DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-4/2003 str. 59 <-- 59 --> PDF |
PREGLEDN1 ČLANCI REVIEWS Šumarski list br. 3-4. CXXVII (2003). 153-159 UDK 630* 188 POVIJEST I POSTOJEĆI PROBLEMI FITOCENOLOŠKE NOMENKLATURE I KLASIFIKACIJE THE HISTORY AND RECENT PROBLEMS PHYTOCOENOLOGICAL NOMENCLATURE AND CLASIFICATION Sead VOJNIKOVIĆ´ SAŽETAK: Velik broj biljnih zajednica je istražen i opisan prije nego stoje postala obavezna uporaba postojećeg Kodeksa jitocenološke literature. To je dovelo do toga, da značajan broj istih odstupaju od pravila Kodeksa, stoje stvorilo probleme u klasifikaciji i nomenklaturi ufitocenologiji. Preimenovanje biljnih zajednica u smislu poštivanja pravila Kodeksa vrlo je aktualna u Bosni i Hercegovini. Kvalitetno rješavanje ovoga složenog problema moguće je samo zajedničkim i koordiniranim radom, fitocenologa i odredu ih institucija unutar iste fitogeografske regije u kojoj se nalaze određene biljne zajednice. Prilikom imenovanja biljnih zajednica, uz obvezno poštivanje pravila Kodeksa imenovanja sintaksonomskih jedinica, treba imati u vidu i praktično gledište korištenja sintaksonomije u šumarskoj operativi. K Ij u č n e r ij e č i: fitocenološka nomenklatura i klasifikacija, asocijacija, Kodeks jitocenološke nomenklature UVOD - Introduction Izdvajanje, imenovanje i klasifikacija novih asocibivših republika prednjačile su Slovenija i Hrvatska, jacija zahtjevan je i kompleksan zadatak, kojem treba dok je Bosna i Hercegovina zaostajala po ovom pitaposvetiti veliku pozornost. Ovo je i razumljivo, budući nju. Prema L a k u š i ć, R et al. (1978.), u Bosni i Herasocijacija nije jasno omeđena jedinka, cit.: "Biljna cegovini vezano za šumsku vegetaciju, te vegetaciju grupacija se formira (a ne rađa od sebi slične), živi, trasječina i požarišta, registrirano je i opisano 126 asocije i nestaje, ali ne u smislu rađanja i umiranja jedinke. jacija, smještenih u 39 sveza, razvrstanih u 20 redova. Asocijaciju sačinjavaju stalno promenljive, nikad ne-Značajan broj ovih naziva, različitih sinsistematskih mirujuće biljne grupacije, koje ne mogu imati realne kategorija koristio se ili se još uvijek koriste, iako ne granice, kojima raspolaže svaka jedinka" (Černjav-poštuju navedeni međunarodni Kodeks. ski P. 1950), te je ne možemo definirati jednostavno Neodrživa je pretpostavka da se unutar istih ili slič pomoću određenih morfoloških pokazatelja. nih ekoloških uvjeta i unutar istog ekološko-vegetacij- Na području ex Jugoslavije, do sada je opisano i skog područja ( regija - provincija ) razvija toliki broj publicirano oko 800 šumskih asocijacija, a objektivno biljnih zajednica. Uglavnom su to sinonimi za lokalne se može procijeniti da postoji oko 340 šumskih asocivarijante, ili su to pak slični facijesi koji su izdvojeni u jacija, koje se odlikuju određenim florističkim sastarang asocijacije, pri čemu se često naziv biljne zajednivom i gradom u određenim ekološkim uvjetima (Lo-ce definira prema geografskom nazivu, ekološkim ili v r i ć, A. Ž., B e r t o v i ć S., 1980). Mora se napomefizionomskim atributima. Ovaj problem usklađivanja nuti da u bivšoj SFRJ stupanj razvoja nove fitoceno-sinonima (istoznačnica) odnosio se i za republike bivloške sinsistematikc nije bio na istoj razini. U prihvaše SFRJ, i za usklađivanja sa susjednim zemljama. ćanju pravila Kodeksa jitocenološke nomenkalture od Pretpostavlja se daje čak 1/3 opisnih fitocenoza ranije već opisana u drugim zemljama pod drugim nazivom. Cilj ovoga rada je upoznavanje s poviješću i isticanje Mr. sci. Scad Vojniković dipl. ing. šum., Šumarski fakultet Sa nekih problema fitocenološke klasifikacije i nomen rajevo, Zagrebačka 20. 71 000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina; c-mail: svojnikovic@yahoo.com klature s njihovin utjecajem na šumarsku operativu. |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/2003 str. 60 <-- 60 --> PDF |
