DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-4/2003 str. 90 <-- 90 --> PDF |
Na predstavljanju u Varaždinu (3. 10. 2002) o knjizi iije govorila članica Uredništva Blaženka Kulić, dipl. ing. šumarstva, samostalna stručna suradnica za šumarstvo i lovstvo Upravnog odjela za gospodarski razvoj u Primorsko-goranskoj županiji, koji je uz Lovački iisavez Primorsko-goranske županije suizdavač knjige. j Na promociji u Rijeci ova se knjiga prvotne naklade (500 primjeraka) mogla dobiti bez naknade. Kako je interes za ovo djelce premašio očekivanja nakladnika (posebne narudžbe uslijedile su od " Hrvatskih šuma", Veleučilišta u Karlovcu, Hrvatskog lovačkog saveza i dr.), Lovački savez PGŽ-a dao je tiskati još 1000 primjerakaidrugog nepromijenjenog izdanja, pa se ono danas može naručiti i kod izdavača (Rijeka, Račkoga 1) i u HLS-u\ (Zagreb, Nazorova 63). Knjiga "Smeđi medvjed u Primorsko-goranskoj županiji" podijeljena je u 15 poglavlja: Uvod (jedna stra j nica), Sistematska pripadnost (1), Rasprostranjenost i brojnost (4), Status, lov i gospodarenje (14), Izgled i iigrada tijela (3), Stanište, izračun boniteta i kapacitet (4), ,, Prehrana i štete (5), Način života i ponašanje (2), Razmnožavanje i razvoj (4), Životni vijek i utvrđivanja starosti (1), Neprijatelji i bolesti (1), Kako se ponašati u\ staništu medvjeda (4), Trofeje medvjeda -obrada, ocjenjivanje i vrednovanja (7), Medvjed u karikaturi (1) i iiKorištena literatura (2). Prepuna je originalnih, osobito brižljivo skupljanih1podataka, vlastitom rukom snimljenih fotografija i tabličnih prikaza. Uspoređujući je s drugim djelima slične: tematike na hrvatskom i drugim jezicima, stječe se zaključak daje to tek kvalitetan scenarij za lijepu, debeluxknjigu o medvjedima ovog malog dijela Europe; držimo3dakle "fige" Frkoviću, medvjedu i debeloj knjizi. Da ne bude opći dojam ipak preblistav, treba postaviti pitanje -ne samo kolegi Frkoviću. Koliko je realno3na temelju propisanog načina bonitiranja ("Stručne upute..." su zapravo upute, ne propis) doći do broja od 4 grla aamedvjeda na 10 000 ha, odnosno 150 grla za cijeli Gorski kotar (uzevši dakako u obračun lovno-produktivne2površine) i time se potpuno približiti brojci koja je i iislužbena procjena lovoovlaštenika. Jesu li obje stranesdo svog rezultata došle zaista neovisno jedna o drugoj? ?? Nije prihvatljiv odgovor: nema druge metode. Treba dodati i da su neposredni komentari nazočnih stručnjaka na predstavljanju knjige u Rijeci bili da je moguće da medvjeda u Primorsko-goranskoj županiji ima znatno više, budući da u razmatranje nisu uzete u obzir velike površine primorskih padina, danas gotovo bez stalne ljudske prisutnosti i djelatnosti, te potpuno promijenjene slike obraslosti vegetacijom. Medvjedi koji u tim predjelima danas stalno žive, gotovo da se mogu nazvati "urbanim" medvjedima, s obzirom na njihovu privrženost kontejnerima za otpad, pri čemu se stječe navika na ljudski miris i polako topi plahost od najvećeg neprijatelja. Vjerojatno su upravo takvi medvjedi povremeni posjetitelji ili stalni gosti na otoku Krku. Nije na odmet priopćiti i mišljenja nekih stručnjaka, da je prirast veći od deklariranog. Možda je ovo bila prilika da se ustvrdi, uz obilje novih saznanja, da dolazi do spoznaje postojanja sve većih zagonetki u prirodi. Propuštena je prilika prikaza periodičnog uroda šumskih vrsta teškog sjemenja, kao što nije dan ni prikaz količine izložene hrane u lovištima, ne samo posebno za medvjeda, već i kukuruza za divlje svinje, koji se uglavnom izlaže cijele godine. Da li i koliko to utječe na njegov način života, kretanje, zimski san? Dobro bi došao i prikaz spola i dobi izlučenih medvjeda. Manjkaju i informacije daje u posljednjih 15-tak godina zabilježeno više incidentnih situacija (izvan Gorskog kotara), između Nacionalnog parka Plitvička