DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 3-4/2003 str. 83 <-- 83 --> PDF |
IZAZOVI I SUPROTSTAVLJANJA NEODRŽIVI Održivi razvoj, postala je krilatica, dapače, središnji politički izazov 21. stoljeća. Kada bi uistinu htjeli obrazložiti složenicu trajno održivi razvoj, onda bi ju preveli kao takav razvoj koji podmiruje današnje potrebe bez okrnjivanja budućih generacija u zadovoljavanju njihovih potreba. Dakako da taj politički koncept obuhvaća gospodarske, društvene (socijalne), kulturne i ekološke pojave i sadržaje. Aktualni svjetski razvojni procesi koji su na sceni, nespojivi su s održivim razvojem i sposobnošću građenja budućnosti, oni su najčešće bliže razaranju nego uspostavi ravnoteže. Eko-socijalno-tržišno gospodarstvo, kao pretpostavka, vjerojatno je jedini budući okvir koji nam dopušta održivost i sposobnost za budućnost na ovome planetu. Naši su razvojno-gospodarski ciljevi u pravilu najavljeni od političara, no onda svi moramo znati da ih ostvarivati mogu samo stručnjaci. No tu ne prestaje igra s opasnošću. Nedostaje li stručnjacima moral, onda se opasnost od posljedica značajno i ozbiljno uvećava. Možda vrijeme u kojemu živimo možemo nazvati vremenom u kojem se svaka vrlina i poštenje ismijava, no pravičan i nepotkupljiv sudac biti će, i već jest priroda, ona nikad ne laže, ne kaže jedno, a mudrost drugo. Čemu i zašto takav uvod i ove misli? Izgradnjom nekoliko sustava hidroelektrana s akumulacijama, dovodnim, odvodnim kanalima i drugim infrastrukturnim objektima na rijeci Dravi (HE Varaždin, HE Čakovec i HE Dubrava), izdvojeno je preko 2000 ha šumskih površina, eliminirane su poplave ili ukratko, vrlo izbiljno je poremećena ekološka ravnote- Akumulacija Donja Dubrava RAZVOJ ža prirodnih ritskih šuma u kojima dominiraju vrbe i topole. Njihov opstanak i razvoj vezan je uz rijeku, njen tok, vodostaj, ritam poplava i posebno režim podzemnih voda. Izostanak bilo kakvih rezultata na podizanju i obnovi šuma nakon izgradnje hidroelektrana i pripadajućih akumulacijskih jezera, u tada novim, mahom stepskim uvjetima, rezultirao je 4. lipnja 1992. velikim skupom znanstvenika Šumarskog fakulteta, Šumarskog instituta i brojnih stručnjaka "Hrvatskih šuma". Iz zaključaka toga vrijednog i odgovornog skupa, citirat ću samo neke. Jasno određenje iz točke 6. glasi: Buduće osnove gospodarenja moraju biti temeljene na znanstvenim istraživanjima. U točci 7. precizno je određena zadaća: Na cijeloj površini uz Dravu nastaviti znanstvena istraživanja tijekom idućih pet godina, a za to vrijeme osnovu šumskouzgojnih radova na obnovi staviti u fazu mirovanja, odnosno do momenta dok ta istraživanja neće dati odgovor na problematiku obnove šuma g.j. "Varaždinske podravske šume", kao i ostale tri gospodarske jedinice uz Dravu. I ono što se točkom 12. ocjenjuje nužnim: Povećati suradnju Šumarskog fakulteta, Šumarskog instituta i "Hrvatskih šuma". Uzalud smo već tada tražili i prizivali racionalne arbitre u institucijama države, znajući da svaki zahvat u prostoru mora biti multidisciplinarno verificiran, kao i to, da samo otvoreni i argumentirani dijalog može uroditi dobrim. Svaka isključivost i ignoriranje drugih struka ostavlja neizlječive i preskupe posljedice. Ostaje otvoreno pitanje