S. Vojniković: POVIJEST I POSTOJEĆI PROBLEMI FITOCFNOLOSKF NOMENKLATURE I KLASIFIKACIJA Šumarski list br. 3-4. CXXV11 (2003), 153-159 POVIJESNI RAZVOJ Ideja podjele na biljne zajednice proistekla je od briljantnih biljnih geografa: Humbolt-a (1805), Schouw-a (1823), Heer-a (1835) i Greisbach-a (1835). Nadalje su se razvijala dva glavna pravca, fizionomski i floristički. Fizionomski pravac kao osnovnu jedinicu imao je formaciju koja je bila okarakterizirana fizionomski i/ili vegetacijski (Post 1862, Greisbach 1872, Warming 1895 ). Podjelom formacije na manje jedinice razvila se esencijalna ideja florističko-sociološkog pravca, pri čemu je biljna zajednica kao jedinica klasifikacije bila primarno bazirana na kompoziciji vrsta. Nositelji ove ideje bili su npr.: Lecoq 1844, 1855; Thruman 1849,Lorenz 1858 ... u južnoj i srednjoj Europi, odnosno: Pos t 1862, Hult 1881 iCajander 1903 u sjevernoj Europi. Kasnije se ova ideja razvija u Ziirich-u i Montpellier- u, pod vodstvom Braun-Blanquet-a i suradnika: Stebler & Schroter 1893, Schroter 1894, Brockmann-Jerosch 1907, Flahault 1893, 1898, 1901,Pavillard 1901,1912... . Glavne klasifikacijske jedinice iz tog razdoblja bile su hijerarhijski raspoređene na sljedeći način: vegetacijski tip, formacijska grupa, formacija, subformacija, stanišni tip, lokalna varijanta i geografska varijanta. Stanišni tip je zvan i asocijacija, i određen je za osnovnu jedinicu. Tek su Flahault & Schroter 1910 na Trećem međunarodnom botaničkom kongresu u Brusseles-u prezentirali definiciju asocijacije, koja je tada i prihvaćena. Braun-Blanquet & Furrer su 1913. usredotočili pozornost na karakteristične vrste {character species, Characterpflanzen). Ključne ideje BraunBlanquet- abilesu(Whittaker R.H. 1980): a) Studija zajednica trebala bi biti bazirana na osnovnoj jedinici, usporedivoj s vrstom. b) Ta jedinica trebala bi biti asocijacija, definirana prema pripadnosti karakterističnih vrsta. c) Svaka asocijacija sadrži individue (kao i vrsta), i asocijacija može biti opisana uzorcima individua (kao i vrsta). d) Svaki uzorak-snimak (releve, Aufname) trebao bi biti izabran kao adekvatni reprezent, kao jedna individua, i trebao bi uključiti analizu kompletnog skupa vrsta. e) Asocijacije bi trebale biti grupirane u više jedinice ne prema fizionomiji, nego prema florističkom sastavu. Braun-Blanquet 1915., definira višu sistematsku kategoriju prvobitno nazvanu "Assoziongruppe", kasnije nazvanu svezom (alliance, Verband), koja također sadrži karakteristične vrste. Kasnije 1918., klasifikaciji dodaje subasocijaciju i facijes, da bi 1921. esencijalno definirao potpuni sustav, analitičku skalu i "sociološki progres" za uređivanje zajednica s njihovim razinama organizacije. Termin biljna zajednica (plant community, Pflanzengesellscha. fi) korišten je u konkretnom i apstraktnom smislu, stoje izazivalo zabunu i konfuziju. Florističko- sociološki pristup naglašavao je razliku između konkretne i apstraktne zajednice. Klasifikacijske jedinice su u biti apstraktne jedinice, dok su konkretne biljne zajednice, posebice u šumarstvu, upućivale na stanište, i često su nazivane asocijacija-individua (individual association, Assoziationindividuum ili Einzelbestand). O ovom problemu Braun-Blanquet piše 1932., cit: "Praktična i teorijska vrijednost koncepta asocijacije više ili manje ovise od vanjske i unutarnje sličnosti nekoliko asocijacija. Važna faza studije vegetacije je razdvajanje sličnosti. Ovo vodi do jasnog individualiziranja i