DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3-4/2003 str. 113 <-- 113 --> PDF |
vedrije strane pa i onda kada je bio svjestan da mu zdravlje posljednjih godina života pomalo otkazuje, realno je to prihvaćao, a kako je i teško hodao znao se tada grubo našaliti: "Došao je vrag po svoje", ili "Teško nogama "! Aktivno se bavio lovom. Bio je uzoran lovac, poštivao lovačku etiku, prenosio na mlade lovce svoje znanje i iskustvo i kao lovac i kao ljubitelj prirode. Kroz dug lovački staž dao je svoj doprinos unapređenju lovstva i stvaranju dobrih međuljudskih odnosa među lovcima. Bio je član Lovačkog društva u Gračanima, a posljednjih desetak godina član LD "Šljuka" u Velikoj Jamničkoj kod Pisarovine. U tom je društvu bio voditelj lovne osnove. Lovačko oružje i pribor, nakon što je obolio dao je na čuvanje svom dugogodišnjem suradniku u Šum. gospodarstvu Zagreb i prijatelju Stjepanu Bradaču, prom. tehn. s kojim je proveo gotovo 20 godina "na šumarskim i lovačkim stazama". Nakon smrti kolege Rukavine obitelj je poklonila lovačko oružje i pribor Stjepanu Bradaču, kojemu je to, kako je rekao, najdraža uspomena na zajedničke dane. Ivan-Juco Rukavina posljednjih godina života poboljevao je i prekidao kontakte s okolinom. U tim je trenucima imao razumijevanje i podršku svog suradnika i prijatelja Stjepana Bradača, prom. tehn., te kolege Milana Pavičića, dipl. ing. šum., koji je s njime surađivao na poslovima izgradnje šumskih cesta na području ŠG Zagreb, ne koliko godina prije nego što je kolega Rukavina umirovljen. Kolega Rukavina umro je u Zagrebu 3. kolovoza 2001. Posljednji ispraćaj bio je 8. kolovoza 2001. u Krematoriju na zagrebačkom groblju Mirogoj. Uz nazočnost kćerke Vesne Rukavina-Opatić, dr. med., unuke Dunje, zeta Nikole Opatica, dipl. iur., ostale rodbine, kolega, prijatelja i znanaca od pokojnika se biranim riječima oprostio g. Stjepan Bradač. Hvala kolegi Rukavini za sve stoje učinio za hrvatsko šumarstvo i lovstvo. Neka mu je laka hrvatska zemlja. Mladen Skoko, dipl. ing. šum. BRANISLAV BRKIC, dipl. ing. šum. (1947 - 2001) Kolega Branislav Brkić, dipl. ing. šumarstva preminuo je u Zagrebu 25. rujna 2001. godine u roditeljskom domu na Jelenovcu, gdje je živio kao samac nakon smrti roditelja´. Branislav Brkić rođen je u Borovu Naselju (Vukovar) 6. srpnja 1947. god. Njegov otac Nikola, rodom iz Lovinca, Hrvat, bio je gumarski tehničar (umro 1997.) i jedan od osnivača Kombinata Borovo, a majka Nadežda rod. Boljević, Crnogorka, po zanimanju domaćica (umrla u svibnju 2001.). Kolega Brkić osnovnu školu završio je u Borovu Naselju. Po preseljenju obitelji u Zagreb 1962. god. Branislav je upisao gimnaziju, koju završava 1966. Šumarstvo je upisao na Šumarskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 1. listopada 1966. god. Apsolvirao je akad. god. 1970/71, a diplomirao 1. travnja na radnom mjestu dipl. ing. šum. pripravnik kao referent uređivanja šuma (taksator) u Službi za uređivanje šuma u Kutini. Dana 1. prosinca 1977. prestaje mu pripravnički staž te je raspoređen na radno mjesto taksatora. Stručni ispit položio je 3. lipnja 1978. pred komisijom Zajednice šumarstva, prerade drva i prometa drvnim proizvodima i papirom u Zagrebu. Kao taksator radio je u Kutini do 1. srpnja 1985. kada je imenovan za vršitelja dužnosti rukovoditelja Službe za uređivanje šuma. Na toj dužnosti ostaje do 1. ožujka 1986. kada je raspoređen na radno mjesto samostalnog taksatora - voditelja ekipe 1976. Po završetku studija ženi se u istoj Službi. nastavnicom muzičkog odgoja, no Za vrijeme službovanja u Kuti nakon godinu dana se razvodi. ni bio je aktivan član Lovačkog Branko se zaposlio 1. lipnja društva Kutina. Inače je bio ljubi 1976. u Šumskom gospodarstvu telj oružja te je posjedovao dugo i "Josip Kozarac", Nova Gradiška, kratko oružje, koje je rado imao pri Za pomoć u prikupljanju podataka zahvaljujemo bratiću g. Marku Brkiću, invalidu Domovinskog rata, te djelatnicima Uprave šuma Podružnica Zagreb gđi Ivki Stanić, uprav, teh., g. Ljupku Bagariću, dipl. ing. šum. i g. Nikoli J ures i, dipl. ing. šum. |