (Operophthera brumata L.) mrazovac, te biljne bolesti: Hrastova pepelnica (Microsphere! alpitoides Griff. Et Maubl.) i mednjača (Armillariella mellea Vahl. Ex Fr., Karst.). Intenzivnija sušenja registrirana su prije dvadeset godina, a najveće amplitude sušenja u Pokupskom bazenu bile su 1990. i 1991. Ivančević, V.: Gradacija smrekovih potkornjaka na području Uprave šuma Podružnica Senj u razdoblju od 1996. do 2002. godine Šume smreke, pogotovo čiste ili kulture, osim većeg kompleksa gorske smrekove šume s pavlovcem (Aremonio-Piceetum Ht. 1938) u Štirovači, na području Uprave šuma Podružnica Senj zauzimaju relativno male površine. U ostalim šumskim zajednicama, počevši od dinarsko bukovo-jelovih šuma pa do gornje granice šumske vegetacije, obična smreka dolazi tek sporadično i to pretežito u pojedinačnom rasporedu. Radi uspješnog suzbijanja i praćenja populacije smrekovih potkornjaka (Ips sp.) od 1996. do 2002. godine postavljeno je na području Uprave šuma Podružnica Senj pet Bakkeovih klopki. Dvije su postavljene u kulturama planinskog masiva Velike Kapele, te tri u prirodnim šumama smreke na Velebitu. Brojnost smrekovih potkornjaka registrirana je svakog tjedna. Na temelju detaljne obrade godišnjih pojedinačnih podataka prikupljena su početna saznanja o karakteru i dinamici smrekovih potkornjaka najopasnijih ksilofaga (drvojeda) obične smreke.Tako godišnji pojedinačni i ukupni broj štetnika pokazuje trend laga nog pada od 1996.-2002. god. Prosječno ulovljeni godišnji broj štetnika od 564 komada kreće se po klopkama u širokom rasponu od 956 do 154 komada. Prvo rojenje (proljetno) pojedinačno započinje najranije 26. 4. i traje najkasnije do 22. 7., u ukupnom prosječnom trajanju od 29 dana. Drugo pojedinačno rojenje (kasno) najranije započinje 6. 6. i traje najkasnije do 13. 9., u ukupnom prosječnom trajanju od 43 dana. Na prvo rojenje odnosi se 64 %, a na drugo 36 %. Jošt, J.: Učestalost i raširenost velikoga i maloga smrekina potkornjaka u slovenskim šumama u razdoblju od 1995. do 2001. godine Veliki smrekin potkornjak (Ips typographic L.) i mali smrekin potkornjak (Pityogenes chalcographus L.) najučestaliji su štetnici smrekovih šuma. Najveće štete čine na smrekama umjetno unesenim u sastojine. Veličina štete mijenja se iz godine u godinu, ovisno o klimatskim prilikama, raspoloživom prostoru za razvoj novih generacija potkornjaka i o dosljednosti izvođenja preventivnih i zaštitnih mjera koje propisuje javna šumarska služba, te provode vlasnici šuma. Jure, M.: Pregledna lista potkornjaka (Scolytidae) Slovenije Predstavnici porodice Scolytidae (Coleoptera) predstavljaju, kao tipični dendrobionti, najvažniju skupinu kukaca u šumama Slovenije. Pregledna lista potkornjaka obuhvaća sljedeće taksone: Podporodica bjelikari - Scolytinae (tribus Scolytini: rod Scolytus - 9 vrsta); podporodica litokoči Hylesininae (tribus Phloeotribini: rod Phloeotribus - 1 vrsta); rod Phloeotribus - 1 vrsta; rod Phloeophthorus - 2 vrste; tribus Hylastini: rod Hylastes - 6 vrsta, rod Hvlurgops - 2 vrste, rod Blastophagus - 2 vrste, rod Hylurgus - 1 vrsta; rod Dendroctonus - 1 vrsta; tribus Polygraphing rod Polygraphia - 2 vrste, tribus Hylesinini: rod