DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 3-4/2003 str. 42 <-- 42 --> PDF |
D. Ballian: PROCJENA GENETIČKE VARIJABILNOSTI OBIČNE JELE (Abies alba Mill.) ANALIZOM Šumarski list br. 3-4, CXXVII (2003), 135-151 Ovim istraživanjem učinjen je pokušaj određivanja šnjoj i južnoj Europi. Krajnja je svrha utvrditi postoji li povezanosti naših populacija i populacija iz srednje i značajna varijabilnost između populacija, što bi bilo južne Europe, odnosno zemljopisne (klinalne) varijavažno za gospodarenje u šumama obične jele i u uzgojbilnosti u smjeru sjever-jug, stoje registrirano u sredinim radovima. 1.1. Dinamika populacija obične jele Obična je jela u posljednjih 13 000 godina bila Ehrendorfer, 1997; Sitte i sur., 1998). Najbolji izložena stalnom dinamičnom kretanju, tj. seobi iz svoprikaz dinamike seobe obične jele dobiven je pomoću jih pribježišta na jugu Europe, prema središnjoj, zapadanalize polena i zasad uspješno pokazuje na smjerove noj i istočnoj Europi. Te su seobe uzrokovane u kretanja obične jele u Europi (Huntley i Birks, velikim klimatskim promjenama, koje su jedan od 1983). Te su tvrdnje na molekularnoj razini istraživali najvažnijih čimbenika seoba šumskog drveća. Nakon Bergmann (1991b), Konnert i Bergmann velike glacijacije, koja je trajala oko 100 000 godina, a (1995), Longauer (1994) za šire područje Europe, a maksimum dosegla prije 15 000 godina, sve populacije Hiissendorfer za Švicarsku (1996). šumskog drveća krenule su u širenje. (Magdefrau i 2. MATERIJAL I METODE RADA 2.1. Izbor i opis terenskih objekata Tijekom studenoga 2000. godine selekcionirana su stabla obične jele na području Hrvatske, u Gorskom kotaru (Šumarija Vrbovsko, Skrad, Fužine, Gerovo) i na Biokovu, te u Bosni i Hercegovini na području Vraniće, Čabulje, Orjena, Mekih brda i Crnog vrha (tablica 1 i karta 1). Pri odabiru populacija vodilo se računa da se odaberu podjednako velike i sa znanstvenog stajališta zanimljive male populacije. Vodilo se računa i o tome da populacije budu iz kontrastnih ekoloških uvjeta, i da po mogućnosti pripadaju različitim fitocenozama i geološkim podlogama. Od populacija Gorskog kotara, za jednu populaciju izabrana su adultna stabla koja su u fazi sušenja, za drugu populaciju uzeta su mlada stabla i pomladak, odnosno juvenilni stadij koji pokazuje vitalnost, a biljke koje su uzete u uzorak rastu u neposrednoj blizini adultnih stabala prve populacije. Karta 1. Raspored istraživanih populacija 2.2. Izbor stabala Prilikom sabiranja uzoraka za izoenzimska istraživanja vodilo se računa da udaljenost između stabala srodstva. Veliku populaciju čini 100 stabala, a malu 50 stabala, s tim što istraživanja nisu uspješno provedena bude najmanje 50 m, kako bi se isključila mogućnost na svim uzorcima. 136 |