jezera i Ribnice u susjednoj Sloveniji, uključujući i dva smrtna slučaja. No, kako rekosmo u uvodu, za autora i stručnjaka kao što je Alojzije Frković, knjižica "Smeđi medvjed u Primorsko-goranskoj županiji" neka bude samo prvi korak do prave knjige i monografije o medvjedu u Hrvatskoj, koja će svojim kompletnim sadržajem biti jedan od naših "europskih ključeva". Na kraju istaknimo još i to da su, uz zagrebački "Lovački vjesnik" (broj 5/2002, str. 25) kraće prikaze o knjizi donijeli: ljubljanski "Lovec" (7-8/2002., str. 374-375), sarajevski "Lovački list" (58/2002., str. 33), splitska "Dobra kob" (6/2002., str. 10-11), časopis "Veterinarska stanica" (2/2002., str. 91) i "Priroda" (11/2002., str. 47). Željko Štahan MONTI E BOSCHI (Talijanski časopis za ekologiju i tehniku primijenjenu na šume i planinski okoliš) Iz broja 6 studeni-prosinac 2002. izdvajamo: U uvodnom članku časopisa, autor Ervedo Giordano (član znanstvenog odbora časopisa) daje osvrt Ervedo Giordano: Završila je Međunarodna gona Međunarodnu godinu planina koju je proklamirala dina planina skupština UN i čija se završna sjednica održala od 28. |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/2003 str. 91 <-- 91 --> PDF |
listopada do 1. studenoga 2002. g. u Pišpeku (Bishtek) u Kirgistanu. U završnici godine planina u čijem je radu sudjelovalo 67 nacionalnih komiteta koji su djelovali u koordinaciji sa FAO-om (agencija UN), korisno je napraviti bilancu izvršenih zadataka. Aktivnosti su uglavnom bile usmjerene prema poboljšanju životnih uvjeta stanovnika planina. Održano je stotinjak skupova na svim kontinentima u kojima su sudjelovale javne organizacije, lokalne zajednice, pojedinci, s osobitim angažiranjem mladih i žena, stoje od velike važnosti zbog problema depopulacije planinskih područja. Kao primjer autor navodi talijansku planinsku provinciju Trento, gdje godišnja redukcija stanovništva iznosi 2-2,5 %, stoje uzrokovalo velike promjene (posebno u ekonomiji) u posljednjem desetljeću. Problemi stanovnika Europe koji žive u planinskim područjima ne mogu se usporediti s onima na drugim kontinentima, gdje su teški životni uvjeti uzrok međusobnih sukoba koji ograničavaju svaki napredak, ugrožavajući preživljavanje i prisiljavaju stanovništvo na migraciju. Iz medija svakodnevno saznajemo o takvim sukobima u Latinskoj Americi, Aziji i Africi. Po podacima FAO-a 12 % svjetskog stanovništva živi u planinskim zonama i čine najveći dio od 815 milijuna stanovnika koji pati zbog nedostatka hrane, loših sanitarnih uvjeta i bez medicinske zaštite što, posebice uzrokuje mortalitet novorođenčadi i djece. Među prioritetima koji se trebaju pokrenuti na međunarodnoj razini, ističe se prijedlog Talijanskog komiteta za Summit u Nairobiju u Africi radi rješavanja globalnih problema planinskih područja Afrike, vezanih za infrastrukturu (prometnice, voda i si.) i očuvanje lokalnih kulturnih vrijednosti, što se ne može realizirati bez angažiranja međunarodnih snaga u razdoblju od najmanje 30 godina. Sveučilište iz Tuscia-e u suradnji s Institutom za znanstvena istraživanja i tehnologiju na planinama, uz potporu Autonomne provincije Trento, regije Sicilija i provincija Chieti i Catania, organizirali su u Palači nacija u Genovi u vremenu od 4-25. listopada 2002. g. izložbu pod naslovom "Talijanski prilog međunarodnoj godini planina". Cilj ove manifestacije je izučavanje učešća znanosti u korist planinskih regija. Prvi dio izložbe posvećenje prikazu Alpa iz XVIII. stoljeća, preko opisa i ilustracija Deodata de Dolomieu-a, koji je poznat po otkriću krških obilježja Dolomita (koji su po njemu dobili ime). Drugi dio posvećen je karakterističnim promjenama koje obilježavaju razdoblje od nekoliko posljednjih desetljeća. Posljednja dva dana prikazani su filmovi s motivima vezanim za planinski okoliš, uz niz