razgraničavanja asocijacije s florističke, ekološke, genetičke, i geografske tačke gledišta. Stanište oličava asocijaciju kao što jedna kuća oličava koncept kuće". Termin Assoziationindividuum je dosta osporavan i kritiziran, i sada predstavlja prošlost. Razlika između konkretne i apstraktne jedinice prihvaćena je i odvojeno definirana. Definicije su povezane generalnom definicijom vegetacije od West hhof- a 1951, 1965. Za konkretnu jedinicu predložen je termin fitocenoza (phytocoenose)2, dok je za apstraktnu jedinicu predložen termin fitocenon (phytocoenon) 1 (Whittaker RH. 1980). Međunarodno društvo za istraživanje vegetacije objavilo je 1976. g. u Haag-u internacionalni Kodeks fitocenološke nomenklature. Ovaj Kodeks dopunjen je i pooštren 1980. g. u Sydney-u. Ovim su pravila fitocenološke nomenklature postala obvezna i ujednačena na svjetskoj razini. Tako je, iako postoje različiti pravci i fitocenološke škole, kompromisom usvojena jedinstvena svjetska definicija za zajedničku osnovnu kategoriju biljne zajednice - asocijaciju. Navedimo neka osnova pravila nomenklature: a) Asocijacija je osnova sustava klasifikacije4, ima na stavak -etum, koji se dodaje korjenu najznačajnije vrste. Više, niže i među jedinice grade se također dodavanjima određenih nastavaka, npr.: red ima na stavak -etalia ili subasocijacija -etosum... b) Nazivi vegetacijskih zajednica nastaju u pravilu od imena dviju biljnih vrsta. Tako na drugo mjesto dolazi ime edifikatorske vrste, a na prvo mjesto dolazi : Fitocenoza je definirana kao postojeća vegetacija interaktivne populacije, koja raste u jedinstvenim ekološkim uvjetima, i koja pokazuje floristički sastav i strukturu relativno jedinstvenu, a koja se razlikuje od okolne vegetacije. (Whittaker R. H. 1980) "´ Fitocenon je definiran kao tip fitoccnoze, izveden iz karakterizacije grupa fitocenoza koje odgovaraju jedne drugima u svim karakterima, za koje se zaključuje da su tipološki relevantne. (Whittaker R.H. 1980) 4 cit.: "To ne znači da asocijaciju smatramo temeljnom jedinicom - "Kodeks fitocenološke nomenklature" (prevod s francuskog Sugar, I.), Sveučilišna naklada Libcr: Zagreb, 1987.; str. 91. |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/2003 str. 61 <-- 61 --> PDF |
S. Vojnikcnić: POVIJEST 1 POSTOJEĆI PROBLEMI FTTOL´ENOLOŠKF NOMENKLATURE I KLASIFIKACIJE Šumarski list br. 3 4. CXXV1I (2003). 153-159 ime neke biljke iz skupine karakterističnih vrsta, iz sloja prizemne flore ili grmlja, c) Nazivi biljnih zajednica koji sadrže zemljopisni, ekološki ili fizionomski atribut (npr.: adriaticum, serpentinicum, prealpinum... ), su zabranjeni, itd. Nakon Kongresa u Sydney-u, Kodeks jitocenološke nomenklature je revidirao Barkman,J.;Moravec, J. iRauschert,S. 1986. Posljednja dopuna međunarodnog Kodeksa je 2000., godine (Weber, H. E.; Moravec,J.;Theurillat, J.-R), gdje su izmijenjeni ili dodani dijelovi određenih definicija, načela i preporuka. Ove posljednje izmjene još više nam nameću obvezu usklađivanja postojeće nomenkalture s međunarodnim Kodeksom. PROBLEMATIKA Neuvažavanje normi za nomenkalturu, odnosno Kodeksa jitocenološke nomenklature, nepraćenje postojeće važeće fitocenološke sistematike, različito tumačenje termina i definicija, ali i pogrešno i nedovoljno istraživanje i poznavanje određene biljne zajednice, najčešće su greške koje kasnije imaju odraz na klasifikaciju. Tako je čest slučaj da se kod ispitivanja određene fitocenoze ona istražuje samo tijekom jedne vegetacijske sezone, ili što je još opasnije tijekom samo jednog gledišta. Za ove pogreške možemo generalno reći da su posljedica ljudskog čimbenika. Dotaknimo se karakterističnih vrsta. V u k e 1 i ć, J. i Rauš. Đ. 1998 s pravom navode, cit.: "... Potpuno isto vrijedi i za lužnjak. On je edifikator i glavna vrsta na gredi s grabom (Carpino betuli -Quercetum roboris), i u niži sa žutilovkom (Genisto elatae -Quercetum roboris), iako one pripadaju različitim sistematskim jedinicama. [...] Pitanje je, dakle, može li jedna te ista vrsta u dvijema zajednicama, u kojima ima jed no te isto značenje, biti svojstvena"? Odgovora na ovo pitanje ima više, on ovisi o autoru odnosno školi i pravcu kojemu pripada. U svakom slučaju svojstvene, odnosno karakteristične vrste, treba razlikovati od skupa svojstvenih - karakterističnih vrsta. Dopustimo si da usporedimo skup svojstvenih vrsta s glavnim mineralima u stijeni, a karakterističnu vrstu s mineralom. Glavni minerali klasificiraju stijenu, i bez njih ta stijena ne bi bila ono što jest, tako npr. granit sadrži kao glavne sljedeće minerale: kvare, ortoklas i biotit. Bez jednog od tih minerala stijena ne bi bila granit nego neka druga eruptivna stijena (Tajder, M. i Herak , M. 1966). Kao što jedan isti mineral može pripadati različitim skupinama glavnih minerala, tako i jedna svojstvena vrsta može pripadati različitim zajednicama koje definira skup svojstvenih vrsta. Uvijek se treba okretati skupini svojstvenih vrsta, što se u njima razlikuje, koje se vrste kao nove pojavljuju, a koje izostaju. Vrste 1 i 2 su karakteristične za asocijaciju B, i njihove populacije su koncentrirane u toj asocijaciji. Vrste 3 i 4 su karakteristične za asocijaciju A, vrsta 5 je karakteristična za asocijaciju C. Vrste 4 i 6 su diferencijalne za subasocijaciju a asocijacije B, vrste 7 i 8 su diferencijalne za subasocijaciju c asocijacije B. U svakom slučaju prisutnost diferencijalnih vrsta razdvaja mokru i suhu subasocijaciju od "tipične" svježe subasocijacije b. Vrsta 9 široko je distribuirana i može pomoći za karakteriziranje asocijacije B, kao konstantni pratitelj te asocijacije. Vrsta 9 može polužiti kao karakteristična vrsta za višu sinatksonomsku kategoriju, kao npr. veza koja ujedinjuje asocijacije B i C s ostalim asocijacijama. ( Whittaker R.H. 1980). Shema 1. Dijagnostičke vrste duž gradijenta vlažnosti Fig. I Diagnostic species along moisture gradient |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/2003 str. 62 <-- 62 --> PDF |
S. Vojniković: POVIJEST 1 POSTOJEĆI PROBLEMI F1TOCENOLOŠKE NOMENKLATURE I KLASIFIKACIJE Šumarski list br. 3-4. C.XXVI1 (20(0). 153-159 Također i skupinu svojstvenih vrsta ne treba previše kruto shvaćati, kao kombinaciju svojstvenih, diferencijalnih i ostalih vrsta sa stupnjem prisutnosti višim od 60% (Whittaker R.H. 1980...), nego treba točno vrstu po vrstu iz skupa izučiti i na temelju logičkih zaključaka svrstati je u tu skupinu ili ne. Kao primjer za navedeno, uzeta je kozmopolitska vrsta Pteridium aquilinum (L.) Kuhn, koju često možemo naći u različitim biljnim zajednicama, sa stupnjem prisutnosti većim od 60 %, a nema svojstvenu vrijednost za određenu asocijaciju. Ellenberg, H. u djelu: "Zeigerwerte der Gefafipflanzen Mitteleuropas" (1974), ističe daje većina karakterističnih vrsta validna samo za uže fitogeografsko područje (lokalno). Kao klasična greška u klasifikaciji, je primjer veze: Orno -Ostryon Tom. 1940., koja je u sustavu klasifikacije smještena u: a)5 Razred: Querceteapubescentis (Oberd. 48 ) Kraft 55 Red: Orno -Ostryetalia Jak. 59 b)6 Razred: Querco -Fagetaea Br.-Bl. et Vlieg. 37 Red: Quercetaliapubescentis Br.