Hylesinus - 2 vrste, rod Leperesinas -1 vrsta, rod Hylstinus - 2 vrste, rod Xylechinus - 1 vrsta, rod Pteleobius - 2 vrste, tribus Phloeosinini: rod Phloesinus - 1 vrsta; tribus Hypoborini: rod Hvpoborus -1 vrsta, rod Liparthrum - 2 vrste) i podporodica koraši - Iponae (tribus Crypturgi: rod Crypturgus - 3 vrste, rod Dryocoetes - 3 vrste, rod Xylocleptes - 1 vrsta: tribus Cryphalini: rod Cryphalus - 4 vrste, rod Ernoporus - 2 vrste, rod Cryphalops - 1 vrsta; tribus Pityophthorini: rod Pityophthorus - 4 vrste, tribus Ipini: rod Taphroryehus - 3 vrste, rod Pityognes -1 vrsta, rod Pityokteines 3 vrste, rod Orthotomicus - 4 vrste, rod Ips -1 vrsta, tribus Xyleborini: rodXyleborus -1 vrsta i tribus Xyloterini: rodXyloterus - 3 vrste. U Sloveniji je registriranih 88 vrsta iz porodice potkornjaka. Pernek, M., D. Matošević: Nemetoda Bursaphelenchus xylophilus - vektorski odnos prema rodu Cerambicidae i opasnostima koje donosi za Hrvatsko šumarstvo |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/2003 str. 105 <-- 105 --> PDF |
Posljednjih stotinjak godina aktivnosti čovjeka, ponajprije transportom, omogućila je najrazličitijim organizmima osvajanje novih prostora. Cesto su bili štetni za čovjeka, a neki su za sobom gdjekad ostavili prave katastrofe. U najmlađe takve slučajeve mogla bi se ubrojiti nematoda Bursaphelenchus xylophilus (Steiner & Buhrer) Nickle (Nematoda: Aphelenchida), koja se u Hrvatskoj nalazi na popisu karantenskih štetnika. U Europi, spomenuta nematoda biva prvi put zabilježena u Portugalu 1999. godine na primorskom boru (Pinus pinaster). Zaraza i stradavanje stabala odvijalo se izuzetno brzo i na velikim površinama. U prirodnom području rasprostranjen)a ove nemetode, u Kini i Japanu je prenose neke vrste strizibuba, kojih za sada u Hrvatskoj nema, a dolaze iz roda Monohamus. Pitanje je da li postojeće europske vrste Monohamus sp. primjerice M. galloprovincialis, koja je i kod nas autohtona, mogu preuzeti ulogu vektora. Pojavljivanje ovog štetnika u Hrvatskoj je realno, s obzirom na prvo pojavljivanje u Europi u mediteranskom području, spadamo u rizične zemlje. Kod eventualnog pojavljivanja od velikog značaja bit će brzina detekcije i poduzimanje mjera eradikacije. Hrašovec, B.: Suvremene metode istraživanja feromonske komunikacije kod kukaca Snalaženje u prostoru, spajanje sa suprotnim spolom radi kopulacije, dolazak do odgovarajuće ishrane svakog kukca odvija se putem kemijske komunikacije, tj. emitiranjem i detekcijom molekula hlapivih tvari osobitog kemijskog sastava - semiokemikalija. Danas razlikujemo dva tipa ovakvih kemijskih nositelja informacija: alelokemikalije (komunikacija između različitih vrsta) i feromoni (komunikacija jedinki iste vrste). Temeljni razlog intenzivnog razvoja istraživanja ovih fenomona je činjenica da korištenjem feromona ponekad možemo postići vrlo učinkovit nadzor, a ponekad čak i suzbijanje opasnih štetnika i to bez negativnih učinaka na ostale članove ekosustava. Tako se u početku, pri istraživanju seksualnih atraktanata, radilo mukotrpnim i često nesigurnim metodama ekstrakcije potencijalno aktivnih tvari iz zadka ženki. Isti je način kod utvrđivanja sekundarnih atraktanata. U