ostalih aktivnosti, stoje pobudilo veliki interes javnosti i akreditiranih diplomatskih predstavnika. Na kraju je autor zaželio da formulirani prijedlozi nađu svoju primjenu i poslije Međunarodne godine planina. Cinzia Test i, Marco Ben venuti: Studija o opasnosti od šumskog požara u Parku prirode Maremma Posljednjih godina šumski požari postali su "ljetna mora" uzrokujući goleme štete na šumskim površinama. Ipak, često se zanemaruje ozbiljnost posljedica koje uzrokuje požar, jer se one procjenjuju samo na bazi izravne ekonomske štete. Požari se najčešće događaju relativno daleko od urbanih središta, i zahvaljujući brzim intervecijama uspijevaju se izbjeći teže posljedice, tako da se isti nisu smatrali uzrokom velike katastrofe. Uostalom, po nekima je vatra predstavljala i predstavlja još i danas važan čimbenik biološke raznolikosti i šumske obnove, kojoj se biljke znaju prilagoditi na iznenađujući način. Tu ravnotežu najčešće prekida čovjek kao treći najutjecajniji čimbenik. Svake godine povećanjem ljudske aktivnosti u ljetnim mjesecima (najopasnijem razdoblju) požari postaju učestaliji, čemu doprinose prirodni uvjeti kao tipovi vegetacijskog pokrova, morfologija tla, ekspozicija i klimatski čimbenici. Kako je preventiva najbolje oružje obrane protiv požara, autor je u ovom članku prikazao jednu metodologiju koja je primjenjiva u izvjesnim zonama, služeći se analizama podataka sa satelita, (Geografic Information System). Kao pokusna zona izabran je Regionalni park Maremma, kao tipičan uzorak mediteranskog obalnog okružja, s rezinoznim i grmolikim predstavnicima makije koji su posebno ugroženi od požara. Park je osnovan 1975. g. na površini od 8900 ha, kojoj su dodana 8500 ha granične površine u provinciji Grosseto na obali Tirenskog mora te predstavlja prirodno bogatstvo velike vrijednosti. U tu su svrhu prikupljeni podaci važni za istraživanje: 1. Podaci o požarima u razdoblju 1971-1983. g. u obliku karata te od 1984-1999. g. u digitalnom obliku. Ti podaci sadrže: datum, vrijeme početka požara, kraj požara, lokaciju, intenzitet, površinu obuhvaćenu vatrom, vegetaciju, uzrok požara i način intervencije. 2. Podaci o klimatskim čimbenicima za vrijeme od 15 g. (uzeti od susjednih meteoroloških stanica). 3. Satelitske snimke od 13. 10. 1998. g. (satelit LandsatTM5). 4. Digitalna karta cestovne mreže provincije Toscana. 5. Vegetacijska karta regionalnog parka Maremma. 6. Digitalni model terena. 7. Klasifikacija Corine Land Cover za idnetifikaciju vegetacijskih tipova. Za analizu podataka korištene su sljedeće metode: |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/2003 str. 92 <-- 92 --> PDF |
informativni geografski sustav (GIS) Office 97 (MS Word, MS Excel, MS Access) - Erdas Imagine 8,4. Glavni elementi koji dovode do mogućnosti razvoja požara mogu se grupirati u statičke i dinamičke čimbenike. Statički su vezani za teritorij i ne mijenjaju se značajnije. To su: ekspozicija, nagib terena, vegetacija (koja ima cikličke promjene) i sva infrastruktura (ceste, mostovi, naselja itd.). Dinamički (praktički meteorološki ) čimbenici su podložni promjenama u realnom razdoblju promatranja, a to su: temperatura, oborine, vlažnost zraka te smjer i jačina vjetra. Nakon analiza svih raspoloživih podataka (Državna zajednica šumarstva 2000. g.) proizlazi daje glavni uzrok požaru najčešće ljudskog porijekla i to s namjerom ili bez namjere, te da prirodni uzroci predstavljaju zanemarive uzroke požara. Ako se pode od te predpostavke, potrebno je istraživanja usmjeriti prema odnosu ljudske aktivnosti i prirodnog okoliša, posebice razvoju i udaljenosti cestovnih mreža i urbanih središta. Raspored požara u razdoblju od 1984. do 1999. g. potvrđuje da su oni najučestaliji unutar pojasa od 300 m od ceste i 1000 m od urbaniziranih središta. Iz analiza tih podataka