-Bl. 31. Drugi primjer, za ilustraciju gore navedenog, može biti naziv za asocijaciju Ostryo - Ornetum Fuk. et Stef. 58. Ovaj je inverzni naziv za asocijaciju Orno -Ostrvetum Aich. 33., i nije dopušten međunarodnim Kodeksom fitocenološke nomenklature. Iako su neutrofilne šume bukve, bukve i jele (sa smrekom) Ilirskoga područja fitocenološki intenzivno izučavane u proteklih 60 godina, ni danas nije u putpunosti ujednačena klasifikacija i nomenklatura istih. Tako su npr. prema recentnim istraživanjima bukove šume u Hravatskoj (Vukelić J. i Baričević D. 2002) svrstane u svezu Aremonio -Fagion (I. H o r v a t 1938 ). Torok, Podani et Borhidi 1989, sa sljedećim asocijacijama: Lamio orvalae -Fagetum (I. Horvat 1938) Borhidi 1963 Hacquetio -Fagetum Kosir 1962 Vicio oroboroidi - Fagetum (I. Horvat 1938) Pocs et Borhidi 1960 Drugo stajalište ima Willne r W. (2002), koji ove šume svrstava u vezu Asperulo -Fagion Tiixen 1955, a naziv sveze Aremonio -Fagion (I. Horvat 1938). To rok, Podani et Borhidi 1989 smatra sinonimom. Dok za asocijacije: Lamio orvalae - Fagetum i Omphalodo -Fagetum (Tregubov 1957) Marinček et al. 1993. nom. cons, propos. (za Sloveniju), nema dvojbe u svrstavanju istih u vezu Asperulo -Fagion, isti autor različito svrstava asocijacije Hacquetio - Fagetum i Vicio oroboroidi -Fagetum. 5 prema; Lovrić, A. Ž.. Bcrtović S., (1980) 6 prema; Stefanović, V. (1986) 156 Willne r ne smatra validnim naziv asocijacije Hacquetio -Fagetum Kosir 1962. (Art. 7, Webe r H.E. Moravec, J.; Theurillat, J.-P. 2000): Ovaj autor smatra daje ovaj naziv sinonim za asocijaciju Vicio oroboroidi -Fagetum Pocs et Borhidi in Borhidi 1960, koju je svrstao u podvezu Ostryo -Fagenion Borhidi ex Soo 1964 s.l., veze Cephalanthero -Fagion Tiixen 1955. Ne ulazeći u ispravnost jednog ili drugog stava, može se zaključiti da se gotovo u isto vrijeme, za isto područje i istu vegetaciju pojavljuju različite klasifikacije. S gledišta fitocenološke sintaksonomije u Bosni i Hercegovini, ovo je vrlo važno, zbog velikih površina na kojima nalazimo ilirske neutrofilne šume bukve, bukve i jele (sa smrčom) i naše obveze poštivanja međunarodnih pravila, budući da se još uvijek koriste nazivi npr.: Fagion illivricum Horvat 1950 nom. illeg. ili Abieti - Fagetum dinaricum Tregubov 1957 nom. illeg. Poseban problem predstavlja uporaba u nazivu asocijacija karakterističnih ilirskih vrsta npr.: Hacquetio epipactis (Scop.) DC, Lamium orvala L.7 ili pak Omphalodes verna Moenh, te areali drugih ilirskih vrsta neutrofilinih šuma bukve, bukve i jele (sa smrekom) Dinarskog sustava, npr.: Calamintha grandiflora L. Mch., Scopolia carniolica Jacq., Helleborus niger L., kojih u Bosni i Hercegovini nema (Domac , R. 1973.). Prema navodima Flore Bosne i Hercegovine i Novopazarskog Sandžaka (Beck-Mannagetta, G. 1903-27) i Flora Bosnae et Hercegovinae (Beck-Mannagetta, G, Maly K. et Bjeličić, Ž. 1950-83) ne javljaju se: Hacquetio epipactis, Helleborus niger i Scopolia carniolica, dok vrste: Cardamine polyphylla, C. pentaphvllos, Calamintha grandiflora, Omphylodes verna, Lamium orvala, se javljaju izolirano na pojedinim masivima Dinarida. U radu o šumskoj vegetaciji planine Jadovnik Bucalo , V. (1999), navodi sporadičnu zastupljenost samo vrste: Cardamine polyphylla (W:K.) Schulz., dok je vrsta Cardamine trifolia L. učestalija, na masivima Klekovače i Grmeča, (opažanja autora). Drukčije stajalište ima Šilić , Č. (1996. ) koji navodi kao rijetke i/ili ugrožene na prostoru sjeverozapadne Bosne vrste: Cardamine trifolia, C. pentaphvllos, C. polyphylla, Hacquetio epipactis, Omphalodes verna, Lamium orvala. Više ilirikoidne vrste, kako ih naziva Trinajstić npr.: Ramnus fallax, Isopyrum thalictroides, Dentaria enneaphvllos, Cardamine savensis, Aremonia agrimonoides, Euphorbia carniolica, Primula vulgaris, Cyclamen purpurascens..., javljaju se sa značajnim učešćem unutar pojasa šuma bukve, bukve i jele (sa smrekom) na Dinarskom sustavu Bosne i Hercegovine. Ovo dokazuju brojna fitocenološka istraživanja, Od svih navedenih karakterističnih ilirskih vrsta, Domae R. (1973) jedino ovoj vrsti daje nalazište i u Bosni i Hercegovini. |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/2003 str. 63 <-- 63 --> PDF |
