DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1-2/2003 str. 96 <-- 96 --> PDF |
IN MEMORIAM 31. 3. 2002) Volio je prirodu. Njegova ljubav prema okućnici svima je bila znana, ali kupnja vinograda 1992. godine iznenadila je sve. Posebnom energijom i voljom podigao je novi nasad, 1998. kupio okolne i jeftine parcele, te zadnjih godina planirao podići voćnjak. I dok je ideja bila gotova, u rasadniku rezervirane sadnice, s nadom da će kao umirovljenik puno više vremena moći posvetiti aktivnostima koje su ga najviše radovale, dogodilo se najgore. Iznenada, njegovo srce načeto bolešću 1991. godine, zauvijek je prestalo kucati, u 63. godini života. Iako je i sam Zvonko bio svjestan svojih zdravstvenih problema, njegov temperament i vedra narav do posljednjih dana tjerali su ga da život živi brzo, naglo i nezaustavljivo. Mi, njegove kolege i prijatelji, svjedoci smo se da je za života činio dobro. Kolega Zvonko ostao nam je u najljepšem sjećanju, ne samo kao kolega, nego i kao nadasve dobar i pošten čovjek, svakomu spreman pomoći. Povodom smrti Zvonka, njegovoj majci, supruzi, djeci i unuci, upućeni su brzojavi i riječi koje nisu samo puki izraz pijeteta, već stvarni rezultat njegova životna ponašanja. Posljednji ispraćaj Zvonimira Kučića, dipl. ing. obavljen je na Gradskom groblju u Koprivnici, u nazočnosti obitelji, kolega to ogromnog broja prijatelja i znanaca. Neka mu je laka hrvatska zemlja koju je toliko volio. Mr. sc. Jadranko Vlahinja U Koprivnici 31. 3. 2002., u bolnici, iznenada je umro, pozvan od Gospodina u vječnost, kolega Zvonimir Kučić , zaljubljenik u šume i prirodu naše domovine. Hrvat, rimokatolik iz imućne seljačke obitelji, rođen 1939. godine u Bakovčicama, nadomak Koprivnice. Tamo stječe osnovno obrazovanje i maturira u gimnaziji 1959. godine. Po završetku gimnazije upisuje se na Poljoprivredno-šumarski fakultet gdje apsolvira, a diplomu stječe na tada već osamostaljenom Šumarskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 18.11. 1968. godine. Tijekom studija radio je honorarno sa kolegama u Šumarskom institutu na uređivanju (izmjeri) šuma, te kao apsolvent odslužio vojni rok. Prvo zaposlenje 3. 1. 1969. u Drvno-industrijskom poduzeću Čabar - Pogon Gerovo, te tamo ostaje nepune dvije godine, dovoljno za sjećanje i priče o ljepotama Gorskog kotara. Čim se ukazala prilika za povratak u Podravinu 1.11. 1970. godine, prihvaća radno mjesto referenta eksploatacije šuma u Šumskom gospodarstvu Koprivnica, Šumarija Sokolovac. Te poslove obavlja do 1. 7. 1972. godine, kada je izabran za upravitelja radne jedinice Transport i mehanizacija Lepavina. Punih dvadeset godina obavlja posao upravitelja tj. rukovoditelja toga pogona, bez obzira na sve reorganizacije poduzeća. Cijelo je vrijeme težio racionalnosti i učinkovitosti poslovanja, a to je nerijetko i postizao, te tako stvorio vlastiti, poseban odnos sa svim ljudima, njemu podređenima i pretpostavljenima. Nebrojeni su problemi traktorskih vlaka, privlačenja, izgradnje ZVONIMIR KUČIĆ, dipl. ing. (14. 11. 1939 cesta i otpreme, koje je svojom nazočnošću na licu mjesta uspješno rješavao, a druge za isto motivirao. U Javnom poduzeću "Hrvatske šume", Upravi šuma Koprivnica 1. 10. 1992. godine prihvaća u Proizvodnom odjelu radno mjesto Stručnog suradnika za mehanizaciju, s osnovnim ciljem unapređivanja tog segmenta na području sve tri radne jedinice Transporta i mehanizacije Lepavina, Đurđevca i Varaždina. Nesebičan rad zapažen je, te je 1. 7. 1999. godine imenovan savjetnikom upravitelja Uprave šuma Koprivnica. Na tom radnom mjestu zatekla gaje iznenadna smrt. Tijekom čitavog radnog vijeka, usprkos zvanju dipl. ing. drvne industrije, stekao je veliki ugled stručnjaka za poslove mehanizacije u šumarstvu, te stvorio osobni ugled, svugdje i uvijek rado viđenog poslovnog partnera i prijatelja. Kolega Zvonko bio je plemenit i dobar čovjek. Uvijek miran i staložen, posebno privržen obitelji, supruzi, djeci i svojoj unuci. |