izvučeni su razredi opasnosti od požara i napravljene karte infrastrukturalne opasnosti. Pored toga, obrađeni su utjecaji temperature i oborina na učestalost požara. Postoji izravna korelacija između povećanja temperature i povećanja broja požara te obratna situacija, povećanje oborina i manji broj požara. Visoke temperature i mala vlažnost povećavaju zapaljivost biomase. Na kraju autor zaključuje da požari predstavljaju važan čimbenik za park Maremma, ali i za ostali dio Italije, a njegovi uzroci uglavnom su vezani za ljudsku aktivnost. Zbog toga se različiti parametri ne mogu uzeti u obzir na isti način, i potrebno je unijeti model "težine" uzroka i promatrati ih odvojeno, kako bi se dobili što vjerodostojniji podaci. Giuseppe C. Lozzia, Ivo E. Rigamonti: Ips acuminatus Gyll. Štetnik na bijelom boru Mnogi fitofagi koriste uvjete stresa u kojima se nađu stabla nakon nepovoljnih klimatskih događanja ili premale brige za njihove ekološke potrebe te prouzročuju značajna oštećenja. Tijekom 2001. godine u Valtellini (južna Italija) uočen je ozbiljan napad kukaca, s uočljivim oštećenjima na stablima bijelog bora (Pinus silvestris). Radilo se o stotinjak žarišta u pojasu od 20-ak kilometara. Napad je obuhvatio stabla raznodobne visoke šume, na nad morskoj visini između 800 i 1400 m. Već prethodnih godina uočena su manja žarišta, ali su štete bile vidljive tek u ljeto 2001. g kada su krošnje mnogih stabala bora intenzivno pocrvenile. Poslije toga uslijedilo je uginuće mnogih stabala. S najvećom vjerojatnošću glavni uzrok treba tražiti u klimatskim poremećajima uzrokovanim velikom sušom, koja je stabla na plitkim tlima bez kapaciteta zadržavanja vode dovela u uvjete stresa. Na ovako fiziološki oslabljena stabla uslijedio je napad potkornjaka. Obaranjem zaraženih stabala identificirani su karakteristični hodnici (materinski i larvalni) te bijelo-smeđa izvrtina, i na kraju odrasli imago insekta Ips acuminatus, malog potkornjaka koji je inače široko rasprostranjen u cijeloj Italiji, ali ne predstavlja opasnog primarnog štetnika. Ovaj je štetnik inače tipična vrsta hladnijih zona (Skandinavija, Rusija i Sibir), a u mediteranskim područjima ograničen je na planinske zone. Odrasli je insekt dužine 2,2 do 2,5 mm, a ženke su malo veće. Smeđe su boje sa tamnijom glavom i protoraksom, koji su zajedno veličine ostalog dijela tijela. Spolovi se razlikuju po formi zubi, jer kod muškog donji zub ima dvije točke, a kod ženke samo jednu. Larva je bez nogu, bijela, sa smeđom glavom veličine 2,5 do 3,5 mm, dok je kukuljica neznatno manja. Insekt obično ima jednu generaciju, ali u povoljnim uvjetima i dvije. Rojenje počinje u travnju ili svibnju uz temperaturu veću od 18 °C i relativnu vlagu manju od 50 %. Stabla najprije zaposjednu muški primjerci, i to na dijelovima s tanjom korom (grane ili viši dijelovi debla). Nakon nekog vremena priključuju se ženke pri- Slika 1. Žarište napada insekta Ips acuminatus |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/2003 str. 93 <-- 93 --> PDF |
vučene feromonom kojega izlučuju mužjaci. Nakon parenja svaka ženka počinje kopati u bjelici linearne hodnike dužine do 40 cm (u prosjeku 15 cm). Ženka odloži 20-ak jaja u posebne nasuprotne niše u malim razmacima, tako da ženka može napustiti hodnik i ponoviti proces još do tri puta. Larvalni hodnici su kratki (do 2,5 cm). Razvoj larva traje 35 do 40 dana, nakon čega se larva zakukulji. Ta faza traje 10 do 15 dana. Novi odrasli kukci ostaju u sustavu hodnika 10 do 20 dana, hraneći se do spolne zrelosti. Nakon toga napuštaju stabla i uz povoljne uvjete daju drugu generaciju koja završava u listopadu. Napadnuta stabla ne pokazuju odmah nazočnost insekta, već se nakon nekoliko tjedana može uočiti obilna bijelo smeđa grizotina. Nakon nekog vremena hodnici oštrozubog borovog potkornjaka smanjuju