S. Vojniković: POVIJEST 1 POSTOJEĆI PROBLEMI FITOCENOLOŠKE NOMENKLATURE 1 KLASIFIKACIJE Šumarski list br. 3-4. CXXVII (2003), 153-159 kao i recentna istraživanja središnjeg dijela Dinarida na je daje većina „čistih" šuma bukve sekundarnog karakplanini Bjelašnici (B e u s, V. Vo j n i k o v i ć, S. 2002). tera, odnosno da su iz ovih šuma antropogenim djelova- Vezano za ovu problematiku, treba napomenuti teoret- njem istrijebljene četinjače: jele odnosno jela i smreka sko stajalište koje je aktualno u Bosni Hercegovini, a to (B e u s, V. 1984). Cyclamen purpurascens Mili. Omphalodes verna Moench Helleborus niger L. Cyclamen hederifolium © Aitan Karta 1. Areali vrsta : Omphalodes verna, Helleborus niger, Cyclamen purpurascens (Schacht W. 1976) Map 1 Distribution ranges of the species: Omphalodes verna, Helleborus niger, Cyclamen purpurascens (Schacht W. 1976) I u novijoj literaturi u Srbiji, možemo naći uporabu nedozvoljenih naziva zajednica prema Kodeksu npr.: "Sintaksonomski pregled vegetacije Srbije" (Kojić, M. et al. 1998.), navodi između ostalog, u okviru veze Fagion moesiace Bleč. et Lkšć. 1970. Podsveza: Fagenion moesiace submontanum Jov. 1976. Podsveza: Fagenion moesiace montanum Jov. 1976. Podsveza: Fagenion moesiace subalpinum Jov. 1976. Primjenjujući pravila Kodeksa, može se do sada velik broj asocijacija svesti na realan broj. Ovim postup ZAKLJUČAK Dosadašnja praksa klasificiranja fitocenoza pokazala je vrlo heterogen pristup i različita odstupanja od Kodeksa fitocenološke nomenklature. Ovo je rezultiralo enormnim brojem izdvojenih sintaksonomskih jedinica koje nisu u suglasnosti s Kodeksom. Kako bi se riješio ovaj problem, nužna je detaljna analiza dosadašnje prakse klasificiranja fitocenoza, po potrebi određena istraživanja, te komparacija stanja u širim fitogeografskim okvirima, s ciljem nužnog pre LITERATURA Barkman, J., J. Moravec, S. Rauschert, 1986: Code der pflazensoziologischen Nomenklatur. Vegetatio, 67(3): 159-195. Beck-Mannagetta, G. 1903-27: Flora Bosne i Hercegovine i Novopazarskog Sandžaka, 1 - 3, kom cijela nomenklatura bila bi preglednija, jasnija i primjenjivija u fitocenološkim istraživanjima. S druge strane, striktna primjena fitocenološke nomenklature može otežati kod šumara praktičara determinaciju biljne zajednice na terenu. Šumari praktičari nisu specijalisti u fitocenološkoj znanosti, ne posjeduju nužna znanja iz floristike potrebna za prepoznavanje vrsta koje su svojstvene zajednici, ili su pak vrste efemerne tj. javljaju se u određenom aspektu, a radovi u šumi odvijaju se cijele godine. Ovo sve nalaže veliku opreznost kod imenovanja određene biljne zajednice. - Conclusion imenovanja sintaksonomskih kategorija u skladu s Kodeksom. U ovome radu obavljena je djelomična sinsistematska usporedba bukovih i bukovo-jelovih šuma (sa smrekom) Bosne i Hercegovine sa susjednim područjima, te djelomična analiza karakterističnih vrsta. Šira analiza nije predmet ovoga rada, što ne znači da nije aktualna i akutna. Pri tomu, koliko je moguće, treba imati u vidu i praktično gledište korištenja sintaksonomije u šumarskoj operativi. - References Glasnik Zemljskog muzeja u Bosni i Hercegovi ni, Sarajevo. Beck-Mannagetta, G., K. Maly, 1950: Flora Bos nae et Hercegovinae, Sympetale 1. Glasnik Zemlj skog muzeja u Bosni i Hercegovini, Sarajevo, 1 - 72. |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/2003 str. 64 <-- 64 --> PDF |