odgovornosti. Danas, jedanaest godina kasnije, ništa se ozbiljno u pogledu sanacije stanja u šumskim ekosustavima nije dogodilo. Varaždinska Podravina i Međimurje sa šumovitošću ispod 10 %, svjedoče umiranje i preostalih 4.295 ha šuma. Šumarska je znanost i struka u svakom ondašnjem dijalogu i polemici s energetičarima oko ugroženosti posebno rijetkih i lijepih šumskih ekosustava ritskih šuma nerijetko bila prozivana protivnikom razvoja, da bi sada svi zajedno bili svjedoci propadanja posljednjeg ekološkog uporišta ovog izrazito razvijenog kraja Hrvatske. U nacionalnom pogledu nije prihvatljivo stanje u kojemu se te šumske površine propisom prepuštaju |
ŠUMARSKI LIST 3-4/2003 str. 84 <-- 84 --> PDF |
178 |
ŠUMARSKI LIST 3-4/2003 str. 85 <-- 85 --> PDF |
Pregledna karta područja |
ŠUMARSKI LIST 3-4/2003 str. 86 <-- 86 --> PDF |
"prirodnoj sukcesiji", dok realno, svakome tko iole pozna šumsku vegetaciju mora biti jasno da to što vidi nije život, nego umiranje. Ono malo površina koje su uz akumulacijska jezera rastom razine podzemnih voda možda i dobro prošle, nije vrijedno spomena. Tužna je činjenica da najveći dio bivših šuma nije više u stanju zadovoljiti ni proizvodnju minimalnih općih dobara, tako nužnih ovome kraju. Zato predlažem hitno, ozbiljno i dugoročno angažiranje znanosti, operative i resornih ministarstava na sanaciji ovoga stanja šumskih ekosustava u Međimurju, bez iluzija kako će se obrat situacije dogoditi u kratkom vremenu. Ono što mora biti misao vodilja, je neodrživost postojećeg stanja. Sada se ovo naziva šumom Važno je također navesti kako je usporavanje vodene struje pri "biološkom minimumu" toka Drave, uz smanjene količine vode, stvorilo uvjete za pojačanu sedimentaciju onečišćenja u mirnim vodama rukavaca i mikrouvala, posebice tijekom povlačenja poplava, ali i u akumulacijskim jezerima. Voda je tu definitivno dominantan ekološki čimbenik koji je u životu održavao sastojine bijele vrbe, bijele i crne topole, bijele johe, crne johe, hrasta lužnjaka i drugih vrsta. Djelomično ili totalno sušenje i propadanje ovih ritskih šuma prate promjene u strukturi šumskih sastojina, regresija u staništu, kao i formiranju i vrsti novih sastojina te njihovoj obnovi. U sredini kakva je Međimurje i područje Varaždina, prioritet dobivaju općekorisne funkcije šuma sa zadatkom očuvanja ovog osnovnog ekološkog uporišta, nezamjenjivog nositelja biodiverziteta i bogatstva genofonda, izrazito važne klimatske povoljnosti, estetskorekreacijskih vrijednosti i ukupne kakvoće okoliša. Zbog tih razloga, znanstvena šumarska i druga ekološka istraživanja stanja i promjena u ovom dijelu pridravskih šuma, njihovo ugrađivanje u programe gospodarenja, predstavljaju najsvrhovitiju potporu njihovom očuvanju, obnovi, zaštiti, ali i našem opstanku na Posljednji ostaci ritske šume bijele topole ovim prostorima. Čvrsto sam uvjeren kako ovo svjedočanstvo može i mora biti uporištem za zaustavljanje svih postojećih ali i novih ideja o izgradnji hidroelektrana na rijeci Dravi. Zbog svega toga, predlažem odgovornu multidisciplinarnu akciju, jer smo učincima koji su rezultirali ovakvim stanjem šumskih ekosustava izazvanih izgradnjom triju hidroelektrana na rijeci Dravi zapravo učinili "neodrživi razvoj". Tomislav Starčević |