DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 3-4/2003 str. 44 <-- 44 --> PDF |
D. Ballian: PROCJENA GENETIČKE VARIJABILNOSTI OBIČNE JELE (Abies alba Mill.) ANALIZOM Šumarski list br. 3 4, CXXV1I (2003). 135-151 Nakon završetka postupka gel se izreže na onoliko Nakon stoje gel izrezan, boji se histološkim bojama dijelova koliko je potrebno da se učini analiza enzim-prema receptu danome u radu Konner t (1995), za skih sustava od jednog gel sustava. Reže se posebno svaki enzimski sustav posebno. konstruiranim rezačima, odnosno specijalnom žicom. 2.7. Očitavanje gelova i statistička obrada podataka Poslije bojenja provodi se analiza zimograma, identificiraju se aleli za svaki gen lokus (Cheliak i Pi tel, 1984; Wendel i Weeden, 1989; Konnert, 1992, 1995, 1999) provodi se fotografiranje i eventualno, sušenje gela. Za identifikaciju rabi se ustaljena nomenklatura, tako da brojke 11, 22, 33, 44 označavaju homozigote, a brojke 12, 13, 14, 23, 24, 34 označavaju heterozigote. Podaci se unesu u pripremljeni formular, a kasnije se veličine unesu u računalni program Excel. Zatim se podaci slažu u računalnom programu D-basis, zatim prebace u statistički program SAS (Statistical Analysis Sistem) gdje se obrade. Statističkim programom obrađeni su sljedeći parametri: 1. genetička unutar populacijska varijabilnost stvarna srednja heterizigotnost teoretska heterozigotnost genetička raznolikost diferenciranje unutar populacije 2. genetička varijabilnost između populacija genetička udaljenost genetičko diferenciranje između populacija 3. REZULTATI ISTRAŽIVANJA I DISKUSIJA 3.1. Genetička varijabilnost enzimskih sustava Prema Hiissendorferu i sur. (1995), gen lokus Pgi-A karakteriziraju dva alela, koja se diferenciraju u zoni brze segregacije. U ovom istraživanju nije dobivena visoka polimorfnost, jer gen lokus nije registriran u dvije populacije. Tako se u populaciji Gorskog kotara A i Gorskog kotara J taj gen lokus ponaša kao monomorfan. Inače alel Al ima srednju vrijednost za istraživane populacije 0,0460, a najveću vrijednost u populaciji Vraniće (tablica 6). Slično se ponaša i alel A2, s tim što je srednja veličina 0,9539. Alel A, u istraživanjima Ko nnert iBergmanna (1995) nađen je samo u južnim područjima rasprostiranja jele, kao što su južni Karpati i Dinaridi, stoje čini se karakteristično samo za ta područja. U ovom istraživanju nije registriran u populacijama Gorskog kotara, ali je prije registriran na Papuku. Tablica 6. Relativne frekvencije alela za analizirane lokuse (n-broj analiziranih stabala) |