S. Vojniković: POVIJEST I POSTOJEĆI PROBLEMI FITOCENOLOSKE NOMENKLATURE 1 KLASIFIKACIJE Šumarski list br. 3-4, CXXVI1 (2003), 153-159 Beck-Mannagetta, G., K. Maly, Ž. Bjeličić, 1967: Flora Bosnae et Hercegovinae, Sympetale 2. Glasnik Zemljskog muzeja u Bosni i Hercegovini, Sarajevo, 1-110. Beck-Mannagetta, G., K. Maly, Ž. Bjeličić, 1974: Flora Bosnae et Hercegovinae, Sympetale 3. Glasnik Zemljskog muzeja u Bosni i Hercegovini, Sarajevo, 1 -83 . Beck-Mannagetta, G., K. Maly, Ž. Bjeličić, 1983: Flora Bosnae et Hercegovinae, Sympetale 4. Glasnik Zemljskog muzeja u Bosni i Hercegovini, Sarajevo, 1-188. B e u s, V. 1984: Vertikalno raščlanjenje šuma u svjetlu odnosa realne i primarne vegetacije u Jugoslaviji. Radovi - LXXVI, Odjeljenje prirodnih i matematičkih nauka, Knj. 23., ANUBiH, Sarajevo: 23 -32. Beus, V., S. Vojniković, 2002: Floristical characteristics of the virgin forest of beech and fir in Ravna Vala on mountain Bjelašnica. Razprave IV razreda SAZU, Ljubljana (impress). Braun-Blanquet, J. 1932: Plant sociology - The study of plant communities. McGraw Hill Book Company Inc., New York and London. (Reprint 1983 by Koeltz scientific, books Koenigstein Germany): 23. Bucalo , V 1999: Šumske fitocenoze Jadovnika. Šumarski fakultet Univerziteta u Banjoj Luci, Beograd: 1-325. Černjavski , R, 1950: Problem klasifikacije fitocenoza. Glasnik šumarskog fakulteta Univerziteta u Beogradu br. 1: 53 - 73. Domac , R. 1973: Mala flora Hrvatske i susjednih područja. Školska knjiga, Zagreb: 1 - 543. El lenberg , H. 1974: Zeigerwerte der GefaBpflanzen Mitteleuropas. Verlag Erich Goltze KG, Gottingen: 1 - 97. Koj i ć, M.,R. Popov i ć, B. Karadžić, 1998: Sintaksonomski pregled vegetacije Srbije. Institut za biološka istraživanja "Siniša Stanković", Univerzitet u Beogradu. 74 - 81. Lakušić, R., D. Pavlović, S. Abadžić, P Grgić , 1978: Prodromus biljnih zajednica Bosne i Hercegovine; Godišnjak Biološkog instituta Univerziteta u Sarajevu, (posebno izdanje), vol. XXX, Sarajevo: 58 - 84. Lovrić, A. Ž., S. Bertović, 1980: Klasifikacija i rasprostranjenost viših vegetacijskih jedinica šuma i šikara Jugoslavije; Šumske zajednice Jugoslavije. Šumarska enciklopedija. Jugoslavenski leksikografski zavod "Miroslav Krleža" (drugo izdanje) knj. III, Zagreb: 376 - 377. S c h a c h t, W. 1976: Blumen Europas. Verlag Paul Parey, Berlin und Hamburg: 1 - 203. Stefanović , V 1986: Fitocenologija sa pregledom šumskih fitocenoza Jugoslavije (II prošireno i dopunjeno izdanje). Svjetlost, Zavod za udžbenike i nastavna sredstva, Sarajevo: 116 - 125. Šilić , Č. 1996: Spisak biljnih vrsta (Pteridophyta i Spermatophyta) za crvenu knjigu Bosne i Hercegovine. Glasnik Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine (Prirodne nauke), Nova serija, sv. 31. 1992 - 1995., Sarajevo: 323 - 367. Šugar , I. 1987 : Kodeks fitocenološke nomenklature. Sveučilišna naklada Liber, Zagreb, (prevod sa Francuskog). Taj der, M., M. H erak, 1966: Petrografija i geologija (treće, dopunjeno i prerađeno izdanje). Školska knjiga, Zagreb: 73. Vukelić , J., Đ. Rauš , 1998: Šumarska fitocenologija i šumske zajednice u Hrvatskoj. Sveučilište u Zagrebu: 42-43. Vukelić, J., D. Baričević, 2002: Novije fitocenološke spoznaje o bukovim šumama u Hrvatskoj. Šumarski list, br. 9 - 10, CXXVI, Zagreb, 439-457. Whittaker,R . H., 1980: Classification of plant communities. Dr. W. Junk bv Pbulishers. The Hague, Boston, London: 289 - 299. Weber, H. E., J. Moravec, J.-P. Theurillat, 2000: International Code of Phytosociological Nomenclature. Journal of Vegetation Science vol., 11:5, Opulus Press, Uppsala: 739 - 768. Wiliner , W. 2002: Syntaxonomische Revision der sudmitteleuropaischen Buchenwalder. Phytocoenologia, 32 (3), Berlin- Stuttgart: 337-453. SUMMARY: The selecting, nomination and classification of the new associations are very complex and claim task. Plant community is not visible bounded unit, and we can not define them with morphological form. About 800 forest associations were described and determined in ex Yugoslavia but we can estimate existing of about 340 forest associations that have specific fioristic composition and structure in particular ecological conditions. They are usually either synonyms for local variants or fades, which |
