DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 3-4/2003 str. 60 <-- 60 --> PDF |
S. Vojniković: POVIJEST I POSTOJEĆI PROBLEMI FITOCFNOLOSKF NOMENKLATURE I KLASIFIKACIJA Šumarski list br. 3-4. CXXV11 (2003), 153-159 POVIJESNI RAZVOJ Ideja podjele na biljne zajednice proistekla je od briljantnih biljnih geografa: Humbolt-a (1805), Schouw-a (1823), Heer-a (1835) i Greisbach-a (1835). Nadalje su se razvijala dva glavna pravca, fizionomski i floristički. Fizionomski pravac kao osnovnu jedinicu imao je formaciju koja je bila okarakterizirana fizionomski i/ili vegetacijski (Post 1862, Greisbach 1872, Warming 1895 ). Podjelom formacije na manje jedinice razvila se esencijalna ideja florističko-sociološkog pravca, pri čemu je biljna zajednica kao jedinica klasifikacije bila primarno bazirana na kompoziciji vrsta. Nositelji ove ideje bili su npr.: Lecoq 1844, 1855; Thruman 1849,Lorenz 1858 ... u južnoj i srednjoj Europi, odnosno: Pos t 1862, Hult 1881 iCajander 1903 u sjevernoj Europi. Kasnije se ova ideja razvija u Ziirich-u i Montpellier- u, pod vodstvom Braun-Blanquet-a i suradnika: Stebler & Schroter 1893, Schroter 1894, Brockmann-Jerosch 1907, Flahault 1893, 1898, 1901,Pavillard 1901,1912... . Glavne klasifikacijske jedinice iz tog razdoblja bile su hijerarhijski raspoređene na sljedeći način: vegetacijski tip, formacijska grupa, formacija, subformacija, stanišni tip, lokalna varijanta i geografska varijanta. Stanišni tip je zvan i asocijacija, i određen je za osnovnu jedinicu. Tek su Flahault & Schroter 1910 na Trećem međunarodnom botaničkom kongresu u Brusseles-u prezentirali definiciju asocijacije, koja je tada i prihvaćena. Braun-Blanquet & Furrer su 1913. usredotočili pozornost na karakteristične vrste {character species, Characterpflanzen). Ključne ideje BraunBlanquet- abilesu(Whittaker R.H. 1980): a) Studija zajednica trebala bi biti bazirana na osnovnoj jedinici, usporedivoj s vrstom. b) Ta jedinica trebala bi biti asocijacija, definirana prema pripadnosti karakterističnih vrsta. c) Svaka asocijacija sadrži individue (kao i vrsta), i asocijacija može biti opisana uzorcima individua (kao i vrsta). d) Svaki uzorak-snimak (releve, Aufname) trebao bi biti izabran kao adekvatni reprezent, kao jedna individua, i trebao bi uključiti analizu kompletnog skupa vrsta. e) Asocijacije bi trebale biti grupirane u više jedinice ne prema fizionomiji, nego prema florističkom sastavu. Braun-Blanquet 1915., definira višu sistematsku kategoriju prvobitno nazvanu "Assoziongruppe", kasnije nazvanu svezom (alliance, Verband), koja također sadrži karakteristične vrste. Kasnije 1918., klasifikaciji dodaje subasocijaciju i facijes, da bi 1921. esencijalno definirao potpuni sustav, analitičku skalu i "sociološki progres" za uređivanje zajednica s njihovim razinama organizacije. Termin biljna zajednica (plant community, Pflanzengesellscha. fi) korišten je u konkretnom i apstraktnom smislu, stoje izazivalo zabunu i konfuziju. Florističko- sociološki pristup naglašavao je razliku između konkretne i apstraktne zajednice. Klasifikacijske jedinice su u biti apstraktne jedinice, dok su konkretne biljne zajednice, posebice u šumarstvu, upućivale na stanište, i često su nazivane asocijacija-individua (individual association, Assoziationindividuum ili Einzelbestand). O ovom problemu Braun-Blanquet piše 1932., cit: "Praktična i teorijska vrijednost koncepta asocijacije više ili manje ovise od vanjske i unutarnje sličnosti nekoliko asocijacija. Važna faza studije vegetacije je razdvajanje sličnosti. Ovo vodi do jasnog individualiziranja i razgraničavanja asocijacije s florističke, ekološke, genetičke, i geografske tačke gledišta. Stanište oličava asocijaciju kao što jedna kuća oličava koncept kuće". Termin Assoziationindividuum je dosta osporavan i kritiziran, i sada predstavlja prošlost. Razlika između konkretne i apstraktne jedinice prihvaćena je i odvojeno definirana. Definicije su povezane generalnom definicijom vegetacije od West hhof- a 1951, 1965. Za konkretnu jedinicu predložen je termin fitocenoza (phytocoenose)2, dok je za apstraktnu jedinicu predložen termin fitocenon (phytocoenon) 1 (Whittaker RH. 1980). Međunarodno društvo za istraživanje vegetacije objavilo je 1976. g. u Haag-u internacionalni Kodeks fitocenološke nomenklature. Ovaj Kodeks dopunjen je i pooštren 1980. g. u Sydney-u. Ovim su pravila fitocenološke nomenklature postala obvezna i ujednačena na svjetskoj razini. Tako je, iako postoje različiti pravci i fitocenološke škole, kompromisom usvojena jedinstvena svjetska definicija za zajedničku osnovnu kategoriju biljne zajednice - asocijaciju. Navedimo neka osnova pravila nomenklature: a) Asocijacija je osnova sustava klasifikacije4, ima na stavak -etum, koji se dodaje korjenu najznačajnije vrste. Više, niže i među jedinice grade se također dodavanjima određenih nastavaka, npr.: red ima na stavak -etalia ili subasocijacija -etosum... b) Nazivi vegetacijskih zajednica nastaju u pravilu od imena dviju biljnih vrsta. Tako na drugo mjesto dolazi ime edifikatorske vrste, a na prvo mjesto dolazi : Fitocenoza je definirana kao postojeća vegetacija interaktivne populacije, koja raste u jedinstvenim ekološkim uvjetima, i koja pokazuje floristički sastav i strukturu relativno jedinstvenu, a koja se razlikuje od okolne vegetacije. (Whittaker R. H. 1980) "´ Fitocenon je definiran kao tip fitoccnoze, izveden iz karakterizacije grupa fitocenoza koje odgovaraju jedne drugima u svim karakterima, za koje se zaključuje da su tipološki relevantne. (Whittaker R.H. 1980) 4 cit.: "To ne znači da asocijaciju smatramo temeljnom jedinicom - "Kodeks fitocenološke nomenklature" (prevod s francuskog Sugar, I.), Sveučilišna naklada Libcr: Zagreb, 1987.; str. 91. |