obje je spomenute metode slijedilo ispitivanje u raznoliko konstruiranim "zračnim tunelom" ili različitim verzijama barijernih ili naletnih klopki. Ogroman napredak načinjen je razvojem nove metode istovremenog dovođenja potencijalnih hlapivih tvari na plinski kromatograf i posebno preparirano ticalo kukca spojenog na elektrode osjetljivog instrumenta (GC-EAG). Usporedbom analitičkih rezulatata plinskog kromatografa (GC) i istovremenih očitanja električne aktivnosti na anteni kukca (EAG) moguće je danas znatno brže definirati biološki aktivne tvari te ih testirati u prirodnim uvjetima. Pernek, M., B. Liović, D. Posarić: Prva iskustva primjene seksualnih feromona za dijagnozu i prognozu napada malog mrazovca Mrazovci su već desetak godina medu najznačajnijim štetnicima u hrastovim šumama u nas. Metoda ljepljivih prstena, koju koristimo za određivanje razine populacije štetnika manje je praktična, jer zahtijeva redovito ophođenje i prebrojavanje ženki, ima problem neselektivnosti, ovisi o stablu kojeg smo odabrali za postavljanje istog, ljepilo se mora obnavljati itd. U šumarstvu se traže što lakši, brži i jeftiniji načini utvrđivanja brojnosti štetnika. Prognoza populacija temelji se u prvom redu na određivanju aktualne gustoće populacije štetnika, iz čega se procjenjuje šteta koja će nastati u šumi. Za to trebamo neke bio-ekološke parametre kao što su natalitet, mortalitet i brojnost, zatim kvaliteta hrane, stanje prirodnih neprijatelja, klimatske prilike itd. Kritični broj je broj zdravih jedinki koji će izazvati teška oštećenja koja u pravilu iziskuju primjenu zaštitnih mjera. Cilj je utvrditi kritični broj mužjaka u feromonskim klopkama, odnosno utvrditi odnos broja ulovljenih mužjaka u klopkama i ženki na prstenovima. To će još biti stavljeno u odnos sa stupnjem obrštenosti stabala u šumi tijekom vegetacije. Liović, B., M. Županić: Djelovanje fungicida na razvoj gljive Cryphonectria parasitica (Murr.) Barr. na umjetnom supstratu Pitomi kesten (Castanea sativa Miller) tvori vrijedne šumske sastojine te predstavlja puno više nego obično drvo. U etnološkom smislu, pitomi kesten vrlo često oblikuje narodne običaje, kao što su kestenijade od Lovrana do Hrvatske Kostajnice. Iz tih razloga pojava gljive Cryphonectria parasitica (Murr.) Barr, koja uzrokuje rak kestenove kore pojavila se u Europi 1938. godine. Bolest se u Hrvatskoj pojavila 1961. i danas je zahvaćen cijeli areal jačeg ili slabijeg intenziteta. Osnovni limitirajući čimbenik kod vegetativnog razmnožavanja cijepljenjem je agresivnost gljive Cryphonectria parasitica. Cijepljenje dobro uspije, plemke snažno potjeraju, ali se tijekom vegetacije oko mjesta cijepljenja pojave piknide iz kojih izbijaju konidije. Vrlo brzo takva biljka propada. Za zarazu je potrebno otvoreno mjesto na kori. U cilju smanjivanja mogućnosti zaraze, koja je najveća prvih nekoliko mjeseci nakon cijepljenja, dok rana ne kalusira, ispitali smo sljedeće fungicide: Rubigan EC, Sabithane, Anvil 5SC i Folicur. Fungicide smo dodali umjetnom supstratu u šest različitih koncentracija. Rezultati pokazuju da svi fungicidi znatno smanjuju intenzitet ili potpuno zaustavljaju rast gljive na umjetnom supstratu. |