| ŠUMARSKI LIST 3-4/2003 str. 65 <-- 65 --> PDF |
S. Vojniković: POVIJEST I POSTOJEĆI PROBLEMI FITOCENOLOŠKE NOMENKLATURE I KLASIFIKACIJI: were selected and classified in association s rank. The problem of harmonising of synonyms related to republics of ex Yugoslavia as well as neighbour country´s. It is estimated that even 1/3 of determined phytocoenoses were described before in other countries but under different names. The essential idea related to dividing vegetation on plant communities appeared on beginning of XIX century from brilliant plant geographysts: Humbolt (1805). Schouw (1823), Heer (1835) and Greisbach (1835)´. The idea was developed into the two main directions: the physiognomic and the floristic. Based on the work of their students was born the idea for floristic- sociological approach. On the begging of XX century this idea leaded on Braun-Blanquet and his colleges from Zurich and Montpellier was more developed. On the Third International Botanical Congress in Brussels Flahault & Schroter (1910) presented first definition of the association. Braun- Blanquet 1921 established the base for the system as a whole, with analytical scales and the "sociologicalprogression ". The unique definition for association with following rules was accepted 1976 in Den Haag and 1980 in Sydney on Botanical Congresses. In the paper was mentioned that last changing of the international Codex was at 2000 year by the We b e r, H. E.; Moravec, J.; Theurillat, J. -P. The most frequent failures concerning nomenclature and classification are as follows: non-accepting rules for nomenclature (Codex of Phytocoenological Nomenclature): non-following actual phytocoenological systematic; different interpreting terms and definitions and poor researching and lack of knowledge related to plant community. The problem of characteristic species was mentioned in this paper. The characteristic plants were compared with main mineral of stones. The mineral can belong to a number of different assemblies of main minerals. Consequently, characteristic specie can belong to different plant communities, which are defined with assembly of characteristics species. Some important questions should be focused (related to an assembly of characteristic species not only one plant) as follows: What are the differences between assemblies? Which species appeared? Which species disappeared? Some mistakes and problems in classification and phytocoenolgical nomenclature in the region were discussed in the paper. The strict using phytocoenolgical nomenclature could result with some problems for foresters on the field. The reasons are as follows: foresters are usually not expert in phytocoenology, they have insufficient floristically knowledge and some species appear in one aspect only, e.g. spring or summer. We have to be very careful regarding naming some new plant community. In order to solve these problems we need detail analyses phytocoenological classifications and we have to compare situation in widerphytogeographical areas, with an ultimate aim of renaming sintaxomy categories in accordance with Codex of Phytocoenological Nomenclature. Šumarski liši br. 3-4. CXXVII (2003). 153-159 |