kapacitet protoka sokova, što dovodi do promjena na stablima: grane se savijaju prema dolje, krošnja se počinje crveniti, stabla se suše i zatim ugibaju. Ovom doprinose i gljive roda Ophiostoma kojima se inficijraju hodnici koje je napravio potkornjak, tako daje protok biljnih sokova potpuno onemogućen. Izravni napadi na potpuno zdrava stabla vrlo su rijetki i događaju se izuzetno samo u vrlo gustom sklopu. U svrhu obrane može se koristiti širok broj antagonista koji kao predatori mogu doprinijeti sporijem napredovanju potkornjaka. Herard iMercadier (1996. u Francuskoj) navode popis od 35 vrsta insekata važnih predatora potkornjaka. Neki od njih uništavaju jajašca i larve, a neki i odrasle insekte. Mnogo su važnije preventivne mjere koje se sastoje u brzom eliminiranju oštećenih stabala i granja. Velike količine drvne mase koja nije izvučena iz šume ili pravovremeno okorana, najčešći su uzrok povećane opasnosti od napada potkornjaka. U preventivnoj praksi potrebno je uništiti zaražena stabla i grane u intervalu između kraja rojenja i sazrijevanja kukaca tj. između lipnja i srpnja te rujna i listopada (druga generacija). U alternativi se mogu upotrijebiti lovna stabla koja moraju biti pravovremeno izložena (travanj i kolovoz). Stabla trebaju biti okresana i stavljena u blizinu žarišta napada prošle godine. Ako je moguće, trebali bi biti lokalizirani na mjesta gdje nema drugih borova koji bi mogli biti napadnuti od insekata iz neposredne okoline. Lovna stabla tretiraju se sa piretroidima (p.e. deltametrin) za neposrednu eliminaciju insekata, ili pak lovna stabla nakon infekcije trebaju biti udaljena i uništena. Ovaj način omogućava dosta uspješnu borbu protiv razvoja populacije potkornjaka. S obzirom da na tržištu još nisu raspoloživi specijalni feromoni, lovna stabla omogućuju optimalne uvjete za monitoring ciklusa razvoja potkornjaka i nazočnost njegovih prirodnih neprijatelja. Gherardo Chirici, Piermaria Corona, Marco Marchetti, Davide Travagl i n i, Ugo Wolf: Model procjene fizičke povoljnosti terena za realizaciju podizanja plantaža domaćeg oraha i duglazije u južnoj Italiji Za planiranje investicija u podizanju kultura šumskih vrsta potrebna je korektna procjena kvalitete terena za predviđenu vrstu. U ovom članku autori su prikazali model klasifikacije terena (s ekološkog stajališta) kao potencijalno stanište za domaći orah (Juglans regia L) i duglaziju (Pseudotsuga menziesii Mirb) u Basilicati, Calabriji i Campagni. Metodologija se bazira na odrednicama FAO-a iz 1976. g. (land suitability, land capability), procjenom prikladnosti izvjesne zone za određenu uporabu tla. Ova je metoda već korisno primijenjena u šumskom sektoru , a studija se temelji na primjeni te metode uz pomoć analize više kriterija s "nejasnom logikom" (fuzzy logic) u okolišu (geographic formation sistem). S obzirom da se u ovoj studiji geografskog informativnog sustava (GIS) radi o fizičkoj prikladnosti terena, nisu uzeti u obzir socijal-ekonomski čimbenici koji često mogu biti od velike važnosti. U analizi prikladnosti terena ključno mjesto imaju ambijentalni čimbenici, jer njihovo međusobno djelovanje izravno utječe na prikladnost terena za određenu uporabu. |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/2003 str. 94 <-- 94 --> PDF |
Teškoće u procjeni proizlaze iz nedostatka informacija oko utjecaja, koje različiti čimbenici imaju prema prilagodbi i produktivnosti vrsta koje se istražuju. U cilju procjene prikladnosti terena za ove dvije vrste, uzeti su u razmatranje sljedeći čimbenici za okoliš: srednje godišnje minimalne temperature, broj mjeseci sa srednjom temperaturom većom od 10 °C, prosječne godišnje temperature, srednja temperatura najhladnijeg mjeseca, srednja temperatura najtoplijeg mjeseca te nagib, tlo i udaljenost od obale. Osim čisto ekoloških čimbenika, glavnu ulogu nesumnjivo imaju mogućnosti izvođenja naknadnih kulturnih radova (nagib i pogodnost terena). Relativne vrijednosti svakog čimbenika za okoliš zajedno su zbrojeni za svako područje po linearnokombiniranoj metodi. Izračunate su srednje vrijednosti i standardne devijacije. Po konačnim rezultatima postotak površine prikladne za plantažiranje oraha ispada: za Basilicatu 1,8 % od ukupne površine regije, za Calabriju 4,1 % i za Campagnu 6,5 %. Za duglaziju ovi podaci iznose: za Basilicatu 1,6 %, za Calabriju 4,3 % i za Campagnu 2,9 %. U svakom slučaju ova istraživanja daju samo informativni i orjentacijski prilog na bazi raspoloživih podataka, a operativna logika nalaže istraživanje mnogo više detalja koji su potrebni za planiranje konkretnih aktivnosti. Slika 3. Prorez trupca česmine Roberto Zanu11ini, Guido Boe11o, Paolo Cielo, Corrado Cremonini: Uporaba drva crnike (Quercus ilex L.) u proizvodnji modernih proizvoda U ovom članku autori su prezentirali nove prijedloge oko uporabe drveta crnike koji do sada nisu bili tradicionalni. Na bazi fizičko-mehaničkih svojstava ovoga drveta procijenjena je mogućnost da se prilikom proizvodnje ogrijevnog drveta izdvoje kvalitetniji trupci, te da se bez posebnih ulaganja u zanatskoj proizvodnji prorezom i sekcioniranjem pokuša ustanoviti uporabna vrijednost drveta i prikladni proizvodi. Drvo crnike ima veliku tvrdoću, svijetlu boju i na prvi pogled sliči drvetu ostalih hrastova. Zbog toga se smatralo prikladnim da se od njega izrađuju elementi podova i masivnih ploča, jer učestalost pogrešaka ne omogućuje proizvodnju elemenata većih dimenzija. Pokusima u proizvodnji i laboratoriju došlo se do prve procjene mogućnosti izrade raznih vrsta podova koji su najčešće u uporabi: podovi od listona s perom i utorom, debljine 17 do 22 mm, širine 60 do 140 mm i dužine 470 do 1000 mm, koji se na podlogu pričvršćuju čavlima u utor i podlogu lamelparket, napravljen od hoblanih lamela debljine 8 do 12 mm, širine 35 do 70 mm i dužine od 190 do 420 mm, sa donjim rubovima lagano iskošenim zbog učinkovitijeg ljepljenja na podlogu - mozaik, sastavljen od malih spojenih pločica koje su sastavljene od sitnih lamela pričvršćenih na fleksibilnu podlogu radi mogućnosti slaganja u raznim geometrijskim oblicima. Tako dobivene ploče ljepe se na podlogu. U novije vrijeme sve se više proizvodi pod od parketa "prefinito", koji nalazi sve veću primjenu umjesto tradicionalnog masivnog parketa. Po normativu UNI8131 "prefinito" je definiran kao: jedan ili više elemenata sastavljenih od slojeva različitog materijala, s vanjskim slojem od masivnog drveta odgovarajuće tvrdoće i izgleda, koji je izbrušen i završno lakiran u procesu proizvodnje. Mogu se lijepo spajati u razne oblike. Ovaj parket proizvodi se u više dimenzija, raznih debljina i broja slojeva. Ploče od masivnog drveta nalaze sve veću primjenu u unutarnjem opremanju objekata. Te se ploče dobivaju tehnikom ljepljenja lamela drveta i njihovom površinskom obradom. Na taj način dobiju se ploče visoke estetske vrijednosti u raznim dimenzijama. Prednost ove tehnologije je da se od oblovine lošije kvalitete može dobiti konačni proizvod visoke vrijednosti. Te ploče mogu biti sastavljene od elemenata iste dužine (širinsko ljepljenje) ili od kraćih elemenata koji su međusobno spojeni. Primjenjuju se ljepila s otpornošću na različite utjecaje. S obzirom da piljenice hrasta crnike obiluju raznim greškama, proizvodnja elemenata velikih dimenzija nije moguća. Pokusi vršeni u zanatskom pogonu s količinom od 26 trupaca prosječne debljine od 29 cm i dužine 2 do 6 m, ukupne kubature 6,9 kubika, dali su prve orjentacijske podatke o mogućnosti uporabe drva česmine u industrijskoj preradi. Kako drvo česmine obiluje greškama, iskorištenje je vrlo nisko. Dobiveni proizvodi nisu visoke kvalitete |